ponedjeljak, 14.08.2017.

Aktualnosti - šesti dio

petak, 07.08.2009.

O diobi iz mog kuta


Dioba ili razvrgnuće suvlasničke zajednice je jako težak proces, tim teži što ima više suvlasnika i što je prošlo više godina od smrti početnog vlasnika, čija se imovina dijeli. Namjera mi je objasniti srž problema, ukazati na činjenicu da se familije u diobi, u pravilu, godinama iscrpljuju nepotrebno, ali rekla bih i neizbježno, da bi na kraju, ipak bili prisiljeni napraviti ono što su trebali na samom početku, a to je sjesti i dogovoriti se. U našem slučaju je, barem, bilo tako.

Naime, za diobu je potrebno pregovarati, što znači, davati i uvažavati prijedloge i protu-prijedloge, pristajati na kompromise, ne ukopavati se samo u svoje početne stavove i od njih ne odstupati. Svi suvlasnici bi trebali biti spremni razgovarati, ako treba i u nedogled, saslušati sve i svakoga, razgovarati, razgovarati i ponovno razgovarati, ako treba danima i mjesecima blabla. Za pregovaranje je potrebno jako puno umijeća, strpljenja, dobre volje i želje da se postigne dogovor, i to od strane svih suvlasnika. Recite mi da to nije Sizifov posao, gotovo pa nemoguća misija!!! headbang.
A kad govorimo o diobi imovine predaka, pregovaranje je daleko teže iz jednostavnog razloga što se radi o rodbini. U svaki razgovor i diskusiju uključeno je toliko mnogo različitih emocija svakog suvlasnika ponaosob, toliko isprepletenih rodbinskih odnosa, toliko mogućih trauma i nepravdi iz djetinjstva, koje onda, iz vrlo banalnih razloga, mogu u čas dovesti do nerazumnih i teško dokučivih izljeva bijesa, mržnje, vrijeđanja lud burninmad. Obično se to i dogodi već na samom početku, tako da razgovori i pregovori još nisu kako treba ni započeli, a već su se pretvorili u svađu i zlu krv bang mad. Mislim da je to, u većini slučajeva, gotovo nemoguće izbjeći, a činjenica je da svim suvlasnicima nanosi ogromnu i nepopravljivu dugoročnu štetu. Tamo gdje započinje svađa, tu završava svaki razgovor, podiže se nepremostivi zid i ulazi se u slijepu ulicu iz koje je teško izaći cry.

Konačan rezultat svega, gore navedenoga, je da vaša dioba može trajati godinama, skupljati i prašinu i paučinu u sudskoj ladici, a opet će i jedino završiti ako se dogovorite. To je jednostavno tako iz razloga što vam u sudskom procesu rješavanja diobe, nitko u društvu neće pomoći. Ni lokalnu zajednicu, ni sudove, ne zanimaju vaši međurodbinski odnosi, vaše svađe i razmirice i nemogućnost dogovora, po njima se doslovno možete i ubiti dead, to je samo vaš problem. Ja mislim da bi mogli i trebali pomoći, jer je i u interesu društva da sudski procesi traju što kraće. Stoga ću se posebnim člankom vratiti na ovaj problem.

Da potkrijepim sve gore izrečeno, mogu reći, da je naša dioba, o kojoj će još biti govora, formalno trajala 17, a službeno 12 godina, i možda bi još skupljala prašinu i paučinu u nekoj sudskoj ladici da se, uz angažman i pomoć odvjetnice thumbup, na kraju, ipak, nismo dogovorili.

Pametnome dosta yes.

Moja preporuka:
Knjiga Anele Borčić: "Garbin, zao vjetar"
malomišćansko štivo (otok Vis), u kojem će se pronaći svi oni, što muku muče s diobom u familiji


ponedjeljak, 14.08.2017

P.S. Ovdje nemam šta pametnoga ni dodati ni oduzeti, a mislim da ni danas nije bolje nego jučer... dioba je prvi i najteži kamen spoticanja, na kojem se većina familija odmah spotakne, da ne rečen, međusobno zavadi. I tu onda teško pomaže itko, pa i sud, ako među suvlasnicima nema dobre volje za dogovorom i kompromisom. U naše vrijeme nije čak postojala ni mogućnost sudskog mirenja (danas ima zakon, mislim), mada ne vjerujem da bi nam i ono pomoglo, jer i oko njega trebaju biti suglasni svi, što je i opet teška misija.
Vrzino je to kolo, kako god okreneš, pa mislim da bi u tom (prvom) segmentu država mogla i trebala odrediti nekakve zakonske rokove, koji bi "prisilili" suvlasnike na dogovor, jer, obično tu i bude tek jedan nerazuman, ili barem najnerazumniji, koji onda koči i sve ostale u dogovoru.
O tome, malo opširnije, u slijedećem nastavku.


