petak, 26.02.2010.

~u carstvu kamena i maslina~


O kućo mala, prilog današnje SD, piše o dr. Ivici Vlatkoviću, čovjeku koji, kako sam poetski kaže, svaki kamen svoje zemlje ljubi... o njegovim bunjama snova u Novigradu... o zapuštenoj didovini koju je pet godina, metar po metar, vraćao u život... o ljubavi prema zemlji svojih predaka iz koje je niklo carstvo kamena i masline na novigradskim brdima... ma ne bih trebala uopće trošiti riječi, jer tekst i slike u linku sve govore, treba samo kliknuti... al' pade mi na pamet što reče moja prija-blogerica gustirna, da se tekstovi pod linkovima površno čitaju, ako se uopće i pročitaju... a kako i u mene nikad dosta vremena za sve, bit' će da je u pravu... pa sam ipak odlučila "izvući" tekst (podebljan i nakošen) i slike, s jedinom namjerom otkrivanja ljepote u tradiciji, a bez imalo namjere svojatanja...

U ovom svijetu lude megalomanije, betonizacije, apartmanizacije, između toliko rugoba-zgrada, zgrada-bunkera, kić-zgrada i ostalog nereda i neukusa u prostoru... mislim da ovakvi svijetli primjeri očuvanja tradicije i davanja prednosti autohtonim građevinama uklopljenima u svoj prirodni okoliš, zaslužuju daleko više naše pažnje, zaslužuju da se o njima puno više govori, i da se za njih puno dalje čuje...

Nije dugo dvojio, prednost je dao dvjema bunjama, praćenima povelikom kamenom gospodarskom zgradom. Po zamisli dr. Vlatkovića sve su se građevine s dvohektarskog imanja locirale na kamenoj uzvisini obrubljenoj suhozidima, s koje se pruža širok pogled.

Image and video hosting by TinyPic

-Pet godina sam obnavljao zapušteno zemljište, metar po metar ga vraćao u život. Iako me čeka još puno posla, nisam nezadovoljan, već sada ovo mjesto mogu nazvati mojim odmorištem, antistres lokacijom gdje uživa obitelj, prijatelji i poslovni suradnici.

Za sve njih često pripremam gastrookupljanja na kojima u glavnoj ulozi, kao temeljac, nastupa maslinovo ulje s imanja. Paralelno s gradnjom bunja, iz temelja sam, naime, dizao i maslinik, iz kojeg sam dobio šampionsko ulje već ovjenčano najboljim nagradama.

Bura nosi čist zrak zasoljen Novigradskim morem, koji se na kraju pokazao najboljim prirodnim antiseptikom. Svu tu divotu uživam gledati s terace, a ponekad noću tako i zaspim – kaže dr. Vlatković.


Image and video hosting by TinyPic

Bazen u obliku masline
A zaspati se može i kraj velikog bazena, koji je u slavu masline dobio izgled njezina ploda. Obrubljen kamenim zidićem, uklopio se u cijelo Vlatkovićevo brdsko carstvo. Na ovom se imanju kamen nije štedio, samo zidovi zgrada široki su gotovo metar i pol, što i kod najvećih ljetnih vrućina osigurava ugodnu hladnoću.


-Kamen i maslina odabrali su mene, a ja sam ih prihvatio, i od njih, kao idejnog začetnika, stvorio imanje kojemu s vremenom namjeravam dati turistički karakter. Plod masline me oduševljava, pa sam i bazen odlučio napraviti u njegovu obliku, čak ga i malo modelirati kamenom peteljkom.

Image and video hosting by TinyPic

Želio sam da imanjem dominiraju isključivo kamen i drvo, zbog čega sam pomno birao materijale. U gradnji sam koristio benkovački, popovićki, brački i novigradski kamen, koji su se dobro uklopili u cjelinu – kaže dr. Vlatković.

A osim kamena, u cjelinu su se dobro uklopili i ostali detalji, kamene klupice kojima hlad daju japanske trešnje, zaklonjene ponikve u suhozidima ili zidu bunje, u kojima se skrivaju pipe za dovod vode iz cisterne. Bunje na sebi nose i dio tradicijske gradnje, viseće arkade, te kontrafore, pojačanja na zidovima, svojevrstan ukras.


