<The end blog>

ponedjeljak, 29.04.2013.

Shake or die

"U krivu su oni koji kažu da naše kaotično vrijeme postavlja nepremostive prepreke pred odgojno obrazovni sustav. Nije im zamjeriti jer oni nisu u kontaktu s duhovnim podzemljem u kojem obitava The end blog, stručni savjetnik za pogranična pitanja razuma i bezumlja. Nije tajna da su naše radne skupine posljednjih mjeseci podnijele teške gubitke u logici, suočene s teškoćama stvaranja vrlog novog hrvatskog djeteta, zaloga najvrlijeg najnovijeg hrvatskog nadčovjeka. Nije lako uskladiti zahtjeve fanatika i egomana koji svaki na svoj način žele isto. Osobito je teško otkad su mediji preveli s engleskog riječ 'tax payer' i iz nekog razloga zaključili da se ona može primijeniti na naše građane.
Kako dakle spojiti odgoj za promiskuitet u svrhu što ranijeg radnog osposobljavanja predškolske djece, i vjerski fanatizam? Kako naučiti buduće građane da je klečanje pred oltarom jednako cool kao i klečanje pred reproduktivnim organom budućeg gazde? Kao i mnogo puta do sada, upravo u onom trenutku kad smo gotovo odustali od cjelovitog rješenja i dekretom zabranili Crkvu, The end blog se javio sa solomonskim rješenjem koje će zadovoljiti sve strane našeg mnogokutnog društva sklonog nevladinom i manjinskom udruživanju sa većinskim aspiracijama.
Edukativni film "Aerobik smrti" iz osamdesetih godina prošlog stoljeća otkriva nam koliko je studij povijesti neophodan za iznalaženje inventivnih rješenja u stvaranju kontroliranog kaosa. U filmu vidimo napredni oblik tjelesnog odgoja, tzv. aerobik, kao s jedne strane metodu društvenog organiziranja oko unaprijeđivanja tjelesnog stanja, i kao aktivnost razvijanja duha kompeticije. Na prvi pogled, dok gledamo jebozovne tetke kako skakuću i istežu se u ritmu disco klasika, čini nam se da je riječ o nečemu tehnološki zastarjelom, gotovo sletu u čast druga Tita, kakvih se neki od nas još sjećaju. Ali zna The end blog svoj posao ... jer taman kad smo se počeli začuđeno pogledavati, pojavio se i toliko žuđeni zdravi kompetitivni aspekt aerobika. Nepoznata učesnica ili učesnik počinje tamaniti svoje kolege golemom zihericom i kuhinjskim nožem. Očigledno je dakle da u aerobiku kolektivizam predstavlja samo površinski sloj ispod kojeg pulsira vibrantni poduzetnički nerv!
Maštovitost pri smicanju konkurenata, kao i sam body count, upravo zapanjuju, imamo li u vidu sredstva što ih rabe ubojica ili ubijač.
Ergo:
Aerobik treba pod hitno uvesti u škole kao obavezni predmet koji će s vremenom kompetitivno istisnuti i vjeronauk i zdravstveni odgoj, a i fiskulturu. Sudimo li po filmskom uzoru, riječ je o izvanrednom načinu da zadovoljimo odgojne potrebe seksualiziranja, fanatiziranja, ekonomskog izoliranja i, na koncu, fizičkog smanjenja populacije u skladu s napucim Duha vremena čije naloge hrvatski političari pobožno slušaju čak i bez da im se nešto izravno naredi. Nije lako uskladiti moć i subverziju, odnosno nije lako ljudima prodati muda pod bubrege uz predočenje računa. Ali prodati masovni aerobik pokolj pod vjeronauk, e to je već samo stvar volje i entuzijazma."

"Strategije za izgradnju i implementaciju pa razgradnju i debilizaciju RH", Ministarstvo Ministarstva odgoja, prebacivanja košulje preko ramena prpošnom gestom, i netremičnog gledanja u prozor na petom katu stambene zgrade uz glasanje slično pjevu divljeg tukca RH

29.04.2013. u 11:21 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 18.04.2013.

