Prvi hrvatski studentski PR blog Kairos

Sretan Vam Božić i Nova godina!

Svim našim vjernim čitateljima od srca želimo blagoslovljen i sretan Božić te uspješnu Novu 2010. godinu!

Vaši studenti Kairosa!

BOJE - MOĆAN ALAT/SREDSTVO KOMUNIKACIJE

Boje predstavljaju svojevrsnu neverbalnu komunikaciju i o nama mogu reći više nego što mislimo. Što znače i mogu li raditi u našu korist, možete saznati u nastavku.

Boje su više od vizualne i lijepe kombinacije. One imaju svoju simboliku, a ponekad izazivaju i određene fizičke reakcije.

Boje oduvijek imaju veliku simboličku vrijednost. Npr. zlatna boja (osobito u kršćanskom slikarstvu) predstavlja isijavanje duha i svetost, dok je ljubičasta (purpurna ili porfirna) vladarska boja jer su rimski carevi koji su naslijedili titulu dobivali dodatak "Porfirogent" (rođen u porfiru) zbog rijetkog ljubičastog kamena - porfira kojeg su carevi dovozili iz dalekog Egipta.

Simbolička vrijednost boje mijenja se ovisno u kakvom se okružju koristi. Crveno je, primjerice, boja ljubavi, no u političkom životu ona označava komunizam. Zelena je boja nade, ali ujedno i Islama, i pokreta za zaštitu prirode – zelenih. U europskom kulturnom krugu crno je boja žalosti i pokore, međutim na dalekom istoku, npr. u Indiji, to je bijela boja. Ostale boje su isto tako simbolične: žuta je boja židovstva, ali i Vatikana; crna je boja fašizma i terora uopće; ružičasta označuje optimizam, ljubičasta ljubomoru, itd.

U novom vijeku boje su najvažnija sastavnica državnih zastava. Bojom su označeni i sportski klubovi (Dinamo – plavi, Hajduk – bijeli). Boja je često odrednica nekog grada (u Zagrebu plavi uspinjača, tramvaji …, a u Londonu crveni autobusi i trgovi …). Boje su i sastavni dijelovi zaštitnih znakova pojedinih proizvoda (crvena podloga za bijela slova - Coca Cola, ljubičasta Milka, itd.).

Psihološko djelovanje boja

Svaka boja ima određeno psihološko djelovanje, tj. izazivaju kod nas razne osjećaje. Evo primjera nekih boja i njihovih djelovanja:

Crvena - snažno, razdražujuće djelovanje, popravlja raspoloženje, ubrzava puls, disanje i mišićnu napetost.
Žuta - djeluje poticajno, izaziva radost i veselje,i predstavlja nadu. Velike je vidljivosti i upotrebljava se u prometu.
Narančasta - djeluje svečano, veselo, izaziva osjećaj zdravlja, životne radosti.
Zelena - odmara, djeluje blago, stvara unutrašnji mir, odmara vid.
Plava - djeluje smirujuće, suprotno od crvene, pasivno, hladno, potiče koncentraciju i umiruje.
Ljubičasta - djeluje mistično, tajanstveno, očaravajuće i prigušuje strasti.
Bijela - umara.
Crna - tuga, bolest, smrt, nesreća, teror.

Boje, pored toga što mogu biti pasivne, aktivne i neutralne, imaju svoja pozitivna i negativna značenja.

U jednom od rijetkih hrvatskih istraživanja na temu "Boje u marketinškoj komunikaciji" Ana Tkalac Verčić i Anita Kuharić Smrekar nam pokušavaju ukazati na važnost boja u procesu komunikacije. Evo kratkog isječka iz njihovog rada:

Rezultati istraživanja pokazali su da je u asociranju boja s organizacijama najčešća identifikacija ružičaste (magenta) boje s poduzećem T-com. Isto tako, pokazalo se da različite boje izazivaju jasne pozitivne odnosno negativne asocijacije (primjerice, ljubičasta boja pokazala se bojom s najnegativnijim asocijacijama), te je to potkrijepilo pretpostavku o tome kako odabir pogrešne boje u marketinškoj komunikaciji može izazvati negativne reakcije potrošača. Konačno, pokazalo se da je u kontekstu primarnih, sekundarnih i tercijarnih boja najzapaženija uvijek bila žuta, dok su plava, ljubičasta i plavo-ljubičasta najslabije zapažene boje.