Image and video hosting by TinyPic

Posebnu je pažnju vlasnik imanja posvetio i krovnim drvenim konstrukcijama, koje su se na kraju pretvorile gotovo u prave skulpture. Kod njihova konstruiranja iskorišten je sibirski ariš, dok je za izradu namještaja u glavnoj bunji, inače i kušaonici ulja, odabrana vrba.

-Paralelno s imanjem rasle su i moje masline. Imam 373 stabla i 21 sortu, vrhunsko ulje. Uvijek sam se držao one kako Dalmaciji nužno trebaju kamen i drvo, proizvodi našeg podneblja. I sada kada sve ovo gledam, mogu samo reći kako sam neizmjerno sretan što moj trud nije bio uzaludan.

Image and video hosting by TinyPic

Kako bih poetski kazao, svaki kamen svoje zemlje ljubim, eto, tako se ja odnosim prema ovom blagu, na kojem provodim svaki slobodan trenutak – kaže dr. Ivica Vlatković.

Svjesna sam ja da i uz najbolju volju rijetki mogu sebi priuštiti ovakvu obnovu... uz ljubav sigurno je da treba i puno novaca... ali u svakom slučaju trebalo bi slijediti ovakve primjere, pa makar i u daleko skromnijim razmjerima.

Da je, kojom srećom, lijepoj našoj prvenstveni cilj prosperitet zemlje i boljitak njenih građana, onda bi ovakvi projekti bili daleko više i podržani, i poticani i financijski potpomognuti.

Već ranije sam rekla - za propadanje i zapuštanje kuća i zemalja, po mom mišljenju, još uvijek je u većini slučajeva puno veća krivica na državi nego na pojedincu, jer je dozvolila nered u prostoru i knjigama, generacijski nesređeno vlasništvo, bespravnu gradnju, u kojoj sama prednjači... koliko je samo cesta, da i ne spominjem druge objekte, izgrađeno bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa i građevinskih i uporabnih dozvola... a ljudima oduzeta zemlja bez njihovog znanja i dogovora s njima... a koliko je to povećalo broj sudskih sporova i potrošenih naših novaca, da i ne spominjem... jer jedna nezakonitost i nepravda uvijek i neizbježno izazivaju slijedeće... i tko zna dokle tako???


- 23:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 20.02.2010.

Lipi galebe moj...

/fotoreportaže Blog.hr-a/



Image and video hosting by TinyPicGalebovi (Laridae), porodica ptica iz roda vivčarica (Charadriiformes). Imaju oštar, kukast kljun; dugačka, zašiljena krila; noge, s dobro razvijenim opnama za plivanje. Brojne vrste rasprostranjene su po cijelome svijetu, uglavnom uz obale mora. Brzo i ustrajno lete, dobro hodaju i plivaju, vješto grabe plijen, a hrane se ribom, mekušcima i manjim sisavcima. Meso im nije jestivo. Na sjev. Atlantiku živi rod otimača ili pomornika (Stercorarius); njegova vrsta kratkorepi otimač (S.parasiticus) zaluta i do naših obala. Na našim su obalama najčešće ove mediteranske vrste: galeb klaukavac (Larus argentatus cachinnans), dug 65 cm, a raskriljem do 1,5 m, podvrsta na sjeveru rasprostranjenog srebrnastog galeba (L.argentatus), i crnoglavi galeb (L.melano cephalus). Zimi k nama dolete sa sjev. mora burni ili sivi galeb (L.canus), dug 47 cm; smeđi galeb (L.fuscus), dug 60 cm; mali galeb (L.minutus), dug do 28 cm, i troprsti galeb (Rissa tridactyla). Uz naše slatke vode najčešći je obični galeb (L.ridibundus), dug do 40 cm; selica.
/izvor: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb/



Galebi nas vjerno prate... u odlasku... i povratku... prošlog lita, kod obilaska škoja i didovine...

Image and video hosting by TinyPic

Moje bistrooko dite je ovjekovječilo njihov neumoran let... i uhvatilo ljepotu trenutka... koja bi već slijedećim treptajem mogla nestati... i promaknuti našem oku... ili promijeniti ugođaj...

Image and video hosting by TinyPic

A ja se, ipak, kitim ditetovim perjem... al' sam se zato potrudila tekstom udahnuti još malo duše... pa ako se i vama svidio naš zajednički uradak, 'ko sretniji od nas...

