Banka kao nužno zlo - II dio

03.06.2010.


Strasti su se, rekoh, slegle, ali ne za dugo... nakon nekih osam mjeseci došlo je do novog neugodnog iznenađenja, i moje konačne odluke o raskidu desetogodišnje „ljubavi“, a takve odluke nikad nisu ni lake ni bezbolne... pa znate i sami kako se teško odricati i mjenjati ustaljene navike, navika je jedna vela muka, a odvika tri, kaže i poslovica. Toliko znamo biti postojani i nepopravljivi u svojim navikama, da gotovo i ne razmišljamo puno o nekakvim promjenama ili odricanjima. Najčešće se zavaravamo kako je tako najbolje ili jedino moguće, kako drugačije ne može, a istina je zapravo da svaka promjena ili odricanje iziskuje određenu hrabrost i jako puno volje i odlučnosti.

Ali, da skratim, račun koji sam primila u veljači 2002.g. rezultirao je, u skladu s mojom odlukom, novom prepiskom...


PREDMET: Raskid Ugovora o korištenju American Express kartice

U prilogu Vam vraćam 3 (tri) uništene tj. prepolovljene American Express kartice i to:
1. ........................................... – osnovni korisnik
2. ........................................... – dodatni korisnik
3. ........................................... – dodatni korisnik,
iz razloga što želim raskinuti Ugovor o korištenju American Express kartice.
Smatram da je ipak potrebno da ukratko iznesem razloge ove svoje odluke, koja mi nije bila niti malo laka.

Dana 12.02.2002.g. primila sam Vaš račun/izvadak br. 0164432/020211 od 07.02.2002.g. kojim ste me po drugi put jako neugodno iznenadili.
Prvi put se radilo o naknadama za podizanje gotovine, ovaj put se, pak radi o članarini. Prošle godine u veljači =210,00 kn za osnovnog korisnika, a =105,00 kn za dodatnog, ove pak godine =250,00 kn za osnovnog korisnika, a =125,00 kn za dodatnog. U masi priloga koje ste mi poslali (ukupno 6+račun), pokušavam pronaći neko objašnjenje, obavijest, razlog, bilo što. Čitam račun od vrha do dna, nigdje ništa. Pitam se da li se radi o greški, ili ste povećali pretplatu za cijelih 20%. Naravno da sam sigurna da je u pitanju ovo drugo, ali nigdje da nađem potvrdu toga.

Mislim da je ovakav postupak dovođenja korisnika pred gotov čin, s Vaše strane, više nego uvredljiv i nekorektan. Kao da je visina članarine samo Vaša stvar i tiče se samo Vas. Korisnik je tu samo da plati i šuti. Ja ne znam kako bi drugačije protumačila činjenicu da niste smatrali potrebnim ni obavijestiti me o povećanju iznosa članarine i eventualnim razlozima takve Vaše odluke, kako bih imala malo više vremena odlučiti mogu li, ili ne, prihvatiti Vaše uvjete. Usput bih napomenula da se moja plaća od prošle godine nije povećala niti 2%, a kamoli 20%, što vjerujem da je slučaj kod većine Vaših korisnika. Mislim da ova činjenica sama za sebe sve govori.

Na kraju ipak moram reći da glavni razlog raskida Ugovora nije visina članarine, nego Vaš omalovažavajući odnos prema mojim novcima. Moram priznati i da mi je jako žao što Vam nakon toliko godina „okrećem leđa“, ali jednostavno ne vidim druge mogućnosti. Moć je u Vašim rukama, a korisnici su nemoćni da išta promijene. Ja ipak ne želim ići protiv svog uvjerenja.

Pozdravljam i želim mnogo uspjeha u daljnjem radu.
Vaš bivši korisnik American Express kartice

P.S. Molila bih, ako Vam nije teško, da mi pismeno odgovorite na ovo pismo, i ujedno me obavijestite o mojim obvezama i dugu prema Vama. U svezi toga, vraćam račun od 07.02.2002.g., kojeg bi, po mome mišljenju, trebalo stornirati i ispostaviti novi.

Ubrzo je uslijedio i njihov pismeni odgovor:

Poštovana gospođo,

Zaista nam je žao da ste, nakon deset godina za nas vrlo lijepe suradnje s Vama kao korisnikom American Express kartice, donijeli odluku o prekidu članstva.