UMIJEĆE ARGUMENTIRANJA

INFORMACIJA & DEZINFORMACIJA

Svakodnevno nas ljudi zatrpavaju "informacijama". Kad ih progutamo osjetimo gorak okus i shvatimo da ih velik postotak to nije, već ih samo tako nazivaju. Sjetite se samo nekog važnog sastanka nakon kojeg niste mogli nabrojati tri suvisle informacije u obliku zaključka. Ili ste možda čitali najdraži dnevni list i očekivali ključnu informaciju, koja se dala naslutiti iz bombastičnog naslova - a kad tamo samo razvodnjeni podatak. E baš zbog takvih svakodnevnih situacija odlučila sam prikazati nekoliko istina kako bismo ih lakše prepoznali te time zaštitili sebe i svoje predragocjeno vrijeme od opasnog "virusa modernog doba", a možemo mu dati naziv legalni SPAM.

Iz literature i izvora izdvajam ova saznanja;
Od pamtivijeka pa do danas, kako pojedinci tako i društva, države, međunarodni savezi i zajednice, bilo u ratu ili u miru, privatno illi javno, koristili su informacije i dezinformacije da bi za sebe ostvarili što veću korist, a protivnike i neprijatelje naveli da rade u korist vlastite štete.

Budući da se podatak i informacija nerjetko koriste kao sinonimi, važno je napraviti distinkciju između njih.


Naime, definicija informacije glasi da su to podaci stavljeni u značenjski kontekst, dok je podatak izvan konteksta. Drugim riječima, podatak je beskorisan sve dok ne prenosi neku informaciju.

SUSTAVOM VRIJEDNOSTI DO USPJEŠNE KARIJERE

Svi su ludi za pričama o uspjehu. Kada se pročuju, te se priče šire poput epidemije i prenose pozitivnu energiju na entuzijaste diljem svijeta. Priča o uspjehu nije samo priča, ona je i motivacijska injekcija koja, ako se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme, može donijeti zapanjujuće rezultate. Jedna takva me osobno dirnula te sam je bez razmišljanja odabrala za primjer uspješne karijere te ju sada dijelim ovdje s vama. Uistinu vjerujem da je kraljica upješne karijere svima nam poznata Oprah Winfrey! Objašnjenje slijedi u nastavku...

Većina ljudi smatra da je za veliki uspjeh potrebno mnogo kompleksnih stvari koje se ne događaju običnim smrtnicima (super obrazovanje, novac, utjecajni roditelji ili prijatelji i sl.), no Oprah je dokaz da se može uspjeti unatoč tim predrasudama. Tako je, uz velik trud, stvorila od ničega – carstvo, do iznosa od kojih nam se zavrti u glavi. „Obični“ ljudi misle kako se tu radi o nemogućim misijama, sretnoj zvijezdi, lutriji, ali ne biste vjerovali kako je zapravo jednostavno postići uspjeh, a tako ga je postigla i sama Oprah. Tajni ključ su upornost i emocije. Kad se k tome pribroji i trud, uspjeh je zajamčen! Neki će misliti, pa ovo je smješno, no mi ljudi smo u velikoj mjeri emocionalna bića i nevjerojatno dobro reagiramo na dobre i iskrene emocije. Oprah je to dovela do savršenstva te je igranjem na kartu emocije osvojila cijeli svijet i tako ponijela titulu najmoćnije žene u Americi, a ja bih se usudila reći i šire.

Slovi kao autentičan komunikator. Uz nju se vežu pojmovi vjerodostojnost, povjerenje, upornost, istina, te nije čudo što ostvaruje tako duboku emocionalnu povezanost sa svojom publikom. Šačica ljudi je u stanju u potpunosti se ogoliti, priznati svoju pogrešku i tražiti da te prihvate onakvim kakav jesi. Oprah to konstantno čini te bez imalo predrasuda stupa u kontakt sa svima i zbog toga je izuzetno cijenjena.

