utorak, 12.06.2007.

ars poetica

VLAKOVI


Mislila sam, proći će. Uvijek prođe – znala sam reći.
Ali nije.
Još uvijek mu usnama milujem obraz.
Još uvijek mi nedostaje.

Kako su smješne r i j e č i kad se zavrte unatrag,
ogoljene i hladne.
Kao tiha jesen usred proljeća.
Ne, ništa nije prolazno.

Sem vlakova.

Prikradu se u mrkloj noći i odnose ljude.
potom pred jutro, vraćaju druge.
strana lica što čekaju me tamo gdje sam te nekad čvrsto stiskala dlan.
Neki tuđi osmjesi i tuđe oči.
Ne, nisu tvoje.
To dobro znam.

Proći će – govore mi.
Uvijek prođe.

Ne znam jel su te noći vidjeli vlakove što odnose.
I otiske stopala na peronu.

Da jesu, znali bi, da ništa proći neće.
Ništa ne prolazi.
Sem vlakova.






19:21 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.