četvrtak, 07.12.2017.

Izjava Državnom odvjetništvu

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
REPUBLIKE HRVATSKE


I Z J A V A

Predmet: Kaznena prijava za prijevaru, podnesena protiv mene, od strane dvije fizičke osobe, braće SZ i JZ, pok. N iz Z.

Ja, Kamena rođ. Kamenita, pok. N i pok. V, s prebivalištem u Splitu, osobno ne poznajem podnositelje kaznene prijave protiv mene, izuzev mog saznanja, da se radi o potomcima iste loze prednika kojima i sama pripadam, loze Z, nadimka K, iz mjesta P na otoku Braču, jer gore navedena braća nisu smatrala za shodno, prije podnošenja kaznene prijave, saslušati i drugu tj. moju stranu priče, mada mislim, da su imali, ili su barem mogli imati, određena saznanja od svoje majke gđe L, koju pamtim i znam iz djetinjstva, a s kojom sam se u par navrata od lani i čula i vidjela, već su svoj sud donijeli jednostrano, zlonamjerno, a što je najvažnije, i neistinito.

Kaznena prijava za prijevaru, u svezi je diobe suvlasničke zajednice nekretnina i sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, u kojem predmetu sam ja tek jedna od suvlasničkih strana, i ne samo što nema nikakve osnove ni uporišta u činjeničnom sudskom, ponavljam i naglašavam, sudskom slijedu događanja, već je, po mom dubokom uvjerenju, potpuno abnormalna i apsurdna, i da nije tragična bila bi komična.

Vjerujte da naš slučaj, a time i moj, poštovana gospodo, i vrišti i kriči do samog neba od nepravde sudskog (ne)postupanja, i zasigurno bi bio "svijetao" primjer rubrike "Vjerovali ili ne", jer je u nadležnosti i odgovornosti Suda još iz vremena bivše države, ili da budem potpuno precizna, iz 1989.godine.

Ako smijem biti slobodna primijetiti, po meni bi pravo pitanje za Vas bilo, zašto je do ove kaznene prijave uopće i došlo, i tko bi za to trebao snositi odgovornost, ali to nemojte pitati mene, jer ja sam tek "pijun" ove obiteljske "trakavice", ja sam tek jedan običan "Jernej", koji još uvijek uporno čeka svoju pravicu, ja sam tek jedna od mnogih poniženih i obespravljenih građanki i građana ove Lijepe Naše.
I koga li sam ja to prevarila, pokrala i oštetila, pitam ja Vas, kad sam do sada potrošila "kišu para" na sudske i odvjetničke troškove, a da još uvijek nisam uknjižena gotovo pa na ništa, ni od onoga svoga, što me naslijeđem pripada, a kamo li tuđega, što se vrlo lako da i provjeriti? Možete li Vi uopće pojmiti, poštovana gospodo, koliko je "jobovske" snage za sve ovo potrebno? I trebam li Vam ja uopće tumačiti, koliki je i kakav moj utjecaj, svih ovih godina, na sudska i odvjetnička (ne)postupanja u "čišćenju papira"?

Kratka povijest događanja:
ZMK, pok. N iz P na otoku Braču, rođen 1862.g., umro 1944.g., čije smo nekretnine dijelili, ma gdje se one nalazile, i u ma kakvom stanju danas bile, moj je pradjed. Ja sam, dakle, već treća generacija neživljenja u mjestu, i nekorištenja i neobrađivanja zemlje, a zagazila sam u sedmo desetljeće ovozemaljskog života.
Prijedlog za diobu suvlasničke zajednice pradjedovih nekretnina nosi pečat Općinskog suda u Supetru, primljeno 20.oct.1989., a predlagatelji su neki od mojih prednika po istoj lozi, dakako, iz prve generacije, i naravno, svi od reda pokojni. Nakon punih 12 godina, za koje vrijeme nemam saznanja da se s našim prijedlogom išta događalo, osim što je "ležao" i "skupljao prašinu" u sudskim ladicama, 2001.g. smo se, uz angažman odvjetnice, gđe MK, a koristeći pritom obiteljsku dokumentaciju - rješenja o nasljeđivanju, oporuke, i sl., kao i zemljišnoknjižno i katastarsko stanje, koje je u ingerenciji Suda, konačno sudski podijelili, i dobili pravomoćno rješenje o diobi.

