nedjelja, 21.03.2010.

Negativna energija


Skupilo se u posljednje vrijeme poprilično negativne energije sa svih strana, što bi narod rek'o, lova ide na lovu, a ni nevolja neće sama... majku mu, pa što me lova ne zakači, nego problemi...
...ove prethodne afere i neizbježne nervoze zbog nefunkcioniranja pravne države, ne treba ni spominjat', one su nam, manje-više svima, naša realnost i svakodnevica...
...neki manji, prolazni zdravstveni, konkretnije, zubni problemi, u fazi su rješavanja...
...preko nekih problema, rekla bih, gotovo pa detektivskih, koji me prate od smrti najprije jednog, pa drugog rođaka... i osim što su daleko teži jer su više psihičke nego fizičke prirode, izluđuju me iz jednostavnog razloga što smatram da nije normalno da se ja time uopće moram baviti, uz odvjetnicu i sve postojeće državne institucije, koje bi to trebale obavljati po službenoj dužnosti... oni kažu, stranka mora pribaviti sve podatke, a što mora sud i sudac, nemam pojma... ali o tome će još biti riječi...
... da bi sve to odjednom postalo nevažno i palo u neki drugi plan, jer mi je mama nekidan završila u bolnici... dijabetičar... inzulin tri puta dnevno... a i godina se skupilo... ma koga briga što nam naši bliski nikad nisu stari, kao što i sami sebi stalno produžavamo "mladost"...
... najgore je ipak prošlo, još je u bolnici, ali dobro je, nadam se da će tako i ostati...
Sutra je novi dan... pa čujemo se sutra...

- 11:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.03.2010.

O istoj nepravdi iz tuđeg pera...


Inače slabo čitam dnevnu štampu, a manuelno... pljuni u prste pa listaj... gotovo nikako... ne da mi se... ili je crnilo, ili žutilo... crnilo ionako nađe put do mene i bez štampe... tv, radio, okolina... a na žutilo i "tko-s kim-gdje-kamo-zašto" likove ne želim trošiti vrime... uglavnom popratim i pročitam samo nešto ciljano, što me zanima, kao što su i ove nedavne afere...

Slučajno tako retrogradno uzmem subotnju SD, baš manuelno, i naletim na fantastičan članak o sređivanju zemljišnih knjiga, o čemu sam i sama elaborirala u prethodnom postu, osvrtom na "brački slučaj" ili "slučaj Domić"... na potpuno drugačiji način napisan, ali potvrđuje iste teze i isto moje razmišljanje... a kako ga i opet nema u internetskom izdanju, u cijelosti ću ga prepisati, jer mislim da zaslužuje pažnju. I koliko god mi bili, nakon čitanja ovakvih članaka, još više ljuti i ogorčeni, ipak mislim da je bolje znati, uz više znanja uvijek imamo i veće mogućnosti izbora... jednostavno, mislim da nije u redu tražiti opravdanja u neznanju.

Želim kazati da ove retke, kao i članke, više pišem radi onih koji će posjetiti moj blog, i kojima ove informacije mogu biti značajne ili presudne da poduzmu određene korake na vrijeme, nego radi sebe same, čija uknjižba je u fazi rješavanja. Drugi važan razlog je i dnevničko bilježenje današnjeg stanja, jer me zanima na koji način će se ovaj gordijski čvor raspetljati.


Slobodna Dalmacija
subota 6.3.2010.
SPEKTAR
PIŠE MARIJO KAVAIN


Državi ne smeta sređivanje zemljišnih knjiga nepravdom

Presude zbog izostanka u tužbama oko vlasništva nad davno zaboravljenim zemljištima postale su najčešći način sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, ali i nesaglediv potencijal radnji na rubu, ili s druge strane zakona. Bitno je samo imati nekog u katastru ili zemljišniku tko će ti namignuti kad pronađe neku zapuštenu zemljicu

Presuda kojom je sutkinja Ivana Domić oslobođena optužbi da je sudjelovala u otimanju zemljišta vlasnicima na Braču presudama zbog izostanka, ako ostane potvrđena, zasigurno će se višestruko odraziti u praksi domaćih sudova. Naime, presude zbog izostanka u tužbama oko vlasništva nad davno zaboravljenim zemljištima posljednjih su godina postale najčešći način sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, no u isto vrijeme postale su i nesaglediv potencijal radnji na rubu, ili s druge strane zakona.