Kao jedan od razloga navodite i povišeni iznos članarine za koji Vas nismo posebno obavijestili. Obračun članarine vrši se unaprijed za slijedeću godinu korištenja te je račun u kojem je članarina obračunata ujedno i obavijest korisniku o cijeni naše usluge za slijedećih godinu dana. Iznos članarine od početka naše suradnje mijenjao se prema uvjetima na tržištu i usluzi koju smo nastojali poboljšati i unaprijediti iz godine u godinu nudeći sve veći broj pogodnosti. Članarina se nije mijenjala pune četiri godine, od siječnja 1998.

Korištenje kartice tokom svih ovih godina preraslo je njenu namjenu zamjene gotovog novca pri kupovini. U sve većoj konkurenciji na tržištu uveli smo mnogo dodatnih pogodnosti: od osiguranja od nesretnog slučaja, Membership rewards programa, ponuda potrošačkih i gotovinskih kredita pa sve do novog proizvoda – kreditne kartice. Jedna od pogodnosti mogućnost je podizanja gotovine na bankomatima širom svijeta. Nažalost, korištenje mreže bankomata i raspolaganja novcem drugih financijskih institucija ima svoju cijenu i ona je sadržana i u naknadama za podizanje gotovine.

Još jednom izražavamo naše žaljenje što se Vama naša članarina čini previsoka za pogodnosti koju Vam pruža korištenje naše kartice te Vas ipak molimo da razmotrite još jednom Vašu odluku o vraćanju kartica.

S poštovanjem
Direktorica Odjela korisnika

Priča je tu za mene završila, iz današnje perspektive, s odmakom od 8 godina, ovo je jedna od mojih odluka na koju sam ponosnathumbup... nesporna je činjenica da sam sebi prihode povećala, a banci smanjila, a mene to veselisretan... ma što vi mislili o tome.

Ali, da sad ne mislite kako sam se ja vratila u 19. stoljeće, nabavila tekicu, i koristim samo gotovinurofl... pa ne živim ni ja na Marsu, „peglam“ ja karticu za sve, pa i za spizu, ali, imam jednu plaću, jedan tekući račun, dakle, dovoljna mi je jedna banka kao nužno zlo, kako rekoh u naslovu, dvije kartice jedne banke (gotovinska i kreditna) mogle bi potrošiti i puno više od onoga što mjesečno imam na raspolaganju.

I ne mislim da sam staromodna, uostalom i ovaj blog ide u prilog tome da ni ja nisam imuna na blagodati napretkawink, ali da ponovim, potrošačka zakletva kod Katje, navela me na razmišljanje kako olako prihvaćamo trendove u stilu „kud svi turci, tu i mali mujo“, kako im robujemo i onda kad se s njima ne slažemo, valjda zato da ne iskačemo iz mase, jer svi smo barem jednom iskusili koliko je teško biti „crna ovca“ u društvu...

I pitam se tko stvara i nameće nam trendove, i da li je baš slučajnost da gotovo svi pogoduju bogatima i moćnima, a većinu nas još više osiromašuju. Pojedinac tu može malo, i znam da moj potez ukidanja jedne kartice banci ne znači gotovo ništa, ali se pitam šta bi se dogodilo kad bi moj potez prerastao u trend.
Želim reći da svatko od nas, kao pojedinac, sudjeluje i nosi dio odgovornosti, jer, nemojte mi reći da baš sve trendove moramo slijepo i nekritički prihvaćati, iako smo svjesni da nas guraju u još veće siromaštvo.

Ali da se razumijemo, ne bih željela da se ovo shvati kao kritiziranje drugih, a izuzimanje sebe, jer to ne bi bila istinano... iako se trudim ne podilaziti trendovima, koliko god je to moguće, puno puta je teško... a ovaj moj potez vraćanja kartice uopće ne znači da nemam ja i suprotnih „bisera“, koji baš i nisu za pohvalunaughty, ali o njima sada nije riječbelj... možda drugom prilikom dobijem inspiraciju i za samokritikucerek...

Želim svima nama što više mudrosti i hrabrosti da mijenjamo loše navike, i biramo trendove koje ćemo slijediti, jer puno toga ovisi o nama samima, i nismo baš u svemu bespomoćni, na dosta stvari itekako možemo utjecatiyes...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.