Aktualnosti - drugi dio

10.08.2017.

nedjelja, 12.08.2012.

DubokoPlavo :)


Ne znam kako vi, ali ja uopće nemam naviku otvarati poziciju komentara u svom blogeditoru, barem je nisam imala do sada. Otkad pišem blog, dakle, u više od dvije godine... ajoooj, promakla mi obljetnica, sram me bilo, evo su upravo prošle i pune tri yes... ne znam točan broj ulazaka, ali garant stanu na prste jedne ruke. Sticajem okolnosti, upravo jučer je otvorim, i iznenadim se - vidim poduži komentar od dana ranije, a znam, maločas sam bila na blogu, i nisam ga vidila... otvaram ponovo blog, vidi stvarno, nema ga lud... pa otvaram ponovo editor... pa blog... pa editor... pa, 'ko je tu lud, hmm... a valjda sam ja jedini mogući kandidat lud...
I da ja sad skratim priču, konačno sam se sjetila kliknuti na onu žutu kockicu za post cerek. što je riješilo enigmu.. ajoooj, gdje li je to, i kad li sam ja to pisala zujo. Komentar je, naime, ostavljen dan ranije, ali ispod jednog od mojih prvih postova, (na)pisanog još 05.08.2009., dakle, prije pune tri godine, gotovo na samom početku blog(ov)anja. I da jučer nisam ušla, ni sama ne znam zašto, u svoj blogeditor, komentar bi mi, lako moguće, promakao za vijeke vijekova... amen cerek... ili bih ga otkrila tko zna kad.
Al' dobro sad, ne bi to bila nikakva velika tragedija, samo mislim da bi bila šteta, jer komentar zaslužuje da ga se vidi i pročita, bez obzira na činjenicu, što usput i hvali moj blog, jel'te cool smokin... izvin'te, ne pušim, samo sam kulerica rofl...
Naravoučenje ... blogeditor ne služi samo za pisanje postova ... naughty...


kopi-pejst komentara DubokoPlavo od 10.08.2012. na post od 05.08.2009.

Kao prvo zelim pohvaliti tvoj blog i meni kao nekome kome je kamen, more, vino i maslina svetinja mada moram napomeniti da nisam rodjen u tom okruzju, ovaj blog mi je zaista interesantan. Ali kalvariju borbe s vlasnistvom, zemljisnim knjigama, geodetima, nasljedstvima, susjedima... imam na pretek od kopna do mog dragog otoka.

Glede povjesti ne sredjenih zemljisnh knjiga, jednim malim djelom cu se sloziti s tvojim obrazlozenjima. Ali kao za tvoje tako i za svoje pretke koliko god ih volio i postivao, ipak mislim i tvrdim da se radi o velikoj aljkavosti i nebrizi o buducnosti sta ce i kako ostaviti nasljednicima. Ovu sam recenicu rekao prije vise godina na pocetku svih osobnih kalvarija sa tom problematikom, svim svojima zivima i tada, a dosta godina prije pocetka projekta "Uredjena zemlja" odlucio sam to ispraviti u cjelosti i dovesti sve u cisto stanje, u cemu sam u potpunosti uspio prije par godina, kako bi svojoj djeci ...... ostavio sve cisto bez i jednog spora!

