Poanta starih aktualnosti

30.08.2017.

Više od osam godina "udrobljenog" piskaranja, "progutalo" je dosta tematskih događanja i zapisa, pa ovih devet (plus dvije) starih aktualnosti... shvaćam @Grunfa, @Lastavicu i ostale neznane, kojima je prikoviše kiss... meni je tek kap u moru. Kompletno izdvajanje bi nalikovalo... izvrtanju nekoliko kontejnera u potrazi za vrijednim prstenom... eto meni asocijacije na davnu stvarnost moje tete beogradske kiss, iz čuvenja znane, što ne umanjuje težinu pothvata i slika koje mi i danas stvore u glavi. Ako je točno, da konac djelo krasi, onda je sjaj brilijanta u ruci vrijedio tog smrada i kopačkog truda, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa reflektirajući asocijaciju na tematiku, moguće bi bilo, da, riječ na riječ, i riječ po riječ, secirati sve ispisano, ali ne, to definitivno ne bi bilo vrijedno takvog i tolikog truda, čak ni meni samoj, kad i bez dugogodišnje ispisanih paranormalnosti, znam i mogu izvući poantu i prezentirati postignuto. Koliko jasno, e, to je već pitanje svih pitanja, okolo kojega se sapliću misli već neko vrijeme. U stvaranju još ovo malo tekstova do, kakvog-takvog, uknjižbenog raspleta.

A čemu onda i ove aktualnosti? Pa upravo radi boljeg razumijevanja, a možebitno i obrnuto, zbog iskazanog nerazumijevanja u nekim starim komentarima, koji me još uvijek "grebu". Znam da znam... zakukuljiti do neprepoznatljivosti... zapetljati i samu sebe, a di neću čitaoca... zamutiti i bućkurijadu, i čušpajziju, i koliko već teško probavljivu tekstovinu zubo. Ljudskoj nezainteresiranosti za jednu od mrskih, ako ne i najomraženijih, tema usprkos. Kud ću ja, ako ne u koprive lud.
Kako je da je, ako i nisam dovoljno jasna, barem sam uporna k'o mazga zubo. Valjda i toliko svijesna, da nije važno (samo) znati, da je možda i vrijednije znati prenijeti. Uz nekakav već minimum interesa, je l' belj.
A nekakav već rezime, ovoliko dugačkog i kompliciranog sudovanja, zaslužio bi barem toliko, da ga se većinski razumije, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa na tragu boljeg razumijevanja, promišljam, kako bi poantu ovih aktualnosti trebala izdvojiti zasebno, jer do nje, u prethodnom postu, mnogi najvjerojatnije nisu ni stigli zijev. Pa eto, neću sad ni brisati-lijepiti, nego kopi-pejstati, pa neka stoji i tamo i 'vamo, ionako je prevažna za neispričani dio koji slijedi u nastavku:

... Cijeli taj mehanizam (a misli se na diobene i zemljišno-knjižne sudske radnje) temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca... čista je i živa istina, koja se i nama, ni krivima ni dužnima, obila o glavu, pa neka smo pod sudskom ingerencijom još od bivše države. Jer, ova sudska "pila", iznimno je oštra s obje strane, pa zbog te, gotovo nemoguće misije, dokazivanja prave namjere uknjižbe, zakonski su moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu, i da se poštenoga proglasi lopovom lud. S jedinom razlikom, što o ovima drugima mediji ne pišu, a broja... broja se, po svoj prilici, ne zna, ni jednima ni drugima bang.
Toliko, s moje strane, o sposobnosti, funkciji, ali i znanju, naših velebnih sudova i nedodirljivih sudaca headbang. Zatrpani parnicama koje to nisu, predugo čak i da bi mogli o vlasništvu neprikosnoveno suditi, pa premečući svo to smeće iz jednog kantuna u drugi, gore nego li Sizif ono svoje kamenje, zapitaju li se ikada, kao školovani ljudi, kakav to posao rade!? cry.

P.S. Nadam se da sam bila dovoljno kratka, jasna i dosadna zubo...

Oznake: uknjžba, zemljišne knjige, sud, pravosuđe, nepravda, nered

Aktualnosti - novinske

29.08.2017.

Zaključimo seriju sa dvije novinske aktualnosti, stare ni manje ni više...15 godina...



Koliko se, u proteklih 15 godina, promijenilo na bolje ili gore, prosuđujte sami, ali... da smo "lakši" za, 'ko će znati, koliko milijuna, to je, valjda, neupitno.

U nastavku slijedi... poanta... pa jedna davna prijava... pa zaključak uknjižbe... i tu se nekako gubi svaki trag daljnjih događanja... kiss...mah...


P.S. A kako sam, do daljnjega, "osakaćena" za mnoge programe, tako su i slike takve kakve jesu, možda malo prevelike, mada sam smanjila rezoluciju u fotoaparatu, kad već nemam gdje u kompjuteru... eek...

Oznake: zemljišnik, sud, politika, prijenos vlasništva

Aktualnosti - deveti dio

27.08.2017.

ponedjeljak, 08.03.2010.

O istoj nepravdi iz tuđeg pera


U pravilu slabo čitam dnevnu štampu, a manuelno... ono, pljuni u prste pa listaj... gotovo nikako... ne da mi se... ili je crnilo, ili žutilo... crnilo ionako nađe put do mene i bez štampe... tv, radio, okolina... a na žutilo i "tko-s kim-gdje-kamo-zašto" likove ne želim trošiti vrime... uglavnom popratim i pročitam samo nešto ciljano, što me zanima, kao što su i ove nedavne afere.

Slučajno, onako retrogradno, uzmem subotnju Slobodnu, baš manuelno, i nabasam na fantastičan članak o sređivanju zemljišnih knjiga, o čemu sam i sama elaborirala u prethodnom postu, osvrtom na "brački slučaj-slučaj Domić". Članak na drugačiji način potvrđuje iste teze, i na tragu je mog razmišljanja (ili ja njegovog), a pošto ga nema u internetskom izdanju, u cijelosti ću ga prepisati. Ako ništa, zaslužuje moju pažnju, bespomoćnosti i ogorčenosti usprkos. Jer, koliko god to bilo mrsko štivo, bolje ga je znati. Više znanja daje veće mogućnosti izbora. Nisam za traženje opravdanja u neznanju, koliko god to (ne)znanje, u ovoj zemljišno-knjižno-sudskoj problematici, prečesto tako malo znači, i gotovo nije od pomoći. Presudno sigurno nije.

Ove retke, članke, misli... bilježim radi sebe, čija je uknjižba u fazi rješavanja, a i radi onih koji će posjetiti moj blog. Možda nekome ove informacije budu značajne u poduzimanju određenih koraka na vrijeme, a ja, eto, želim samo dnevnički pratiti stvarno stanje, pa moguće i do njegovog raspetljavanja, tko zna.

Slobodna Dalmacija
subota 6.3.2010.
SPEKTAR
PIŠE MARIJO KAVAIN


Državi ne smeta sređivanje zemljišnih knjiga nepravdom

Presude zbog izostanka u tužbama oko vlasništva nad davno zaboravljenim zemljištima postale su najčešći način sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, ali i nesaglediv potencijal radnji na rubu, ili s druge strane zakona. Bitno je samo imati nekog u katastru ili zemljišniku tko će ti namignuti kad pronađe neku zapuštenu zemljicu

Presuda kojom je sutkinja Ivana Domić oslobođena optužbi da je sudjelovala u otimanju zemljišta vlasnicima na Braču presudama zbog izostanka, ako ostane potvrđena, zasigurno će se višestruko odraziti u praksi domaćih sudova. Naime, presude zbog izostanka u tužbama oko vlasništva nad davno zaboravljenim zemljištima posljednjih su godina postale najčešći način sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, no u isto vrijeme postale su i nesaglediv potencijal radnji na rubu, ili s druge strane zakona.

Broj ovih tužbi porastao je posljednjih godina proporcionalno rastu cijena zemljišta u priobalju, proporcionalno gradnji autocesta u zaleđu. Zemljišne knjige, desetljećima zanemarivane, postale su naglo predmet općeg zanimanja svakoga tko je, barem u davna vremena, računao na neki komadić zemlje koji se preko noći našao na trasi autoceste ili je smješten negdje uz more. No, istodobno s porastom ovih tužbi, u potpunosti je izostala bilo kakva reakcija zakonodavca, čak i nakon afere na Braču. Institut tužbe za utvrđenje prava vlasništva tako je ostao isti kakav je desetljećima, što je onda otvorilo i veliki manevarski prostor onima koji su bili spremni za priliku da ugrabe tuđe.

Cijeli taj mehanizam temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca. U osnovi, svatko može tužiti bilo koga s tvrdnjom da je vlasnik određene nekretnine, pri čemu bi to vlasništvo trebao dokazati nekom pravnom osnovom. No, do tog dokazivanja neće doći ako se tužena strana ne odazove pozivu suda. Sudac će u pravilu tada imenovati pravnog zastupnika tuženoj strani, koji objektivno i nema nekog interesa za zastupanje pa se neće ni pojaviti na sudu. Sudac to može protumačiti kao priznanje tužbenog zahtjeva - i u pravilu će se to, naravno, i dogoditi. Kad pravi vlasnik dozna što se dogodilo, već je kasno. Može ustati tužbom, što će, nasuprot prethodnom postupku, trajati godinama. Dakle, cijeli je sustav koncipiran na način da vlasnik nekretnine mora stalno dežurati u strahu da se netko na nju ne uknjiži, pri čemu je unaprijed bespomoćan, jer kad se tuđinac uknjiži, već je kasno.

Osnovno je jamstvo sigurnosti u ovom slučaju savjest suca, sudskog dostavljača i pravnog zastupnika kojeg imenuje sud. Da to ne funkcionira, ne pokazuje samo slučaj Domić.

Već je ranije, krajem 90-ih, u splitskom sudu protiv više službenika pokrenut postupak, jer su u jednom sličnom postupku - a bila je riječ o nekretnini kod restorana Šumica - falsificiranjem potpisa na dostavnicama omogućili protupravno knjiženje Mirku Bradariću, vlasniku restorana. Sličnih je slučajeva bilo još, no ono što presuda sutkinji Domić poručuje jest - sudac može biti miran. Nemoguće mu je dokazati da je počinio kazneno djelo - možda je samo pod pritiskom ispunjavanja norme bio malo nepažljiv. Budući da, s druge strane, zakonodavac ne čini ništa, niti pokazuje interes za cijeli problem, cijela priča podsjeća na osvajanje Divljeg zapada. S tom razlikom da je u ovoj našoj verziji priče bitno samo imati nekog u katastru ili zemljišniku tko će ti namignuti kad pronađe neku zapuštenu zemljicu čiji su vlasnici ili u inozemstvu, ili je vlasništvo raspršeno na stotine dijelova.

U neku ruku, čini se da praksa sutkinje Domić državi u osnovi i ne smeta , da je to cijena koja se mora platiti u procesu sređivanja zemljišnih knjiga - očito manja u odnosu na dobit koju će na koncu država imati. Jer, kako inače ljude natjerati da se brinu o svojoj imovini? Stoga, možda bi sutkinji Domić trebalo ponuditi mjesto savjetnika u Ministarstvu pravosuđa za projekt sređivanja katastra i zemljišnih knjiga. Ionako je, prema presudi šibenskog suda, bila samo previše marljiva, pa zašto onda tu marljivost ne iskoristiti na pravi način? Svojim entuzijazmom zasigurno bi brzo riješila taj problem, jedan od najvećih na hrvatskim sudovima.

Osim toga, država bi joj se trebala i ispričati, vratiti joj sve plaće koje ne prima otkad je razriješena dužnosti, a ne bi bilo loše ni da je angažiraju na pravosudnoj akademiji kako bi sucima neposredno prenijela svoja dragocijena iskustva u vođenju bračkog Općinskog suda.

