KALANBURBUDI

srijeda, 29.10.2008.

Ona Dolazi (Teta Mjeseca)

ŽENSKI KALANBURBUD


Dva su razloga zbog kojih Ju svako žensko, u svojim najranijim susretima s Njom, najviše podnosi...
1. Mogu izostat s tjelesnog danas!
2.Fala Ti, Bože, nijesam trudna....

Od prvog dana kad sam Ju dobila, doslovce sam se zakrvila s Njom....
Bilo je slikanje u školi, a ja sam morala ostat doma jer se od bolova nisam mogla odlipit od kreveta.
Sutradan su me svi u školi zekali, jer se moja prija izlajala na sva zvona zašto sam ostala taj dan doma.
...bar nisam bila na tjelesnom taj tjedan...

Ne znam jel imam više ZA ili PROTIV kad se o Njoj radi.....

Mrzi me to šta me kretenski boli..ne znam jel to neka vrsta Njene osvete meni iz razloga šta sam Ju odlučila mrzit od naših samih zajedničkih početaka.... al me umrtvi barem na jedan dan. I taj dan bi najradije da me neko nakljuka morfijem pa da u nekakvom lucidnom snu vegetiram dok kriza ne prođe.
Bože sačuvaj da moram ić na posal u takvom stanju...
Sjebem si svaki misec želudac vražjim Ketonalom, jer mi jedino on donekle pomaže, i to isključivo ako ga popijem na sam predosjećaj Njenog posjeta, a zatim obavezno sat vremena prije nego je propisano na uputama jer kod mene treba sat vremena više da počme djelovat pa jedino na takav način mogu izbjeći bolan prazan hod između dva krka...
Smoždena sam, svaki hebeni put...prikovana za kauč ili krevet ili bilo kakvu drugu horizontalu na neko vrime, baš kao i onaj prvi put.
....mrzim odlaske i ulaske u WC..bilo kakve..pa i one slučajne...stvar psihe...
Navijam sat u pola noći jer moram na wc...i onda sljedećih pola sata pokušavam samu sebe nagovorit da zaspim.
Ne jede mi se....jer mi se bljuje..a ako ne jedem, ne mogu popit tabletu...scenarij se može samo zamislit...
Kukam...i sebi i drugima. Više zato da si olakšam dušu i ogorčenost trenutnom situacijom nego li zbog same agonije boli..ne shvaćaju to svi..
Mučna mi je bilo kakva fizička aktivnost.....od protezanja da dobavim daljinski do nekakvih intenzivnijih psihomotoričkih radnji...
Živčanost....to me najviše pogađa...živčana sam na besmislen program na teveju, na hodanje mačka po kući, na zvuk frižidera...psihotičnost...
O PMSu da i ne govorim....Moj Kalanburbud zna to najbolje...

Al na neku fintu, tu i tamo se od gnjeva prema Njoj ohladim kad pomislim na....

Bez grižnje savjesti neću se taj dan primit usisavača, krpe ili bilo kakvog drugog predmeta koji služi za čišćenje...inače bi me savjest progonila, kako nisam brižna i vrijedna ženica....
Ako i jesam na poslu, mirne duše mogu zabušavat...tehnički problemi!Totalna onesposobljenost!
U loncu se nešto kuha za ručak, al nisam ja ta koja drži kuhaču....i manje me peče savjest zbog tog nego što bi da je neki regularan dan.
Kukaaaaam....kukam sve u šesnajst i imam razloga za kukanje. Niko mi ne može reć da bezze kukam...pa boli me...
Ne moram prati suđe kojeg uvik ima ko da nas je dvadeset u stanu, a ne dvoje...
Dobijem finoga čajeka..i pusicu...i mazi me...i tepa..
........i kupi mi čokoladicu....da me manje buba...cerek

- 14:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 24.10.2008.

Modern World....

ŽENSKI KALANBURBUD

Danas ću, eto, iskoristiti priliku samo da potvrdim nečim moju odavno postavljenu teoriju, kako ovaj svit stvarno ide k vragu, i kako smo zbog para i sebičnosti spremnni čak i sebi samima upropastiti život....a da ne govorim i drugima....
....što je još odvratnije, obožavamo gledati kako se nečiji životi pred našim očima raspadaju...
...i ja spadam među takvu masu, jer svakog utorka navečer sjedam pred teveja i čekam kako će se netko javo izblamirat radi 10, 20, 50 tisuća kuna...
...moderni svijet....bogme, ide k vragu...

Pa pogledajmo taj Trenutak.....
TRENUTAK ISTINE
- 16:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.10.2008.