Broj ovih tužbi porastao je posljednjih godina proporcionalno rastu cijena zemljišta u priobalju, proporcionalno gradnji autocesta u zaleđu. Zemljišne knjige, desetljećima zanemarivane, postale su naglo predmet općeg zanimanja svakoga tko je, barem u davna vremena, računao na neki komadić zemlje koji se preko noći našao na trasi autoceste ili je smješten negdje uz more. No, istodobno s porastom ovih tužbi, u potpunosti je izostala bilo kakva reakcija zakonodavca, čak i nakon afere na Braču. Institut tužbe za utvrđenje prava vlasništva tako je ostao isti kakav je desetljećima, što je onda otvorilo i veliki manevarski prostor onima koji su bili spremni za priliku da ugrabe tuđe.

Cijeli taj mehanizam temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca. U osnovi, svatko može tužiti bilo koga s tvrdnjom da je vlasnik određene nekretnine, pri čemu bi to vlasništvo trebao dokazati nekom pravnom osnovom. No, do tog dokazivanja neće doći ako se tužena strana ne odazove pozivu suda. Sudac će u pravilu tada imenovati pravnog zastupnika tuženoj strani, koji objektivno i nema nekog interesa za zastupanje pa se neće ni pojaviti na sudu. Sudac to može protumačiti kao priznanje tužbenog zahtjeva - i u pravilu će se to, naravno, i dogoditi. Kad pravi vlasnik dozna što se dogodilo, već je kasno. Može ustati tužbom, što će, nasuprot prethodnom postupku, trajati godinama. Dakle, cijeli je sustav koncipiran na način da vlasnik nekretnine mora stalno dežurati u strahu da se netko na nju ne uknjiži, pri čemu je unaprijed bespomoćan, jer kad se tuđinac uknjiži, već je kasno.

Osnovno je jamstvo sigurnosti u ovom slučaju savjest suca, sudskog dostavljača i pravnog zastupnika kojeg imenuje sud. Da to ne funkcionira, ne pokazuje samo slučaj Domić.

Već je ranije, krajem 90-ih, u splitskom sudu protiv više službenika pokrenut postupak, jer su u jednom sličnom postupku - a bila je riječ o nekretnini kod restorana Šumica - falsificiranjem potpisa na dostavnicama omogućili protupravno knjiženje Mirku Bradariću, vlasniku restorana. Sličnih je slučajeva bilo još, no ono što presuda sutkinji Domić poručuje jest - sudac može biti miran. Nemoguće mu je dokazati da je počinio kazneno djelo - možda je samo pod pritiskom ispunjavanja norme bio malo nepažljiv. Budući da, s druge strane, zakonodavac ne čini ništa, niti pokazuje interes za cijeli problem, cijela priča podsjeća na osvajanje Divljeg zapada. S tom razlikom da je u ovoj našoj verziji priče bitno samo imati nekog u katastru ili zemljišniku tko će ti namignuti kad pronađe neku zapuštenu zemljicu čiji su vlasnici ili u inozemstvu, ili je vlasništvo raspršeno na stotine dijelova.

U neku ruku, čini se da praksa sutkinje Domić državi u osnovi i ne smeta , da je to cijena koja se mora platiti u procesu sređivanja zemljišnih knjiga - očito manja u odnosu na dobit koju će na koncu država imati. Jer, kako inače ljude natjerati da se brinu o svojoj imovini? Stoga, možda bi sutkinji Domić trebalo ponuditi mjesto savjetnika u Ministarstvu pravosuđa za projekt sređivanja katastra i zemljišnih knjiga. Ionako je, prema presudi šibenskog suda, bila samo previše marljiva, pa zašto onda tu marljivost ne iskoristiti na pravi način? Svojim entuzijazmom zasigurno bi brzo riješila taj problem, jedan od najvećih na hrvatskim sudovima.