Image and video hosting by TinyPic

Jedan osamljeni galeb... zagledan u pučinu... odmara krila... do slijedećeg leta... ili čeka društvo... za zajednički let...

Image and video hosting by TinyPic

Galebi se skupljaju... jedan po jedan slijeće... i zauzima svoje misto... kao da i oni imaju neku svoju hijerarhiju...

Image and video hosting by TinyPic

... i nima života di ni lipota ...... di ni galeb čoviku lik ...
... i jedan drugome smo mira ...... jer nas isti vitar tira ...
... nebo zna, di gremo mi ...... još jedan drugome smo mira ...
... još nas drži ista vira ...... nebo zna, di gremo mi ... o, lipi galebe moj ...




- 22:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 17.02.2010.

Zamršeni obiteljski odnosi...

/flash vijesti Blog.hr-a/

"obiteljska kriza izvlači ono najbolje i najgore iz svakog njezinog člana"

Ova rečenica, koju izgovara Brick (Paul Newman) u poznatom filmu iz 1958.g. "Mačka na vrućem limenom krovu", prikazanom u nedjelju na HTV-u, bila je onaj trenutni "klik u glavi", ilitiga, inspiracija ovom postu.


"Sucker love" - Cat on a hot tin roof

Rečenica koja je toliko životna i istinita, koja ne traži ni oduzimanje, ni dodavanje, ni tumačenje, jer jednostavno takva kakva jest, govori sve. Podsjetila me je na našu situaciju s obiteljskim nasljedstvom, i moj post od 18.08.09., u kojem bi je sigurno i spomenula, da mi je tada bila na umu. Ali tek sad mi je "zazvonila", iako sam film gledala i ranije. Izgleda da moja glava nešto puno "zvoni" otkad pišem na blogu... inspiracije su, očito, svuda oko nas, i dovoljna je, ponekad, tek riječ ili rečenica...

A koliko je samo situacija u našim svakodnevnim životima, od sitnica do krupnih problema, koje potvrđuju veliku istinu ove rečenice...
i ne mislim samo u negativnom kontekstu...
koliko puta u životu nam netko od koga smo najmanje očekivali učini puno, i najviše... a razočara nas onaj od kojeg očekujemo najviše...
Možda smo često i naivni, i površni u odnosima s ljudima, pa neke stvari ne vidimo na vrijeme... a onda se razočaramo...

Kad je u pitanju šire okruženje, prijatelji, poznanici, kolege... sa malo više opreza još i možemo utjecati na to... ali kad je familija u pitanju... tu smo svi daleko bespomoćniji...

Neka vam se obiteljski odnosi nikad ne zamrse, a svi ostali neka nam donesu što manje razočaranja...

- 23:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.02.2010.

Pregovori traju, ali i muke s brojevima


Vrijeme pregovora je trajalo otprilike dva mjeseca... i psihički, sigurno jedno od najtežih... i mučno, i teško, i naporno, i stresno... iako mi sve te riječi sad djeluju i preslabe i šuplje da bi opisale svu silu osjećaja skupljanih i skrivanih godinama negdje duboko u sebi... jer ništa ne boli tako jako kao nepravda, a ova moja se taložila punih 17 godina, i sad me pritiska i guši daleko više nego prije, jer moram razgovarati kao da se ništa nije dogodilo, kao da ni'ko nikome nije napravio ništa nažao, ništa krivo, svi pravi i pošteni... i sve je kao u redu, i svi smo kao "braća", jer kome više pričati o nepravdi, kad je ni'ko ne vidi i ne čuje, a i koga briga... i svjesna sam ja da moram odraditi "posao" u realitetu trenutka, i trudim se maksimalno da prošlo-svršeno vrijeme ostane zakopano... al' nije se lako boriti s osjećajima... što ih ja više gušim, oni više izranjaju... jer razgovarati moram, a puno izgovorenih riječi osjećam kao nastavak starih nepravdi... i ne mogu ih izbjeći, jednostavno ih moram žvakati i gutati... teško mi je sad i pričati o tom periodu, ne volim ga se ni sjećati... da mogu, uzela bih gumicu i sve izbrisala... e, da mogu... dva mjeseca duga kao dvije godine... ne ponovilo se... nikad više... uostalom, sva težina mog iskustva iz tog perioda pretočena je u post o diobi od 07.08.09.