Pokušajte je poistovjetiti s nekom hrvatskom javnom osobom, teško, zar ne? Ovime ne podcjenjujem hrvate koji javno djeluju, no da bismo mogli još mnogo toga naučiti, vjerujem da bi. Naši političari, nadređeni, ma nazovimo ih kako god želimo, djeluju samouvjereno i to je karakteristika koja se također traži. No malo ih je koji su uz to spremni pogledati istini u oči i otvoreno, hrabro, bez cenzure, komunicirati s javnošću kao Oprah. Evo nam njezinog primjera:

RETORIČKE SMICALICE (Eristička dijalektika)

Shopenhauer: Eristička dijalektika je umijeće vođenja prepirke da se uvijek bude u pravu

Upoznati smicalice vrijedi mnogo više zbog obrane, nego da bismo se njima služili.
Ljudi koji uvijek žele biti u pravu, urođenom lukavošću znaju sve smicalice i bez učenja.
Smicalicama se ne otkriva istina niti se išta dokazuje; one samo pomažu da se stvori dojam da je netko u pravu.
Smicalice su, zapravo, lažni argumenti i vrlo je važno znati ih prepoznati.

Proširenje protivnikove tvrdnje ili sužavanje vlastite
Primjer: netko tvrdi da fakulteti ne daju dobre gotove stručnjake (što je
moguće braniti), a mi mu podmećemo tvrdnju da su fakulteti
nekorisni (što je nemoguće braniti)
Primjer: zastupamo tvrdnju da je vladina politika dobra, a kad zapadnemo u
teškoće argumentiranja, sužavamo na vladinu monetarnu politiku ili
samo antiinflacijsku

Argumentum ad baculum
Argument prijetnjom
Primjer: Ako Hrvatska ne ukine ZERP neće se nastaviti pregovori s EU
Ako se ne povećaju plaće za 25% radnici neće doći na posao

Argumentum ad populum
Smicalica koja se sastoji od podilaženja publici, stereotipi se uzimaju za dokaze, za nešto što je “svima poznato” i što se ne treba argumentirati
Primjer: Svima je poznato da političari lažu stoga….
Opće je poznato da žene ne mogu biti dobre političarke pa zato…..

Argumentum ad misericordiam
Argument sažaljenja; poziv na samilost
Primjer: Mi koji smo žrtve rata, ovim zakonom postat ćemo još veće žrtve
I ovako jedva spajamo kraj s krajem, ukidanje troškova prijevoza
bacit će nas na prosjački štap

Argumentum ad personam
Napad na osobu; ne pobija se tvrdnja nego kredibilitet osobe koja tvrdnju zastupa
Primjer: Sada zastupaš zakon od 0 promila, a prošle subote si vozio doma
nakon 3 piva.
Ako te muči nedostatak parkirnih mjesta u Zagrebu, iseli se!

Argumentum ad hominem
Sličan ad personamu; napada se osoba, ali ono što je on nekad govorio
Primjer: Sada zastupaš zabranu pušenja na javnim mjestima, a kao student
govorio si da je to diskriminacija pušača

Retorsio argumenti
Iskorištavanje tuđeg argumenta
Primjer: A: on je dijete i ne smije ga se kažnjavati.
B: Baš zato što je dijete treba ga se kazniti tako da nauči na vrijeme
Primjer: A: ja neću održati govor jer imam tremu
B: baš zato moraš održati govor jer ćeš se jedino tako riješiti treme

Pretericija
Najava da se o nečemu “ne želi govoriti”, ali se svejedno kaže te time poveća znatiželja slušača
Primjer: Ja danas ne želim govoriti da je Vlada kriva za povećanje
nezaposlenosti već o tome kako riješiti taj problem

Koncesija
Figura kojom se dopušta protivnikovo stajalište, ali samo da bi ga se kasnije s još većim autoritetom pobilo
Primjer: Priznajem da vaš prijedlog zakona potpomaže demografsku politiku,
ali zanemaruje gospodarski napredak koji je u ovom trenutku bitniji