Oznake: rodbina, dioba, suvlasništvo, razvrgnuće

- 19:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.08.2017.

Aktualnosti - peti dio

utorak, 09.02.2010.

Provjerite vlasnički list...svake godine!!!


U današnjem izdanju SD objavljen je novi članak o "sumnjivim" uknjižbama u Rogoznici, a kao reakcija na prethodni iz mog posta od 06.02.10.
Nakon što sam pročitala članak, kao i komentare građana, zaključila sam da je važno uključiti ga u cijelu priču, jer dokazuje da problem itekako postoji. Naime, sama reakcija Ministarstva pravosuđa jasno pokazuje da u zemljišno-knjižnom segmentu našeg pravosuđa postoji problem, koji omogućava zloupotrebe ogromnih razmjera.

U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.
- Kod prijenosa ili upisa prava vlasništva isti se vrši temeljem vjerodostojnih isprava koje sud provjerava te ako otuđitelj nekretnina nije upisani zemljižnoknjižni vlasnik, prijenos na novog vlasnika se ne može izvršiti - tvrde. No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.

Da je njihova tvrdnja, o nemogućnosti ilegalnih uknjižbi točna, onda ne bi savjetovali građanima da svake godine provjeravaju svoje vlasništvo... lud... a što samo dokazuje koliko su građani (ne)zaštićeni.
A glavni je razlog u onome što prešućuju, i što je najveći kamen spoticanja zemljišno-knjižne problematike... veliki broj pokojnih vlasnika, bilo zbog suvlasništva i neriješenih dioba, bilo zbog sporosti uknjižbi, koje "običnim smrtnicima" traju godinama. Što je najgore, uvjerenja sam, kako se, postojećim zakonima i postojećom sudskom praksom, broj takvih još i dodatno povećava. Iz godine u godinu. Pa ti sad vidi, kakav je to posao. Sizifov posao, to je to... lud...

A dok oni prvi dočekaju svoj red, ovi drugi preskoče... cilu generaciju, ili dvi... burninmad...

Troje građana je to isto iščitalo i reklo u svojim komentarima, pa sam ih izvukla iz mase drugih:
Komentar od: cajaaa @ 9. veljača 2010 11:28
Ljudi moji ovo je prava sprdačina naših pravosudnih organa.
citat:
...U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.....
... No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.......
Moram li ovo još komentirat ili je sve jasno. Dodat ću samo ovo.
Moraju li gradjani sami preuzet ulogu kontrolera sudskih organa?
E pa ako je tako - onda evala nam.

Komentar od: SToper @ 9. veljača 2010 16:08
A jadna majko, da provjerit vlasnički list svake godine. sve rečeno, žalosno..

Komentar od: LUZERICA @ 9. veljača 2010 19:24
Sve će ovo riješiti PRAVNA država, a dotle svako malo skoknite do suda vidjet jel vas tko ZASKOČIO na upisu vlasništva.

Na koncu želim kazati, da su posve nebitne i lokacije i akteri ovakvih afera, koje iskrsavaju kao gljive poslije kiše, jer se jako dobro mogu staviti u kožu oštećenih, bilo koje od njih. Ujedno sam i zahvalna na njima, koliko god to može grubo zvučati, jer dodatno dokazuju moje tvrdnje i moje muke. Ne pada baš lako, kada i sam proživljavaš slično, da ne govorim koliko je teško, o svemu pisati hladne glave.

Dodatak: SD dana 16.02.2010. objavila je još jedan članak o "rogozničkom slučaju", pa ću doda(va)ti linkove na temu, dok bude medijski praćena. Ovaj članak govori o udruživanju oštećenih građana u cilju povrata svoje didovine i o upitnosti procjene i (ne)plaćanja poreza na kupljenu i uknjiženu imovinu.
Masa interesantnih komentara puno govori o pravosudnim labirintima i katakombama, i gotovo je sažetak cjelokupne zemljišno-knjižne problematike. Kada izuzmemo, od onih "puno razloga zbog kojih se stvarni vlasnici do 1990. nisu knjižili", upravo suvlasništva i probleme oko dioba, pa na to dodamo dugogodišnje uknjižbe zbog nesređenih zemljišnih knjiga, to je nesavladivo golem teret, koji je "u paketu" svaljen na leđa samih stranaka u postupku, a bez adekvatne, zakonodavno-sudske, podrške i pomoći od strane države.
Komentar od: Dom57 @ 16. veljača 2010 11:22
nisto mi nije jasno...kako se more placat ili utajit porez na imovinu kojoj prodavatelj nije vlasnik???
ocu rec ako je ovi proda Svagiju kartusinu kako to da pravi vlasnici moredu pritit tuzbama da nije placen porez na nesto ca u njihovon vlasnistvu i nisu prodali Svagiju!!!???