Sva sreća u nesreći pa nisam morala pregovarati sa glavnim krivcem svih zala i nepravdigreedynamcor, to bih daleko teže podnijela. Naime, kod njih je "kormilo" preuzeo mlađi od njena dva sina, a danas su, eto, oboje pokojni. A u djetinjstvu smo bili tako bliski, kao braća, već sam rekla...iako su oni druga generacija, a ja treća, bili su neznatno stariji od mene...
Al' vidim ja da opet bježim s teme, a i više se bavim svojim osjećajima, nego konkretnim događajima i činjenicama, što mi baš i nije zacrtani plan pisanja, i ako ovako nastavim, neću nikad "na zelenu granu", što bi rek'o naš narod... a nisam baš sigurna ni da sebe prikazujem u pravom svjetlu... jer nisam baš od onih koji plaču i kukaju nad svojom sudbinom, znam se ja itekako izboriti za svoje ciljeve... a da pitate moju mamu, ona bi vam rekla da sam ja trebala bit' muško, a moj brat žensko... ali svi mi imamo i onu drugu, slabiju i nježniju stranu, samo je pitanje koliko je strogo čuvamo... možda je predugo i prestrogo čuvam, pa mi to sve teže pada...

Ali vratimo se mi temi... naš dogovor o diobi kuće i zemlje u konačnici mora biti pretočen u brojeve... jer svaka čestica zgrade ili zemlje ima svoj broj, u rješenju će čitavo naše nasljedstvo biti prikazano samo nizom brojeva, bez obrazloženja što stoji iza svakog pojedinačnog broja... to morate znati sami preko vlasničkih i posjedovnih listova, i važno vam je točno znati koji su vaši brojevi, brojevi su vam i zemlja i kuća, i najvažnije je paziti da vam se točno upisuju i prepisuju, i da vam se slučajno koji broj ne preskoči upisati...

Što se tiče čestica zemlje, iako imamo problem s dva posjedovna lista, a to znači "sigurnu" i "nesigurnu" zemlju, sve brojeve znamo, a to je za diobu najbitnije. Kad smo, međutim, pokušali doći do brojeva čestica kuće, pokazalo se da je to nemoguća misija. A pošto sam ja tražila i dio kuće, najviše sam se oko toga i angažirala... pokušala sam doznati kojim brojevima pripada "moj" dio, tako što sam u katastru izvadila kopiju katastarskog plana samo za kuću. Od svega toga na kraju ipak nije bilo nikakve koristi, jer iz nje nije bilo moguće odrediti koji broj odgovara kojem dijelu kuće na terenu, a da ne govorim kako se sve to nije poklapalo ni sa brojevima u posjedovnim listovima... sve je to bilo toliko zbrkano i nesigurno, tako da je na kraju odvjetnica "presudila" jedino moguće... kuću trebamo podijeliti opisno.

A na kraju "balade", bolje rečeno "tragedije", odvjetnica treba sve to lijepo sročiti i prenijeti na papir kao "Podnesak predlagatelja i predloženika", koji ćemo predati našem vrlom sudu na slijedećoj raspravi zakazanoj, kako već rekoh, za 09.04.2001. u 10,30 h.


- 21:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 12.02.2010.

Da mi nije pisme dalmatine...

pisme mora, kamena i sunca,
dušu bi mi okovale zime,
i naresla drača oko srca...
da mi nije pisme dalmatine,
koja s nama smije se i jeca,
ne bi znala kako mi je ime,
ne bi znala da sam tvoje dite...


Trio Gušt - Mix

- 23:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 09.02.2010.

Provjerite vlasnički list...svake godine!!!


U današnjem izdanju SD objavljen je novi članak o "sumnjivim" uknjižbama u Rogoznici, a kao reakcija na prethodni iz mog posta od 06.02.10.
Nakon što sam pročitala članak, kao i komentare građana, zaključila sam da je jako važno uključiti ga u cijelu priču, jer dokazuje da ipak postoji problem. Naime, sama reakcija Ministarstva pravosuđa jasno pokazuje da u zemljišno-knjižnom segmentu našeg pravosuđa postoje problemi, koji omogućavaju zloupotrebe ogromnih razmjera.

