U trenutku kada shvatite da niste najbolja verzija sebe, tada se javlja želja za promjenom, ali većina nas ne zna kako napraviti promjenu pa tako niti ja nisam iznimka.
Pitala sam se kako početi, od kuda početi, zašto ovo ne funkcionira, što radim krivo, kada ću više negdje stići, zašto je ovo toliko teško.
I vjerujete mi nisam znala odgovor na niti jedno pitanje. Bila sam više izgubljena nego što sam bila prije nego što mi se javila želja za promjenom. Znala sam da nešto moram promijeniti, znala sam metode koje mi u tome mogu pomoći, ali nisam znala kako.
Sistematičar kakav jesam javilo mi se još jedno jako bitno pitanje – kako da znam tko želim biti odnosno gdje želim doći ako ne znam tko sam u ovom trenutku.
Tada sam shvatila da ako želim doći negdje prvo moram procijeniti moje sadašnje stanje, vidjeti gdje sam sada, kako se sada osjećam.
Odlučila sam napraviti procjenu same sebe – Tko sam ja u sadašnjem trenutku? Kako se osjećam? Uzela sam komad papira i na sredini napisala svoje ime te ispod njega datum.
Oznake: vježba, kako krenuti, život, najbolja verzija sebe
Kada sam se razočarala i kada sam shvatila zašto je do razočarenja došlo počela sam se sve više okretati sebi.
Počela sam razmišljati jesam li najbolja verzija sebe koja mogu biti?
U početku sam bila uvjerena da jesam, da sam „savršena“. Pa završila sam faks, dobila sam tu diplomu – zašto ne bih bila najbolja verzija sebe?
Tjedan dana sam razmišljala kako ću ja saznati jesam li najbolja verzija sebe i onda sam se probudila jednog sunčanog ponedjeljka i rekla danas je moj dan. Danas ću otkriti jesam li najbolja verzija sebe. Na sredini vrha papira napisala sam pitanje „Jesam li najbolja verzija sebe?“, u gornjem lijevom uglu napisala sam datum kao svojevrsni podsjetnik jesam li tog datuma bila najbolja verzija sebe.
Ispod tog pitanja počela sam sastavljati listu pitanja koja će mi pomoći jesam li u tom trenutku najbolja verzija sebe. Pitanja sam sastavila tako da jedina dva odgovora na njih mogu biti da ili ne. Razlog tome je što jedino takva pitanja mogu dovesti do odgovora jeste li stvarno u ovom trenutku najbolja verzija sebe ili niste. Kada sam ispisala listu pitanja koji će me dovesti do odgovora na moje pitanje, počela sam na njih odgovarati. Odgovarati na njih i nije bilo toliko teško, svatko od nas u sebi već ima sve odgovore samo moramo početi postavljati prava pitanja.
U nastavku ću vam staviti moju listu pitanja koju sam postavila sebi kako bi otkrila jesam li u ovom trenutku najbolja verzija sebe. Naravno, pitanja možete modificirati po sebe s obzirom na koja pitanja želite dobiti odgovor.
VJEŽBA – Moja lista pitanja – Jesam li najbolja verzija sebe?
• Jesam li zadovoljan/a sa svojom financijskom situacijom?
• Jesam li zadovoljan/a s poslom kojeg trenutno radim?
• Radim li posao koji volim?
• Jesam li sretan/a?
• Jesam li zadovoljna/a sa svojim ljubavnim životom?
• Jesam li zadovoljna/a sa svojim prijateljima?
• Jesam li zadovoljna/a sa svojim napretkom?
• Jesam li zadovoljna/a sa svojim zdravljem?
• Jesam li zadovoljna/a sa svojim tijelom?
• Slijedim li svoje snove?
• Poznajem li sebe?
• Živim li u strahu od neuspjeha?
• Imam li potrebu svidjeti se svima?
• Uživam li u svakom danu?
• Jesam li zahvalan/a?
• Živim li u prostoru u kojem želim živjeti?
• Jesam li zadovoljan/a gdje se trenutno nalazim u životu?
• Volim li sebe?
• Zauzimam li se za sebe?
• Jesam li najbolja verzija sebe koja mogu biti??
Nakon što sam odgovorila na ova pitanja. Shvatila sam da trenutno, toga dana nisam najbolja verzija sebe koju mogu biti i vjerujte mi nisam se sviđala sam sebi kada sam sve ovo stavila na papir. U tom trenutku donijela sam odluku da želi biti najbolja verzija sebe i da ću napraviti sve što treba kako bi to i postala. Vjerujem da svatko od nas može biti najbolja verzija sebe samo treba donijeti odluku, možemo pročitati na stotine knjiga i probati na stotine metoda ali ako u jednom trenutku ne donesemo odluku da se nešto mora promijeniti i ne krenemo s akcijom nećemo daleko stići.
Zato i piše ovu knjigu kako bih nekome bila inspiracija, kako bih nekome pomogla i kako bih pokazala da svatko od nas može napraviti sve što želi.
Oznake: najbolja verzija sebe, život, zahvalnost
Kao što sam već rekla, očekivanje je nešto što mi smatramo da treba biti odnosno da se treba dogoditi. To su naša uvjerenja koja su nam usađena od malih nogu i zato se za njih vežemo, a vezanje uz nešto ili nekoga je podsvjesno ne prihvaćanje bilo kojeg drugog ishoda.
Naš ego nam ne dopušta da vjerujemo da postoje i drugi ishodi već samo onaj za koji smo se vezali.
Svi nam govore uči, završi faks, dobit ćeš odmah dobro plaćen posao i nećeš morati brinuti.
Većina nas se veže upravo uz ovu rečenicu, tako sam se i ja vezala. Učila sam, završila sam faks i onda?
Tamo gdje sam mislila da ću dobiti posao, nisam. Ostala sam razočarana sustavom koji mi nije dao posao.
Da sam prije prihvatila činjenicu da postoje i drugi ishodi, da postoji mogućnost da neću dobiti posao za koji sam radila cijelo vrijeme i da ću biti nezaposlena te da ću sama sebe razočarati i da ću se osjećati izgubljenu jer sam putem izgubila svoje strasti stvarajući nešto što te više ne ispunjava, prije bih se okrenula sebi, prije bih shvatila da sam sama odgovorna za to hoću li biti razočarana ili ne.
Oznake: razočaranje, život, očekivanje
Očekivanje je ono što mi smatramo da se treba dogoditi.
Na primjer, završili ste srednju školi, upisali fakultet i očekujete da ćete dobiti posao. Vi ste uvjereni da stvari trebaju ići ti redoslijedom i vežete se za očekivanje da ćete dobiti posao. Međutim, nakon završenog fakulteta sjedite na burzi pet mjeseci i nikako da dobijete taj posao. Tada dolazi do razočarenja jer ste „iznevjerili“ samoga sebe.
Ista stvar se događa kada očekujete da će vam partner ili partnerica poslati poruku za „dobro jutro“. Prođe podne, a vi tu poruku još niste dobili.
Vezali ste se za to očekivanje odnosno vezali ste se za činjenicu da vama partner ili partnerica mora ujutro poslati poruku i onda ste se razočarali u partnera ili partnericu jer smatrate da su oni pogriješili što vam nisu poslali poruku. U tom trenutku kroz glavu vam prolaze svakakve misli, da vas partner ili partnerica više ne voli, da partner ili partnerica ne misli na vas i ostalo. Bez da ste se ijednom zapitali je li ta osoba uredu, kakav ona ima dan? Bez da ste joj se vi prvi javili ako ste tu osobu već htjeli čuti.
Pitanje koje sam si sve češće počela postavljati, definitivno je, zašto sam se ja razočarala?
Kada sam razmišljala o razočarenju i što je to zapravo. Shvatila sam da razočarenje nije ništa drugo nego očekivanje koje je propalo.
Svi mi imamo jednu manu, a ona je da pred sebe stavljamo očekivanja za koja se vežemo. A kada se ona ne ostvare, ostanemo razočarani.
Tako sam i ja pred sebe stavila razna očekivanja i za njih se, naravno, i vezala. Očekivala sam da će osoba koja završi fakultet i uloži toliko vremena i truda u svoje obrazovanje biti nekako nagrađena. Očekivala sam da će me posao čekati. Očekivala sam da će moj trud, rad i odricanje rezultirati zaposlenjem. Očekivala sam da ću za svoj rad biti adekvatno plaćena. Očekivala sam da će sve nakon završenog fakulteta biti idilično.
Očekivala sam da krv, znoj i suze dovode do uspjeha.
Oznake: očekivanje, razočarenje, život
Znaš onaj osjećaj kada ne znaš gdje bi sa sobom i kojim putem krenuti. Kada se osjećaš izgubljeno, zaboravljeno, tužno, ljuto, razočarano u sebe, bezvoljno, depresivno, lijeno. Kao da ti ništa ne ide od ruke i da si izgubio svoj smisao, svoju strast. Upravo se tako u ovim trenutcima osjećam i ja.
Kao osamnaestogodišnja djevojka imala sam velike planove za sebe. Željela sam učiti, stvarati, raditi. Međutim, desio se život!. Sva obećanja koja sam dobivala tijekom godina, nekako su pala u vodu. Na jednom više ništa nije bilo ostvarivo. Na jednom, moja ljubav prema nečemu što sam stvorila postala je razočarenje.
Živjela sam u iluziji da samo trebam naporno raditi, ulagati maksimum svojeg kapaciteta, raditi na jačanju projekta, nositi se sa svim dobrim i lošim stranama i sve će mi se višestruko vratiti.
Međutim, priča nije tako završila. Dok sam radila na nečemu za što sam duboko u sebi znala da nikada neće biti moje, izgubila sam sebe. Izgubila sam onu osamnaestogodišnju djevojku koja je vjerovala da može promijeniti svijet, da može pomicati planine, da može letjeti. Izgubila sam djevojku koja je vjerovala da je život lijep i koja je vjerovala u čuda. Koja je vjerovala da se svaki trud isplati i da svaka kap znoja znači uspjeh.
Sada dok sjedim u svojoj sobi, nezaposlena s diplomom i u dugovima, i pišem svoju priču odlučila donijeti odluku. Odlučila sam ponovno pronaći sebe i vratiti onu izgubljenu osamnaestogodišnju djevojku koja je vjerovala u čuda.
Ovaj blog govori o mojem životu, mojim odlukama, mojem uspjehu, mojem razvoju. Ovo je blog koji će me ponovno naučiti kako voljeti sebe. Nadam se da će i tebi služiti.
Oznake: život, kako voljeti sebe, kako donijeti odluku
ožujak, 2017 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv