Dnevnik jedne ljubavi

02.08.2013.

Baš čudno nam se ponekad ukrste putevi i misli, s osobom s kojom to najmanje očekujemo, štoviše, za koju nam se čak ni u snu ta mogućnost ne čini niti malo vjerojatnom. Neke nas podudarnosti, i čudan osjećaj (ne)običnog i (ne)slučajnog povezivanja, trenutno iznenade. Neki se događaji sa mislima isprepletu, makar i ne tako važni, al' za cijelu priču to nimalo i nije bitno. Neočekivano pronađemo neke sličnosti u totalnoj različitosti. I tako onda redom, sličica se na sličicu posloži, i u mislima baš interesantnu neku nisku stvori.

Image and video hosting by TinyPic

A znam, jako dobro znam, da misli su moje često... k'o i pljusak ljetni... i nastanu i nestanu tek trenutkom jednim... u datom času zabljesnu, u slijedećem već zgasnu... i možda ih je lijepo uloviti u letu... sačuvati... ne dopustiti da odu... a možda uvijek i ne. Tko bi to mog'o znati, kada i zašto da, a kada ne, al' ovaj put mi se baš neobičnim učini sve skupa, te poželih ostaviti pisani trag, jer... misli će već sjutra, sasvim sigurno, izblijediti, a osjećaj momenta nestati...

Moje su misli oduvijek dolazile i prolazile... neke se pamtile, mnoge zaboravljale... k'o pas lutalica, gubile se i čuvale po svom... nevidljivim nekim nitima prepuštene... tajanstvenim rukama pamćenja i zaborava vođene... na volju im široka moja glava oduvijek bila.
Istina, često sam bilježila i spremala... ponešto... fragmente neke iz života... crtice usputne... drage i(li) važne... ali dnevnik, kao formu kronološkog zapisivanja svakodnevnih događanja i osjećanja... dnevnik baš nikad nisam vodila, tj. pisala. Teško je sad o razlozima govoriti... možda mi misli bjehu preveć zarobljene prizemnim stvarima... možda ih ne znadoh, u datim mi okolnostima, osloboditi i krila im dati... nevažno je sve to skupa, i ne pišem jer žalim, dapače... nemam niti danas neko decidirano mišljenje o tome... niti sam apriori za, niti protiv... k'o voli, nek izvoli...

Hmm, da, i baš se onda prava našla o dnevnicima zboriti i suditi smijeh, al' polako... ponešto o njima ipak znam, valjda belj... a ima i neka tajna veza, koja se baš poklopila s trenutnim mi mislima, odavno već blogom iznjedrenima, al' nikako u red uvrštenima.

Dnevnici su se stari, k'o najveće blago čuvali... svoje tajne su strogo krili od očiju mogućih znatiželjnika... iza sedam gora i sedam mora... iza zlatnih ključića i debelih knjižurina... ispod snenih jastuka i šarenih krpica... u najdonjim škafetinima i najskrovitijim zakutcima.
Tako nekako to bješe nekoć, dok su carovale tekice, olovčice i krasopisi, al'... jutro će promijeniti sve... ups, opet me smanta pisma ta naughty... blog, blog... blog će promijeniti sve... i tako se onda zbilo, da dnevnike stare blog naglavačke izokrenu... pa nekad tajni i zaključani, od bloga postadoše javni i otvoreni...

I šta bi sad ja još trebala reći na sve ovo, kad bolje se pitati, šta blog moj na sve veli... hmm, da... sad se vidi, sad se zna, 'ko je koga izabra cerek.

A da bi ovaj kaleidoskop o dnevniku bio potpun, tek sličica mu jedna još nedostaje, al' velika i važna... najvažnija čak, jer ga je i oživotvorila i pokrenula. Naime, (ne)slučajno naletih, pa usput i odgledah, tek manji dio nedavnog razgovora na CMC-u sa Josipom Lisac, jer upadoh usred njene priče, al' baš na riječi... "ja nikada nisam dnevnik pisala... ja sam sve pamtila... ja sam sve u glavi nosila...“

I tako se, eto, posložio i zaokružio taj dnevnik, jel'te, u nizu još i sa dnevnikom jedne ljubavi, al' ni to nije baš sve. Još jedno (ne)slučajno ukrštanje s Josipom, desilo se i pred nekih godinu dana... nekoliko je pjesama njenih, naime, našlo svoje mjesto i na mom blogu, a lanjskim uvođenjem blogovske pjesmarice, (ne)slučajno uočih da jedini, tada postojeći, spot pjesme "Pravda" Josipe Lisac i grupe Boa, više ne postoji... uklonjen je zbog kršenja nečijih prava, što me tada potaklo, da komentiram i na JosipaLisacCHANNEL, jer mi je bilo čudno, da spota čak ni tamo nema. Vremenom sam tu zgodu potpuno smetnula s uma, a u pamćenje mi ju je, eto, prizvalo ovo slaganje mozaika s dnevnikom, dnevnikom jedne ljubavi i neizostavnom Josipom... pa usput vidjeh, da je spot, u međuvremenu, ponovno osvanuo na YouTube-u... i hvala Josipi, Boi, YouTube-u... ma, nemam pojma kome sve... hvala svima zaslužnima za taj korak, nebitno, da li sam ga, svojim komentarom, možda i sama potakla.

A što bi ja, uopće, mogla reći o Josipi Lisac, kad bi jako pretenciozno i potpuno neistinito, od mene, bilo tvrditi, da sam njena obožavateljica, ili fan, kako se to danas moderno kaže. Nije to "moja" glazba, priznajem, al' Josipu zbog toga ništa manje ne cijenim, dapače... iznimno je cijenim, kao istinsku i veliku umjetnicu... jednu i jedinu, nezamjenjivu, unikatnu, samo svoju... a u ovom hirovitom i kaotičnom društvu, da upotrijebim njene riječi, biti dosljedan i svoj, svemu i svakome usprkos, samo po sebi je vrijedno divljenja, mislim.
"Kažu da imam božanski glas, da imam lijepe noge i lijepi ten... predstavljaju me kao ekscentričnu, drugačiju, neobičnu... a ja znam, da je moj život u ovoj smirenoj normali avangarda, u današnjem hirovitom i kaotičnom društvu..."

A ja sam, ustvari, krenula s ovim postom još pred neki dan... da, zna se to krčkati kod mene na lagano i na dugo... ne znam, valjda mi je teško samu sebe zadovoljiti tekstom, pa to onda zna potrajati... da bi me jutros natašte iznenadila i razveselila još jedna sličica, koja do kraja zatvara mozaik misli i događaja... hmm, jel' to još jedna u nizu (ne)slučajnosti... u SD je, naime, objavljen intervju sa vječno mladom Josipom, za koju je ova godina slavljenička i jubilarna – prošlo je 40 godina otkako je objavljen njezin prvi studijski album, kultni "Dnevnik jedne ljubavi" (tekst novinarke).


O jednoj mladosti - Josipa Lisac

Pa rekoh sebi, daj stvarno završi to već jednom, dok ti misli potpuno ne izblijede, i osjećaji se ne izgube.... i eto, potrudih se, i posložih sve kockice mozaika... Josipa mi, vjerujem, ne bi zamjerila, što baš i ne slušam njenu glazbu, i što nisam njen fan, al' neke njene pjesme baš volim, da... sjajne su i svevremenske thumbup.

Hmm, da, da mi je netko, i pred manje od godinu dana, rekao, da ću pisati o Josipi Lisac, sasvim sigurno mu ne bi vjerovala, a nije isključeno niti, da bih ga i luđakom proglasila lud... al' eto, nepredvidljivi su putevi Gospodnji yes.


Oznake: Josipa Lisac, Dnevnik jedne ljubavi, dnevnici

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.