NAPOMENA: Za bolje razumijevanje problema, poželjno je pročitati i prethodni post.


nedjelja, 27.08.2017

P.S. ... Cijeli taj mehanizam temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca... čista je i živa istina, koja se i nama, ni krivima ni dužnima, obila o glavu, pa neka smo pod sudskom ingerencijom još od bivše države. Jer, ova sudska "pila", iznimno je oštra s obje strane, pa zbog te, gotovo nemoguće misije, dokazivanja prave namjere uknjižbe, zakonski su moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu, i da se poštenoga proglasi lopovom lud. S jedinom razlikom, što o ovima drugima mediji ne pišu, a broja... broja se, po svoj prilici, ne zna, ni jednima ni drugima bang.

Toliko o sposobnosti, funkciji, ali i znanju, naših velebnih sudova i nedodirljivih sudaca... headbang. Zatrpani parnicama koje to nisu, i premečući smeće iz jednog kantuna u drugi, gore nego li Sizif ono svoje kamenje, zapitaju li se ikada, kao školovani ljudi, kakav to posao rade!?... cry.



Oznake: sređivanje zemljišnih knjiga, nepravda, nered, Drava, sud, pravosuđe

Aktualnosti - osmi dio

26.08.2017.

nedjelja, 07.03.2010.

Sve po zakonu, a nemoralno


Ne, ne, neću o pretvorbi i privatizaciji... ako ste promislili, krivo ste mislili... samo bi mi još i to falilo, malo mi je muke sa nepremostivim zidovima državnih institucija... uostalom, šta bi se tu i moglo više reći kad je sve rečeno, sve se zna, dijagnoza postavljena "ko je jamio, jamio", operacija uspjela, pacijent na umoru, bolest se svakodnevno širi novim i sve težim žarištima, a lijeka niotkud...

A koliko god se taj zakon najbolje preslikava u mom naslovu, i koliko god postao njegovim sinonimom, sigurno je da nije jedini. Namjera mi je približiti, meni blisku, problematiku vlasništva, ili preciznije, problematiku ispravki pogrešnih upisa u vlasničkim listovima. Činjenica je da mi danas u Hrvatskoj imamo tri kategorije vlasnika:

1. zemljišno-knjižni vlasnici (vlasnički listovi)

2. katastarski vlasnici-posjednici (posjedovni listovi)

3. izvanknjižni vlasnici

Osim što su sve tri kategorije u potpunom neskladu, 20-godišnje nerješavanje ovog problema, svakodnevno povećava broj treće, najspornije kategorije - izvanknjižnih vlasnika. I dok moderne europske države uopće ne poznaju pojam izvanknjižnog vlasništva, kod nas je to realnost, koja se ne smanjuje.

A da problem bude veći, kod sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama, zakonska rješenja su takva, da je u sudskoj praksi moguće da sve bude po zakonu, a ujedno i nemoralno, i nepošteno, i nepravedno. Sve učestalije afere oko sumnjivih uknjižbi prava vlasništva dokazuju, barem meni, da nešto debelo ne štima ni sa zakonima, ni sa sudskom praksom. O tome svjedoče:
- "rogoznički slučaj" ili "slučaj Svaguša", kojeg sam nedavno spominjala...
- "drniški slučaj" iz 1997.g., gdje je stotinu nasljednika zaseoka Dučići u Siveriću proglašeno mrtvima...
- "brački slučaj" ili "slučaj Domić", jedan od najinteresantnijih i medijski najviše (po)praćenih, koji je nedavno dobio i svoj sudski epilog...

Ukratko, brački je slučaj postao aktualan 2004.g. za vrijeme ministrice Vesne Škare-Ožbolt, koja je sutkinju Domić tada razriješila dužnosti predsjednice suda u Supetru, a ujedno je podignuta optužnica protiv nje i još 12-orice suoptuženika za malverzacije prilikom utvrđivanja i knjiženja brojnih zemljišnih parcela na otoku Braču, čime je mnogima omogućeno nelegalno stjecanje vlasništva nad nekretninama.

Sudski spor je, dakle, trajao 6 godina, a završio je oslobađajućim presudama za sve optužene.


- Mislim da je donesena jedina moguća presuda u postupku koji je započeo bez materijalnih dokaza koji bi upućivali na osnovanost optužnice. Kao čovjek, pravnik i prijatelj mnogih optuženih sretan sam da su oni i njihove obitelji dočekali kraj ove farse. Činjenica od koje su svi pobjegli jest da je ‘96. stupio na snagu novi Zakon o vlasništvu koji je težište vlasništva pomaknuo sa katastra na upis u zemljišnik. Do tada je u Dalmaciji bio običaj da ljudi vjeruju u katastar, a tek nakon rata došlo je do potrebe raspolaganja nad zemljištima i radi toga su ljudi počeli rješavati svoja zemljišno-knjižna stanja - kazao je Nediljko Ivančević dodajući - kako u postupku niti jedan optuženik nije imao razlog vjerovati da njemu sporna nekretnina ne pripada te da su svi rješavali nekakvo svoje vlasničko stanje.

- Oni koji govore njoj u prilog kažu kako razrješenje nije u vezi s počinjenjem kaznenog djela, nego je vezano uz nepoštovanje sudskog poslovnika.
- Osobe iz struke sklone Ivani Domić kažu kako je njezin najveći grijeh želja da što prije ispuni normu i poboljša statistiku riješenih predmeta.
- Tko je u pravu, u konačnici će odlučiti Vrhovni sud.


Oslobađajuće presude mene, nažalost, nisu iznenadile, jer sam u takav ishod bila gotovo sigurna od samog početka. Nažalost je tako, ali ne iz razloga što stvarni vlasnici nisu prevareni i razvlašćeni, već stoga, što su sve te radnje obavljene i napravljene po zakonu, a vlasnike od "vlasnika" dijeli tanka nit (ne)dobre vjere, koja je upitna i teško dokaziva. Stvarni će vlasnici, što je u svemu najtragičnije, sada morati privatnim tužbama dokazivati vlasništvo, kako bi vratili svoju imovinu, djedovinu, što li već, jednako kao i u svim gore spomenutim slučajevima.

A GLAVNI PROBLEM JE U LOŠEM ZAKONSKOM RJEŠENJU.

Jer, ista takva "rastezljiva" sudska praksa, koristila se je, i koristi se još uvijek, na svim sudovima, desetljećima jednako, i sve je po zakonu, jer da nije tako, ne bi smo odnedavno imali "slučaj Svaguša", i ne bi se slični slučajevi opetovano ponavljali.

- Riješila sam na stotine, čak i tisuće istovrsnih predmeta u kojima je zbog izostanka stranke presuđeno u korist tužitelja. Na isti način radili su i sudovi i suci u Makarskoj, Solinu, Trogiru, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, Zadru... – tvrdi I. Domić, i navodi - kako su predmeti optužnice parnični spisi koji se odnose na sređivanje zemljišno-knjižnog stanja na otoku Braču, te da je opće poznato da je zemljišno-knjižno stanje na tom otoku, ali i na ostalim otocima nesređeno, a da Općinski sud u Supetru inače ima oko 80 do 90 posto predmeta ovakve naravi.

- Za osuđujuću presudu za ta djela - dodala je Biga Milutin - bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: svijest i namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.

Ova izjava najviše revoltira, što je i razumljivo, ali baš ona i dokazuje da je problem u zakonu i sudskoj praksi, jer ako se to isto radi u dobroj vjeri, ne krši se zakon lud.

Naime, onaj koji misli i tvrdi da je stvarni vlasnik, da bi se uknjižio, mora tužiti sve ostale, žive i mrtve, znane i neznane, koji su se u zadnjih 100-injak godina, iz raznoraznih razloga, našli na "njegovom" vlasničkom listu. I svi naši sudovi su pretrpani takvim "formalnim" tužbama, kojima se izvanknjižni vlasnici pokušavaju uknjižiti, a problemi su posebno izraženi na našim otocima i u Dalmaciji općenito. Najveći broj ovih "parnica", koje to ustvari i nisu, završava se, ili na temelju priznanja, ili na temelju izostanka tuženika, ili na temelju ogluhe, odnosno, nereagiranja tuženoga.

Zakonske mogućnosti... "izostanka tuženika"... ili... "postavljanja privremenog zastupnika", jer su tuženici nepoznatog boravišta i prebivališta... to su "rješenja", koja su i dovela do svih ovih afera, jer se na taj način tužbe za uknjižbu rješavaju mimo znanja i sudskih pozivanja stvarnih vlasnika, ili stvarnih nasljednika. Ove "parnice", u stvarnosti, omogućavaju zaobilaženje postupka nasljeđivanja, jer tužitelj, koji može biti stvarni vlasnik, ali isto tako i prevarant, sam označava nasljednike, što onda sudovi nekritički (bez provjere) prihvaćaju.

Najbolje ću objasniti apsurdnost ove sudske prakse na vlastitom primjeru - svi mi u familiji, koji smo diobom dobili svoje nekretnine (jednako nekritički od strane suda), da bi se uknjižili, moramo se međusobno tužiti... i sad tu svak svakoga od rodbine tuži, svi znamo da je to u svrhu sređivanja stanja vlasništva, i svi se oglušujemo na međusobne tužbe i dobivamo "sporove" na temelju ogluhe... i to traje već 9 godina, i ne vidi se kraja.
I sad recite da to nije, najblaže rečeno, suludo lud, a za državu i samoubilačko bang. Apsurd je tim veći, da to nikome od nadležnih institucija ne smeta (barem ih se ne čuje, da se itko na ikoga žali), ako ni zbog čega drugog, onda stoga što blokira njih same. Ako ih već nije briga što time ogromnoj masi ljudi totalno koče i blokiraju svaki daljnji korak i postupanje, ukoliko su lojalni građani koji se drže zakona.

Zato sam ja uvjerena, da je "slučaj Domić" imao posve drugu, političku, pozadinu. Lako je moguće "iskočila" iz direktive sporosti i netalasanja, troškove šestogodišnjeg sudovanja će ionako, kao i uvijek, platiti porezni obveznici, a još lakše je moguće, da sad sutkinja Domić tuži državu zbog izgubljene časti i dobiti, i zbog pretrpljenih duševnih boli, pa budemo platili i daleko više.

Građani za ovakve presude uglavnom bacaju "drvlje i kamenje" na pravosuđe, što je i razumljivo, jer ono, kao neovisno, mo'š mislit', presuđuje, dok se politika, koja donošenjem zakona, pravosuđu utire put, skriva iza te "neovisnosti". Pa se, neizbježno, nameće pitanje, kako to, da se ni jedna strana ne buni, i kako to, da se nikoga glasno ne čuje, ni suce ni političare? Izgleda da to, iz nekih razloga, paše i jednima i drugima... kao da imaju neki "big deal"... suci ne napadaju političare, a političari ne napadaju suce... kako to reče odvjetnik Ivić ... "fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti"... Ne znam je li to sva istina, kao što ne znam ni čija je slika u očima građana lošija, slika sudaca ili slika političara.

Nije mi jasno ni zašto je problematika stanja vlasništva od svih toliko marginalizirana, čak i od medija površno praćena, samo u slučaju ovakvih i sličnih afera, čiji broj bi, bojim se, mogao samo rasti. Čista situacija s vlasništvom, u svakoj normalnoj državi zaslužuje prioriret nad prioritetima, jer nesređeno i kaotično stanje vlasništva lančano uzrokuje probleme u svim ostalim segmentima društva, da i ne govorimo o mogućnostima zloupotreba. Uostalom, da se ovaj problem barem počeo rješavati odmah iza 90-ih, kao što je trebalo, vjerojatno ne bi bilo ni ovako sramotne pretvorbe i privatizacije, a ni ovoliko zapuštene domovine.