Mislim da postoje recimo 3 kljucna elementa zasto se takav avasluk stvorio. Prvo je ono sto si spomenila masovno iseljavanje nakon 1. Svjetskog rata pa onda i nakon 2. Svjetskog rata, sto je one koji su ostali dovelo u situaciju da bez prisustva ostalih nasljednika ne mogu godinama nista rijesiti, a 2. stvar je to sto raspadom Austro-Ugarske koja je bila uredjena zemlja s vrlo urednim zemljisnim knjigama (podatak iz geodetske sluzbe, Austrougarska je u 6 mjeseci napravila komepletnu izmjeru i geodetsku snimku monarhije, ukljucucjuci Hrvatsku i Bosnu) u SHS, pa 1. Jugi i 2. Jugi jednostavno se drzave nisu tome posvecivale niti vodile racuna u globalu. Dalje se od toga stvorila tradicija da se nista ne sredjuje osim rijetkih pojedinaca. A kao trece unazad samo 50 godina komunikacije pogotovo sa otocima nisu bile bas sjajne i gledano to u kompletu jednostavno ljudi nisu bili motivirani to rjesavati, osim toga bila je i sirotinja, a sve to kosta danas a kostalo je i prije. Ali u medjuvremenu bilo je generacija kojima najvise zmajeram koje su bile finacijski i u svakom drugom pogledu sposobne to napraviti pa nisu!


(DubokoPlavo 10.08.2012. 12:35)

Pa, kad sam već posebno "izvukla" komentar na svijetlo bloga, onda mislim da se ni odgovorom nema smisla vraćati 3 godine unazad, u 2009-tu, pa ću ga jednako ostaviti ovdje, a nadam se, da će ga i DubokoPlavi vidjeti, ako prati moj blog...

Dragi moj DubokoPlavi kiss
Kao prvo, zahvaljujem ti od srca što si osjetio potrebu pohvaliti moj blog, i podijeliti sa mnom svoje vlastito iskustvo... s tvojim riječima se slažem, i doista im nemam šta ni dodati ni oduzeti... možda bih samo prokomentirala ovo... jednim malim djelom cu se sloziti s tvojim obrazlozenjima... jer nisam sigurna da li si čitao cijeli blog, ili si tek na početku čitanja, gdje si i ostavio komentar... naime, mislim da bi se mi složili i puno više nego malim dijelom, jer... koliko god i ja poštujem i volim svoje pretke, i koliko god mogu razumijeti i ondašnje okolnosti, i siromaštvo, i njihovu nemotiviranost za "sređivanjem papira", dijelim tvoje mišljenje i o aljkavosti, i o nebrizi, i o raznim kalkulacijama, kako u datom momentu "prevariti državu" i izvući nekakvu financijsku korist... jednostavno rečeno, takav obrazac ponašanja vremenom je prešao u tradiciju i "normalnost", nažalost sve do današnjih dana... mislim da sam nedavno, u jednom komentaru i rekla, da mi se čini, kako smo "varajući države", u konačnici prevarili sami sebe tuzan... a što se koštanja tiče, i meni se čini, da ću na kraju balade sve to kupiti, a ne naslijediti... i ne sumnjam, uopće, da si prošao kalvariju, jer i sama znam što prolazim godinama... veliki ti pozdrav, i još jednom, hvala od srca na iscrpnom i hvale vrijednom komentaru
sretan i tuzan



četvrtak, 10.08.2017

P.S. Ništa nova, ništa nova, da se izrazim riječima pjesme... sve je isto ka' i lani, pardon, ka' i prije 8 godin... ma kojih 8, božemepomozi... sve je isto, evo će još zamalo, i zadnjih 30 godin, koliko god da se vlasti i vlastodržaca obrnilo u ovoj Lipoj Našoj, mi uvik na tuku... ista meta, isto odstojanje... ma, kad još malo bo'je promislin, oli ni sve isto... još od Austrougarske, e ši... ma i gore, jerbo su oni čuda učinili s knjigami u 6 miseci, ako točno tvrdi lipi moj DubokoPlavi kiss, a mi se još uvik štekamo na te njihove knjige, koje smo u međuvremenu samo ištracali i išporkali... a e, nismo ih u stanju ni održavat' kako spada, i kako to činu sve normalne, uljuđene i dobro uređene države, a ši...
P.P.S. Ajoooj, opet mi promakla obljetnica, sram me bilo, evo je prošlo punih 8 godina moga blog(ov)anja...yes...


Oznake: nasljedstvo, vlasništvo, zemljišne knjige

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.