nedjelja, 23.07.2017.

Nije kriva srdela

... ča je riba plava, već od vin(c)a crvena tebe boli glava...


Doris Dragović - Srdela

Nije kriva srdela, ča su nan poza današnjeg obida pale sve snage...



Srdela je dobra riba, ma krivo je vino pravo, korčulansko, a e...

A isto 'vako je naš dobri dida, u nika stara vrimena, u varoškome dvoru, solija srdele, kad su one bile lipe vele, i kad ih u kilo ni bilo vagun ka' danas, a e...


Soljenje srdela (Gospodar galeba)

Nije kriva srdela, nije... kriv je naš @kupus... od srdele i pisme wink... pa ako se i raspivan, znate ko je kriv, a e...



Oznake: srdela, plava riba, slana, pečena, pisma, vino, konoba

- 17:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 22.07.2017.

Voćno-povrtni intermeco

Ima neka tajna veza, preko koje se dogovorim pa kupim, ako i kad ima kakvog domaćeg voća i/ili povrća. Ionako se trudim poveća(va)ti udio voća i povrća u prehrani, što mi, cijeloživotno, uz moje muške "mesojede", i nije baš nešto polazilo za rukom. Ili će prije biti, da ni meni nije bilo stalo.

A kud ćeš većeg i šarenijeg izbora, svega i svačega, nego baš sad, ljeti. Pa se potrefilo tako, da zadnjih dana stalno nešto kemijam. Opet.
Cijedim, kuham, blanširam, zamrzavam... jer... toliki zec baš nisam, da pojesti mogu sve odjednom, a rok trajanja po ovim vrućinama... gotovo je nikakav.

Valjalo je (prvo) procijediti onaj "eliksir života" od meda i zelenih oraha...




A onda je valjalo sačuvati štagod od kupljenog voća i povrća... nisam sve ni uslikala, al' nema veze... uglavnom... napravila sam đem od šljiva s kratkim rokom trajanja...



Ciklu (kraće kuhanu), fažolete i mrkvu (blanširane) sam zamrzla... u ovoj maloj-maloj-maloj, da ne može manjoj cerek knjižici, iz koje sam, u međuvremenu, čit(uck)ala i više od potrebnog, pronašla sam zgodan trik... kako iz kesice istisnuti što više zraka, radi kvalitetnijeg zamrzavanja (stvaranja manje leda)... pomoću slamke...



Toliko do povratka... Beogradu... mah...

Oznake: voće, povrće, Zdravlje, prehrana, zimnica

- 22:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.07.2017.

Interesantno je to...

... To kako u Splitu ništa ne funkcionira kad ti zatreba. Osim ljudi...

... Kad je pao snijeg, polomilo se sve... malo jača kiša zamutila je vodu... Split od požara spasili građani... ne funkcionira ništa - osim ljudi! ...

... Sveti kaos ...


- 22:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2017.

Od želje do Beograda

Beograd može biti i blizu i daleko od Splita, kako se uzme. Hoću reći, možete ga uloviti brže ili jeftinije, ovisno o prijevoznom sredstvu koje izaberete. Pa, kako se nama nigdi više ne priši, mi smo se naprišili, onda smo izabrali jeftinije. E jesam ga inteligentno upakirala, nema šta, ali dobro. Ako koga, morti, mori želja za istim proputovanjem, eto, povratna autobusna karta po osobi dođe petstopet kunića, barem je toliko bila u lipnju.

Još da je bilo krenuti ranom zorom, po danu, bilo bi to idealno, ili barem upola lakše... presjediti jedanaest sati, uz kakav-takav pogled na brda, polja, šume, gore, ceste, zgrade, ravnice... pa bi sad opet mogla, u stilu one reklame... a nije bilo po danu... lud... Mili Bože, kud sam zašla, noć me stigla u autobusu...




... a sunce mi arivalo u pet i kvarat... a di će, nego opet u autobusu, jedino šta kilometre sad već lagano brojimo usitno, na prekograničnom terenu...