Komentari iz Slobodne Dalmacije
Komentar od: micosplit @ 26. svibanj 2008 16:47
Pa šta je to čudno, naše pravosuđe je takvo da postoji samo radi
sebe samog i da bi hranilo fiškale.
Ja već 20 godina vodim RADNI SPOR i još nije gotov i pitaj Boga kad će, drugi spor , opet u splitskom sudu, također radni sud nije u 2 godine niti zakazao raspravu. Odvjetnička komora kojoj sam prijavio odvjetnika koji mi je napravio medvjeđu uslugu također ne reagira.
Naši sudovi su efikasni samo za ovrhe sirotinji koja nije platila struju i sl.
Pozdrav ministrici Lovrin i njenim vrijednim, nekorumpiranim djelatnicima.

Komentar od: nradmil2 @ 26. veljača 2010 17:33
Presuda kao i za pretvornu i privatizaciju.Sve po zakonu!!!!

Komentar od: lile555 @ 26. veljača 2010 17:25
I za ovo je trebalo 6 godina ?

Komentar od: lanterna 13 @ 26. veljača 2010 17:19
Tako je to kod nas.SVE JE LEGALNO ali NEMORALNO,....ali ....to su naši suci i pravosuđe.......

Komentar od: kornjača @ 26. veljača 2010 16:24
Što ste očekivali ??? Sve je radila po - ZAKONU !!!

Komentar od: piket @ 26. veljača 2010 19:06
činjenice:
novinari su domićku osudili prije nego je počela parnica i svi naslovi u novinama pa i današnji na takav način djeluju, SRAMOTA, našeg neobjektivnog novinarstva
ali kakvi su novinari tako su i provjerili dokaze protiv Domićke koji su u najmanju ruku smješni za bilo koga ko se razumije u pravosuđe
da nije bilo medijske hajke sve bi odavno bilo gotovo.
i još nešto... nije problem u ivani domić nego u neažurnom stanju zemljišnih knjiga i JAKO lošem zakonu.. svi suci u hrvatskoj rade po istom, zašto se samo protiv nje vodi postupak????
nekome zasmetala...........

Komentar od: clint eastwood @ 26. veljača 2010 19:57
P.S. Ako ćemo govoriti o našem sudstvu općenito ono je uz časne iznimke najkancerogeniji dio hrvatske svakodnevnice

Komentar od: sumartin @ 27. veljača 2010 10:55
Pišite dostojanstveno, ne spuštaj te se na nivo Domičke i njoj slični. Doživio sam je na jednom suđenju, nije bila ni malo fina,
već neogranićeno drska i bezobrazna.

Komentar od: pf @ 2. ožujak 2010 10:29
Ajmo sad, predsjedniće JOSIPOVIĆ
Ovo je sada test za Vas.
Gdje je ovdje PRAVEDNOST & PRAVDA:

Komentar od: biston @ 2. ožujak 2010 9:55
Treba se zapitat kakva je optužnica kad je utvrđeno da Domićka nije kriva i tko ju je sastavljao, te po čijem nalogu.
Ovaj je slučaj sramota hrvatskoga pravosuđa koje nikada nije bilo na nižim granama. Potpuna netransparentnost rada sudaca, uz tobožnju zabranu komentiranja presuda, doveli su nas gdje jesmo. Jedan od primjera je i zemljišnik suda u Makarskoj, gdje muljaže traju već skoro dvadeset godina i nitko im nije u stanju stati na kraj. Sramotno.

Komentar od: spirou @ 2. ožujak 2010 9:53
Piket, ne pizdi...
kad se moja zemlja uknjižilia..smatra sam da je to - to
pa ne mogu jednom godišnje ići na zemljišnik cijeli dan i provjeravat sve svoje parcele???
a,oni upravo to i govore...treba ić jednom godisnje provjerit sve, jer nije vlansik onaj ko je vlasnik,vec ko se uknjizi???
ma molim te?
jeli ovo država ili banana??
uostalom,pola dalmacije je još na preminulim vlasnicima...nasljednici se još nisu uknjižili

Komentari iz Večernjeg lista
26.02.2010. u 20:13h Trajkovski je napisao/la:
Moglo bi se malo počet mijenjat to naše pravosuđe. Možda da uzmemo ono od inoxa 18/10...

26.02.2010. u 20:24h Savjest je napisao/la:
Zadivljuje kako su se suci solidarizirali sa svojom optuženom kolegicom, a nisu ukazali na otvoreni krupan problem u pravosuđu, a to su formalne tužbe –«formalke» - koje se provode s jedne strane zbog neurednih zemljišnih knjiga, a s druge strane, jer je u jednom predmetu Vrhovni sud zauzeo stajalište da su takvi postupci zakoniti.
No, koliko su oni zakoniti, može zaključiti svaki laik, ako mu se objasni postupak: kad treba u zemljišnu knjigu upisati novog vlasnika ili vlasnike, protiv upisanih vlasnika podnese se formalna tužba, iako se ne zna čak ni jesu li oni svi na životu. Na ročištu sud svim nenazočnim a pozvanim vlasnicima jednostavno odredi zastupnika i s njim obavi posao prijenosa vlasništva.
O tome su pisali sudac Božo Vilušić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/gruntovnica.pdf) koji je kasnije i sam bio optužen za sličnu radnju kao i sutkinja Domić (www.index.hr/vijesti/clanak/crikvenicki-sudac-umijesan-u-bespravnu-gradnju--turistickih-apartmana/251991.aspx) te sudac Zrinko Zrilić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/Zrilic_Zrinko_TABULARNE_TUBE.pdf).
Uz takav Vrhovni sud Republike Hrvatske te uz takvu sudsku praksu, u Hrvatskoj još dugo neće biti stranih ulaganja u nekretnine osim na mafijaški način.

Komentari iz Jutarnjeg lista
Hrvatsko pravosuđe jedina je brana razvoju normalne države... Em je sporo, korumpirano, zakoni su loši i često u koliziji, sudi se po 'babu i po stričevima', politika je još uvijek umješana. Pravosuđe je svojim sporim i nesavjesnim radom uništilo i one gospodarske subjekte koje su radnici na vrijeme pokušali spasiti, ali ništa..... Primjerice, u Njemačkoj radni spor traje od 7 do 21 dan! To je samo kod nas moguće da ljudi vode radne sporove 15 godina....
zanusi13
27.02.2010

Bivša sutkinja? To će jako dobro završiti po nas, porezne obveznike. Prvo će nas tužiti jer smo joj, nevinoj, uvaljali otkaz, a onda će još tražiti da joj se isplate sve plaće dok nije radila. Sa kamatama i sudskim troškovima naravno.....
chemica
26.02.2010

'U borbi za pravdu se neću umoriti!'
'Bit ću zapreka svakoj diskriminaciji!'
'Imovina stečena na kriminalan način neće biti dugog vijeka!'.
cock
26.02.2010

vrana vrani oci ne kopa...
servantes_iz_malog_mista
26.02.2010

Vrana vrani ociju ne vadi zato ce se morati umijesati orao ili jastreb
JankoPrekobrda
26.02.2010

Josipović: "U borbi za pravdu nikada se neću umoriti." Pa predsjedniče pokloni se i počni.
cock
26.02.2010

prestrašno. primit će nas u EU nikad.
ela1
26.02.2010

Pa zar treba baš preko pet godina da sudsko vijeće odluči kako baš nitko baš za ništa nije kriv i to po svih 18 točaka optužnice. Samo se potrošilo vrijeme - sad kreću žalbe pa vjerojatno ponavljanje postupka pa opet žalbe i tako se refren ponavlja sve do zastare (navodno stiže već 2018.).... Ovako ćemo prije na bliski istok nego u EU...
Trajkovski
26.02.2010

dobro je sve po starom, ja se zabrino da stvarno idemo u rat protiv korupcije... uhapse i onda oslobode....
El-Bojko
26.02.2010

E da, još, ako je način na koji je radila Domić, kako negdje piše "uobičajena praksa" onda jadna im majka svim vlasnicima atraktivnih zemljišta....
Skipp
26.02.2010

Ovo je ne sumrak nego nacrniji mrak hrvatskog pravosuđa.
Skipp
26.02.2010

Neki stvarno imaju Hrvatsku ili barem 10 miliona eura...e moj ministre Šimonoviću,mora da se ovi u EU ubiše od smijeha kad im pominjete pravnu državu u nas,ne možete počistiti smeće u vlastitoj kući,a držite predavanja drugima o korupciji.
ROLLING
26.02.2010

Ovo nema nigdje na svijetu ................ima ima ..... u rvackoj he he
black_bloc
26.02.2010

Ma B R A V O za hrvatsko sudstvo !!!
salomon
26.02.2010

Ali je kriva bakica čiji pas je istrčao na cestu i podletio pod automobil te mora platiti kaznu, sudske troškove i štetu na automobilu.
laik
26.02.2010

Dobrodošli u hrvatsku....zemlju pravde i lopova
misonx
26.02.2010

Komentari iz 24 sata
koji pametnjakovići...pitanje svih pitanja (ako presuda postane pravomoćna)-oće li bajić dgovarat za ovaj fijasko( svi troškovi idu na račun poreznih obveznika)? ako mene pitate-to vam se desi kad optužnicu piše politika (v.š.ožbolt-koja nema dana rada u praksi). nažalost, i danas je na čelu ministarstva osoba koja nije ništa radila/sudila. predlažem da troškove postupka (ako ih bude) plati v.š.ožbolt.
26.02.2010. 17:36:42 | dra

svi se žale na sporost suda a vidite kako ova ekspeditivna rješavala je slučajeve kao na traci
26.02.2010. 20:19:18 | sprinterica

Sve je trulo u državi Hrvatskoj !!!
26.02.2010. 19:32:02 | ri051rijeka

P.S. Članak je baziran na vlastitom iskustvu i pročitanom iz dnevne štampe, ali i sudske prakse svog slučaja, te praćenja zakona i stručnih članaka, duži niz godina. Podaci i komentari o "slučaju Domić", kojim je post inspiriran, uzeti su iz dnevne štampe, prepisani pasusi su prenijeti nakošenim tekstom, a preko ubačenih linkova se može, još i dublje, ući u problematiku.

Oznake: krive uknjižbe, afere, zemljišnik, pravosuđe

Aktualnosti - sedmi dio

24.08.2017.

nedjelja, 16.08.2009.

Tko, kako i kada će riješiti problem?


Moja draga teta kiss je živila sama u novom dijelu kuće, kojeg je svojevremeno obnovio jedan brat iz Amerike, dok je familija pokojnog brata koristila staru kuću. Takva nepisana i neformalna podjela kuće na dva odvojena kućanstva je funkcionirala prilično dobro, a sva ostala rodbina, koja je tetu i pomagala i posjećivala, uvijek je bila dobrodošla. Dosta zemlje se nije obrađivalo ni za tetina života, jer jednostavno, nije imao tko. Od sedmero djece moga pradide, i svekolikih im nasljednika, u mjestu ne osta' gotovo nitko, oran i ekonomski motiviran, sviti tu svoje gnijezdo i živjeti od zemlje. Sve radno sposobno, trbuhom za kruhom se raselilo... ratovima po amerikama, neimaštinom po gradovima, mladostima za boljim životima...

Ratovi su propast ovoga svijeta od kad je vijeka, bili, jesu i bi'će. A uz nerazumne politike obezvrijeđivanja zemlje i odvlačenja ljudi u tvornice i gradove, nestajanje zemljoradnika je bila neminovnost. Ukratko, nakon moga pradide... amerike i gradovi, tvornice i poduzeća, neimaštine i propadanja... odnijeli su sve puste i moguće zemljoposjednike, a zemlju ostavili milosti i nemilosti vremena i korova.

Slijedom toga, niti svi iz prve generacije mojih prednika nisu sa sigurnošću znali, ni gdje se nalaze sve naše parcele, ni kakva je situacija na samom terenu. U tako kompliciranim okolnostima, koje su zatekle rodbinu nakon tetine smrti, doista je bilo nemoguće očekivati, da ona sama iznađe izlaza iz tog vrzinog kola, pa čak i da su se, svi k'o jedan, oko toga složili.