Komentar od: musuratakid @ 16. veljača 2010 11:58
@Dom57
Porez je trebao biti plaćen na imovinu koju je Grbić prodao Svaguši - Vlasnici/Posjednici koji se bune da su im narušena vlasnička prava su velikim dijelom sami krivi zbog zavrzlame jer se godinama nisu knjižili na imovinu za koju tvrde da je njihova. Sada će to morati dokazivati na Sudu - a Grbić može mrtvo-hladno tvrditi da on nije imao pojma da su njegovi baba i dida nešto prodavali, kao i da to nije mogao znati ako su se novi vlasnici bili lijeni uknjižiti u zadnjih 70 godina - i što je najgore, bit će u pravu!

Komentar od: brokvica @ 16. veljača 2010 13:25
@musuratakid
nije to baš skroz točno, zašto taj grbić nije uknjižen na tu zemlju, da je to i dalje bilo u vlasništvu njegove obitelji nakon ost. rasprave bilo bi zavedeno na njegovo ime.
zašto nije "ometa" te ljude u posjedu tih 70 god... kako je svaguša obiša nekretnine koje je navodno kupija, a u njima nije primjetija stanare? pa ti vještaci i procjene?
za ovako nešto napravit triba bit upetljan cili niz različitih službi i službenika. u svakom je slučaju nevjerojatno da je nešto ovako moguće, pa i u hrvatskoj.

Komentar od: milodite @ 16. veljača 2010 21:16
I jeste i niste u pravu,kako se uzme.
Zemljisne knjige za podrucje Rogoznice spadaju medju nesredjenije,to je tocno.Do 1990.iz puno razloga,stvarni vlasnici se nisu uknjizavali,a uglavnom stoga sta sudski troskovi,geometri i sl.i nisu tako jeftini.Ali,jedno je sigurno,do tada i nije bilo poznato da bi netko posegnuo za tudjom zemljom.Postivali su se i ugovori potvrdjeni tek rukovanjem,pred svjedocima.Takvi su tada bili ljudi.
Ovaj hohstapleraj je novijeg datuma,ovo su neki novi "ljudi",koji ne postuju bas nista,pa se prave da ne znaju da je dida,u stvari,davno svoje proda i koriste postenje ( sad se to zove naivnost i nemar) starijih generacija za ubrat koji eur.Nemoralno i neposteno,ali tako je to danas.Jednostavno,biti nemoralan danas je normalno.
Ovaj sta je Svagusi prodava sigurno zna istinu ( ili ne zna ko mu je dida),Svagusa takodjer zna o cemu se radi,na sudu su dokazali neprekinuti niz vlasnistva jer se stvarni vlasnici nisu uknjizili,OK,sad ce se dokazivati svjedocima i kojecim i to ce trajati i kostati do besvjesti,ali ljudi moji,ostaje cinjenica : svi sudionici u ovoj suludoj prici znaju sve,prodavac i kupac se prave blesavi,lovi se u mutnom...pa kako ispadne.
Di je sram,di je respekt prema svojim starima,di je strah od boga,di je obicna ljudska cast...e to je vec druga prica.
Ponoviti cu,jer mislim da ima smisla - do 90.g.ovakva storija bila je nezamisliva,postenje i cast su nesto znacili,a sta se u medjuvremenu desilo ,to neka definira svako za sebe.Ja znam.

SD od 23.02.2010. donosi članak o osnivanju inicijativnog odbora 30-ak rogozničana u borbi za povrat imovine na koju se uknjižio splitski poduzetnik...



nedjelja, 13.08.2017

P.S. Mislite li, da se išta promijenilo, u proteklih sedam ipo godina? Moguće i je, ma jedino na gore, jer ovi pusti "Jerneji", što svakodnevno proizlaze iz tih i takvih afera, tko zna koliko će godina puniti sudnice, dok dođu do svoje pravice. I ako je uspiju dočekati.