Avant(ort)ura na Sljeme

ŽENSKI KALANBURBUD

Za vikend me oni moj naćero na Sljeme...
Na vrh Sljemena...
Na vrh Sljemena - PJEŠKE...

Ja, jel, fala nebesima, jesam avanturistički duh, al keve mi, samo kad su hrana i krevet u pitanju...
Ni on sam nije moga virovati kad sam mu rekla - Ajd, iđemo.
A nisam , bogme, ni ja...
Sav je bio hepi zbog tog! On je već landra do vrha autotabanićima i bajkom, pa je valjda zbog tog i bio skeptičan jer zna i kako bi staza tribala izgledati....a i kako bi ja tribala izgledati nakon jako malo vrimena uspinjanja...

I svanula tako subota..jutro nije baš obećavalo, života mi, misla sam da ćemo se smrznuti negdi na po puta do vrha (ako do gori uopće stignemo), a i magluštrine je bilo za obuć se u nju! Ja dan danas nemeren prožvakat tu nesritnu maglu ovdi u Zagrebu...toga nema doli kod nas u Dalmaciji...oću reć, ima magle, al ta se brate bar raziđe do podne!!! Evo, danas recimo, već je skoro ura popodne, a vanka se vidi zeru dalje od kuće četvrtog susjeda....ja to ne razumin...
Obukli po dva, tri rukava, ja ponila buce za snig, on šumske čizme, jer po njegovoj iskusnoj procjeni, moremo zaglibit u živo blato...
Poveli smo i Konga, to nam je pas, da se jadan izguštira po šumi...
Pod punom opremom, zaputili se mi...
...i stigli mi...u podnožje, naravno, još nije ni P od Pentranja počelo...al za divno čudo, osvanulo sunce čim smo iz Ribice izašli. Nije bilo potrebe nositi po ormara zimske garderobe koji smo spakirali...Marijan je i od svojih šumskih čizama odusta...a odavde do Minkena mi je ža šta ga nisam slikala onakvog, ka da ga je poplava izbacila..dražesno...zubo
Popili smo kaficu u bircu koji drži od frenda mu cura...tribala san uzet ness..ma bila je kafa dobra, samo ja kafu inače ne podnosim dobro, po puta mi je vrtilo u želucu od nje...dobili smo i iscrpne informacije kojim se smjerom kretati...Ha, dan posli mi je dragi reka kako je negdi na forumu pročita da je neka ženska išla 3 puta pjehe na Sljeme, i sva tri puta se izgubila, tj. nije stigla do vrha...to ne bi ni ja uspila!
...žene...
Uglavnom, početak cile adventure je bija idiličan...moja bolja polovica, ja, držimo se za ručice, Kongo skačka okolo (ni sam ne more virovat da se uopće nalazi u šumi!), dječica izviđači, samotni planinari, babe s onim štapima za hodanje...bjutiful...cry
Tu i tamo sam se uspuhala, pa nije baš picin dim posli više miseci intenzivnog izležavanja upregnut noge i to još uzbrdo...jel...
Tu i tamo smo uvjeravali ljude kako naš Kongo nije krvoločna zvijer, i da im se ne moraju tresti gaće kad ga vide. jedino mi je muka bilo odvratit ga od drugih pasa, jer ga pubertet fata pa laje na svakog...dobro, ne baš svakog..al skoro svakog...trećeg...rolleyes
i išli smo relativno brzo, šta je i mene samu začudilo, misla sam da će mi tribati pet sati do gori od standardnih dva sata..mi smo se popeli za dva sata i nešto sitno...
Ustvari mi je čitav taj put izgleda bajkovito, kao prvo zato što sam prvi put na taj način išla na Sljeme, a i tlo je bilo svo od lišća, i miljardu boja su imala stabla i grmlje, i lišće je padalo sa svih strana kad bi vitar puhnija. Stvarno lip vizualni doživljaj....pa tuneli od krošnji, potočić, mostići, klupice svako malo (fala bogu na tome!), čak i izvor u kojem se ono naše pseto okupalo tj. u koji je upalo...
Evo zeru slikica......
Na putu prema gore

Upload slika i fotografija

tunelčić

Upload slika i fotografija

nas dvoje

klupaaaaaa

Upload slika i fotografija


A gori........ najbolji fažol/grah/pasulj koji sam ja ikad u životu jela (osim onog kojeg je spremila moja ljubav, da se razumimo!)!! I to ne zbog kuhareva vrhunskog umijeća spremanja graha ni njegovim specifičnim karakteristikama kada se jede na toj nadmorskoj visini rofl
Ma kakvi...da je bio sto puta vodenastiji i neslaniji, s guštom bi ga jela! Ma bila sam gladnaaaa... njami ko da me neko iz Biafre dovuka! Slistila sam cili pijat fažola i kobasu. Samo zbog tog vridilo je dovuć se do vrha...