Situacija suvlasništva je sama po sebi prezamršena i preteška + gordijski čvor nesređenih državnih knjiga u kojima, uz naše upise po oporukama, odricanjima, darovanjima, ostavinama... postoji još veliki broj "neznanih junaka" za koje ni sam Bog ne zna kako su se našli "na našoj zemlji"...
Od rodbine, preciznije rečeno, od svih suvlasnika, očekuje se dogovor o stvarnoj fizičkoj podjeli, ili zakonski rečeno, o razvrgnuću suvlasničke zajednice, u okolnostima kada ne znaju, sa stopostotnom sigurnošću, ni šta sve trebaju podijeliti, a još manje znaju precizan udio svake od suvlasničkih strana.
Spomenula sam već naše upise u državne knjige tj. vlasničke listove. Kreativnost tu dolazi do pravog izražaja, kada vidite te raspone brojeva u svim mogućim i nemogućim kombinacijama.
Ako ste, napr. upisani kao suvlasnik na 1/6 neke parcele, onda lako skontate, i koliko je to pripadajućih kvadrata, ali svaka parcela svoju kombinatoriku ima, i tako u nedogled, i u mali milijun kombinacija, da gotovo "pozavidite" tom "ajnštajnu" na znanju i preciznom (iz)računu dijelova... 15/120... 23/24... 1/504... 1/378... 63/288... itd... itd... itd...
Ali ni to nije sva muka. Treba uzeti u obzir još jedan važan faktor... faktor protoka vremena, bolje rečeno, generacija... i situacija tek onda postaje zapetljana do bola. To hoće reći, da je na sve gore spomenute udjele, uglavnom upisan netko od živih i/ili pokojnih prednika... pra-dida i(li) pra-baka, prva i(li) druga generacija, na redu je treća... itd... itd... itd...
Svakom novom smrću slijede novi upisi, time automatski i novi, izmijenjeni udjeli, ovisno na koliko se nasljednika prenosi vlasništvo. Situacija tako vremenom, umjesto da se raspetljava, postaje sve zamršenija. Jednostavnim rječnikom rečeno, zemljišne knjige, po mom dubokom uvjerenju, ne da se ne "čiste", već se uporno, i dalje, i još više, "šporka(va)ju".
Ja želim još jednom ponoviti, jer stvarno ne znam tko je ovdje lud, a tko zbunjen, normalnih očito nema... od rodbine tj. od svih suvlasnika se očekuje da ovaj problem riješe sami?!. Zakonskih okvira, smjernica, rokova ili bilo kakvih brzih i učinkovitih mjera kojima bi država pomogla i ubrzala postizanje dogovora, ali i zaštitila sve suvlasnike jednako, nema?!
Obrazac ponašanja je, u takvim situacijama, u najvećem broju familija sličan... oni "bezobrazniji" uzurpiraju daleko više nego ih pripada, da ne kažem sve, a oni "kulturniji" se povuku, i ostanu kratkih rukava. Tu prvenstveno mislim na kuću, jer je zemlja, barem u početku, stavljena u drugi plan.
Da sve skupa nije tragično, bilo bi komično.
Mišljenja sam, da se ni u idealnijim, jednostavnijim oblicima suvlasništva, kada je u pitanju i manje suvlasnika i manje imovine, ne može očekivati da to rodbina može riješiti sama, bez nekakve, neutralne "pomoći" ili "pritiska" sa strane. Zar brojne priče iz života to ne potvrđuju?
Država bi morala i trebala učinkovitije i aktivnije pomagati, a ne još i odmagati, birokracijom i "šumom" zakona i propisa koje svako malo mijenja, bez ikakvog vidljivog pomaka i poboljšanja. U najmanju ruku nije pravedno, da se sva odgovornost za nered u državnim knjigama svaljuje na pojedinca, da se sam "koprca" kako zna i umije, što opet znači, uz pomoć i plaćanje odvjetnika, a da se država ponaša kao da to nije njezin problem.
A pošto, u pravilu, ne podržavam ni one koji samo kritiziraju, a pri tome ne nude i nekakva rješenja, ja ću iznijeti svoje mišljenje, ma koliko da je laičko, o tome što bi mogla i(li) trebala napraviti država da se broj sudskih predmeta po diobama smanji, tj. riješi u nekom razumnom roku. Ja nisam pravnica po struci, dakle, govorim samo na osnovu svog dugogodišnjeg iskustva, pa moguće "moja rješenja" i nisu u svemu najbolja... možda ima i boljih. Međutim, da treba nešto radikalno napraviti i(li) promijeniti, u to sam posve sigurna, jer ovakvim načinom, a pogotovo tempom rješavanja procesa, ja stvarno ne vidim svjetlo na kraju tunela.
Državne institucije, počevši od lokalne zajednice, preko katastra do zemljišnika i suda, trebale bi od početka biti aktivno uključene u što brže rješavanje... i dioba, i uknjižbi. Uostalom, zar državi ne bi trebalo biti u interesu, da sporovi traju što kraće, i da neriješenih predmeta bude što manje?
Ja bih krenula od lokalne zajednice i lokalnog stanovništva. Davno prije u lokalnim sredinama su postojala "mirovna vijeća" u kojima su bili uglavnom stariji mještani, jer su oni najbolje znali situaciju u mjestu, i gdje se nalaze čije zemljišne parcele. Oni su u "kriznim" rodbinskim situacijama, nakon smrti "glave kuće", kao neovisno i neutralno tijelo bili arbitar, i pomagali u rješavanju rodbinskih dilema i problema oko zemlje. Zar i danas ne bi mogli biti od velike koristi, da postoje i aktivno (su)djeluju.
Osim toga bi se mogli, čak i morali, odrediti zakonski rokovi, napr. 1 ili 2 godine, u kojima bi suvlasnici morali postići dogovor oko razvrgnuća suvlasničke zajednice, ako ne žele sankcije... ili da im imovina "ide na bubanj", ili da im se oduzme, ili štatigajaznamšta... ali samo uz aktivno sudjelovanje i pomoć državnih institucija.
Svjedoci smo nebrojenih kuća što propadaju, i zemalja zaraslih u draču i korov, a sve zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. A pošto imovina nije samo povlastica, već je i obaveza, moglo bi se, da je reda u državi, i kažnjavati njeno neodržavanje i zapuštanje. Ponavljam, da je reda u državi, ali nije, pa treba pojasniti... kazne ni u kom slučaju ne mogu biti opravdane ni sada, ni sve do momenta dok stanje u državnim knjigama ne bude u potpunosti sređeno. Danas je situacija još uvijek takva, da pojedinac/vlasnik/suvlasnik godinama "čeka" da legalno dođe do svoje imovine, pa bi ga država, defakto, da je prava i pravice, trebala još i obeštetiti, a ne kažnjavati.
Teško me itko može razuvjeriti, da za propadanje i zapuštanje zemlje/kuća/imovine, još uvijek nije daleko veća odgovornost i krivica na državi nego na pojedincu, jer država ima sve mehanizme u svojim rukama, da to spriječi, samo da želi.
Zaključno, ako i kada država dovede u red državne knjige, tj. vlasništvo, za što sami vlasnici, čak i da žele, nemaju moć, tek onda bi se moglo govoriti o mjerama i stimulacije i pritiska na pojedinca/vlasnika, koji bi morao biti odgovoran za svoju imovinu, uključujući i evidentiranje svake promjene u državnim knjigama.



četvrtak, 24.08.2017

P.S. U proteklih osam godina, ništa se, baš ništa, promijenilo nije. Ni za milimetar, pa napisanome nemam šta ni dodati ni oduzeti.

P.P.S. A s obzirom na obzir, hoću reći, na trenutnu situaciju i zaozbiljnu odluku o raščišćavanju i dovođenju u red ovih virtualnih važno/nevažnih podataka, paše mi da završim "izvlačenje" tematskih aktualnosti, kako bi ispričala ono što je ostalo neispričano, i manje-više, podvukla crtu pod uknjižbu. Teško je reći sretna, jer nije smjelo ni trebalo biti tako, ali zadovoljna mogu reći, jer je pravica ipak dobila, kakvu-takvu, satisfakciju.
Godinama je to iza mene, ali eto, blogu i blogoljupcima iznenađenje tek slijedi... nakon ovih, za jasnoću dosta bitnih, aktualnosti... kako opet ne bi bilo starih nejasnoća... pa zašto toliko dugo, pa zašto se tužite, pa zašto se sudite, pa kako ovo, pa zašto ono... ma, @geomir će znati bolje... naughty.


Oznake: uknjižba, zemljišne knjige, sud, politika

Idemo iz početka

22.08.2017.

Nije svijet stao, koliko god da je nisko pao. Istina, ne bi ni njemu škodilo iz početka, kad od puste (mu) znanosti sve manje ima pameti.
Nisam ni ja ona od jučer, ali još se ne da glava, koliko god da je okrugla ili ravna.
Šest dana s glavom na ramenu, a obezglavljena.
U najkraćim crtama, to bi bilo to.

Od uvečer do ujutro, od šatiranja do statiranja, pardon, od šatdauniranja do startapiranja, "crk'o maršal". Eto.
Od uvečer do ujutro, sav nikakav, komatozan, više mrtav nego živ, štatigajaznam, samo (se) vrti u krug i ponavlja:
... windows is loading files...
... start up repair is checking your system for problems...


Daj učitaj se više, pliiiz... repariraj se, kvragu... digni se već jednom, eeej... ne budali, slikica mi mojih, pa zapisa, dopisa, čegasvegane... svih recepata novih, nove li mene... sjeti'ću se ja još koječega, znam...

Zovi mama doktora, da ga rastavi i sastavi, u dušu mu zaviri, ako triba i na aparate skopča, al' krpice mi moje spasi.

Pa prođe dan, prođu i dva... kvraguc i tava i jaja, šta mu je... pa sam i kuću uglancala, pa sam i knjige nešto brzo pročitala i zamjenila novima, pa sam se svačim nečim bavila u stvarnosti...

A onda se, trećeg dana, konačno oglasio doktor/meštar od informatike... žao mi je, ne mogu spasit' podatke, otiša' mu je posve mozak/disk, sve mu se u glavi/ploči pomišalo, ne da se ništa (iš)čitat'... ne znam koliko vam je vridno velikoga plaćanja, ima ih šta se bave i takvim spašavanjem, pa rastave cijeli disk na proste faktore, izvade mu i dušu i tilo/"gramofonske ploč(ic)e", pa ga tako nekako, "na silu", pod prijetnjom pištoljem, valjda, pročitaju... ne reče usput i koliko velikoga, ma nisam ni pitala...

Sve u svemu, za malo mu plaćanje ugradio polovni, zamjenski, disk, podigao windowse, isprobao sve skupa, vratio mi stari disk, za uspomenu i dugo sjećanje, pa sam od jutros sva u korisničkim imenima, lozinkama, brojevima, adresama, spremanjima (sva sreća pa je to bar na svome mjestu, u jednoj tekici)...

I evo, malo po malo se dižem ja, kad već ne htjede on, na nogice lagane, početničke...

Iskreno, nema totalne štete, jer, kad je zadnji put poblesavio i polupao lončiće, izvadila sam mu sve iz "glave" i prebacila na vanjski disk, ali fali... svašta (mi) nešta fali... svako malo se, prekapajući po moždanim ćelijama, nečega sjetim, šta je... jučer bilo, danas se spominjalo... otišlo u nepovrat... ili ipak nije!?... ima sin nekog znalca, pa kaže, uzmi stari disk, možda bude spasa. Slamka spasa, kad se vrati, možda...

Svemu dođe kraj, pitanje je (samo) vremena. Izdurao je sa mnom punih šest godina, a da ne bi i duže, da ga svojevremeno nisam svojski, k'o najljućeg neprijatelja, zalila sokom, vjerojatno bi. Valja meni štagod novoga, a dotle... za prvu će pomoć durat i ovi stari, a e... đekna još nije umrla, a ka'će ne znamo...

Danas je tako kako je, a sutra je novi dan, ne vrijedi plakati...