Mislim da je tu jako važno još reći, kako ja u to vrijeme nisam niti razmišljala o familiji gore spomenute braće, s kojom nikada u životu i nisam bila u kontaktu, i ne znajući o njima ništa više od puke činjenice, da pripadamo istoj lozi prednika, a kamo li da sam mogla i slutiti, kako njihov prednik ima potpuno iste osobne podatke (ime, prezime, nadimak i ime pok. oca), kao i moj pradjed.

Uglavnom, mojoj sreći tada nije bilo kraja, jer sam naivno vjerovala, kako smo mi "svoj dio posla odradili", a sve ostalo oko uknjižbe i sređivanja stanja u zemljišniku i katastru, odradit će Sud po svojoj službenoj dužnosti, u nekom razumnom roku, kada dođemo na red, ili će me, u najgorem slučaju, barem obavijestiti, da znam šta mi je dalje činiti. Očito je to bila samo moja iluzija pravne države, jer svih ovih godina... nitko nikada ništa ne govori... a sve stoji.

Ne znam točno, kada se je dogodilo, da je više naših, između kojih i jedna moja, čestica zemalja (neke od njih su u mjestu, gotovo do samog mora, pa procijenite sami koliko mogu vrijediti) uknjiženo na NZ iz Z, pokojnog oca gore spomenute braće, ali zato jako dobro pamtim osjećaj jada, šoka i nevjerice, izazvanih u meni tim saznanjem, do kojeg sam došla sasvim slučajno, 2006.godine, zahvaljujući e-izvatku.
Ja tada, za razliku od njih danas, nisam apriori zaključila, da su oni lopovi, koji se žele okoristiti mojom, ili našom imovinom, već da je, iz ne znam kakvog razloga, i ne znam čijom krivicom, vjerojatno sudskom, došlo do pogreške. Danas pak, oni mene optužuju za prijevaru, i sumnjiče me za krađu zemlje. Pa, ako to nije apsurd, do kojeg nas je dovelo sudsko (ne)postupanje, onda Vi meni kažite, poštovana gospodo, što to jest!!!

Nakon ovog šokantnog otkrića, da je Sud nekog drugog uknjižio kao vlasnika moje, ili naše zemlje, ja baš i nisam imala nekog velikog izbora, pa sam otišla istoj odvjetnici, gore spomenutoj gđi MK, koja je već bila upoznata s našim "slučajem", i potpisala joj punomoć, kako bi mi pogrešnu uknjižbu čim prije ispravila, a ujedno, da za naš dio nasljedstva (tada je to još bila moja mama, danas pok. VŠ, od koje sam ja imala punomoć), do kraja sredi zemljišnoknjižno i katastarsko stanje.

I kako bi tada, poštovana gospodo, tako je i sada... gotovo pa se, svih ovih pustih godina, i nismo makli dalje od samog početka, upravo k'o oni pačići mali iz dobro poznate dječje pjesmice... učio ih učio, od srijede do petka, al' se nisu makli dalje od početka... izuzev ove kaznene prijave, koja mi je baš došla k'o šlag na tortu, ili još bolje rečeno, k'o kruna mog ogromnog truda, bezgranične ljubavi i bolesne upornosti, da otrgnem zaboravu barem jedan komadić zapuštene djedovine. Kakve li farse!!! Kakvog li apsurda!!!

Nemojte mi zamjeriti, i nemojte se iščuđavati, a znam da mi najvjerojatnije nije niti pametno, niti svrsishodno, Vas pitati za odgovor na jedno vrlo jednostavno pitanje, koje ja još ne uspijevam dokučiti... Čemu mi je, ili nam je, svih ovih godina služio Sud, kada niti u jednom segmentu ove dugogodišnje obiteljske "trakavice", nije bio od pomoći? Pa, zar i ova kaznena prijava to ne dokazuje?
Činjenica je da sam ja danas, ni kriva ni dužna, osumnjičena za prijevaru u predmetu koji je od 1989.g. pod ingerencijom Suda. Činjenica je da sam se našla u ovoj "pat-poziciji", da se, figurativno rečeno, "krvim sa svojom krvlju", jer ipak smo mi, i ja i braća koja me prijavljuju, iste loze list. Samim tim, ogromna je šteta već učinjena, mimo moje volje i krivice, i neovisno o samom ishodu ove kaznene prijave. A to je, po meni, poštovana gospodo, tragično i žalosno do bola.
Možda mi Vi, poštovana gospodo, znate reći, tko nas je, sve skupa, do ovdje doveo? Pa, nije valjda moja uloga da određujem pravo vlasništva, a nisam valjda niti na pazaru, da se cjenkam oko istoga, a još ponajmanje trebam ikome vjerovati na riječ, ako mi kaže da je nešto njegovo, a mene odvjetnica uvjerava da je moje. I gdje je u svemu tome uloga i odgovornost Suda, koji je već odavno trebao presuditi po pravu i pravici, pa do ove apsurdne situacije sa kaznenom prijavom danas ne bi niti došlo?