U Beograd smo stigli ravno u devet nula nula... ma, ne znam ja, slike znaju... zubo...



Nastavlja se...


Oznake: Split, Beograd, putovanje

- 18:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.07.2017.

Od Splita do Beograda i obratno

Moja veza s Beogradom i Vojvodinom, preciznije, Banatom, cjeloživotna je priča, koja se priča i dalje, dobrim odnosima i mlađe generacije. I dobro da je tako, jer da se nekih davnih godina, kada ja jedva znah i da postojim...



... nisu prevazišli međusobni nesporazumi, moglo je lako ispasti i drugačije, pa da se danas, ne daj Bože, ni ne (po)znamo. Odlazila sam ja, što u Beograd, što u Banat, što na kraće, što na duže, što s majkom, što bez nje, još od malih nogu. Dolazili su i oni, što u Split, što na Brač, što čoporativno, što pojedinačno, svakog ljeta obavezno, još od mojih malih nogu...



Ova slika sa splitskog Zvončaca, naše svakodnevne ljetne štacije, tamo negdje 60-ih godina, govori više nego dovoljno... koliko nas je znalo biti, mogli smo komodno sastaviti jednu dobru nogometnu momčad, sa dosta rezervnih igrača... ili pak, dvi solidne vaterpolske ekipe... Nekad bilo, danas se pamtilo...

Pa sad ti vidi, koliko dalekosežne mogu biti posljedice, ovakvih ili onakvih, životnih odluka starijih u odnosu na mlađe. Uvažavajući, dakako, svu težinu održavanja rodbinskih odnosa na životu, za što nikada nije dovoljna samo jedna strana.

Ali, prije nego totalno odlutam u neke druge vode, vratimo se Splitu i Beogradu, u čijim sponama glavnu ulogu (od)igra moj dragi barba (najdraži i jedini vrijedan spomena). Moj jedini ujak, da budem preciznija, čija pisma čuvam u škrinjici uspomena, koji se, spletom životnih okolnosti, skrasio i ostao u Beogradu. Tragom studija u Zagrebu, i dobivanja stipendije za novinarsko-diplomatsku školu u Beogradu (ukidanjem koje je i robijao na Golom otoku, što je priča za sebe), da bi na koncu presudila, kako to obično i biva, ljubav. Ljubav prema jednoj banačanki, mojoj dobroj teti, koja me nedavno nasmijala riječima svoje majke, kada ga je prvi put dovela kući... Ti si lepa što si moja, ali R je lep kao slika... Kako god, prošli su života i svijeta, rodica rođena u Adis Abebi je živi primjer... ali... Split nisu preskakali, gotovo pa nikako. Barba posebno, do samoga kraja.

Ali, prije nego totalno odlutam u daleku obiteljsku povijest, recimo samo, da Split i Beograd, rodbinski dišu i danas, preko mlađih, ali teško ikad više u onako impozantnom broju. Danas ih se, nažalost može izbrojati na prste jedne ruke...

Ali, prije nego totalno odlutam u kakve nevažne bedastoće, idemo mi na nedavni put "preko grane", gdje se, u druženju s užom i širom familijom, uglavnom malo jelo i pilo, pa malo pričalo i vraćalo u prošlost, koja na koncu uvik ispadne lipša od sadašnjosti, falabogu, ako ni zbog čeg drugog, a ono šta smo bili mlađi... usput se je našlo i nešto vrimena za obilazak grada na spoju dviju rijeka... kako kaže jedan moj davni post... utekla se Krupa Zrmanji... tako bi se za Beograd moglo reći – utekla se Sava Dunavu...

Nastavlja se slikama... bilo kuda, aparat svuda... fino...



Oznake: Split i Beograd

- 20:07 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 15.07.2017.

Sadržaj ... 2016.