Jacques Houdek - Ne vrijedi plakati

Oznake: tehnička, informatika, laptop, prozor u svijet, #novi početak

Aktualnosti - šesti dio

14.08.2017.

petak, 07.08.2009.

O diobi iz mog kuta


Dioba ili razvrgnuće suvlasničke zajednice je jako težak proces, tim teži što ima više suvlasnika i što je prošlo više godina od smrti početnog vlasnika, čija se imovina dijeli. Namjera mi je objasniti srž problema, ukazati na činjenicu da se familije u diobi, u pravilu, godinama iscrpljuju nepotrebno, ali rekla bih i neizbježno, da bi na kraju, ipak bili prisiljeni napraviti ono što su trebali na samom početku, a to je sjesti i dogovoriti se. U našem slučaju je, barem, bilo tako.

Naime, za diobu je potrebno pregovarati, što znači, davati i uvažavati prijedloge i protu-prijedloge, pristajati na kompromise, ne ukopavati se samo u svoje početne stavove i od njih ne odstupati. Svi suvlasnici bi trebali biti spremni razgovarati, ako treba i u nedogled, saslušati sve i svakoga, razgovarati, razgovarati i ponovno razgovarati, ako treba danima i mjesecima blabla. Za pregovaranje je potrebno jako puno umijeća, strpljenja, dobre volje i želje da se postigne dogovor, i to od strane svih suvlasnika. Recite mi da to nije Sizifov posao, gotovo pa nemoguća misija!!! headbang.
A kad govorimo o diobi imovine predaka, pregovaranje je daleko teže iz jednostavnog razloga što se radi o rodbini. U svaki razgovor i diskusiju uključeno je toliko mnogo različitih emocija svakog suvlasnika ponaosob, toliko isprepletenih rodbinskih odnosa, toliko mogućih trauma i nepravdi iz djetinjstva, koje onda, iz vrlo banalnih razloga, mogu u čas dovesti do nerazumnih i teško dokučivih izljeva bijesa, mržnje, vrijeđanja lud burninmad. Obično se to i dogodi već na samom početku, tako da razgovori i pregovori još nisu kako treba ni započeli, a već su se pretvorili u svađu i zlu krv bang mad. Mislim da je to, u većini slučajeva, gotovo nemoguće izbjeći, a činjenica je da svim suvlasnicima nanosi ogromnu i nepopravljivu dugoročnu štetu. Tamo gdje započinje svađa, tu završava svaki razgovor, podiže se nepremostivi zid i ulazi se u slijepu ulicu iz koje je teško izaći cry.

Konačan rezultat svega, gore navedenoga, je da vaša dioba može trajati godinama, skupljati i prašinu i paučinu u sudskoj ladici, a opet će i jedino završiti ako se dogovorite. To je jednostavno tako iz razloga što vam u sudskom procesu rješavanja diobe, nitko u društvu neće pomoći. Ni lokalnu zajednicu, ni sudove, ne zanimaju vaši međurodbinski odnosi, vaše svađe i razmirice i nemogućnost dogovora, po njima se doslovno možete i ubiti dead, to je samo vaš problem. Ja mislim da bi mogli i trebali pomoći, jer je i u interesu društva da sudski procesi traju što kraće. Stoga ću se posebnim člankom vratiti na ovaj problem.

Da potkrijepim sve gore izrečeno, mogu reći, da je naša dioba, o kojoj će još biti govora, formalno trajala 17, a službeno 12 godina, i možda bi još skupljala prašinu i paučinu u nekoj sudskoj ladici da se, uz angažman i pomoć odvjetnice thumbup, na kraju, ipak, nismo dogovorili.

Pametnome dosta yes.

Moja preporuka:
Knjiga Anele Borčić: "Garbin, zao vjetar"
malomišćansko štivo (otok Vis), u kojem će se pronaći svi oni, što muku muče s diobom u familiji



ponedjeljak, 14.08.2017

P.S. Ovdje nemam šta pametnoga ni dodati ni oduzeti, a mislim da ni danas nije bolje nego jučer... dioba je prvi i najteži kamen spoticanja, na kojem se većina familija odmah spotakne, da ne rečen, međusobno zavadi. I tu onda teško pomaže itko, pa i sud, ako među suvlasnicima nema dobre volje za dogovorom i kompromisom. U naše vrijeme nije čak postojala ni mogućnost sudskog mirenja (danas ima zakon, mislim), mada ne vjerujem da bi nam i ono pomoglo, jer i oko njega trebaju biti suglasni svi, što je i opet teška misija.
Vrzino je to kolo, kako god okreneš, pa mislim da bi u tom (prvom) segmentu država mogla i trebala odrediti nekakve zakonske rokove, koji bi "prisilili" suvlasnike na dogovor, jer, obično tu i bude tek jedan nerazuman, ili barem najnerazumniji, koji onda koči i sve ostale u dogovoru.
O tome, malo opširnije, u slijedećem nastavku.


Oznake: rodbina, dioba, suvlasništvo, razvrgnuće

Aktualnosti - peti dio

13.08.2017.

utorak, 09.02.2010.

Provjerite vlasnički list...svake godine!!!


U današnjem izdanju SD objavljen je novi članak o "sumnjivim" uknjižbama u Rogoznici, a kao reakcija na prethodni iz mog posta od 06.02.10.
Nakon što sam pročitala članak, kao i komentare građana, zaključila sam da je važno uključiti ga u cijelu priču, jer dokazuje da problem itekako postoji. Naime, sama reakcija Ministarstva pravosuđa jasno pokazuje da u zemljišno-knjižnom segmentu našeg pravosuđa postoji problem, koji omogućava zloupotrebe ogromnih razmjera.

U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.
- Kod prijenosa ili upisa prava vlasništva isti se vrši temeljem vjerodostojnih isprava koje sud provjerava te ako otuđitelj nekretnina nije upisani zemljižnoknjižni vlasnik, prijenos na novog vlasnika se ne može izvršiti - tvrde. No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.

Da je njihova tvrdnja, o nemogućnosti ilegalnih uknjižbi točna, onda ne bi savjetovali građanima da svake godine provjeravaju svoje vlasništvo... lud... a što samo dokazuje koliko su građani (ne)zaštićeni.
A glavni je razlog u onome što prešućuju, i što je najveći kamen spoticanja zemljišno-knjižne problematike... veliki broj pokojnih vlasnika, bilo zbog suvlasništva i neriješenih dioba, bilo zbog sporosti uknjižbi, koje "običnim smrtnicima" traju godinama. Što je najgore, uvjerenja sam, kako se, postojećim zakonima i postojećom sudskom praksom, broj takvih još i dodatno povećava. Iz godine u godinu. Pa ti sad vidi, kakav je to posao. Sizifov posao, to je to... lud...

A dok oni prvi dočekaju svoj red, ovi drugi preskoče... cilu generaciju, ili dvi... burninmad...

Troje građana je to isto iščitalo i reklo u svojim komentarima, pa sam ih izvukla iz mase drugih:
Komentar od: cajaaa @ 9. veljača 2010 11:28
Ljudi moji ovo je prava sprdačina naših pravosudnih organa.
citat:
...U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.....
... No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.......
Moram li ovo još komentirat ili je sve jasno. Dodat ću samo ovo.
Moraju li gradjani sami preuzet ulogu kontrolera sudskih organa?
E pa ako je tako - onda evala nam.

Komentar od: SToper @ 9. veljača 2010 16:08
A jadna majko, da provjerit vlasnički list svake godine. sve rečeno, žalosno..

Komentar od: LUZERICA @ 9. veljača 2010 19:24
Sve će ovo riješiti PRAVNA država, a dotle svako malo skoknite do suda vidjet jel vas tko ZASKOČIO na upisu vlasništva.

Na koncu želim kazati, da su posve nebitne i lokacije i akteri ovakvih afera, koje iskrsavaju kao gljive poslije kiše, jer se jako dobro mogu staviti u kožu oštećenih, bilo koje od njih. Ujedno sam i zahvalna na njima, koliko god to može grubo zvučati, jer dodatno dokazuju moje tvrdnje i moje muke. Ne pada baš lako, kada i sam proživljavaš slično, da ne govorim koliko je teško, o svemu pisati hladne glave.

Dodatak: SD dana 16.02.2010. objavila je još jedan članak o "rogozničkom slučaju", pa ću doda(va)ti linkove na temu, dok bude medijski praćena. Ovaj članak govori o udruživanju oštećenih građana u cilju povrata svoje didovine i o upitnosti procjene i (ne)plaćanja poreza na kupljenu i uknjiženu imovinu.
Masa interesantnih komentara puno govori o pravosudnim labirintima i katakombama, i gotovo je sažetak cjelokupne zemljišno-knjižne problematike. Kada izuzmemo, od onih "puno razloga zbog kojih se stvarni vlasnici do 1990. nisu knjižili", upravo suvlasništva i probleme oko dioba, pa na to dodamo dugogodišnje uknjižbe zbog nesređenih zemljišnih knjiga, to je nesavladivo golem teret, koji je "u paketu" svaljen na leđa samih stranaka u postupku, a bez adekvatne, zakonodavno-sudske, podrške i pomoći od strane države.
Komentar od: Dom57 @ 16. veljača 2010 11:22
nisto mi nije jasno...kako se more placat ili utajit porez na imovinu kojoj prodavatelj nije vlasnik???
ocu rec ako je ovi proda Svagiju kartusinu kako to da pravi vlasnici moredu pritit tuzbama da nije placen porez na nesto ca u njihovon vlasnistvu i nisu prodali Svagiju!!!???

Komentar od: musuratakid @ 16. veljača 2010 11:58
@Dom57
Porez je trebao biti plaćen na imovinu koju je Grbić prodao Svaguši - Vlasnici/Posjednici koji se bune da su im narušena vlasnička prava su velikim dijelom sami krivi zbog zavrzlame jer se godinama nisu knjižili na imovinu za koju tvrde da je njihova. Sada će to morati dokazivati na Sudu - a Grbić može mrtvo-hladno tvrditi da on nije imao pojma da su njegovi baba i dida nešto prodavali, kao i da to nije mogao znati ako su se novi vlasnici bili lijeni uknjižiti u zadnjih 70 godina - i što je najgore, bit će u pravu!

Komentar od: brokvica @ 16. veljača 2010 13:25
@musuratakid
nije to baš skroz točno, zašto taj grbić nije uknjižen na tu zemlju, da je to i dalje bilo u vlasništvu njegove obitelji nakon ost. rasprave bilo bi zavedeno na njegovo ime.
zašto nije "ometa" te ljude u posjedu tih 70 god... kako je svaguša obiša nekretnine koje je navodno kupija, a u njima nije primjetija stanare? pa ti vještaci i procjene?
za ovako nešto napravit triba bit upetljan cili niz različitih službi i službenika. u svakom je slučaju nevjerojatno da je nešto ovako moguće, pa i u hrvatskoj.

Komentar od: milodite @ 16. veljača 2010 21:16
I jeste i niste u pravu,kako se uzme.
Zemljisne knjige za podrucje Rogoznice spadaju medju nesredjenije,to je tocno.Do 1990.iz puno razloga,stvarni vlasnici se nisu uknjizavali,a uglavnom stoga sta sudski troskovi,geometri i sl.i nisu tako jeftini.Ali,jedno je sigurno,do tada i nije bilo poznato da bi netko posegnuo za tudjom zemljom.Postivali su se i ugovori potvrdjeni tek rukovanjem,pred svjedocima.Takvi su tada bili ljudi.
Ovaj hohstapleraj je novijeg datuma,ovo su neki novi "ljudi",koji ne postuju bas nista,pa se prave da ne znaju da je dida,u stvari,davno svoje proda i koriste postenje ( sad se to zove naivnost i nemar) starijih generacija za ubrat koji eur.Nemoralno i neposteno,ali tako je to danas.Jednostavno,biti nemoralan danas je normalno.
Ovaj sta je Svagusi prodava sigurno zna istinu ( ili ne zna ko mu je dida),Svagusa takodjer zna o cemu se radi,na sudu su dokazali neprekinuti niz vlasnistva jer se stvarni vlasnici nisu uknjizili,OK,sad ce se dokazivati svjedocima i kojecim i to ce trajati i kostati do besvjesti,ali ljudi moji,ostaje cinjenica : svi sudionici u ovoj suludoj prici znaju sve,prodavac i kupac se prave blesavi,lovi se u mutnom...pa kako ispadne.
Di je sram,di je respekt prema svojim starima,di je strah od boga,di je obicna ljudska cast...e to je vec druga prica.
Ponoviti cu,jer mislim da ima smisla - do 90.g.ovakva storija bila je nezamisliva,postenje i cast su nesto znacili,a sta se u medjuvremenu desilo ,to neka definira svako za sebe.Ja znam.