Osim toga, država bi joj se trebala i ispričati, vratiti joj sve plaće koje ne prima otkad je razriješena dužnosti, a ne bi bilo loše ni da je angažiraju na pravosudnoj akademiji kako bi sucima neposredno prenijela svoja dragocijena iskustva u vođenju bračkog Općinskog suda.
/završen članak/


MOJA NAPOMENA za sve koje zanima ova problematika, a slabo su ili nikako s njom upoznati: za bolje razumijevanje problema, bilo bi poželjno pročitati najprije moj prethodni post, a onda ovaj članak iz SD.

- 21:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.03.2010.

Sve po zakonu, a nemoralno...

/Flash vijesti/

Ne, ne, neću o pretvorbi i privatizaciji... ako ste to promislili, krivo ste mislili... samo bi mi još i to falilo, malo mi je muke sa nepremostivim zidovima državnih institucija... uostalom, šta bi se tu i moglo više reći kad je sve rečeno, sve se zna, dijagnoza postavljena "ko je jamio, jamio", operacija uspjela, pacijent na umoru, bolest se svakodnevno širi novim i sve težim žarištima, a lijeka niotkud...

A koliko god se taj zakon najbolje preslikava u mom naslovu, i koliko god je postao njegovim sinonimom, sigurno je da nije jedini. Namjera mi je obrazložiti, meni blisku, problematiku vlasništva, ili detaljnije, problematiku ispravki pogrešnih upisa u vlasničkim listovima. Činjenica je da mi danas u Hrvatskoj imamo tri kategorije vlasnika:

1. zemljišno-knjižni vlasnici (vlasnički listovi)

2. katastarski vlasnici-posjednici (posjedovni listovi)

3. izvanknjižni vlasnici

Osim što su sve tri kategorije u potpunom neskladu, 20-godišnje nerješavanje ovog problema, svakodnevno povećava broj treće, najspornije kategorije - izvanknjižnih vlasnika. I dok moderne europske države uopće ne poznaju pojam izvanknjižnog vlasništva, kod nas je to realnost, koja se ne smanjuje.

A da problem bude veći, kod sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama, zakonska rješenja su takva, da je u sudskoj praksi moguće da sve bude po zakonu, a ujedno i nemoralno i nepošteno, i nepravedno. Sve učestalije afere oko uknjižbi prava vlasništva dokazuju, barem meni, da nešto debelo ne štima ni sa zakonima, ni sa sudskom praksom. O tome svjedoči nedavni "rogoznički slučaj" ili "slučaj Svaguša", o kojem sam već pisala, postoji također i "drniški slučaj" iz 1997.g., gdje je stotinu nasljednika zaseoka Dučići u Siveriću proglašeno mrtvima, ali najinteresantniji, jer je od početka do kraja i medijski najviše popraćen, svakako je "brački slučaj" ili "slučaj Domić", koji je nedavno dobio i svoj sudski epilog.

Ukratko, slučaj je postao aktualan 2004.g. za vrijeme ministrice Vesne Škare-Ožbolt, koja je sutkinju Domić tada razriješila dužnosti predsjednice suda u Supetru, a ujedno je podignuta optužnica protiv nje i još 12-orice suoptuženika za malverzacije prilikom utvrđivanja i knjiženja brojnih zemljišnih parcela na otoku Braču, čime je mnogima omogućeno nelegalno stjecanje vlasništva nad nekretninama.

Sudski spor je, dakle, trajao 6 godina, a završio je oslobađajućim presudama za sve optužene.

- Mislim da je donesena jedina moguća presuda u postupku koji je započeo bez materijalnih dokaza koji bi upućivali na osnovanost optužnice. Kao čovjek, pravnik i prijatelj mnogih optuženih sretan sam da su oni i njihove obitelji dočekali kraj ove farse. Činjenica od koje su svi pobjegli jest da je ‘96. stupio na snagu novi Zakon o vlasništvu koji je težište vlasništva pomaknuo sa katastra na upis u zemljišnik. Do tada je u Dalmaciji bio običaj da ljudi vjeruju u katastar, a tek nakon rata došlo je do potrebe raspolaganja nad zemljištima i radi toga su ljudi počeli rješavati svoja zemljišno-knjižna stanja - kazao je Nediljko Ivančević dodajući kako u postupku niti jedan optuženik nije imao razlog vjerovati da njemu sporna nekretnina ne pripada te da su svi rješavali nekakvo svoje vlasničko stanje.