U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.
- Kod prijenosa ili upisa prava vlasništva isti se vrši temeljem vjerodostojnih isprava koje sud provjerava te ako otuđitelj nekretnina nije upisani zemljižnoknjižni vlasnik, prijenos na novog vlasnika se ne može izvršiti - tvrde. No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.
/dio teksta iz članka/

Da je njihova tvrdnja točna, onda ne bi savjetovali građanima da svake godine provjeravaju svoje vlasništvo, što samo dokazuje koliko su građani (ne)zaštićeni.
A glavni razlog je u onome što prešućuju... veliki broj pokojnih vlasnika, ili zbog suvlasništva i neriješenih dioba, ili zbog sporosti uknjižbi, koje "običnim smrtnicima" traju godinama... a što je najgore, uvjerena sam da se taj broj i ne smanjuje.
I dok oni prvi dočekaju, ovi drugi preskoče... cilu generaciju, ili dvi...
Troje građana je isto to iščitalo i reklo u svojim komentarima, i stoga sam ih izvukla iz mase drugih komentara:
Komentar od: cajaaa @ 9. veljača 2010 11:28
Ljudi moji ovo je prava sprdačina naših pravosudnih organa.
citat:
...U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.....
... No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.......
Moram li ovo još komentirat ili je sve jasno. Dodat ću samo ovo.
Moraju li gradjani sami preuzet ulogu kontrolera sudskih organa?
E pa ako je tako - onda evala nam.

Komentar od: SToper @ 9. veljača 2010 16:08
A jadna majko, da provjerit vlasnički list svake godine. sve rečeno, žalosno..

Komentar od: LUZERICA @ 9. veljača 2010 19:24
Sve će ovo riješiti PRAVNA država, a dotle svako malo skoknite do suda vidjet jel vas tko ZASKOČIO na upisu vlasništva.
/tri izdvojena komentara građana/

Na kraju želim kazati da je potpuno nebitna i lokacija i akteri priče, meni je to sasvim svejedno, ali mi je pomoglo da objasnim problem iz mog kuta... ne baš hladnokrvno, ali se nadam da i to možete razumijeti...

Dodatak: SD dana 16.02.2010. objavila je još jedan članak o "rogozničkom slučaju"... pošto me zanima krajnji ishod, i dalje ću dodavati linkove na ovu temu, sve dok bude medijski praćena... ovaj članak govori o udruživanju oštećenih građana u cilju povrata svoje didovine i o upitnosti procjene i (ne)plaćanja poreza na kupljenu i uknjiženu imovinu...
"izvlačim" interesantne komentare, koji po mom mišljenju, puno govore o pravosudnim labirintima i katakombama, a posebno zadnji, od @milodite - odličan komentar s kojim se u potpunosti slažem, gotovo bih rekla da je sažetak cjelokupnog zemljišno-knjižnog problema... dodala bih samo da od onih "puno razloga zbog kojih se stvarni vlasnici do 1990. nisu knjižili", uz velike troškove, daleko veće kočnice, koje traju i do današnjih dana, su upravo suvlasništva i problemi oko dioba, i dugogodišnje uknjižbe zbog nesređenih zemljišnih knjiga, a svi ti ogromni problemi su svaljeni na leđa samih građana, bez adekvatne podrške i pomoći od strane pravosuđa.
Komentar od: Dom57 @ 16. veljača 2010 11:22
nisto mi nije jasno...kako se more placat ili utajit porez na imovinu kojoj prodavatelj nije vlasnik???
ocu rec ako je ovi proda Svagiju kartusinu kako to da pravi vlasnici moredu pritit tuzbama da nije placen porez na nesto ca u njihovon vlasnistvu i nisu prodali Svagiju!!!???

Komentar od: musuratakid @ 16. veljača 2010 11:58
@Dom57
Porez je trebao biti plaćen na imovinu koju je Grbić prodao Svaguši - Vlasnici/Posjednici koji se bune da su im narušena vlasnička prava su velikim dijelom sami krivi zbog zavrzlame jer se godinama nisu knjižili na imovinu za koju tvrde da je njihova. Sada će to morati dokazivati na Sudu - a Grbić može mrtvo-hladno tvrditi da on nije imao pojma da su njegovi baba i dida nešto prodavali, kao i da to nije mogao znati ako su se novi vlasnici bili lijeni uknjižiti u zadnjih 70 godina - i što je najgore, bit će u pravu!