SD od 23.02.2010. donosi članak o osnivanju inicijativnog odbora 30-ak rogozničana u borbi za povrat imovine na koju se uknjižio splitski poduzetnik...



nedjelja, 13.08.2017

P.S. Mislite li, da se išta promijenilo, u proteklih sedam ipo godina? Moguće i je, ma jedino na gore, jer ovi pusti "Jerneji", što svakodnevno proizlaze iz tih i takvih afera, tko zna koliko će godina puniti sudnice, dok dođu do svoje pravice. I ako je uspiju dočekati.

P.P.S. Uskočivši u ove aktualne vode, bez pravog cilja i bez jasne svrhe, baš kao u nizanje pričica bez reda, bez znanog broja, i bez vidljivog konca, pomalo mi se već počinje bistriti slika. I nije loše, ne, ide to tragom izdvajanja najbitnijeg, ilitiga, skupljanja tematike na jedno mjesto, pa eto, ništa nije slučajno, a možda ispadne i ne loše...


Oznake: pravosuđe, zemljišne knjige, afere, diobe, uknjižbe

Aktualnosti - četvrti dio

12.08.2017.

subota, 06.02.2010.

(NE)Reforma pravosuđa na hrvatski način?


ili: TKO I KAKO (NE)SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
ili: KOME (NE)ODGOVARA (IZ)NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: KOLIKO JE POKOJNIH (NE)VLASNIKA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: ČEMU ILI KOME POKOJNI (NE)VLASNICI SLUŽE?
ili: ZAŠTO SMO I NAKON 20 GODINA JOŠ NA POČETKU?
ili: ZAŠTO MOĆNIMA NE SMETA NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?

Sva nanizana pitanja, a niz bi, vjerujte, mogao dugo trajati... inspirirana su i izazvana današnjim člankom u SD, ali ovaj put ne kao mali odmor od teških tema, već kao sol na staru ranu, koja, nažalost, nikako da zaraste:

EKSKLUZIVNO POBUNA VLASNIKA: JOŠKO SVAGUŠA SE UKNJIŽIO NA "POLA ROGOZNICE"!

I nije ništa novo da nam alarmi u državi zvone na sve strane, na svim poljima, ali ovo je jedno od najvažnijih... jer tako će nam završiti i pola hrvatske didovine... zemlje koju su naši preci obrađivali, i za koju su se krvavo mučili i umirali... tamo nekim Svagušama, Pašalićima i njima sličnim likovima, koji teško da znaju i za pravi rad, a kamo li za lopatu...

I ne mogu a da ne postavim još neka pitanja:
GDJE JE TOME KRAJ?
GDJE SU GRANICE LJUDSKE POHLEPE?
KAKO SE TO SVAGUŠA UKNJIŽIO NA 80 PARCELA ZA SAMO 1 GODINU, A MI PUNO MANJE PARCELA NE MOŽEMO UKNJIŽITI NI ZA 10 GODINA?

Pa mi dođe da predložim... da odaberemo njih 2000 (200 bi bilo malo), stavimo ih u jednu arenu i kažemo: eto vam sve, sve je vaše, cijela država, pa se lijepo dijelite i podijelite, ali nas ostavite na miru, dajte nam da živimo i radimo, da se osjećamo kao netko, a ne kao nitko, ne pijte nam svaki dan krv na slamčicu, ne pravite od nas budale i majmune... i možda bi nam uspjelo da se sami između sebe istrijebe do zadnjega... ha, ha, ha... mora da sam i ja prolupala... sva sreća da sam jutros morala familiju nahraniti i kuću dovesti malo u red, jer da sam sjela za kompjuter odmah nakon pročitanog teksta, tko zna šta biste sve sad ovdje čitali... lako moguće bi i policiju i psihijatra sebi na vrat navukla...

A onda gledam ovog "jadnička", mrtvog ozbiljnog, kojem se zasigurno svi smiju, i smijat' će se, pa se mislim, kakve li nepravde... kao da čovjek nije u pravu... lud...



pravosudje.kobajagrande.com - pitalica

Spominjala sam već dilemu druma i šume. Ma, kakva šuma, ljudi moji, mi smo u dubokoj, dubokoj prašumi... bez staze, puta... kako ono dalje... povazdan luta...
Ima naš narod jednu dobru izreku "okrenuti pilu naopako", a naša politika, dakle, država, radi upravo to, okreće pilu naopako. Jer, kako drugačije nazvati donošenje zakona o poljoprivrednom zemljištu i zakona o golfu, da ne govorim o tko zna koliko još brzopoteznih zakona i propisa, u uvjetima "zemljišnog smeća". Da se htjelo znati što ide prije, a što poslije, danas sigurno ne bi imali poharanu i popljačkanu lijepu našu, i ne bi nam ovaj gordi izraz ostavljao tako gorak okus u ustima.

A na sva, gore postavljena, pitanja, ne mogu, ne znam, niti sam mjerodavna, davati odgovore, mogu samo iznijeti, u kratkim crtama, svoje osobno iskustvo, pa zaključujte sami, možda i iznjedrite kakav odgovor.
Ja, recimo, pojma nemam o kakvoj se tu reformi priča, jer, iz mog iskustva i primjera, reforma nije niti započela, a kamo li da je završavamo, kako reče naš vrli predsjednik na odlasku, Stipe Mesić.
Mi smo jedna od familija, za koju se baš ne može reć', da nije vodila računa, i da nije htjela srediti svoju didovinu... obiteljske svađe, pravdu i nepravdu ostavimo sad po strani, jer...

- činjenica jest, da je "Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina" predan u ruke državnog pravosuđa 1989.g., prije više od 21 godine...

- činjenica jest, da nas je država, blago rečeno, zavlačila punih 12 godina; SAMI smo se na kraju, uz pomoć odvjetnice, podijelili, a da država, čitavo to vrijeme, ne samo da nije prstom makla, nego nam je, na svakom koraku, dodatno zagorčavala život...

- činjenica jest, da imamo pravomoćno rješenje o diobi iz 2001.g., a SAMI sređujemo uknjižbu, svojim živcima i svojim novcima, čime istovremeno "ČISTIMO I DRŽAVNO SMEĆE", a da država i opet ne radi ništa, da barem pomogne, nego i dalje, na svakom koraku, podmeće noge i usporava, jer da nije tako, ne bi proticala i 10-ta godina, a da se našim uknjižbama ne nazire kraj...

To su činjenice, pa mi sad pada na pamet još sijaset pitanja (rekoh da bi se niz mogao nizati), koja imaju veze i sa mojim postom od 30.09.2009....

-KOLIKO MILJARDI SMO DOBILI OD EU-a ZA SREĐIVANJE ZEMLJIŠNIH KNJIGA?
-TKO ZAPRAVO SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
-AKO IZUZMEMO INFORMATIZACIJU, KOJI SE TO PROJEKTI FINANCIRAJU IZ TIH SREDSTAVA?
-NA KOJI NAČIN ĆE SE UKNJIŽITI HILJADE I HILJADE HEKTARA ZEMLJE ONIH KOJI NE ZNAJU, FINANCIJSKI NE MOGU, ILI JEDNOSTAVNO NEMAJU VOLJE I ŽIVACA PROLAZITI TRNOVIT PUT SREĐIVANJA VLASNIČKIH LISTOVA?...

Možda se scenarij zna još od početka, da te zemlje završe, bilo u državnom, bilo u odabrano privatnom vlasništvu...

Pošto imam čast biti na Almost-cool listi, nadam se da su me neki od blogera-političara, a ima ih, možda i zapazili... bilo bi mi drago da neki "zalutaju" na moj blog i "prosvijetle me", kako reče kolega bloger-graditelj, nekim konkretnim, smislenim odgovorima... neka samo ne kažu, kako pravosuđe ne radi svoj posao, neka ima i toga... pravosuđe je takvo kakvim ga je politika (država) napravila... amen...

JER TUŽNO JE KAD BOG SAM SUDI


Boa i Josipa Lisac - Pravda

... kada vidim to što vidim sada,
mislim da i nemam oči...
... kada čujem to što slušam stalno,
zvuk tišine bolje zvuči...

... ali znam za krivo, znam za pravo,
ni'ko mi to nije dao...
... samo tužno je kad Bog sam sudi,
prekasno za puno ljudi...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći...

... da li postaje sve isto,
zlo je dobro, dobro je zlo čisto...
... samo ravna crta postojanja,
bijesna igra održanja...

... da li umorni smo od svih nada,
od svojih ili tuđih jada...
... da li mirim se sa očajanjem,
možda mrtva sam, ali ipak trajem...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći... pravda će doći...


A opet, teško je i sve teže, biti optimist, a ujedno znati, da za pravdom se vapije odvajkada... da traži se, i čeka, i priziva... otkad je svijeta i vijeka... i hoće li ikada doći?...

Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti... rekao je, davno još, Platon.

Budite mi zdravi i veseli, dok ja malo odmorim živce, pa se čujemo... mah...



subota, 12.08.2017

P.S. I nakon više od sedam godina, situacija nije bitno drugačija, zemljišne knjige su nam i dalje u rangu kontejnera, da ne kažem, smeća, EU unatoč... jedina bi razlika mogla biti, nadam se barem, da ja konačno presječem "pupčanu vrpcu" i sa sudstvom i sa odvjetništvom, a onda... daleko im kuća moja... Držite mi fige, da tako bude, i da bude što prije... mah...

Oznake: reforma pravosuđa... zemljišne knjige... pravda...

Aktualnosti - treći dio

11.08.2017.

subota, 08.08.2009.

"Sveto pismo"


Danas ću, neplanirano, u cijelosti prepisati članak iz današnjeg Spektra SD jer ga, nažalost, nema u internetskom izdanju. Članak je "sveto pismo" svega što naša familija proživljava više od 20 godina, članak ima dodirnih točaka i sa mojim postovima od 05. i 07. kolovoza ove godine, pa, bez obzira što se više odnosi na uknjižbu, nego na samu diobu, mislim da je više nego značajan za moj blog općenito.

Otvoreno: šibenski odvjetnik Zdravko Ivić o neredu u prostoru
Piše Marijan Džambo/Epeha
Snima Nikša Stipaničev/Cropix

"U ZEMLJIŠNICIMA JE SMEĆE"


Dosta nam je neodgovorne države, neodgovornih političkih vlasti koje nasumice proizvode zakone i stvaraju razne poslove i obveze od kojih je i do 70 posto, ne samo iracionalnih i nekorisnih, već za građane i gospodarstvo štetnih. Dosta nam je sveopćeg nereda u državi kojeg smo svjedoci na svakom koraku, od pravosuđa, uprave, stanja u prostoru, katastru, zemljišnim knjigama. Želimo odgovornu državu koja će svima zbog loših zakona, propisa i neodgovornih službenika nadoknađivati prouzročenu štetu. To je tek dio temelljnih polazišta Pokreta za odgovornu državu (www.pokret.com.hr), a čiji je inicijator šibenski odvjetnik Zdravko Ivić.