Oni koji govore njoj u prilog kažu kako razrješenje nije u vezi s počinjenjem kaznenog djela, nego je vezano uz nepoštovanje sudskog poslovnika. Osobe iz struke sklone Ivani Domić kažu kako je njezin najveći grijeh želja da što prije ispuni normu i poboljša statistiku riješenih predmeta.
Tko je u pravu, u konačnici će odlučiti Vrhovni sud.


Nažalost, moram reći da me nije iznenadila takva presuda, dapače, ja sam od početka bila gotovo sigurna u takav ishod, ali ne zato što mislim da stvarni vlasnici nisu prevareni i razvlašćeni, dakako da jesu, ali po zakonu. Što je u svemu tome najtragičnije, sad će morati privatnim tužbama dokazivati vlasništvo da bi vratili svoju imovinu, isto kao i u svim drugim slučajevima, gore spomenutim.

A GLAVNI PROBLEM JE U LOŠEM ZAKONSKOM RJEŠENJU.

Jer ista takva "rastezljiva" sudska praksa koristila se je i koristi se još uvijek na svim sudovima, i sve je po zakonu, a da to nije tako, ne bismo odnedavno imali i "slučaj Svaguša".

– Riješila sam na stotine, čak i tisuću istovrsnih predmeta u kojima je zbog izostanka stranke presuđeno u korist tužitelja. Na isti način radili su i sudovi i suci u Makarskoj, Solinu, Trogiru, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, Zadru... – tvrdi I. Domić.

Navela je kako su predmeti optužnice parnični spisi koji se odnose na sređivanje zemljišno-knjižnog stanja na otoku Braču, te da je opće poznato da je zemljišno-knjižno stanje na tom otoku, ali i na ostalim otocima nesređeno, a da Općinski sud u Supetru inače ima oko 80 do 90 posto predmeta ovakve naravi.

Za osuđujuću presudu za ta djela, dodala je Biga Milutin, bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: svijest i namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.

Ova izjava najviše revoltira, što je i razumljivo, ali baš ona dokazuje da je problem u zakonu i sudskoj praksi, jer ako se to isto radi u dobroj vjeri, ne krši se zakon lud

Naime, onaj koji tvrdi i misli da je stvarni vlasnik, da bi se uknjižio, mora tužiti sve ostale žive i mrtve, znane i neznane, koji su se u zadnjih 100-injak godina, iz raznoraznih razloga, našli na "njegovom" vlasničkom listu. I svi naši sudovi su pretrpani takvim "formalnim" tužbama, kojima se izvanknjižni vlasnici pokušavaju uknjižiti, iako su problemi posebno izraženi na našim otocima i Dalmaciji općenito. Najveći broj ovih "parnica", koje to ustvari i nisu, završava se ili na temelju priznanja, ili na temelju izostanka tuženika, ili na temelju ogluhe, odnosno nereagiranja tuženoga.

Zakonska mogućnost "izostanka tuženika" ili "postavljanja privremenog zastupnika" jer su tuženici nepoznatog boravišta i prebivališta... to su rješenja koja su i dovela do svih ovih afera, jer su na taj način tužbe za uknjižbu rješavane mimo znanja i sudskih pozivanja stvarnih vlasnika ili stvarnih nasljednika. Ove "parnice" ustvari omogućavaju zaobilaženje postupka nasljeđivanja, jer sam tužitelj, koji može biti stvarni vlasnik, ali isto tako i prevarant, označava nasljednike, što onda sudovi nekritički prihvaćaju.

Najbolje ću objasniti apsurdnost ove sudske prakse na vlastitom primjeru - svi mi u familiji, koji smo diobom dobili svoje nekretnine, da bismo se uknjižili, moramo se međusobno tužiti... i sad tu svak svakoga od rodbine tuži, svi znamo da je to u svrhu sređivanja stanja vlasništva, i svi se oglušujemo na međusobne tužbe i "dobivamo sporove na temelju ogluhe"... i to traje već 9 godina, i ne vidi se kraj... i sad mi recite da to nije, blago rečeno, suludo... a još apsurdnije je da to nikome od nadležnih institucija ne smeta, iako prvenstveno blokira njih same, jer su zatrpani parnicama koje to uopće nisu, ako ih već nije briga što je time i ogromnoj masi ljudi totalno zakočen i zablokiran svaki daljnji korak i postupanje, ukoliko žele biti lojalni građani koji poštuju zakon.