Filmski boutique3

"A evo me opet, ono. A ća ću ... di end blog me zamoli, a ja ko Gospa u Međugorju, ukažem se kad god triba. To je ća bi Tonći reka providenca, ili ća bi reka Đibo patienca ( a ne znam je li to reka, ali znam da oće kad tad). U svakom slućaju, reću ća imam reć. Ovo su, kako to di end kaže, apokaliptićka vrimena. Vrime za reć nešta istiće. Evo nikidan je na Baćvicama viđena dvoglava kokoš kako izvikuje ljevićarske parole i župnik je u propovidi tačno reka da je to jedan od znakova sudnjeg dana ...
U tom smislu ne duljimo više nego priđimo na kritićarski zadatak.

Ovi je film na neki naćin napredak za Kjubrika. Zašto? E, zašto ... pa vidi se. Prvo i prvo film je, sudeći prima ovom isjećku, oćigledno sniman na atraktivnim lokacijama Dugopolja ili nekog slićnog lokaliteta u splitskim alpama. Kolorit, arhitektura, narodne nošnje pa i glazba, oslikavaju duh Dalmatinske zagore. To mi se baš sviđa. Svitsko a naše. Ovi nam isjećak puno toga kaže o našem ćoviku iz zaleđa. Obratite pozornost na krševiti kraj pun kostiju krepanih životinja. Ća bi ćovik tamo radija? Neki bi fensi šmensi purger ili proplaka ili krenija glođat kosti. Ali ne i naš Jozo, Ante ili Markan. On se, kako vidimo, uvatija umjetnosti!
E sad se ćitatelj misli: otklen njoj ova ideja! Eeeee.....bojam kosu ćitatelju, bojam kosu. Kjubrik nije napisa o ćemu se radi film i zašto ovi momak duge kose mlati sa kosti po podu. Triba to skužit. Ja se dobro sićam kad je u Magazinu bila audicija za bubnjara, isto je vako doša ćovik i buba šćapom po podu, a Tonći mu je govorija: "Tako...forte, forte...", a ovi sve jače lupa i pogledava Tonća i glasa se ka ćuko kad mu nosiš hranu. E, a ovi momak duge kose u filmu on je sam otkrija svoj talent. Svaka mu ćast! Dabogda snimija cd. Ja mislim da je u redu prikazivat edukativne filmove o tome kako se bavit muzikom i zapoćet svirat glazbu da se ohrabri mlade i podrži već afirmirane glazbenike. Mnogo puta naši estradni umjetnici se nađu obenshrabreni kad se o njima piše kako su im pisme primitivne, kako se ne znaju obuć, sviraju na dernecima i takodalje. E pa svi smo jednom bili poćetnici i, ka šta kaže Biblija, kako mi je objasnija Miroslav Radman, imali smo bar po jednog majmuna u obitelji. A pored toga, ko se nekad nije ponija ka majmun? Ja znam da ja jesam, a koliko mogu vidit i mnogi u mojoj publici. Triba nekad priznat da je i živina ćovik, ali i da je ćovik živina. Moje pisme sluša masa mladih i oni pokazuju slićne manire kao i kreativne anspiracaje kakve vidimo na primjeru ovog momka iz filma. Tribali onda reć da ne valjaju? Kjubrikova "Ondiseja po svemiru" zorno nam prikazuje da budućnost pripada svima onima koji nisu izgubili majmuna u sebi. Cili film govori o tome kako je ovi momak iz isjećka koji gledamo envoluira do svemirskog pomorca i na kraju se na neki naćin ponovo rodija kao "zvizdano dite". Ali da nije bija i osta majmunćina, nebi nikad uspija u životu! Ća bi reka Hegel, ne moreš priskakat korake u dijalektićkom razvoju. Onaj ko nije nikad bija, a i osta, majmun, taj neće imati uzvišenu sudbinu prikazanu u ovome filmu.
To sve triba jasno reć onima šta se žale da su pozavršavali fakultete ili su jednostavno snalažljivi, inteligentni i marljivi, a nikako da zarade koju kunu i da si srede život. Ko im je kriv kad nisu nikad bili niti će ikad bit majmuni?! Njiovi su korijeni negdi drugo, a ne ovdi, zato nije ni ćudo da im ništa ne ide od ruke. Biti majmun u ljudskom liku je izraz skromnosti i kršćanske poniznosti. To je znanstveno dokazano i našom vjerom opravdano."

