UMIJEĆE ARGUMENTIRANJA
Volim mačevanje riječima - kad mačevi dolaze od naprijed.
Inge Meysel, njemačka kazališna i tv glumica
Često se u svakodnevnom razgovoru nađemo u situaciji da nam netko kaže: „Dobro, prihvatit ću tvoju tezu ako je dobro potkrijepiš argumentima !“ I što onda. Evo nekoliko malih teoretskih savjeta.
Što je argumentiranje - retorički postupak kojem je svrha djelovanje na razum?
Argumenitranje je postupak kojim tvrdnja zdravorazumski postaje slušateljima vrlo vjerojatno istinitom, odnosno to je pokušaj dokazivanja istinitosti jedne teze.
Pri tome imamo dvije situacije normalnu ili standard situaciju i fundamentalnu ili non-standard situaciju.
U standardnoj situaciji je zaključak, izveden iz teze, obavezan, odnosno deduktivan. U tom slučaju se prihvaća argumenat kao opravdan i važeći, odnosno takav argument čini jednu bazu koja više nije upitna, jer je dokaziva kao ispravna i obavezna.
Kod non-standardne situacije zaključak je upitan i sa time nije obavezan (deduktivan). Ili drugačije rečeno: Suprotno deduktivnom (obaveznom) argumentu, taj argumenat nema sve premise istinite i zbog toga njegov zaključak može biti pogrešan (tj. nije obavezan).
Retorika je umijeće ubjeđivanja i nagovora.
Osobu drugačijeg mišljenja u standardnoj situaciji pokušavamo ubijediti, a u
ne-standardnoj situaciji nagovoriti da prihvati naš argumenat.
Za svaku stvar sa istim pravom možemo diskutirati, i slabiju stranu možemo učiniti jačom.
Protagora
Dakle, za svaku tezu možemo održati govor, pa i za njen suprotni navod.
U svakodnevnici se ne koriste logične figure.
Osnovna situacija u diskusijama je slijedeća: navede se tvrdnja, mišljenje, norma ili optužba, i upita se: Zašto?
Odgovore na takva pitanja nazivamo argumentacijama.
Ponekad se prihvate, ponekad odbiju.
Svaki odgovor ima jedan cilj koji se želi postići, u suprotnom odgovor nije argumentacija.
Da bi bio dobar, argument mora ispuniti dva uvjeta: istinite premise i logičku snagu koja omogućuje da iz premisa izvedemo konkluziju, ako ne ispunjava jedan ili oba ova uvjeta, argument je loš.
Ako premise nisu istinite, ništa ne jamči istinitost konkluzijeAko nema logičke snage koja konkluziju povezuje s premisama, onda konkluzija ne slijedi (nije izvediva) iz premisa, pa opet ne možemo zaključivati o njezinoj istinitosti.
Sjetimo se usporedbe s izračunom površine sobe – izračun je loš ako sadrži pogrešku u mjerenju ili pogrešku u množenju.
Argument je loš:
- ako sadrži pogrešku u pogledu istinitosti ili logičke snage
- ako sadrži neistinitu (jednu ili više) premisa
- nema logičku snagu koja omogućuje da konkluziju izvedemo iz premisa
Za kraj ...
Svaki govornik mora prilikom pripreme svojh argumenata razmišljati i o protuargumentima, ako želi preduhitriti pitanja iz publike i zadržati vjerodostojnost.
Znati izabrati prave riječi, zadržati dostojanstvo u obrani vlastitih stavova, poštovati i razumjeti tuđe argumente — bitan su „ukras” svakog dobrog govornika i tolerantnog čovjeka.
Neka vaše rijči budu uvijek ljubazne, ali i začinjene solju, da biste svakome mogli odgovoriti na pravi način.
Novi Zavjet
Tatjana Ellers Bretz
Literatura:
Mirela Španjol Marković: Moć uvjeravanja, Profil, Zagreb 2008.
|