Zato ja ipak mislim da je "slučaj Domić" imao neku drugu, političku pozadinu, troškove šestogodišnjeg sudovanja će, kao i uvijek, platiti porezni obveznici, a lako je moguće da sutkinja Domić sad tuži državu zbog izgubljene dobiti, duševnih boli i tome slično, pa budemo platili i puno više.

Građani za ovakve presude uglavnom bacaju "drvlje i kamenje" na pravosuđe, što je i razumljivo, jer oni presuđuju i uz to su, kao, neovisni, mo'š mislit', dok se politika, koja donošenjem zakona pravosuđu utire put, skriva iza te "neovisnosti". I neizbježno mi se nameće pitanje "zašto se ipak nitko puno ne buni, zašto se nikoga glasno ne čuje, ni suce ni političare?"... izgleda kao da to iz nekih razloga paše i jednoj i drugoj strani... kao da imaju neki "big deal"... suci ne napadaju političare, a političari ne napadaju suce... odvjetnik Ivić reče >"fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti"... ne znam je li to sva istina, kao što ne znam ni čija je slika u očima građana lošija, slika sudaca ili slika političara.

Samo mi nije jasno zašto je problematika stanja vlasništva od svih toliko marginalizirana, čak i u medijima jako površno praćena, i to uglavnom samo kao osvrti na pojedine afere, čiji broj bi, bojim se, mogao samo rasti, nikako padati. Jasna situacija oko vlasništva u svakoj normalnoj državi zaslužuje prioriret nad prioritetima u rješavanju, jer nesređeno i kaotično stanje vlasništva lančano uzrokuje ogromne probleme u svim ostalim segmentima u društvu, a da i ne govorimo do kolikih mogućnosti zloupotreba dovodi u sudskoj praksi. Uostalom, da se ovaj problem barem počeo rješavati odmah iza 90-ih, kao što je i trebalo, vjerovatno ne bi bilo ni ovakve pretvorbe i privatizacije, a ne bi bilo ni ovoliko zapuštene domovine.

Komentari iz Slobodne Dalmacije
Komentar od: micosplit @ 26. svibanj 2008 16:47
Pa šta je to čudno, naše pravosuđe je takvo da postoji samo radi
sebe samog i da bi hranilo fiškale.
Ja već 20 godina vodim RADNI SPOR i još nije gotov i pitaj Boga kad će, drugi spor , opet u splitskom sudu, također radni sud nije u 2 godine niti zakazao raspravu. Odvjetnička komora kojoj sam prijavio odvjetnika koji mi je napravio medvjeđu uslugu također ne reagira.
Naši sudovi su efikasni samo za ovrhe sirotinji koja nije platila struju i sl.
Pozdrav ministrici Lovrin i njenim vrijednim, nekorumpiranim djelatnicima.

Komentar od: nradmil2 @ 26. veljača 2010 17:33
Presuda kao i za pretvornu i privatizaciju.Sve po zakonu!!!!

Komentar od: lile555 @ 26. veljača 2010 17:25
I za ovo je trebalo 6 godina ?

Komentar od: lanterna 13 @ 26. veljača 2010 17:19
Tako je to kod nas.SVE JE LEGALNO ali NEMORALNO,....ali ....to su naši suci i pravosuđe.......

Komentar od: kornjača @ 26. veljača 2010 16:24
Što ste očekivali ??? Sve je radila po - ZAKONU !!!

Komentar od: piket @ 26. veljača 2010 19:06
činjenice:
novinari su domićku osudili prije nego je počela parnica i svi naslovi u novinama pa i današnji na takav način djeluju, SRAMOTA, našeg neobjektivnog novinarstva
ali kakvi su novinari tako su i provjerili dokaze protiv Domićke koji su u najmanju ruku smješni za bilo koga ko se razumije u pravosuđe
da nije bilo medijske hajke sve bi odavno bilo gotovo.
i još nešto... nije problem u ivani domić nego u neažurnom stanju zemljišnih knjiga i JAKO lošem zakonu.. svi suci u hrvatskoj rade po istom, zašto se samo protiv nje vodi postupak????
nekome zasmetala...........