Moram reć da sam u biti bila ponosna na sebe jer sam se bez previše kuknjave i uopće uspila popet na Sljeme...! mislim da mi je to najveći pothvat u životu, šta se kilometraže na sopstveni pogon u komadu tiče....party

A i moram reć da je spuštanje bilo gore od pentranja...svaki me mišić bolija, samo sam gledala di ću se izvrnut, počelo mi vrtit u kukovima i preponama, bija mi je pun kufer Sljemena i pješačenja...

Al, svega mi, sve bi to opet, samo kad se sjetim kako je moj dragi hepi bio zbog svega toga....sreća moja...cerek






MUŠKI KALANBURBUD


..Kao prvo, nesto o meni..nesto kratko..u biti jedna sitnica...Imam svojih trenutaka prosvijećenja,odn. u jednom trenutku mi padne nesto na pamet i u tom bi se trenutku na trepavice postavio samo da provedem u djelo tu zamisao...ali samo taj trenutak...uglavnom me pusti za 10-ak minuta..
Uglavnom...

Jednog dana,ni sam ne znam kaj sam radio,padne mi napamet da bi ja i moja draga mogli konacno nesto napravit da se maknemo s kauca...cak i prije nego sam pomislio da bih mogao izgovorit tu misao,vec sam u glavi vrtio njen odgovor...-kaj si ti normalan?...-jedino ak me odneses gore....aj ti lipo idi a ja cu busom...i sl..

Probao sam tzv.APP metodu ili ako prođe prođe i na moje opće iznenadjenje pristala je..U subotu picimo!!

Ja,kao pravi hanter ,provajder te nadasve sumsko musko udjelio sam joj par savjeta kako da se obuce jer mi se nije dalo ispred tunela slusat: "ajme,meni je hladno,smrznut cu se..."i sl sranja.
Ja,iskusan,nista nisam prepustao slucaju
Za sve one koji dosad nisu skuzili,moja ideja je bila da se popnemo na Sljeme:)

Uglavnom,ja sam se pripremio..puna oprema..dvoje,troje pari pidjama,starih trenirki,par majica,jakna i stare vojnicke cizme koje vec lagano gube svoj vizualni identitet ali sluze svrsi..izgledao sam kao komandos...neki uzbekistanski...

Kongo je isto isao s nama...slinio mi je po ramenu cijeli putem do tunela...
Kad smo dosli pred tunel sve moje sumske teorije a samim time i moja oprema(obleka) je lagano gubila smisao a smjesak na suzaninom licu se rastezao sve vise..nema veze,ionako sam sve to radio zbog nje..:)..sto god ona rekla na to..:)))

Nakon par desetaka minuta ispred auta,ostavio sam jaknu,cizme i jos nesto stvari i mogli smo krenut..
..ali prvo popit kavu kod frendove cure..

I konacno smo krenuli..Cijelim putem sam ocekivao neko jadanje i kukanje ali...nista...niti jedne jedine rijeci...Cak i da je Kongo mogao pricat,mislim da bi kukao vise od nje..Stvarno sam bio u soku..cak sam u jednom trenutku mislio da ima neke skrivene motive....do dan danas nista...:)
I fakat je bilo super...laganini cijelim putem,tu i tamo koja klupica,iskusniji planinari,biciklisti,studenti i djaci koji su vjerovatno do prije koji sat lezali ispod nekog sanka a sad ih je neki sotona od profesora natjerao na uzaludan hod uzbrdo...uglavnom,malo po malo,brze nego sam ocekivao dosli smo do vrha..

Tu sam predlozio da sjednemo na grah...i opet cuda...moze!..ko da me krenulo..mozda poslije pitam jos nesto..kak je krenulo..tko zna...:)
Grah nije bio ko moj al je posluzio svrsi...I pivica na svjezem zraku isto...
Laganini smo se poceli spustat i brijem da je to bilo gore od uspona..usput se Kongo malo okupao,namjerno ili nenamjerno,samo on zna..
I tako to spustanje traje....i traje.......i traje....i nikad zavrsit....a ona suti,ne kuka?!
I konacno,zicara,tunel i auto.....i ona i dalje ne kuka..
Mozda joj se stvarno svidjelo....
Vidit cemo drugi vikend...
Prokukat ce ona...:)))
- 12:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.