(:

Letio sam sretno i zadovoljno. Slobodno i opušteno, udišući svaki nalet svježeg povjetarca. Mirisao sam cvijeće, opipavao travu i sunčao se gledajući u nebo dok je sunce svojim zrakama mazilo moja krila. Doista sam bio sretan, kad vam kažem! Znao sam da laptiri kratko žive ali svejedno sam uživao svakog trenutka, uopće se ne bojeći smrti..

Ležao sam na jednoj vlati trave. Lagano sam tonuo u san kad sam osjetio da me netko uhvatio. Bio je dječak. Držao me čvrsto u rukama i nisam vidio ni mrvicu svjetla. Bojao sam se. Što će biti samnom? od silnih sivih misli mi se zavrtilo i zacrnilo pred očima. Opirao sam se u tumi gubeći snagu. krila su mi postala teška i odustao sam...
Probudio sam se kasnije. Valjda sam bio zaspao. Osjećao sam se malo bolje ali čim sam shvatio gdje sam, optimizam i sva moja volja je nestala. Bio sam u kutiji. Zatvoren i zaključan. Bila je to prazna, mala drvena kutija s prozirnim vratašcima. Razmišljao sam što bih mogao učiniti. Nisam znao. Pokušao sam krilima pogurati vratašca. Ništa. Pokušao sam nekolikio puta. Nijednom nisam uspio. Bio sam preslab. Sad shvaćam. Sva moja letenja, koje sam proveo u pokušaju da moja krila budu što ljepša i što snažnija, bila su uzaludna. Stvarno sam postao očajan. Pao sam na dno kutije i ostao ležati. Čudno, ali bio sam na nečijem prozoru jer sve što sam vidio kroz prozirna vrata bile su zvijezde i mjesec. Divan prizor. Tisuće zvjezda sjajile su posebnim sjajem. Imao sam osjećaj da mi se jedna čak i nasmješila. Čudan je to osjećaj bio. Taj osmjeh je govorio da će sve biti u redu. Možda i oće pomislio sam...

Ponovo sam zaspao ali se više nisam probudio. Mislim da je to bio moj kraj. Kao što rekoh - leptiri ne žive dugo. Moj život bio je lijep. Stvarno jest. Možda bi samo želio da sam svoj kraj drugačije doživio. Da sam bar proveo zadnje minute uz dvoju dragu leptiricu. Tko zna gdje je ona. Tko zna kako je. Ali ja znam da ću je promatrati dok mi se ne pridruži ovdje gore. Onda ćemo ponovno biti zajedno. Smrt nije kraj. To je samo još jedan početak nečeg novog. Čak i za nas leptire.

[ Šta je zivot poslje tebe kad je prazna duša moja. ]



Kraj mene jesi al' nedostaješ.


Zvuci kiše
I tiho lupkanje
Prstima od zid
Nervozne misli
Ubijeni um
Skršena duša
Izmorene, crvene
Oči
Nož u leđa
Prijateljstvo
Izigrano
Glavobolja
Titrajuća
Tup, tup,
TUP!.
Svakim korakom
Osjeća se pritisak
i zabodeni nokti
u svježe meso.
Izbodena duša
Lažima i kritikama
Krug svega
Krug svačega
Jedna strana ljubav
Druga mržnja
Jedna sretna
Lijepa i nestvarna
Druga previše realna
Granica između krvi i sjaja
Mala distanca
Uvijek si na dvije strane
Jednom nogom u grobu
Drugom diraš zemlju
Borba
Da ne padneš
U ponor
Smrti.


Usne lažu kada kažu,da dobro je, od mene da imas dražu, osjeti se.



Nekom drugom nosi
laži što si meni dao
a i srce što si izdao


Ma dobro sam. Moglo je i gore (: ljubim :*

[ Ja imam prošlost, ti imaš budućnost, snovi su između.]

sve jednom nestaje, sada to znam. ljubav ne traje vječno, bar ne ova u našim godinama. i to moramo prihvatiti. ne žalim. bilo je predivno. godinu dana bila sam sretna i ispunjena, izuzevši neke trenutke koji su me slomili. ali bilo je lijepo. ne mogu zauvijek toliko voljeti. krenula sam dalje. bez njega. tako mi se činilo najboljim mogućim rješenjem. u meni se mješalo sve. nisam znala što želim. ali sada znam.
idem dalje. sama. sada mi je to lijepše. želim promjenu.
možda i jesam pogriješila poslje, ali što je tu je. vjerojatno i tijekom godina dana.

razočarala sam nekoga. jesam, pa što? i taj netko je mene. je, pa što?
nemogu se zadržavati na prošlosti, ne želim to. ne želim se zadržavati na sadašnjim ružnim i hladnim riječima i čudnim pogledima. neću, neću, neću!
gledam u budućnost. mlada sam. treba mi zabave i slobode. ne želim se više toliko vezati za nekoga, poslje uspomene bole. iako sam ja željela kraj, bar sam na trenutak pomislila da je bio najbolji za mene. da se nitko prema meni tako neće ponašati. da prema nikome neću osjećati toliku povezanost, ljubav, privlačnost.

[ Ne trebamo se zadržavati na mjestu gdje mislimo da je ljubav najljepša, jer onda nikada nećemo naći i shvatiti da uvijek postoji bolje. ]