Komentar od: clint eastwood @ 26. veljača 2010 19:57
P.S. Ako ćemo govoriti o našem sudstvu općenito ono je uz časne iznimke najkancerogeniji dio hrvatske svakodnevnice

Komentar od: sumartin @ 27. veljača 2010 10:55
Pišite dostojanstveno, ne spuštaj te se na nivo Domičke i njoj slični. Doživio sam je na jednom suđenju, nije bila ni malo fina,
već neogranićeno drska i bezobrazna.

Komentar od: pf @ 2. ožujak 2010 10:29
Ajmo sad, predsjedniće JOSIPOVIĆ
Ovo je sada test za Vas.
Gdje je ovdje PRAVEDNOST & PRAVDA:

Komentar od: biston @ 2. ožujak 2010 9:55
Treba se zapitat kakva je optužnica kad je utvrđeno da Domićka nije kriva i tko ju je sastavljao, te po čijem nalogu.
Ovaj je slučaj sramota hrvatskoga pravosuđa koje nikada nije bilo na nižim granama. Potpuna netransparentnost rada sudaca, uz tobožnju zabranu komentiranja presuda, doveli su nas gdje jesmo. Jedan od primjera je i zemljišnik suda u Makarskoj, gdje muljaže traju već skoro dvadeset godina i nitko im nije u stanju stati na kraj. Sramotno.

Komentar od: spirou @ 2. ožujak 2010 9:53
Piket, ne pizdi...
kad se moja zemlja uknjižilia..smatra sam da je to - to
pa ne mogu jednom godišnje ići na zemljišnik cijeli dan i provjeravat sve svoje parcele???
a,oni upravo to i govore...treba ić jednom godisnje provjerit sve, jer nije vlansik onaj ko je vlasnik,vec ko se uknjizi???
ma molim te?
jeli ovo država ili banana??
uostalom,pola dalmacije je još na preminulim vlasnicima...nasljednici se još nisu uknjižili

Komentari iz Večernjeg lista
26.02.2010. u 20:13h Trajkovski je napisao/la:
Moglo bi se malo počet mijenjat to naše pravosuđe. Možda da uzmemo ono od inoxa 18/10...

26.02.2010. u 20:24h Savjest je napisao/la:
Zadivljuje kako su se suci solidarizirali sa svojom optuženom kolegicom, a nisu ukazali na otvoreni krupan problem u pravosuđu, a to su formalne tužbe –«formalke» - koje se provode s jedne strane zbog neurednih zemljišnih knjiga, a s druge strane, jer je u jednom predmetu Vrhovni sud zauzeo stajalište da su takvi postupci zakoniti.
No, koliko su oni zakoniti, može zaključiti svaki laik, ako mu se objasni postupak: kad treba u zemljišnu knjigu upisati novog vlasnika ili vlasnike, protiv upisanih vlasnika podnese se formalna tužba, iako se ne zna čak ni jesu li oni svi na životu. Na ročištu sud svim nenazočnim a pozvanim vlasnicima jednostavno odredi zastupnika i s njim obavi posao prijenosa vlasništva.
O tome su pisali sudac Božo Vilušić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/gruntovnica.pdf) koji je kasnije i sam bio optužen za sličnu radnju kao i sutkinja Domić (www.index.hr/vijesti/clanak/crikvenicki-sudac-umijesan-u-bespravnu-gradnju--turistickih-apartmana/251991.aspx) te sudac Zrinko Zrilić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/Zrilic_Zrinko_TABULARNE_TUBE.pdf).
Uz takav Vrhovni sud Republike Hrvatske te uz takvu sudsku praksu, u Hrvatskoj još dugo neće biti stranih ulaganja u nekretnine osim na mafijaški način.

Komentari iz Jutarnjeg lista
Hrvatsko pravosuđe jedina je brana razvoju normalne države... Em je sporo, korumpirano, zakoni su loši i često u koliziji, sudi se po 'babu i po stričevima', politika je još uvijek umješana. Pravosuđe je svojim sporim i nesavjesnim radom uništilo i one gospodarske subjekte koje su radnici na vrijeme pokušali spasiti, ali ništa..... Primjerice, u Njemačkoj radni spor traje od 7 do 21 dan! To je samo kod nas moguće da ljudi vode radne sporove 15 godina....
zanusi13
27.02.2010

Bivša sutkinja? To će jako dobro završiti po nas, porezne obveznike. Prvo će nas tužiti jer smo joj, nevinoj, uvaljali otkaz, a onda će još tražiti da joj se isplate sve plaće dok nije radila. Sa kamatama i sudskim troškovima naravno.....
chemica
26.02.2010

'U borbi za pravdu se neću umoriti!'
'Bit ću zapreka svakoj diskriminaciji!'
'Imovina stečena na kriminalan način neće biti dugog vijeka!'.
cock
26.02.2010

vrana vrani oci ne kopa...
servantes_iz_malog_mista
26.02.2010

Vrana vrani ociju ne vadi zato ce se morati umijesati orao ili jastreb
JankoPrekobrda
26.02.2010

Josipović: "U borbi za pravdu nikada se neću umoriti." Pa predsjedniče pokloni se i počni.
cock
26.02.2010

prestrašno. primit će nas u EU nikad.
ela1
26.02.2010

Pa zar treba baš preko pet godina da sudsko vijeće odluči kako baš nitko baš za ništa nije kriv i to po svih 18 točaka optužnice. Samo se potrošilo vrijeme - sad kreću žalbe pa vjerojatno ponavljanje postupka pa opet žalbe i tako se refren ponavlja sve do zastare (navodno stiže već 2018.).... Ovako ćemo prije na bliski istok nego u EU...
Trajkovski
26.02.2010

dobro je sve po starom, ja se zabrino da stvarno idemo u rat protiv korupcije... uhapse i onda oslobode....
El-Bojko
26.02.2010

E da, još, ako je način na koji je radila Domić, kako negdje piše "uobičajena praksa" onda jadna im majka svim vlasnicima atraktivnih zemljišta....
Skipp
26.02.2010

Ovo je ne sumrak nego nacrniji mrak hrvatskog pravosuđa.
Skipp
26.02.2010

Neki stvarno imaju Hrvatsku ili barem 10 miliona eura...e moj ministre Šimonoviću,mora da se ovi u EU ubiše od smijeha kad im pominjete pravnu državu u nas,ne možete počistiti smeće u vlastitoj kući,a držite predavanja drugima o korupciji.
ROLLING
26.02.2010

Ovo nema nigdje na svijetu ................ima ima ..... u rvackoj he he
black_bloc
26.02.2010

Ma B R A V O za hrvatsko sudstvo !!!
salomon
26.02.2010

Ali je kriva bakica čiji pas je istrčao na cestu i podletio pod automobil te mora platiti kaznu, sudske troškove i štetu na automobilu.
laik
26.02.2010

Dobrodošli u hrvatsku....zemlju pravde i lopova
misonx
26.02.2010

Komentari iz 24 sata
koji pametnjakovići...pitanje svih pitanja (ako presuda postane pravomoćna)-oće li bajić dgovarat za ovaj fijasko( svi troškovi idu na račun poreznih obveznika)? ako mene pitate-to vam se desi kad optužnicu piše politika (v.š.ožbolt-koja nema dana rada u praksi). nažalost, i danas je na čelu ministarstva osoba koja nije ništa radila/sudila. predlažem da troškove postupka (ako ih bude) plati v.š.ožbolt.
26.02.2010. 17:36:42 | dra

svi se žale na sporost suda a vidite kako ova ekspeditivna rješavala je slučajeve kao na traci
26.02.2010. 20:19:18 | sprinterica

Sve je trulo u državi Hrvatskoj !!!
26.02.2010. 19:32:02 | ri051rijeka


P.S. Članak je baziran na dosta pročitanog, od dnevne štampe, zakona, stručnih članaka..., ali i vlastitog iskustva. Podaci i komentari o "slučaju Domić", kojim je inspiriran moj post, uzeti su iz dnevne štampe, uz neke prepisane pasuse (nakošeni tekst), a sve, i puno više od napisanog, možete pročitati preko ubačenih linkova


- 02:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se