Komentar od: brokvica @ 16. veljača 2010 13:25
@musuratakid
nije to baš skroz točno, zašto taj grbić nije uknjižen na tu zemlju, da je to i dalje bilo u vlasništvu njegove obitelji nakon ost. rasprave bilo bi zavedeno na njegovo ime.
zašto nije "ometa" te ljude u posjedu tih 70 god... kako je svaguša obiša nekretnine koje je navodno kupija, a u njima nije primjetija stanare? pa ti vještaci i procjene?
za ovako nešto napravit triba bit upetljan cili niz različitih službi i službenika. u svakom je slučaju nevjerojatno da je nešto ovako moguće, pa i u hrvatskoj.

Komentar od: milodite @ 16. veljača 2010 21:16
I jeste i niste u pravu,kako se uzme.
Zemljisne knjige za podrucje Rogoznice spadaju medju nesredjenije,to je tocno.Do 1990.iz puno razloga,stvarni vlasnici se nisu uknjizavali,a uglavnom stoga sta sudski troskovi,geometri i sl.i nisu tako jeftini.Ali,jedno je sigurno,do tada i nije bilo poznato da bi netko posegnuo za tudjom zemljom.Postivali su se i ugovori potvrdjeni tek rukovanjem,pred svjedocima.Takvi su tada bili ljudi.
Ovaj hohstapleraj je novijeg datuma,ovo su neki novi "ljudi",koji ne postuju bas nista,pa se prave da ne znaju da je dida,u stvari,davno svoje proda i koriste postenje ( sad se to zove naivnost i nemar) starijih generacija za ubrat koji eur.Nemoralno i neposteno,ali tako je to danas.Jednostavno,biti nemoralan danas je normalno.
Ovaj sta je Svagusi prodava sigurno zna istinu ( ili ne zna ko mu je dida),Svagusa takodjer zna o cemu se radi,na sudu su dokazali neprekinuti niz vlasnistva jer se stvarni vlasnici nisu uknjizili,OK,sad ce se dokazivati svjedocima i kojecim i to ce trajati i kostati do besvjesti,ali ljudi moji,ostaje cinjenica : svi sudionici u ovoj suludoj prici znaju sve,prodavac i kupac se prave blesavi,lovi se u mutnom...pa kako ispadne.
Di je sram,di je respekt prema svojim starima,di je strah od boga,di je obicna ljudska cast...e to je vec druga prica.
Ponoviti cu,jer mislim da ima smisla - do 90.g.ovakva storija bila je nezamisliva,postenje i cast su nesto znacili,a sta se u medjuvremenu desilo ,to neka definira svako za sebe.Ja znam.
SD od 23.02.2010. donosi članak o osnivanju inicijativnog odbora 30-ak rogozničana u borbi za povrat imovine na koju se uknjižio splitski poduzetnik...

- 21:33 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 06.02.2010.

(NE)Reforma pravosuđa na hrvatski način?

ili: TKO I KAKO (NE)SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
ili: KOME (NE)ODGOVARA (IZ)NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: KOLIKO JE POKOJNIH (NE)VLASNIKA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: ČEMU ILI KOME POKOJNI (NE)VLASNICI SLUŽE?
ili: ZAŠTO SMO I NAKON 20 GODINA JOŠ NA POČETKU?
ili: ZAŠTO MOĆNIMA NE SMETA NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?

Sva nanizana pitanja, a niz bi, vjerujte, mogao dugo trajati... inspirirana su i izazvana današnjim člankom u SD, ali ovaj put ne kao mali odmor od teških tema (a dugo mi je i trajao), već kao sol na staru ranu, koja, nažalost, nikako da zaraste:
EKSKLUZIVNO POBUNA VLASNIKA: JOŠKO SVAGUŠA SE UKNJIŽIO NA "POLA ROGOZNICE"!