Argumentum ab utile
Temelji se na premisi da koristi vladaju stavovima, a realizira se tako da ukazujemo na korist od prihvaćanja našeg stava
Primjer: Novi način studiranja omogućit će manji broj ispita koje ćete trebati
polagati

Za kraj…

KRIZNO KOMUNICIRANJE

Mali priručnik u 10 koraka

Pripremiti se ili samo reagirati na krizu – pitanje je sad…

U svakodnevnom životu, a pogotovo kao studenti PR-a susrećemo se sa različitim modelima komuniciranja - krizno komuniciranje, korporativno komuniciranje, interno komuniciranje, komuniciranje s medijima, javnošću općenito, bezbrojan je niz načina na koji komuniciramo, te onih sa kojima komuniciramo…..
A jesmo li se ikada zapitali da li je komunicirati jednostavno? Komuniciramo li uvijek iz istih razloga? I najvažnije, radimo li to uspješno?

Pa uspjeh u životu ovisi o komuniciranju!

Kako idemo dalje u našem znanju i razumijevanju odnosa s javnošću, stavljamo sebe u ulogu promatrača ljudi oko sebe. Srećemo ih posvuda i pratimo kako komuniciraju. Uočavamo njihove greške, lošu komunikaciju prepoznajemo u startu, te smišljamo kako bismo mi u istoj situaciji reagirali. I kormilarimo…. Kormilarimo komunikacijom.

Krizna komunikacija predstavlja jedan od većih izazova svih nas koji smo za svoj poziv odabrali odnose s javnošću.

„Niti jedna organizacija nije imuna na krizu“ , kaže W. Timothy Coombs, u knjizi Ongoing Crisis Communications.

Drugim riječima, bilo da se radi o maloj privatnoj tvrtci, velikoj korporaciji, državnoj ili nevladinoj udruzi, ministarstvu, jedno je zajedničko – svi su podložni krizi. Ono što nas može uzdignuti od konkurencije, način je na koji ćemo se sa krizom nositi.

Definirajmo prvo samu riječ KRIZA, iako ne postoji jedinstveno gledište kod definiranja iste. Kriza nastupa iznenada, nenajavljeno i neočekivano. Ili pak može biti već ranije prepoznata, gotovo i očekivana. Svijet je zahvatila globalna financijska kriza, dakle za Hrvatsku pitanje nije bilo DA LI će ona pogoditi i nas, nego KADA će.

Londonska škola za odnose s javnošću krizu definira kao „ozbiljan incident koji utječe na čovjekovu sigurnost, okolinu, proizvode ili ugled organizacije. Obično je za takav incident svojstven neprijateljski stav medija prema njemu“.

Možemo, dakle, reći da je kriza je iznenadan događaj koji se uglavnom događa nepredviđeno i koji zahtjeva brzu reakciju. Kriza ometa uobičajene, rutinske aktivnosti, a izaziva nesigurnost onoga koga pogađa, a samim time i stres. U kriznoj situaciji, prva 24 sata po početku krize su i najvažnija 24 sata. Oni određuju smjer u kojem će se naša krizna situacija dalje odvijati.

Kriza je opasnost, ali prije svega IZAZOV i predstavlja mogućnost za novi početak. Proaktivan ili reaktivan pristup, važna je odluka za svaku organizaciju u krizi. Da li ćemo sami krojiti svoju sliku u javnosti, ili ćemo dopustiti medijima da je kroje za nas? Pa i mediji se nečime moraju hraniti, a nažalost živimo u vremenu u kojem je samo loša vijest „dobra“ vijest.

Prof. dr. sc. Zoran Tomić u svojoj knjizi „Odnosi s javnošću teorija i praksa“ govori kako da bismo riješili krizu najvažnije je najprije ustanoviti što se točno dogodilo, a onda krenuti s rješavanjem u 10 jednostavnih koraka:

1.) izabrati krizni komunikacijski team sastavljen od viših menadžera i glavnim direktorom na čelu. U svakom teamu mora biti i menadžer odnosa s javnošću, šef pravnog odjela i vanjski pravni savjetnik, direktor odjela koji proživljava krizu i stručnjak za područje u kojem je izbila kriza.

2.) Odrediti glasnogovornike u svakom teamu, koji su ovlašteni davati izjave, ali vrlo je bitno da je ta osoba medijski vješta. Također se mogu mijenjati „glasnogovornici“ tokom trajanja krize ovisno o pitanjima koja se otvaraju, kako bi se što vještije izbjegla „škakljiva pitanja“ odn. nevješti odgovori na ista.

3.) Priprema glasnogovornika - cijeli tim, predvođen menadžerom za odnose s javnošću treba dobro informirati i redovito „brifirati“ menadžera koji će davati izjave. PR menadžer će najbolje znati koje poruke treba odaslati u javnost, a pri tome je jako važan njegov osobni nastup i stav, odn. mora pokazati autoritet, da drži sve konce u svojim rukama.

4.) Definirati komunikacijske kanale unutar tvrtke - prvi znakovi krize mogu se primijetiti na bilo kojoj razini, ali osoba koja ih primijeti mora znati koga obavijestiti kako bi PR team mogao početi s djelovanjem. ( ta osoba može biti portir ili predsjednik uprave, bitno je znati kanale kojima će informacija doći u prave ruke ).

5.) Imati svoju listu novinara uvijek pri ruci, sa njihovim imenima i brojevima telefona. Uvijek nazvati novinare prije nego oni nazovu nas. Reaktivan pristup uvijek ostavlja dojam skrivanja!

6.) Pravilo zlatnog trokuta – treba odgovoriti na tri osnovna pitanja:
Što se dogodilo?
Koje su kratkoročne mjere koje ćemo poduzeti?
Koje su dugoročne mjere koje će biti preventiva za budućnost?
Pritom treba pokazati emocije, reći da nam je žao, staviti naglasak na osobe, pogotovo ako se radi o situaciji koja uključuje i ljudske žrtve, tada materijalna šteta postaje nebitna. Sve loše reći odjednom, jer davanje informacija na kapaljku samo produžuje interes medija, i produljuje vrijeme medijskog trajanja krize, te ponuditi kreativna i brza rješenja.

7.) Odrediti najvažniju ciljnu javnost – osim s medijima, u doba krize treba komunicirati i sa svojim ciljnim javnostima - djelatnicima, kupcima, vladinim institucijama ili drugim javnostima ovisno o uzroku krize, razmisliti dobro što njih brine i koju poruku treba poslati njima.

8.) Odrediti ključne poruke - treba biti kratak i jasan, s maksimalno tri do četiri poruke za sve dijelove javnosti.Također treba nastupati taktično, posebice u situacijama koje uključuju ljudske žrtve.

9.) Odabrati najbolje metode komunikacije – ovisno o tipu krize i ciljanim javnostima, treba izabrati najdjelotvornije komunikacijske metode koje brzo daju željene učinke. Medije možemo obavještavati :
- slanjem objave za medije i popratne dokumentacije
- pozvati ih na „jedan na jedan“ razgovor, ili
- organizirati konferenciju za novinare
Svaki dobar PR-ovac unaprijed će predvidjeti pitanja koja će novinari postavljati, i unaprijed sastaviti odgovore kako se ne bi našao u neugodnoj situaciji.

10.) Analiza krize. Tijekom trajanja krize, kao i nakon nje, trebali bismo pratiti medije, napraviti analizu medijskih sadržaja, izvući pouku za budućnost.

I za kraj, treba uvijek imati na umu da kriza nije ono što se stvarno dogodilo, nego ono što ljudi misle da se dogodilo!!! Stoga, vježbati, vježbati i vježbati kriznu komunikaciju!


Željka Medić

Literatura:
Zoran Tomić: "Odnosi s javnošću teorija i praksa", Synopsis, Zagreb - Sarajevo, 2008.
Grupa Autora: „Odnosi s medijima“, Masmedia, Zagreb, 2004.
Richard Luecke; „Upravljanje kriznim situacijama“ Harvard Business School Publshing Corporation, 2004.