**Otkud ideja i hrabrost za tako ozbiljne zadatke?

Svakodnevno se suočavamo s problemima koji jasno pokazuju da je posrijedi sveopći nered.
Takvo se stanje najčešće promatra samo u sadašnjem vremenu, a odgovornost se smješta na sam kraj lanca, na neposredne izvršitelje ili na sama stručna tijela. Međutim, taj nered nije od jučer, pa su mu i uzroci mnogo širi i dublji.

**Tko je odgovoran za taj nered?
Odgovorne su sve vlasti, bez obzira na svjetonazorske, ideologijske ili stranačke razlike, bez obzira radi li se o središnjoj ili lokalnoj vlasti, zakonodavnoj, sudskoj ili izvršnoj vlasti. Zajednički nazivnik za sve te vlasti je država. Dakle, odgovorna je neodgovorna država, jer pravi uzrok tome je sama bit načina njezina funkcioniranja, a to je da su politika i državni aparat svrha sami sebi.

**Nekome odgovara takvo stanje?
Da moćnima takvo stanje smeta, ono bi bilo sređeno.
Sveopći nered na mnogim područjima života, te nekonzistentni i nestabilni pravni sustav poluge su moći vladajućih društvenih skupina. Ako bi stanje bilo takvo da građani svoja prava mogu ostvarivati redovitim pravnim putem, veze s političkim i državnim dužnosnicima ne bi imale značenje koje imaju. Stoga je kod nas koruptivni način života postao vladajući.

**Tvrdite da su dvije trećine poslova koje obavlja državni aparat i koji se nameću građanima i gospodarstvu suvišni i iracionalni?
Ne samo što su nekorisni nego su u praksi posve iracionalni, a građane i gospodarstvo opterećuju više nego svi fiskalni i parafiskalni nameti. Šteta je veća od cijelog godišnjeg proračuna.

**Zamjerit će vam da su to presmjele i teško dokazive tvrdnje
Bojim se da bi rezultati istraživanja bili porazniji od mojih opreznih procjena. Na primjer, od svih poslova koji se obavljaju u zemljišnim knjigama posljednjih desetljeća do dana današnjih većina je suvišna i iracionalna.
U zemljišnim knjigama dominira smeće. Nažalost, nitko se ne pita kako je i zašto to smeće nastalo. Štoviše, ono se i nadalje proizvodi. Ne postoji zakonit i ekonomičan način kako to smeće izbrisati. Evo konkretan primjer. Postoji poljoprivredna parcela od 1200 m2 na kojoj je upisana 71 osoba. Da bi se ona po zakonu "očistila", moraju se tužiti sve te osobe ili njihovi nasljednici, nasljednici nasljednika. Uglavnom svi su ti upisani odavno umrli. Jedan od njih je uknjižen za 21/76800, što bi odgovaralo površini od 0,27 m2, a njegova tri sina žive u tri različite države. Da bi se to postiglo, treba pronaći imena, prezimena i adrese na kojima prebivaju nasljednici svih tih upisanih da bi im sud dostavio pozive i to za one koji žive u inozemstvu diplomatskim putem. Sve te podatke ne bi KGB, Mosad i CIA uspjeli pronaći.
A i kad bi došli do tih adresa svih tih osoba, zamislimo na stotine i tisuće poštara koji su se razmiljeli diljem Hrvatske i svijeta da im uruče pozive. To nije ozbiljno, već komično, zamislimo crne mercedese koji pod osiguranjem razvoze takvu diplomatsku poštu. A sve to radi djelića koji vrijedi manje od jedne kune, djelića koji i ne pripada tim osobama, jer su posve iracionalno i upisani. To je praktično nemoguće riješiti kroz nekoliko godina, a stvarni trošak tog posla može se računati u desecima tisuća eura.
Trebalo bi takvu ili sličnu parcelu darovati ministru pravosuđa i predsjedniku Vrhovnog suda uz obvezu da javnost redovito izvještavaju o tijeku postupka uknjižbe te nekretnine na svoje ime.
**Otkud takav nered u zemljišnim knjigama?
Zbog nereda u zemljišnim knjigama uglavnom se prozivaju zemljišnoknjižni odjeli. Međutim, njihova je odgovornost minorna. Za nered u zemljišnim knjigama, kao i na ostalim područjima, odgovorne su uglavnom političke vlasti. Uzmimo za primjer stanje u prostoru. Može se već iz aviona vidjeti, a i svatko oko sebe, da ni u jednom novosagrađenom mjestu ili novosagrađenom dijelu mjesta u kojem se posljednjh desetljeća odvijala individualna stambena izgradnja nema trgova, parkova, nema javnih legalnih ulica, nema nikakvih javnih površina. Sva ta mjesta izgledaju kao primitivna stvorenja što je vjeran odraz primitivne politike koje na tom području nije ni bilo

**Zalažete se za istraživanje o posljedicama djelovanja zakona?
Da, kao i za istraživanja o posljedicama djelovanja državnih tijela, od upravnih, sudskih do Vlade i Sabora. Kada se u praksu želi uvesti kakav medicinski preparat, godinama se ispituje kakvo će biti njegovo djelovanje uz navođenje njegovih indikacija i kontraindikacija. Nema razloga da se takvo što ne radi i kod donošenja zakona.

**U čemu bi se u najkraćem sastojala odgovornost države?
Odgovornost države treba staviti u središte izgradnje pravnog sustava i ostvarenja načela vladavine prava. Svačija odgovornost treba biti razmjerna njegovoj ulozi, a uloga države je nemjerljiva, pa ne može biti ni govora o uređenosti države i vladavini prava uz neodgovornu državu.

**Nije li sve to što govorite utopija?
Naprotiv, kao utopija su se pokazale sve dosadašnje razne reforme koje nisu postigle nikakve rezultate, a to zbog toga što nisu bile osmišljene na temelju stvarnih uzroka koji su, u pravilu, izvan okvira struke, u političkoj sferi.
Fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti.

**Radite na utemeljenju pokreta, ali i budućoj knjizi.
Postoji krug osoba različitih profila koji su prepoznali ideju i spremni su se angažirati u pokretu. Na jesen bi se trebala održati osnivačka skupština. Knjiga je pri kraju, mogla bi izići već početkom jeseni. U njoj su opisana stanja na nekoliko područja sa specifičnim uzrocima za svako od tih područja sa zaključcima iz kojih proizlazi da su svemu tome uzroci u samom karakteru funkcioniranja države, odnosno politike i državnog aparata.



petak, 11.08.2017

P.S. Od pokreta, izgleda, više nema ni p, kao ni od njegovog pokretača, gore spomenutog odvjetnika, nažalost... ma držim da je koncepcija na mjestu, a to šta smo, još uvijek, na mjestu na kojem smo bili i tada... dvijetisućeidevete... prije punih osam godina... a šta je tu je, moj Sveti Duje...


Oznake: zemljišnik, odgovornost države, nered

Aktualnosti - drugi dio

10.08.2017.

nedjelja, 12.08.2012.

DubokoPlavo :)


Ne znam kako vi, ali ja uopće nemam naviku otvarati poziciju komentara u svom blogeditoru, barem je nisam imala do sada. Otkad pišem blog, dakle, u više od dvije godine... ajoooj, promakla mi obljetnica, sram me bilo, evo su upravo prošle i pune tri yes... ne znam točan broj ulazaka, ali garant stanu na prste jedne ruke. Sticajem okolnosti, upravo jučer je otvorim, i iznenadim se - vidim poduži komentar od dana ranije, a znam, maločas sam bila na blogu, i nisam ga vidila... otvaram ponovo blog, vidi stvarno, nema ga lud... pa otvaram ponovo editor... pa blog... pa editor... pa, 'ko je tu lud, hmm... a valjda sam ja jedini mogući kandidat lud...
I da ja sad skratim priču, konačno sam se sjetila kliknuti na onu žutu kockicu za post cerek. što je riješilo enigmu.. ajoooj, gdje li je to, i kad li sam ja to pisala zujo. Komentar je, naime, ostavljen dan ranije, ali ispod jednog od mojih prvih postova, (na)pisanog još 05.08.2009., dakle, prije pune tri godine, gotovo na samom početku blog(ov)anja. I da jučer nisam ušla, ni sama ne znam zašto, u svoj blogeditor, komentar bi mi, lako moguće, promakao za vijeke vijekova... amen cerek... ili bih ga otkrila tko zna kad.
Al' dobro sad, ne bi to bila nikakva velika tragedija, samo mislim da bi bila šteta, jer komentar zaslužuje da ga se vidi i pročita, bez obzira na činjenicu, što usput i hvali moj blog, jel'te cool smokin... izvin'te, ne pušim, samo sam kulerica rofl...
Naravoučenje ... blogeditor ne služi samo za pisanje postova ... naughty...


kopi-pejst komentara DubokoPlavo od 10.08.2012. na post od 05.08.2009.

Kao prvo zelim pohvaliti tvoj blog i meni kao nekome kome je kamen, more, vino i maslina svetinja mada moram napomeniti da nisam rodjen u tom okruzju, ovaj blog mi je zaista interesantan. Ali kalvariju borbe s vlasnistvom, zemljisnim knjigama, geodetima, nasljedstvima, susjedima... imam na pretek od kopna do mog dragog otoka.

Glede povjesti ne sredjenih zemljisnh knjiga, jednim malim djelom cu se sloziti s tvojim obrazlozenjima. Ali kao za tvoje tako i za svoje pretke koliko god ih volio i postivao, ipak mislim i tvrdim da se radi o velikoj aljkavosti i nebrizi o buducnosti sta ce i kako ostaviti nasljednicima. Ovu sam recenicu rekao prije vise godina na pocetku svih osobnih kalvarija sa tom problematikom, svim svojima zivima i tada, a dosta godina prije pocetka projekta "Uredjena zemlja" odlucio sam to ispraviti u cjelosti i dovesti sve u cisto stanje, u cemu sam u potpunosti uspio prije par godina, kako bi svojoj djeci ...... ostavio sve cisto bez i jednog spora!

Mislim da postoje recimo 3 kljucna elementa zasto se takav avasluk stvorio. Prvo je ono sto si spomenila masovno iseljavanje nakon 1. Svjetskog rata pa onda i nakon 2. Svjetskog rata, sto je one koji su ostali dovelo u situaciju da bez prisustva ostalih nasljednika ne mogu godinama nista rijesiti, a 2. stvar je to sto raspadom Austro-Ugarske koja je bila uredjena zemlja s vrlo urednim zemljisnim knjigama (podatak iz geodetske sluzbe, Austrougarska je u 6 mjeseci napravila komepletnu izmjeru i geodetsku snimku monarhije, ukljucucjuci Hrvatsku i Bosnu) u SHS, pa 1. Jugi i 2. Jugi jednostavno se drzave nisu tome posvecivale niti vodile racuna u globalu. Dalje se od toga stvorila tradicija da se nista ne sredjuje osim rijetkih pojedinaca. A kao trece unazad samo 50 godina komunikacije pogotovo sa otocima nisu bile bas sjajne i gledano to u kompletu jednostavno ljudi nisu bili motivirani to rjesavati, osim toga bila je i sirotinja, a sve to kosta danas a kostalo je i prije. Ali u medjuvremenu bilo je generacija kojima najvise zmajeram koje su bile finacijski i u svakom drugom pogledu sposobne to napraviti pa nisu!


(DubokoPlavo 10.08.2012. 12:35)

Pa, kad sam već posebno "izvukla" komentar na svijetlo bloga, onda mislim da se ni odgovorom nema smisla vraćati 3 godine unazad, u 2009-tu, pa ću ga jednako ostaviti ovdje, a nadam se, da će ga i DubokoPlavi vidjeti, ako prati moj blog...