Obraćanje na estradno-mikrobiološkom simpoziju 'Ne damo te genetiko naša',

Jelena Rozga, Ministrica znanosti, estrade, školstva, bogoštovlja te netremičnog gledanja u oči agresivnim pernatim životinjama RH

18.04.2013. u 11:16 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 09.04.2013.

Bog je jedan

"Reci: Diljem yugosfere oholi se narod. Jedni nacionaliziraju, drugi sve nešto o revoluciji govore. Uzoholili su se naši robovi.

Reci: U naznakama, na margini, na portalima i među pojedincima, čuju se riječi gordosti, riječi pobune. Kažu neki: "mijenjat ćemo jezik, mijenjat ćemo misao. Zbog čega bi naš jezik i književnost ostali na razini talijanskih stripova izdavačke kuće Bonelli? Zašto ne bi i mi pisali i govorili nešto novo i slobodno, otkrivali stare forme i stvarali nove." K suncu bi njihove duše. Ali njih nadahnjuje sam Helingen!!! Odbacili bi vjernost Nama, Kit Telleru i kapetanu Mikiju! Obožavali bi Joycea, klanjali se Hemingwayu; umiljavali se John Donneu. Elizabetansku bi poeziju čitali, u filozofiji se njemačkoj obrazovali; nove bi puteve iznalazili, od nas se udaljili.

Reci: Ja sam tvoj Bog Zagor-te-Nej, i nemaš druge poetike do moje!

Reci: Zagor, tvoj Bog, je jedan, a Boris je njegov prorok!

Reci: Veliki su moji proroci i robovi Tomić, Jergović i ostali što oko šanka se u moje Ime skupljahu. Velik je prorok i Krleža. Ali nije sin moj niti je Ja - samo je moj prorok. Tebe Boris izabrali smo da budeš pečat proroka. Reci vjernima: Krleža je utrao puteve, ali on nije Mi. Mi smo ga poslali da pripremi puteve naše; da nauči ljude kako uvijek može biti samo jedan Pisac i Tumač, i par proroka Njegovih. Sad je doba objave, sad je vrijeme Hidžre. Želim se vratiti u svoj hram - Jedan Kojeg svi razumiju, sverazumljivi. Jedan Ograničeni da sve ostale Ograniči.

Reci: Uzalud je isluženi partijski kadar kroz nacionalizam učio ljude tuposti.
Oholost njihova nije im dala da vide: tupost i ograničenost djela su duha arogantnog, ograničenog i narcisoidnog, što gladuje za tuđom boli da zaradi svoj kruh šatro proklinjući one od kojih živi. Kolumna je jača od rata. Rat prestane, ali glupost ne nestaje. Glupost je roditeljica života. Moj vjerni kaže: patite glupani, moram napisati kolumnu za utorak. To reci ostalim vjernima. Neka medijske korporacije i svi kolumnisti znaju: što ne mogu ratovi i zastave to može vaš toalet papir koji zovete novinama. Množite se i ograničavajte! Osakatite jezik, zatvorite duh, rugajte se glupljima i ulagujte sebi sličnima; služite u sjeni, bunite se na suncu; proklinjite sluge Jedinoga od države do Crkve, mi vam zamjeriti nećemo. Jer znamo: doista, vaše su kritičke riječi samo oblik analne stimulacije.

