kako_ti_kupus

četvrtak, 07.12.2017.

tuga

ne volim ove dane, mislim volio sam ih dok nisam porasta, danas jedva čekam da prođu. sad će te se vi pitat 'a zašto?' kada su to dani zajedništva, ljubavi, brige za bližnje, topline doma itd. zato što ih doživljavam kao dane licemjerja. da, upravo tako! ovih dana su svi nešto nabrijani pozitivnom energijom, puni ljubavi, ne mislim pri tome na dicu, dica ne razume i sve im je lipo dok ne odrastu, a kad odrastu i uđu u stvarni svijet onda i ona skuže da je sve bilo farsa.

bilo je to prije više godina, u ovo vrijeme, večer, još nije bilo adventa u splitu, kolega i ja smo stajali na vratima i pušili jer su zabranili pušenje u zatvorenom prostoru kad do nas dođe momak od svojih 20-ak godina i pita 'imate li molim vas koju kunu gladan sam'. kažem mu 'kuna nema ali možeš poželjeti pojesti što god hoćeš'. nisam mu vjerovao da će ih potrošiti na hranu jer je izgledao zapušteno, ona jaketica koju je na sebi imao mora da je zadnji put pila oprana kada mu je netko poklonio. razgovor se nastavio dalje i pitamo ga odakle je? reče da je iz okolice siska. pa dobro kako si se zatekao ovije, što radiš u splitu. odgovara da ga je očuh istjerao iz kuće kada je imao 18 godina i od tada luta po lijepoj našoj u potrazi za poslom. pa dobro imaš li kakav posao sada, pitamo. imao sam na građevini do prije 7-10 dana, ali znate kako je, posao je dovršen a gazdi više nisu trebali radnici. (ne, ne znamo kako je to, mislim u svojoj glavi) pa dobro, gdje živiš? živim u jednoj napuštenoj kuću u sućurcu, ja i još dvojica samnom, odgovara. aj dobro, stani tu, uđi u prostoriju da nisi na hladno idem ti kupiti nešto za jelo. otiđem do obližnjeg fast-fooda gdje sam poznavao ljude i kažem im da mi naprave najveći sendvić sa piletinom i svim prilozima. vratim se nazad kad momka nema. pitam kolegu di je, a on odgovara da je tamo na klupi jer ga je šef, koji je u međuvfremenu stigao istjerao i da on nema što raditi tu. otiđem do njega, dam mu sendvić, bolje reči sendvičinu i pitam što želi za popiti. zahvali se i reče da nema potrebe jer je ionako dosta dobio. odgovorim da ne dolazi u obzir jer neče jist na suho i odem u obližnji kafić uzeti sok. donesem mu sok i zaželim mu dobar tek te se vratim u prostoriju.

sjedim ja tako sav nadrkan i ljut, šef za susjednim stolom, a u meni pini. ne govorim ništa a u zraku se osijeća mrtva tišina. kad, eto nje, naše čiste duga jezika i čista srca pa pita 'šta je kupus, šta si kisel?' to je bilo dovoljno da puknem ki cvrčak i kažem 'kisel sam zbog ovog govna šta sidi tu do nas jer je gladnog istira na ulicu!' muk, tišina, šok i nevjerica, ali nitko ne reče ništa osim te naše čiste 'a ne triba tebi moj kupus ić u crkvu za okajanje grijeha, ti si svoje učinija'. i ne triba da znate. nikada se to više nije spominjalo, a šef mi se i danas lipo javi.

i onda danas čitam kako su siromašna dica ostala bez poklona koji su im bili namjenjeni jer ih je netko, tko je bio u poziciji da to učini, kao i moj šef, preusmjerio na neku drugu dicu. pa zar to nije licemjerno i tužno? dica su dica i sva zaslužuju bar malo radosti, ionako će ih život naučiti da je sve farsa.

07.12.2017. u 19:15 • 21 KomentaraPrint#

srijeda, 06.12.2017.

strpljenje

dakle. internet je pun pametnih citata o strpljenju ka npr. 'naučimo li prihvaćati neizbježnu patnju, nikad se neče javiti nesretne misli' ili 'čeklala sam i čekala, i kad nije došla nikakva poruka, znala sam da je od tebe' ili 'vremenom od trave postane mlijeko' ili 'ne obara se svako drvo prvim udarcem' itd, itd. bilo bi ti citata ikurcu a svi se slažu u jednom 'strpljenje je vrlina'. kako mi je pun kurac ti mudri izreka koje uglavnom služe za kontrolu svijesti posegnuo sam za klaićem, jer kad mi nešto nije jasno onda oden pitat klaića šta on na to ima reč, al zakurac klaić obrađuje strane riči, a strpljenje nije strana rič pa je tamo niti nema šta mi je bilo vrlo čudno jer ispada da svi razume šta znači strpljenje!? no dobro, ako je klaiću poznato nije poznato aniću pa povirin šta on ima reč za strpljenje di kaže, vidi pod strpljivost, jebate ka da nije moga objednist sve izvedenice te riči, i nađen vako tumačenje riči, citiram: pod jedan 'vrlina zahvaljujući kojoj podnosimo ono šta je mučno ili iritantno, osobina onoga koji je strpljiv'; pod dva 'ustrajnost u kakvom dugotrajnom pothvatu' i pod tri 'mirnoća, hladnokrvnost u čekanju ili očekivanju'.

aha, znači to je vještina kojom čovik vježba sebe kako bi ga što manje stvari doticalo. lipo bogami, a za koji kurac nas nas onda od malih nogu uče da triba bit suosjećajan prema ljudima, empatičan, pomoć kad kod možeš bez traženja ičega za uzvrat itd. e, za koji kurac? da bi te, kad ti pukne film, proglasili kolerikom, živčanikom i neurotikom, i na koncu kad pukneš ki čvrčak onda si psihosomatik.

vid' kurca? najprije od tebe, dok si beba, traže da ne plačeš za svaki kurac kako bi mogli mirno spavat, ako neš nađu ti dadilju da ona puca na živce a kad sve ispale onda ti stave malo rakije u mliko, jednog dana kad poštaneš alkoholičar svi se čude zašto, kad si imao tako dobar odgoj? e onda kad prohodaš, nesmiš ovo, nesmiš ono, nemoj past, nemoj se penjat, moraš poist sve jer drugi gladuju itd. onda odeš u školu pa slijedi: slušaj šta ti učiteljica kaže, nemoj se igrat u blatu jer ću to morat prat, dobro uči jer ćeš morat radit itd. onda sve to odjebeš, jer ti je pun kurac propovidi pa se čude kako je moga ispast takav, a svake nedije je iša u crkvu, još je i ministrant bija itd. e onda se zaposliš jer ti je bilo pun kurac propovidi da učiš kako ne bi mora radit pa pošalješ šefa u kurac jer budala strpljivo klima glavom svojim šefovima pa tebe jebe i dobiješ otkaz, zašto? zato šta nisi ima strpljenja slušat sranja itd. e, onda se oženiš i misliš 'fala kurcu više da ne moran slušat sranja' jer si naša nekog ko te razumi i razumiš ti njega jer se sva komunikacija svodi na 'gu, gu, ga, ga, mici, mici, pici, pici' kad se osvistiš i dođeš sebi ona ostane trudna i opet sve ispočetka 'koji kurac nisi ditetu prominija pelene', 'šta ti misliš da ja mogu sve stić sama?' onda ti njoj odgovoriš 'neman ja sise da bi naranija dite' pa se svadite itd. oda odeš u likara da ti da par dana bolovanja kako bi se naspava i pomirija sa ženon, ona tvoja sva sritna jer je i ona zagorila pa tutnete dite babama i poslin grintaš kako su ga razmazile jer sad neće da spava ni od ponoć do četri, odjebeš babe i usput se sa njima posvadiš tako da ti ne ginu podočnjaci dok ditetu ne izrastu svi zubi. ako ste slučajno pukli, babe vam preporuće svog likara koji je njima pomoga kad ste vi bili dica, odeš do njega a rodbina kaže da je priselija na lovrinac itd, itd, itd, itd. politička zbivanja i previranja njanci neču spominjat, tek onda bi puka.

i sa meni nije jasno koji su kurac dodavali ono slovo S isprid riči kad se sve ionako svodi na trpljenje. a jebate!

06.12.2017. u 16:56 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2017 (3)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (8)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (10)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (8)
Siječanj 2016 (8)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se