I nije ništa novo da nam alarmi u državi zvone već na sve strane, na svim poljima, ali ovo je jedno od najvažnijih... jer tako će nam završiti i pola hrvatske didovine... zemlje koju su naši preci obrađivali, i za koju su se krvavo mučili i umirali... tamo nekim Svagušama, Pašalićima i sličnim likovima, koji najvjerovatnije nemaju pojma ni što je pravi rad, a kamo li lopata...
I ne mogu a da ne postavim još neka pitanja:
GDJE JE TOME KRAJ?
i GDJE SU GRANICE LJUDSKE POHLEPE?
i KAKO SE TO SVAGUŠA UKNJIŽIO NA 80 PARCELA ZA SAMO 1 GODINU, A MI PUNO MANJE PARCELA NE MOŽEMO UKNJIŽITI NI ZA 10 GODINA?
I dođe mi da predložim da odaberemo njih 2000 (200 bi bilo malo) u državi, stavimo ih u jednu arenu i kažemo: evo vam na sve, sve je vaše, cijela država, pa se lijepo dijelite i podijelite, al' nas ostavite na miru, dajte nam da živimo i radimo, da se osjećamo kao netko, a ne kao nitko, ne pijte nam svaki dan krv na slamčicu, ne pravite od nas budale i majmune... i možda bi nam uspjelo da se sami između sebe istrijebe do zadnjega... ha, ha, ha... mora da sam i ja prolupala... sva sreća da sam jutros morala familiju nahraniti i kuću dovesti malo u red, jer da sam sjela za komp odmah nakon pročitanog članka, tko zna šta biste sve sad ovdje čitali, možda bi i policiju ili psihijatra navukla sebi na vrat...

i gledam ovog "jadnička", kojem su se sigurno mnogi i do sada nasmijali, a smijat' će se još, pa se mislim, koje li nepravde, možda je čovik mrtav ozbiljan i govori istinu...



pravosudje.kobajagrande.com - pitalica

Spominjala sam svojevremeno dilemu druma i šume... ma kakva šuma, ljudi moji, mi smo u dubokoj, dubokoj prašumi... bez staze, puta... kako ono ide dalje... povazdan luta...
Ima naš narod jednu dobru izreku "okrenuti pilu naopako", a naša politika, dakle, država, radi upravo to, okreće pilu naopako... jer kako drugačije nazvati donošenje zakona o poljoprivrednom zemljištu i zakona o golfu, da ne govorim o tko zna koliko još zakona i propisa, u uvjetima "zemljišnog smeća". Da se htjelo znati što ide prije, a što poslije, danas sigurno ne bi imali poharanu i popljačkanu lijepu našu, i ne bi nam ovaj gordi izraz ostavljao tako gorak okus u ustima.

A na gore postavljena pitanja niti sam mjerodavna, niti ću, davati odgovore, samo ću, u njihovom kontekstu, iznijeti vlastito iskustvo, a sve ostalo zaključite sami, mislim da iz mog primjera možete dobiti sve odgovore.
Ne znam o kakvoj reformi pričamo?... moj primjer pokazuje da reforma nije ni započela, a kamo li da je završavamo, kako reče naš vrli predsjednik na odlasku, Stipe Mesić.
Mi smo jedna od familija za koju se ne može reć' da nije vodila računa i htjela sredit' svoju didovinu... obiteljske svađe, pravdu i nepravdu ostavimo po strani... činjenica je da je predmet predan u ruke državnog pravosuđa 1989.g., prije više od 21 godine, činjenica je da nas je država, blago rečeno, zavlačila punih 12 godina, SAMI smo se na kraju podijelili, država, ne samo da nije ni prstom makla, nego nam je na svakom koraku zagorčavala život, činjenica je da imamo pravomoćno rješenje o diobi iz 2001.g., SAMI sređujemo uknjižbu, svojim živcima i svojim novcima, čime istovremeno "ČISTIMO I DRŽAVNO SMEĆE", a da država opet ne radi ništa da pomogne, nego nam i dalje na svakom koraku zagorčava život i podmeće nogu, jer da nije tako, ne bi proticala već 10-ta godina, a da se uknjižbi našeg nasljedstva još ne nazire kraj, unatoč odvjetnici.