P.P.S. Uskočivši u ove aktualne vode, bez pravog cilja i bez jasne svrhe, baš kao u nizanje pričica bez reda, bez znanog broja, i bez vidljivog konca, pomalo mi se već počinje bistriti slika. I nije loše, ne, ide to tragom izdvajanja najbitnijeg, ilitiga, skupljanja tematike na jedno mjesto, pa eto, ništa nije slučajno, a možda ispadne i ne loše...


Oznake: pravosuđe, zemljišne knjige, afere, diobe, uknjižbe

- 16:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 12.08.2017.

Aktualnosti - četvrti dio

subota, 06.02.2010.

(NE)Reforma pravosuđa na hrvatski način?


ili: TKO I KAKO (NE)SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
ili: KOME (NE)ODGOVARA (IZ)NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: KOLIKO JE POKOJNIH (NE)VLASNIKA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: ČEMU ILI KOME POKOJNI (NE)VLASNICI SLUŽE?
ili: ZAŠTO SMO I NAKON 20 GODINA JOŠ NA POČETKU?
ili: ZAŠTO MOĆNIMA NE SMETA NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?

Sva nanizana pitanja, a niz bi, vjerujte, mogao dugo trajati... inspirirana su i izazvana današnjim člankom u SD, ali ovaj put ne kao mali odmor od teških tema, već kao sol na staru ranu, koja, nažalost, nikako da zaraste:

EKSKLUZIVNO POBUNA VLASNIKA: JOŠKO SVAGUŠA SE UKNJIŽIO NA "POLA ROGOZNICE"!

I nije ništa novo da nam alarmi u državi zvone na sve strane, na svim poljima, ali ovo je jedno od najvažnijih... jer tako će nam završiti i pola hrvatske didovine... zemlje koju su naši preci obrađivali, i za koju su se krvavo mučili i umirali... tamo nekim Svagušama, Pašalićima i njima sličnim likovima, koji teško da znaju i za pravi rad, a kamo li za lopatu...

I ne mogu a da ne postavim još neka pitanja:
GDJE JE TOME KRAJ?
GDJE SU GRANICE LJUDSKE POHLEPE?
KAKO SE TO SVAGUŠA UKNJIŽIO NA 80 PARCELA ZA SAMO 1 GODINU, A MI PUNO MANJE PARCELA NE MOŽEMO UKNJIŽITI NI ZA 10 GODINA?

Pa mi dođe da predložim... da odaberemo njih 2000 (200 bi bilo malo), stavimo ih u jednu arenu i kažemo: eto vam sve, sve je vaše, cijela država, pa se lijepo dijelite i podijelite, ali nas ostavite na miru, dajte nam da živimo i radimo, da se osjećamo kao netko, a ne kao nitko, ne pijte nam svaki dan krv na slamčicu, ne pravite od nas budale i majmune... i možda bi nam uspjelo da se sami između sebe istrijebe do zadnjega... ha, ha, ha... mora da sam i ja prolupala... sva sreća da sam jutros morala familiju nahraniti i kuću dovesti malo u red, jer da sam sjela za kompjuter odmah nakon pročitanog teksta, tko zna šta biste sve sad ovdje čitali... lako moguće bi i policiju i psihijatra sebi na vrat navukla...

A onda gledam ovog "jadnička", mrtvog ozbiljnog, kojem se zasigurno svi smiju, i smijat' će se, pa se mislim, kakve li nepravde... kao da čovjek nije u pravu... lud...



pravosudje.kobajagrande.com - pitalica

Spominjala sam već dilemu druma i šume. Ma, kakva šuma, ljudi moji, mi smo u dubokoj, dubokoj prašumi... bez staze, puta... kako ono dalje... povazdan luta...
Ima naš narod jednu dobru izreku "okrenuti pilu naopako", a naša politika, dakle, država, radi upravo to, okreće pilu naopako. Jer, kako drugačije nazvati donošenje zakona o poljoprivrednom zemljištu i zakona o golfu, da ne govorim o tko zna koliko još brzopoteznih zakona i propisa, u uvjetima "zemljišnog smeća". Da se htjelo znati što ide prije, a što poslije, danas sigurno ne bi imali poharanu i popljačkanu lijepu našu, i ne bi nam ovaj gordi izraz ostavljao tako gorak okus u ustima.