KRONOLOŠKOM REDOM – OD SAMOG POČETKA

Svojevremeno mi se jako svidjela ideja, kojom je naš bloger plastčno-je-fantastično, uveo malo više reda u svoj blog, i omogućio lakše snalaženje kroz svoje stranice, a ja se toplo nadam, da mi neće zamjeriti na "kopiranju".
Naime, kako mi i samoj, već odavno, treba izgubiti poprilično vremena, da pronađem ono nešto zujo, sjetila sam se toga, i dala si truda da je i realiziram.
Radi se, dakle, o sadržaju bloga, ili preciznije, popisu svih postova u 2016. godini, kronološkim redom i s pripadajućim linkovima. Do popisa će se lako dolaziti, tek jednim klikom na sliku-link "Sadržaj 2016", koja je sastavni dio "Opisa bloga".



... SADRŽAJ ... 2016. ...


04.01.2016. ... 329. U svakom slučaju...
10.01.2016. ... 330. Jednostavno jednostavan ručak
13.01.2016. ... 331. Nostalgija
15.01.2016. ... 332. Čistoćo, Bog te ljubi!
16.01.2016. ... 333. Jednu za ljubav
31.01.2016. ... 334. – PRESUDA -


02.02.2016. ... 335. Staru jubav opet san snila
05.02.2016. ... 336. Gurmanski botuni
18.02.2016. ... 337. ...
19.02.2016. ... 338. ...
20.02.2016. ... 339. ...


26.03.2016. ... 340. Sretan Uskrs!


03.04.2016. ... 341. Ljubav je samo riječ
04.04.2016. ... 342. Prošla Tea s kolačima
12.04.2016. ... 343. Stoji kuća stara, starija od tuge...
25.04.2016. ... 344. kamena zove blog


07.05.2016. ... 345. Sveti Duje, ča te lipa fjera!
10.05.2016. ... 346. Kamena si, vilo moja
11.05.2016. ... 347. Neprolazna
16.05.2016. ... 348. Priča sa zapadne obale


04.07.2016. ... 349. Slavonskom planinom i ravnicom
06.07.2016. ... 350. Požeškom Stazom Sokola
10.07.2016. ... 351. Dani hrvatskih planinara na Omanovcu


10.09.2016. ... 352. ... kreni i ne brini...
11.09.2016. ... 353. ... more... more... o more...
12.09.2016. ... 354. ... o more...
13.09.2016. ... 355. ... samo more...
14.09.2016. ... 356. ... plavi put...
15.09.2016. ... 357. ... samo moru...
16.09.2016. ... 358. ... u đardinu o' života...
17.09.2016. ... 359. ... isprid nas more...
18.09.2016. ... 360. ... plovi brod...
22.09.2016. ... 361. Idem...
24.09.2016. ... 362. Od mora do zvijezda
26.09.2016. ... 363. Glavna rasprava dovršena
27.09.2016. ... 364. Po moru se voziti...
29.09.2016. ... 365. Ima – nema – Blog.hr-a!?
30.09.2016. ... 366. Kad si gladan nisi svoj


01.10.2016. ... 367. Kruh naš svagdašnji
04.10.2016. ... 368. Prijateljska ćakula
05.10.2016. ... 369. Ljupka moje mladosti
06.10.2016. ... 370. Od Dive do vrha Raduše
07.10.2016. ... 371. Sadržaj... 2015.
08.10.2016. ... 372. Nebo moje
12.10.2016. ... 373. Test
14.10.2016. ... 374. Želja, ljubav, hir
16.10.2016. ... 375. Misao, ljubav, život
27.10.2016. ... 376. Dobila sam medića


12.11.2016. ... 377. Sam Bog će znati
20.11.2016. ... 378. Ja sam laik, po drugi put
24.11.2016. ... 379. Ne mo'š blogon od pitura
25.11.2016. ... 380. O more duboko...


07.12.2016. ... 381. Ajmo pivat ben te :)))
12.12.2016. ... 382. Sunce u zadnji čas :)
24.12.2016. ... 383. Na Badnju noć
31.12.2016. ... 384. Od bure do bonace... od Stare do Nove...

Oznake: sadržaj ... 2016.

- 20:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 14.07.2017.

Od duge do sutra

Možda se naslov i čini malo neobičnim, mada bi ja takvima (prije) nazvala okolnosti, koje su ga iznjedrile. Od danas do sutra bi, u svakom slučaju, jednako navodilo na kakvu neočekivanu životnu situaciju, bilo dobru ili lošu, kakva (nas) zna "zaskočiti" onako iznenada, u hipu.

Ma, kada usneš spokojan, s nebom duginih boja u očima, nekako očekuješ (prije) da te kakvo dobro jutrom snađe, i osmijeh ti na lice navuče...




A duga, zapravo, duge, jer su se ukazale čak dvije, od kojih jedna u punom luku, što ne pamtim da sam, do ove, vidjela, doista su oslikale veličanstven prizor tog splitskog predvečerja...


... od "izlaza" do "zalaza", tako pravilno, kan'da divovskim šestarom zaokruženo, nebesko se prostranstvo dugama obojalo i obasjalo...

Ma, vjerovanje da duga nosi sreću, ne da se nije obistinilo, već je donijelo suštu suprotnost. Naredno jutro u gradu, jedan je poziv trenutno pretvorio u strku i paniku. Poziv nerazgovijetan i brzo prekinut, dao je odmah naslutiti da nije dobro, a glas usporen i isprekidan, na moj povratni poziv, samo je potvrdio konfuziju govora. I bilo je više nego jasno, da treba(mo) reagirati brzo.
Pa, hvatajući prvi autobus, iz njega zovem 112. Prvi put mi je, eto, trebalo, i doista (im) mogu uputiti samo riječi hvale. U trenu su se javili, u trenu me prebacili na splitsku hitnu, koja je brzo i profesionalno preuzela od mene sve potrebne podatke, i dok smo mi stigli busom, hitna je već bila na licu mjesta, i pružala pomoć. Svaka čast, nemam jedne jedine riječi zamjerke.

Ma, u konačnici je i sve dobro ispalo, što je najvažnije. Osam dana pod liječničkom paskom i dodatnim pretragama u bolnici (što nema dopunsko, plaka'će(mo) sutra), ali već nakon primljene infuzije stanje se posve vratilo u normalu. Da je bezazleno i zanemarivo, baš i nije, ali je prošlo kao da ničeg nije ni bilo. Hvala Bogu, i ne ponovilo se, što rekoše doktori da može, puj, puj.

Ma, bolnica, zapravo, bolnice, jer i one su se ukazale čak dvije, koje smo pohodili svakodnevno, u posjet našim bolesnicima, sad su već iza nas... aha, u konačnici je, eto, ispalo sve po dvoje... dva bolesnika u dvije bolnice (a nije moglo u istoj zujo, uz smiješak prokomentira dragi)... jer se ova hitna, bratova, poklopila s još jednom, zavinom, naručenom i "rutinskom".

Ma, vruće je i u kući, atroke đipati po zvizdanu po bolnicama, ali eto, sve je dobro šta se dobro svrši... vruće je i ovako i onako... ne mo'š spavat', ne mo'š radit', ne mo'š disat'... terapija prva – plivanje... šta ranije to bolje, maksimalno do desete ure ulovit' kućni prag... terapija druga – čitanje... uz ranije lijeganje i ranije ustajanje, vraćam dug knjizi... terapija treća – gimnastika... dvaput tjedno (u osmome ide raspust, a od devetog normala, triput tjedno)... terapija četvrta – planinarenje i izletarenje... na čekanju, šta zbog vrućina, šta zbog takujina... jedni mi odoše na visoko (Velebit), drugi na dugačko (Durmitor), pa čekam neke lakše te(k)me. mah...


Oznake: duga i tuga, sreća i nesreća, Zdravlje i bolest, život, 112, hitna, bolnica

- 13:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se