Prvi hrvatski studentski PR blog Kairos

srijeda, 13.01.2010.

GLASINE

11. siječnja 2010. mediji su objavili tekst pod bombastičnim naslovom: POČINJE OBRAČUN – Čović smjenjuje 10-ak direktora Holdinga.

12. siječnja 2010. Holding na službenoj stranici www.zgh.hr objavljuje demantij:

Poštovani,

Jutarnji list danas, 12. siječnja, objavio je tekst pod naslovom: „Čović smjenjuje 10-ak direktora Holdinga“ u kojem je izneseno niz spekulacija.
Uprava Zagrebačkog holdinga d.o.o. želi naglasiti da je bilo kakvo povezivanje rezultata proteklih izbora s kadrovskom politikom unutar tvrtke potpuno neutemeljeno.

S poštovanjem,

Dušan Viro,
direktor Službe korporativnih komunikacija ZGH

Sve je upućeno javnosti kroz tiskane i elektroničke medije, ALI što je s unutrašnjim javnostima?Kruže samo glasine, a djelatnicima ništa nije službeno potvrđeno.

Novi oblici verbalne komunikacije mijenjaju i unapređuju tradicionalnu komunikaciju „licem u lice“, no najstariji oblik ove komunikacije zaslužuje ipak posebnu pažnju.

Glasine nisu ni formalni ni kontrolirani medij, no riječ od usta do usta je često najbrži način da se prenese neka informacija.
Glasine su moćno sredstvo komunikacije.
One prenose informacije koje su mnogo uzbudljivije od običnih činjenica ili istine. Zahvaljujući elektroničkoj pošti glasine djeluju brzinom elektrona u bakrenoj žici ili brzinom svijetlosti u mreži optičkih vlakana!


Ponekad su glasine doista štetne, ili prijete da postanu štetne. Šaputanja o otkazima i mjerama štednje, o neprijateljskom preuzimanju od strane konkurentskog poduzeća, o napetom odnosu između članova uprave, o optužbama za seksualno uznemiravanje, o sukobu među frakcijama zaista mogu naškoditi.

Riječ putuje mnogo dalje od lokalne skupine; što se više širi, to se više izobličuje. Naznake problema mogu prerasti u stavrne probleme kad god netko u prtljagi ima kakvu neugodnu sitnicu.

ŠTO TADA PODUZIMAJU PR-ovci?

Djelatnici za odnose s javnošću obično prate glasine.
Kad su ogovaranja i šaputanja bezopasna, oni ne reagiraju.
Kad iskrsne stvarna nevolja, oni ušutkaju govorkanja otkrivajući potpune informacije o temi.
S vremena na vrijeme iniciraju protuglasine ili upoznaju prirodne rukovoditelje organizacije s činjenicama, kao ravnotežu štetnoj glasini.

Bez obzira na to o kakvom se slučaju radi, zaposlenici prečesto koriste glasine kao izvor informacija, pa i onda kad ih ne ubrajaju u svoje omiljene izvore.

Djelatnik za odnose s javnošću mora naučiti da glasine ispunjavaju informacijski vakuum koji stvaraju neprikladni komunikacijski programi. Neformalni, nekontrolirani kanali počinju djelovati tamo gdje formalni, kontrolirani mediji posustanu.

Tatjana Ellers Bretz

Literatura:
Scott M. Cutlip, Allen H. Center, Glen M. Broom:
Effective public relations – Odnosi s javnošću,
Mate, Zagreb, 2003.
- 11:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #