petak, 15.01.2016.

Čistoćo, Bog te ljubi!

Od malih nogu slušamo riječi naših bližnjih. Upijamo njihove misli i vjerovanja. Bilo vlastite ili generacijski prenesene, sasvim svejedno, uz njih rastemo i stasamo. Uz mnoge mudrosti i mudrolije, poslovice i uzrečice, pa i poštapalice. I tko će znati, koliko se toga zaboravi, koliko prođe mimo nas, koliko nas ostavi ravnodušnima. Dok nam se, s druge strane, neke riječi tako duboko ukorijene u pamćenju, da nas sam spomen na njih, trenutno teleportira, i pred nama zorno oživi i lik i glas.

Glavni lik i zvijezda vodilja ove moje štorije o zapuštenoj didovini, bila je iznimno uredna žena, koja je puno polagala na čistoću i higijenu. S koliko je samo pažnje i ljubavi njegovala i svoje cvijeće, teško se da opisati riječima. A kako se tek umjereno ponašala i izražavala, da samo znate. Zato i ne čudi, što je pamtim po nekim riječima i mudrostima, koje nikada kasnije, u životu, od nikoga drugog više nisam čula.
Pa, pogađate onda, od koga potječe i ova ...Čistoćo, Bog te ljubi!..., iako ne znam, je li baš izvorno njena, ili je i ona, riječju i djelom, uz nju odrasla.

I treba li se onda čuditi, da me ova Blogerska nagradnjača, sa Čistoćom u glavnoj ulozi, vratila više od pola stoljeća unatrag, i oživila davnu uspomenu. Naslov mi je, dakle, kliknuo u trenu, ali i ideja, da ovu nesvakidašnju uzrečicu zabilježim i otrgnem zaboravu.
Ali, život lopov, drugačije je izmišao karte, pa se u tu zamišljenu božansku čistoću, s noći na jutro, s nedilje na ponediljak, baš onako zlo i (na)opako, kao grom iz vedra neba, umiješala i druga strana zdravlja. I potpuno (mi) izmakla tlo pod nogama.

Pa, suočena s naličjem zdravlja, tako naglo i nimalo bezazleno, pokušavam dokučiti... što sad čistoća ima s tim... sa zdravljem, mislim... A tko li je tvorac ove poznate ...Čistoća je pola zdravlja... nije važno, ali ni posve jasno, jer, sve više vrijedi i ova ...Čistoća je pola bolesti... Pa bi neki sad, zlobnici ili šaljivdžije, spomenuli još jednu iz naroda ...Ni'ko nije od smrada umra', ali od promaje je...

Aha, već vidim da kreće ukrivo, pa pustimo mudrovanje, i životu se okrenimo. U njemu se ogledajmo. Onom jučerašnjem, i ovom današnjem. Kada mi se već, i desetljeća i stoljeća, prešetavaju blogom lako, što ne bi i "čistoća sa smradom" prošetala malo, i pokazala sva svoja lica i naličja.

„U nekim razdobljima povijesti vonj neopranog tijela bio je posve normalan, a mnogima čak erotičan: “Vraćam se sutra u Pariz. Ne peri se”, napisao je Napoleon Jozefini u glasovitoj poruci. Danas Amerikanac ne može izaći iz kuće ako se nije istuširao i dezodorirao, francuski plemić iz 17. stoljeća smatrao je kako je dovoljno svaki dan promijeniti košulju, no tijelo mu nikad nije došlo u dodir s vodom i sapunom, dok su se stari Rimljani svakodnevno satima natapali i strugali u kupkama - ali bez sapuna i u društvu.
Iako se danas uglavnom misli da se ljudi nisu temeljito prali sve do 20. stoljeća, kad su novi higijenski standardi srezali bolesti i produljili životni vijek, to nije sasvim točno. Mnoge su drevne kulture inzistirale na čistoći - na svoj način.“


O kvantitetu čistoće ne bi ni riječ. Tko se kako i koliko pere... kako često održava higijenu tijela i duha... koliko pazi na sebe i oko sebe... nisu moja posla, da sudim, niti kudim. Jer, uvijek je bilo, i biti će, raznoraznih "elizabeta", "napoleona", "plemića", ali i "bolesnika". Jedan miriše, drugi smrdi, treći, opet, nit' miriše, nit' smrdi. I tako u krug. Odvajkada su ljudi vonjali tako. Različito.
Samo mislim, kako je u svemu tome, ovaj današnji ljud, na svim poljima i poljanama života, maksimalno već zaluđen i izluđen. Uključujući tu i čistoću, jer... sve manje zna, koliko zagađuje pod krinkom čišćenja, i koliko se truje pod krinkom pranja.

O kvaliteti bih već rekla koju, iz vlastitog iskustva. Prirodne sapune "Sapunerija Rustika" koristim dosta dugo, i isprobala sam više vrsta, ali najvjernija ostala sapunu od MED-a (Honey). On se pokazao najbolji za moju, od glave do pete, najblaže rečeno, suhu kožu. Počela sam s pranjem ruku, i promjena na bolje je uslijedila brzo. Krema za ruke, ranije neophodna poslije svakog pranja, gotovo da mi više nije ni trebala. Koristim je, dakako, uglavnom 48-icu, ali mi nije neophodna kao prije. A otkad sam počela koristiti MED i za tuširanje (uz neke šampone), efekat je gotovo isti. Ni traga onoj ranijoj suhoći, i svrbežu kože nakon pranja, koja je, u roku odmah, vapila za kremom ili mlijekom za tijelo. Što masnijim, to boljim. Koristim ja i to, nije da nisam, najčešće dječjih marki... Hipp i/ili Babylove.

I tako, kvaliteta (nam) je sve više na cijeni, što je manje ima(mo). I vrijedi, barem kada su prirodni sapuni u pitanju. Uostalom, (iz)računajte sami... kreme i šampone na jednoj, i sapune, na drugoj strani.

Eto, budite mi čisti i zdravi!... budite prirodni!... i iznad svega, budite umjereni!...

Oznake: čistoća, Zdravlje, kvaliteta, umjerenost, prirodni sapuni

- 19:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se