Sad mi padaju na pamet još neka pitanja (rekla sam da bi niz potrajao), koja imaju jako puno veze i sa mojim postom od 30.09.2009.:
-KOLIKO MILJARDI SMO DOBILI OD EU-a ZA SREĐIVANJE ZEMLJIŠNIH KNJIGA?
-TKO ZAPRAVO SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
-AKO IZUZMEMO INFORMATIZACIJU, KOJI SU TO PROJEKTI, KOJI SE FINANCIRAJU IZ TIH SREDSTAVA?
-NA KOJI NAČIN ĆE SE UKNJIŽITI HILJADE I HILJADE HEKTARA ZEMLJE ONIH KOJI NE ZNAJU, FINANCIJSKI NE MOGU, ILI JEDNOSTAVNO NEMAJU VOLJE I ŽIVACA PROLAZITI TRNOVIT PUT SREĐIVANJA VLASNIČKIH LISTOVA?...
... možda je mogući scenarij da njihova zemlja i završi ili u državnom vlasništvu, ili u vlasništvu tamo nekih Svaguša, Pašalića...

Pošto imam čast biti na Almost-cool listi, nadam se da su me neki od blogera-političara, a ima ih, možda i zapazili... bilo bi mi drago da neki "zalutaju" na moj blog i "prosvijetle me", kako reče kolega bloger-graditelj, nekim konkretnim, smislenim odgovorima... neka mi samo ne kažu da pravosuđe ne radi svoj posao (iako ima i toga), pravosuđe je onakvo kakvim ga je politika napravila... a nekako ipak mislim da će me zaobići u širokom luku.

JER TUŽNO JE KAD BOG SAM SUDI


Boa i Josipa Lisac - Pravda

... kada vidim to što vidim sada,
mislim da i nemam oči...
... kada čujem to što slušam stalno,
zvuk tišine bolje zvuči...

... ali znam za krivo, znam za pravo,
ni'ko mi to nije dao...
... samo tužno je kad Bog sam sudi,
prekasno za puno ljudi...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći...

... da li postaje sve isto,
zlo je dobro, dobro je zlo čisto...
... samo ravna crta postojanja,
bijesna igra održanja...

... da li umorni smo od svih nada,
od svojih ili tuđih jada...
... da li mirim se sa očajanjem,
možda mrtva sam, ali ipak trajem...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći... pravda će doći...

A opet, jako teško je biti optimist, znajući da se za pravdom vjekovima vapije... da je se stoljećima traži, zove, čeka... a hoće li ikad doći?
-Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti... davnih dana još zaključi Platon

Budite mi zdravi i veseli, dok ja malo odmorim živce, pa se čujemo...


- 15:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2010.

Mali odmor od teških tema


Prošlo je nešto više od pola godine od mog druženja s blogom, i priznajem da moja ljubav i traje i raste... a ostvarenje mog sna o kamenoj kućici na škoju trebalo bi biti, ako Bog da, krajnji cilj.
Želim reći da su mi blogeri-graditelji bili i poticaj i prvi prijatelji, što se vidi i iz mog bloga. Kažu da prva ljubav zaborava nema... tako će oni i nadalje biti moj prioritet, pratit' ću njihove uspjehe, ali, nažalost, i velike probleme.

Ali moja priča ipak nije klasična graditeljska, barem ne za sada, a kako će se razvijati obnova pokazat će vrijeme... ako i kad započne, onda će to biti uz glavnu pomoć mojih muških ruku... što opet ne znači da moja riječ i slika neće to pratiti.
Poanta je da sam ja tako, igrom slučaja, upala među graditelje... blažena među muškima, ha, ha... a baš mi i nije mrsko, od malih nogu sam se bolje snalazila u muškom društvu, bebe mi i nisu bile naročito interesantne, ali oko kuće na kauboje i indijance, to da...

A vremenom sam upoznala i druge drage blogere, čijim blogovima volim prošetati, nasmijati se, popričati, i najvažnije, odmoriti se od ovih mojih teških tema, koje sam, eto, naslijedila kao breme, i moram ih iznijeti do kraja, nema mi druge...

A zašto sve ovo pišem?... piše u naslovu... i kada mi srce junačko ne bude moglo odoliti, a da ne napiše nešto što se možda i ne uklapa u opis mog bloga, uzet' ću mali odmor, kao sada...
I zato ću podijeliti s vama ćaskanje ugodno nakon dolaska mog diteta kući (nije baš da je mali, ali... znate već kakve su matere):
on: e
ja: jel' to pozdrav?
on: tako se kaže u mom selu
ja: a iz kojeg si ti to sela?
on: ako mi je kerum gradonačelnik, velikog
ja: pa nije te kerum odgaja, nego mater i otac
on: to je utjecaj ulice


- 17:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se