A na sva, gore postavljena, pitanja, ne mogu, ne znam, niti sam mjerodavna, davati odgovore, mogu samo iznijeti, u kratkim crtama, svoje osobno iskustvo, pa zaključujte sami, možda i iznjedrite kakav odgovor.
Ja, recimo, pojma nemam o kakvoj se tu reformi priča, jer, iz mog iskustva i primjera, reforma nije niti započela, a kamo li da je završavamo, kako reče naš vrli predsjednik na odlasku, Stipe Mesić.
Mi smo jedna od familija, za koju se baš ne može reć', da nije vodila računa, i da nije htjela srediti svoju didovinu... obiteljske svađe, pravdu i nepravdu ostavimo sad po strani, jer...

- činjenica jest, da je "Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina" predan u ruke državnog pravosuđa 1989.g., prije više od 21 godine...

- činjenica jest, da nas je država, blago rečeno, zavlačila punih 12 godina; SAMI smo se na kraju, uz pomoć odvjetnice, podijelili, a da država, čitavo to vrijeme, ne samo da nije prstom makla, nego nam je, na svakom koraku, dodatno zagorčavala život...

- činjenica jest, da imamo pravomoćno rješenje o diobi iz 2001.g., a SAMI sređujemo uknjižbu, svojim živcima i svojim novcima, čime istovremeno "ČISTIMO I DRŽAVNO SMEĆE", a da država i opet ne radi ništa, da barem pomogne, nego i dalje, na svakom koraku, podmeće noge i usporava, jer da nije tako, ne bi proticala i 10-ta godina, a da se našim uknjižbama ne nazire kraj...

To su činjenice, pa mi sad pada na pamet još sijaset pitanja (rekoh da bi se niz mogao nizati), koja imaju veze i sa mojim postom od 30.09.2009....

-KOLIKO MILJARDI SMO DOBILI OD EU-a ZA SREĐIVANJE ZEMLJIŠNIH KNJIGA?
-TKO ZAPRAVO SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
-AKO IZUZMEMO INFORMATIZACIJU, KOJI SE TO PROJEKTI FINANCIRAJU IZ TIH SREDSTAVA?
-NA KOJI NAČIN ĆE SE UKNJIŽITI HILJADE I HILJADE HEKTARA ZEMLJE ONIH KOJI NE ZNAJU, FINANCIJSKI NE MOGU, ILI JEDNOSTAVNO NEMAJU VOLJE I ŽIVACA PROLAZITI TRNOVIT PUT SREĐIVANJA VLASNIČKIH LISTOVA?...

Možda se scenarij zna još od početka, da te zemlje završe, bilo u državnom, bilo u odabrano privatnom vlasništvu...

Pošto imam čast biti na Almost-cool listi, nadam se da su me neki od blogera-političara, a ima ih, možda i zapazili... bilo bi mi drago da neki "zalutaju" na moj blog i "prosvijetle me", kako reče kolega bloger-graditelj, nekim konkretnim, smislenim odgovorima... neka samo ne kažu, kako pravosuđe ne radi svoj posao, neka ima i toga... pravosuđe je takvo kakvim ga je politika (država) napravila... amen...

JER TUŽNO JE KAD BOG SAM SUDI


Boa i Josipa Lisac - Pravda

... kada vidim to što vidim sada,
mislim da i nemam oči...
... kada čujem to što slušam stalno,
zvuk tišine bolje zvuči...

... ali znam za krivo, znam za pravo,
ni'ko mi to nije dao...
... samo tužno je kad Bog sam sudi,
prekasno za puno ljudi...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći...

... da li postaje sve isto,
zlo je dobro, dobro je zlo čisto...
... samo ravna crta postojanja,
bijesna igra održanja...

... da li umorni smo od svih nada,
od svojih ili tuđih jada...
... da li mirim se sa očajanjem,
možda mrtva sam, ali ipak trajem...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći... pravda će doći...


A opet, teško je i sve teže, biti optimist, a ujedno znati, da za pravdom se vapije odvajkada... da traži se, i čeka, i priziva... otkad je svijeta i vijeka... i hoće li ikada doći?...

Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti... rekao je, davno još, Platon.

Budite mi zdravi i veseli, dok ja malo odmorim živce, pa se čujemo... mah...



subota, 12.08.2017

P.S. I nakon više od sedam godina, situacija nije bitno drugačija, zemljišne knjige su nam i dalje u rangu kontejnera, da ne kažem, smeća, EU unatoč... jedina bi razlika mogla biti, nadam se barem, da ja konačno presječem "pupčanu vrpcu" i sa sudstvom i sa odvjetništvom, a onda... daleko im kuća moja... Držite mi fige, da tako bude, i da bude što prije... mah...

Oznake: reforma pravosuđa... zemljišne knjige... pravda...

- 16:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se