Možete li Vi vjerovati, poštovana gospodo, da bi itko normalan, ako takvih još uopće i ima u Lijepoj Našoj, gotovo punih 30, ili u blažoj varijanti, 12 godina, rasipao nemale novce (a zanemarimo sad živce i frustraciju, koja na dane graniči i sa samim ludilom, i koje mi nikakvi novci ne mogu niti vratiti, niti platiti), u nekakvoj suludoj i potpuno neizvjesnoj namjeri prijevare bilo koga?

Možete li Vi vjerovati, poštovana gospodo, da bi jedna umirovljenica, koja živi od svoje mirovine, i gazi, kako već rekoh, sedmo desetljeće života, "bacila u vjetar" gotovo 3.000,00 kn za sudski očevid na licu mjesta, za česticu zemlje za koju ne vjeruje, na temelju odvjetničkog i sudskog postupanja, da joj naslijeđem i pripada?
Ili ipak možete vjerovati, kako ja iz sebe crpim i zadnje atome snage, na dane ni sama ne znajući gdje ih više nalazim, u jednostavnoj želji da konačno dođem u posjed svoje, ponavljam i naglašavam, samo svoje a nikako ne i tuđe, djedovine.

Znači li Vam nešto, poštovana gospodo, ako Vam kažem, kako sanjam kamenu "kućicu u cvijeću", kakvu pamtim iz djetinjstva, i kako taj moj san traje ni manje ni više, od 1984.g., kada je otišla moja draga teta (sestra moje none), FZ, uz koju me vežu samo lijepe uspomene? A sanjam je legalno, a još uvijek nemam vlasnički list, shvaćate li Vi to? I treba li se onda još itko čuditi, što nam je gotovo cijela Lijepa Naša ilegalna?

I da rezimiram... nesporna je činjenica, da je naš predmet Sud rješavao od samog početka, i riješio ga u nekom razumnom i ljudskom vijeku prihvatljivom roku, dok je još bila živa prva generacija mojih prednika, koja je u svakom slučaju, znala puno više o zemljama svojih otaca, do ove apsurdne kaznene prijave za prijevaru protiv mene, danas ne bi ni došlo. A ja se ipak radujem ovoj kaznenoj prijavi, i pozdravljam je, koliko god da je uperena protiv mene, i koliko god to Vama, možda, bilo teško pojmiti.
Naime, kako god ja, svih ovih godina, molim Boga da doživim svoju "kućicu u cvijeću", makar Vam je i to možda teško pojmiti, tako sada molim Boga, da ova kaznena prijava poluči barem jedno dobro... da konačno i Sud ozbiljno odradi svoj dio posla, u korist svih potomaka poštene loze ZK, i da ova 30-godišnja farsa, u koju je "slučaj" naše obitelji pretvoren, već jednom dođe svom poštenom i sretnom kraju... pa da, ako ništa drugo, barem mogu mirne duše otići na onaj svijet, ne ostavljajući "repove" i četvrtoj generaciji... makar i svoj san odnijela sa sobom na drugi svijet...
Naši stari su još govorili... svako zlo za neko dobro... a ja se mogu samo ufati, da će se ova moja velika želja i obistiniti. Tražim li previše, poštovana gospodo?

Sretno Vam bilo u donošenju odluke!

S poštovanjem!

Kamena Kamenita
21000 Split

PRILOZI:
1.Općinski Sud Supetar - Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina od 20.oct.1989.
2.E-izvadak, z.k.uložak od 05.06.2006. (pogrešna uknjižba)

U Splitu, 11.07.2013.


Oznake: izjava, državno odvjetništvo, kaznena prijava, sud, zemljišnik, katastar, uknjižba

- 19:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se