Dragi moj DubokoPlavi kiss
Kao prvo, zahvaljujem ti od srca što si osjetio potrebu pohvaliti moj blog, i podijeliti sa mnom svoje vlastito iskustvo... s tvojim riječima se slažem, i doista im nemam šta ni dodati ni oduzeti... možda bih samo prokomentirala ovo... jednim malim djelom cu se sloziti s tvojim obrazlozenjima... jer nisam sigurna da li si čitao cijeli blog, ili si tek na početku čitanja, gdje si i ostavio komentar... naime, mislim da bi se mi složili i puno više nego malim dijelom, jer... koliko god i ja poštujem i volim svoje pretke, i koliko god mogu razumijeti i ondašnje okolnosti, i siromaštvo, i njihovu nemotiviranost za "sređivanjem papira", dijelim tvoje mišljenje i o aljkavosti, i o nebrizi, i o raznim kalkulacijama, kako u datom momentu "prevariti državu" i izvući nekakvu financijsku korist... jednostavno rečeno, takav obrazac ponašanja vremenom je prešao u tradiciju i "normalnost", nažalost sve do današnjih dana... mislim da sam nedavno, u jednom komentaru i rekla, da mi se čini, kako smo "varajući države", u konačnici prevarili sami sebe tuzan... a što se koštanja tiče, i meni se čini, da ću na kraju balade sve to kupiti, a ne naslijediti... i ne sumnjam, uopće, da si prošao kalvariju, jer i sama znam što prolazim godinama... veliki ti pozdrav, i još jednom, hvala od srca na iscrpnom i hvale vrijednom komentaru
sretan i tuzan



četvrtak, 10.08.2017

P.S. Ništa nova, ništa nova, da se izrazim riječima pjesme... sve je isto ka' i lani, pardon, ka' i prije 8 godin... ma kojih 8, božemepomozi... sve je isto, evo će još zamalo, i zadnjih 30 godin, koliko god da se vlasti i vlastodržaca obrnilo u ovoj Lipoj Našoj, mi uvik na tuku... ista meta, isto odstojanje... ma, kad još malo bo'je promislin, oli ni sve isto... još od Austrougarske, e ši... ma i gore, jerbo su oni čuda učinili s knjigami u 6 miseci, ako točno tvrdi lipi moj DubokoPlavi kiss, a mi se još uvik štekamo na te njihove knjige, koje smo u međuvremenu samo ištracali i išporkali... a e, nismo ih u stanju ni održavat' kako spada, i kako to činu sve normalne, uljuđene i dobro uređene države, a ši...
P.P.S. Ajoooj, opet mi promakla obljetnica, sram me bilo, evo je prošlo punih 8 godina moga blog(ov)anja...yes...


Oznake: nasljedstvo, vlasništvo, zemljišne knjige

Aktualnosti - prvi dio

09.08.2017.

subota, 07.01.2012.

Džabe nam sve


Ono "zemljište iz četiri koraka", koje još dugujem objasniti, malo ću nadograditi sa još par "pričica" slične tematike, što bi u sveukupnosti trebalo činiti jedan mozaik našeg sveukupnog vlasničkog s*anja, kojim, nažalost, tonemo sve dublje i dublje. Barem ja to tako vidim, a vidim i da sam se u'vatila ovog s*anja, k'o pijan plota naughty.

A kako bi sav taj bućkuriš tema i uspjela privesti kraju, bez ostavljanja novih dugova, krenula sam, kao što vidite, "direkt u glavu", i pokušat' ću zadržati svoje misli čvrsto na lancu, kako se slučajno ne bi otele kontroli rolleyes.

Ja bi to ukratko rekla ovako, u ženskom stilu... a ne, neću praviti krompir-salatu, nego jedan ljuti fiš-paprikaš, recimo to tako, po slavonsku, u kojem će se krčkati svega pomalo... od toga, kako lako doći do tuđe zemlje, i kako još lakše izgubiti svoju zemlju... pa ću dodati malo gradnje naše svagdašnje, i njoj pripadajućih, uporabnih, dozvola... i na kraju sve začiniti sa dosta poreza na nekretnine, kako bi fiš-paprikaš bio što ljući. Frigaš paprikaš koji ljut nije, rekli bi baranjci, a apropo fiš-a, malo mi je falilo da tražim vatrogasni aparat, svojevremeno, kad sam ga prvi put probala, a još rekoše, da su napravili blagi, radi nas dalmatinaca nut.

Pa, idemo redom... od tuđe zemlje, na kojoj možete zaraditi i do milijun eura... vrlo lako, i sve po zakonu... u četiri koraka:

1. Pregledom zemljišnih knjiga i katastarskih evidencija utvrditi suvlasnike parcela, za koje je po datumu uknjižbe očito da su rođeni u 19. stoljeću, te da su davno umrli, ali nakon smrti nije vođen ostavinski postupak.

2. Potom sastaviti tužbu za 'stjecanje vlasništva dosjelošću', kojom tvrdite da je 'knjižni vlasnik odsutan i(li) nepoznatog boravišta'.

3. Premda kao tužitelj ne živite ni blizu navedenog zemljišta, navedite da parcele koristite godinama... skupljanjem drva, branjem majčine dušice i ljekovitog bilja, ili pak, branjem šparoga, svejedno... te će, na temelju dosjelosti, biti presuđeno u vašu korist.

4. Ubrzo nakon toga, zemlju možete dobro prodati... za golf igralište, napr.

A za detaljnije informacije, više pročitajte u... Slobodnoj Dalmaciji... Večernjem listu... Dubrovačkom vjesniku...

S moje strane još samo, ono najvažnije:
Pouka o pravnom lijeku: Ne pokušavajte ovo sami, bez potrebne logistike!

Druga strana ove medalje govori, kako na isti način, vrlo lako, možete i ostati bez svoje zemlje, mada je koristite godinama, i mada je generacijama u posjedu vaše familije.
Nije mi namjera suditi o konkretnom slučaju iz Slobodne Dalmacije, iako sam, po napisanome, sklona misliti, da je zemlja u posjedu familije generacijama, ali se još uvijek vodi kao narodna ili općenarodna imovina, ma što to danas više i značilo. Takve imovine, zasigurno, u zemljišniku još ima puno, a službeno se garant i ne zna koliko. Apropo, za ono na što želim ukazati, potpuno je nebitno, da li su se sadašnji "vlasnici" pokušali uknjižiti ili ne, jer je lako moguće, da ne bi niti uspjeli, pošto su se Hrvatske šume, nakon 50 ili 100 godina "sjetile" da je to "narodno" ili "općenarodno", sasvim svejedno, upravo i baš njihovo.
Sličnih primjera već sad ima dosta, uvjerena sam, a u budućnosti bi ih moglo biti sve više.


Mišo Kovač - Poljubi zemlju

Sada ubacimo malo nedavnih izmjena Zakona o gradnji, i obaveznim uporabnim dozvolama, koje su svojevremeno digle puno prašine, jer su agencije za prodaju nekretnina tvrdile, da ovim izmjenama nijedna nekretnina u Hrvatskoj nema potrebne papire, za trgovanje na tržištu. Kakva je danas situacija, ne znam i ne zanima me, ali nije za vjerovati da se nešto drastično popravilo u manje od pola godine. Osvrt na ovu temu je dat' u članku iz rujna prošle godine, mislim da mu nije potrebno ništa, ni dodati ni oduzeti, a prenosim ga u cijelosti:

Džabe nam borba protiv hajdučije

Svuda u civiliziranom svijetu gradnja teče ovako: objekt se podiže sukladno izdanim dozvolama, koje se moraju poštovati tijekom radova, a je li sve napravljeno kako spada, potvrđuje inspekcija, koja pregledava dovršenu kuću ili zgradu, pa sve to amenuje ili ne, uporabnom dozvolom. E, sad, kako se i u naš vilajet spremila zakoračiti EUropa, brzoplet netko, očito je prepisao zakone Njemačke ili Austrije, pa ih pustio u proceduru. No, umjesto da se stane na kraj hajdučiji, evo novog problema: na koji način preko noći isposlovati uporabne dozvole za sve objekte koji su građeni nakon 1968. godine, i zašto se sa zakonom stupa na snagu odmah, umjesto da se dao razumni rok, u kojem bi vlasnici kuća, zgrada i gospodarskih objekata, mogli isposlovati potrebne dokumente.

Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je opći dojam, da se s nečim, što je hvalevrijedno, ipak požurilo.

Nego, ne bi li bilo logično prvo natjerati raju da konačno legalizira na divlje izgrađene objekte, pa da se onda krene i s procesom izdavanja uporabnih dozvola, ako se one uopće izdati mogu, jer kod građenja na crno nije se razmišljalo ni o statici, ni o količinama materijala, ni o koječemu drugom što je struci važno, a Mate i Jure o tome nisu vodili konta? Eto, kako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.
/napisao: Saša Ljubičić, Slobodna Dalmacija, 22.09.2011./

I na kraju, da začinim ovaj naš fiš-paprikaš... porezom na nekretnine... E da, baš krasan početak Nove... i nove. A uvjeravaju nas novi... treba nam porez na nekretnine, to imaju sve uljuđene zemlje... ma da, slažem se ja s njima, samo nešto mislim... a kako bi bilo, da mi ipak najprije postanemo uljuđena zemlja, pa ćemo onda lako sa svim, pa i sa porezom...
I da ne studiram puno, a ipak kažem šta mislim, poslužit' ću se gornjim tekstom o gradnji i uporabnim dozvolama, uz donekle izmijenjeni tekst:

Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je moj dojam, da se s nečim što je hvalevrijedno ipak požuruje.

Nego, ne bi li bilo logično prvo srediti stanje zemljišnih knjiga, i riješiti se pokojnih i vanknjižnih vlasnika, kojih je na tisuće, a službeno im se niti ne zna broja, pa da se onda krene i s procesom uvođenja poreza na nekretnine... i mogu li uopće te nove porezne škare biti imalo pravedne, u uvjetima katastrofalno kaotičnog stanja vlasništva, što naše zasigurno jest.

Ovako sve nešto mislim, kako bi mnogi vlasnici mogli proć' "lišo bez punta", a to nikako ne bi smjeli, dok bi, s druge strane, "buletu" mogli platiti, napr. vlasnici stanova, velikim dijelom umirovljenici... naši roditelji, djedovi, bake... a i mom pokojnom pradidi, koji je umro još tamo neke davne godine devetnaestog stoljeća, mogla bi osvanuti uplatnica za plaćanje poreza. Pa da, red je da i on plati, zar nije još uvijek ponosni vlasnik svoje rodne grude... i svog mukotrpnog rada... i svojih žuljeva...
Zato, svi vi vanknjižni, gdje sam uglavnom i sama, stojte di jeste, tu u "zakonskoj rupi" vam je puno bolje. Zar da rasipate živce i novce na uknjžbu? Samo kako bi ste platili porez?. Osim toga, ako su graditelji na crno privilegirani u odnosu na legalne graditelje, što to ne bi bili i vanknjižni vlasnici u odnosu na one knjižne.
A samo sam htjela reći, kako ja nisam apriori protiv poreza na nekretnine, ali sam protiv nepravde, i protiv toga, da plaćaju uvijek i jedino "gologuzi majmuni". Samo, tko još brine o pravednosti, pa zvala se ona... neka nova... ili neka stara. U čemu je razlika?

Eto, tako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.


srijeda, 09.08.2017

P.S. malo sam se dala povući za jezik, pa ću, u kontekstu po drugi put najavljenog, pa friško odgođenog, uvođenja poreza na nekretnine, izroniti par starih, ali još uvijek aktualnih zapisa, koji se bave, po meni, osnovnim i glavnim problemom Lijepe naše... nesređenim zemljišnim knjigama... gdje se svih ovih pustih godina nismo pomakli ni za milimetar... ista meta, isto odstojanje...
P.P.S. malo puno me i život zadnjih godina poklopio s drugim, daleko važnijim, problematikama, pa, sve to skupa slegnuvši, ipak, na neki mirniji nivo, moguće budem od volje, u nastavku repriznih aktualnosti, dovesti i svoju štoriju do kraja, jer će tek to, nerečeno i neispričano, pokazati pravo svijetlo, pardon, pravu tamu naše zakonodavne i sudbene vlasti, pa uzročno-posljedično, i stanja zemljišnih knjiga...
.

Oznake: staro a novo... aktualno... opet... i još uvijek

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.