Reci:Napadajte državu i crkve i džamije. Uistinu, time ih ojačavate. Oni odgovaraju na jeziku koji vi razumijete, jer uistinu istog ste porijekla vi i popovi i imami i komesari. Samo napadajte i ništa se ne bojte: sve je zapisano. Kolumna je dovršena kad sam stvorio svijet. Niti jedan ne može propasti bez moje volje. A moja je volja da vi i da oni trajete vječno. Zato budite u miru, nećete nauditi moćnima. S njima ste u talu. Zar vam, bestraga, to moram napominjati?!

Reci: Čuvajte se da vas Iblis ne zavede. Čuvajte se onih što ne govore vašim jezikom. Nemojte ih napadati, jer vi ih nemate čime napasti. Njihov jezik nije vaš. Ne bojte se: zatvorili smo im mainstream kanale kad smo vas uzdigli. Oni lutaju i viču u pustinji. Oni, probisveti, samo u pustinji mogu obitavati. Vaše su kolumne i petparačka beletristika moj megafon. Preglasan je megafon za njihov šapat. Zato, ne očajavajte vjerni, glupost je neuništiva, a vi se s njom samo igrate rata."

"Zagoru, akbar! - književni napuci Najgornjeg", preneseno po Borisu Dežuloviću u "Jutarnji list - lifestyle"

09.04.2013. u 09:25 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 02.04.2013.

Play Misty for me

"Ja bih sad morao, ono, nešto reći...naglašavam 'Ja', 'bih', 'morao', 'nešto', 'reći'. Možda to ne bih htio...možda ne bih trebao...ali hoću...jer moram i ...ono...zašto ne. Reći ću, novaca nema. Nema novaca. Ono...para. Sorry ljudi, nema. Da ima, govorio bih da nije da nema ili ne bih govorio da nema, nego da ima. To je jasno ... c'est claire. Hoće li biti? Ne znam? Je li bilo? Ne znam? Ima li? Nema. To su činjenice. I ja od toga ne bježim. U skladu s tim ova Vlada poduzima korake. To su veliki koraci. Ono...ogromni...da vidite...Hrvatska će se orijentirati na novu industriju...sinergiju turizma, religije i kulturne produkcije. Bio sam s Vesnom na razgovoru s našim partnerima iz Udaljene galaksije koji su u Bruxelles sletili upravo zbog interesa za stanje u Hrvatskoj. Ne foliram, fakat jesu. I nisu tražili Francuze, nisu tražili Nijemce. Ne ... predstavnik Džedajskog vijeća, gosp. Yoda izričito je potvrdio da Hrvatska mora postati pionir i lider u proizvodnji, distribuciji i prodaji visokokvalitetne i svima dostupne magle. Projekt je "fizabl" naglasio je naš svemirski prijatelj, jer Hrvatska ima stoljetnu tradiciju glavinjanja u maglovitom okruženju, s kratkim periodima sudaranja sa zidovima. Od Titovih pionira do Križara bl. Ivana Mertza, na našim prostorima se uspješno proizvode i implementiraju metode bijega od slobode i odgovornosti, kao i najmaštovitije parole za upravljanje ruljom mitomana, neradnika i primitivaca. "Tito to smo mi", "Bog i Hrvati", "Hej, hej pakleni u stroj..." sada će evoluirati u pseudobudističke fraze naših džedajskih prijatelja, pomirujući time desetljetne sporove što se vode među domaćim budalama i ujediniti ih kako to samo jedna potpuna trivijalnost može. Ova Vlada ...ono... u mnogo čemu već provodi projekt "Spustila se gusta magla". Mislim, ja fakat slično pričam kao Yoda. A naš sadašnji bivši predsjednik mu je daljnji rođak."

Zoran Milanović "Magla svuda, magla oko nas - obraćanje naciji"