Prvi hrvatski studentski PR blog Kairos

srijeda, 29.09.2010.

Ljetna stanka gotova.....ponovno se vraćamo u svijet odnosa s javnošću!



Nakon položenih ispita i zasluženog odmora, orni se vraćamo u svijet odnosa s javnošću. I ove godine se nadamo novim saznanjima o kojima ćemo vas redovito obavještavati. Pozivamo vas da nas ponovno redovito posjećujete, a mi ćemo se truditi zanimljivim tekstovima oplemeniti vaša saznanja o odnosima s javnošću.

Do prvog sljedećeg posta šaljemo vam lijep pozdrav,

Studenti Kairosa!

- 11:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 12.05.2010.

ANKETA

Smatrate li da cete nakon zavrsetka studija za OSJ odmah naci posao u struci?
Da, smatram da cu se odmah zaposliti u struci.
Ne, smatram da to zanimanje nije dovoljno prepoznato ili ga obavlja needucirani kadar
Mozda, vjerojatno cu raditi neke slicne poslove u okviru marketinga i prodaje
Ne, morat cu nastaviti sa skolovanjem i dodatnom specijalizacijom
Nista od navedenog
  
pollcode.com free polls

- 22:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 07.05.2010.

Kreativno pisanje u odnosima s javnošću

Fleksibilno razmišljanje najmoćniji je alat koji imate za stvaranje i upravljanje svojom budućnošću. Zapravo, to je jedini alat.“


Fleksibilnim razmišljanjem otvaramo vrata jednom potpuno drugačijem svijetu i spoznaji - stvaramo priliku za razvijanje kreativnosti. Jednom kada osvijestimo kreativnost, kada je naučimo koristiti te shvatimo njezinu široku primjenu, započet ćemo put bez kraja, beskonačnost mogućnosti, pogrešaka i ispravaka. Znat ćemo da je svaki pokušaj vrijedan i da nije uzalud.

Kreativnost u odnosima s javnošću jest onaj nevidljivi začin koji našim pisanim jelima daje egzotičnu notu i poseban okus. Bez kreativnosti, naši radovi su samo suhoparna rekla-kazala prepričavanja. Uz kreativnost, svaka objava ili priopćenje može biti drugačije. Ta kreativnost može ih spasiti da ne završe u uredničkom košu!

Kreativnost je sposobnost koju svatko od nas ima i kojom može stvoriti nešto novo, spajajući dva ili više elemenata u novom kontekstu kako bi se zadatku osigurala dodana vrijednost.
Kreativni čin sastoji se ne samo od osmišljavanja nego i vrednovanja dodane vrijednosti koju stvara. On sam po sebi nije novost, no mora proizvesti neki oblik vrijednosti koji će treća strana moći prepoznati
.

Ukratko, pojam kreativnosti možemo shvatiti kao fleksibilno razmišljanje o korisnim pitanjima u potrazi za dodanom vrijednošću.

S obzirom da djelatnici OSJ u najvećnoj mjeri ovise o novinarima, moraju poznavati njihove osnovne oblike izražavanja kako bi svoje materijale mogli kreativno prilagoditi onom pisanom obliku koji će prenijeti ono što bismo mi htjeli.

Novinarstvo ima svoje jasne oblike izražavanja. Tih se žanrova moraju pridržavati i djelatnici odnosa s javnošću ako žele bitno smanjiti lead time i osigurati svojim tekstovima konkurentnost i prolaznost. Kod pisanja za medije valja voditi računa o još nekim načelima koja su preuzeta iz poslovne komunikacije. Važno je upamtiti: Nije neoprostivo što nešto ne znate; teško je oprostivo što niste pogledali u pravopis, gramatiku, jezični priručnik ili rječnik. Jezični priručnici upozoravaju nas na banalne fraze i stereotipe koji su najčešće u sukobu s gramatikom i stilistikom, pa tako, u onom smislu gramatiku i stilistiku ovdje shvaćamo, u sukobu sa zdravim razumom. U jednom novijem, vrlo korisnom priručniku za pisanje poslovnih pisama stoji doslovce:

Ako ne činite ništa drugo osim što ste izbacili dosadne, stereotipne riječi i fraze koje pune uobičajenu poslovnu konverzaciju – ako pišete sa svježinom i iskrenošću – vrlo ste blizu da napišete uspješno poslovno pismo.

Ovaj koristan savjet nije ograničen samo na poslovna pisma, već ga djelatnici OSJ objeručke trebaju prigrliti. Sljedeća stavka na koju treba obratiti posebnu pozornost jest STIL.

Vaš stil to ste vi! Ako ćete pisati na vlastiti način, postupno ćete izgraditi osobni stil bez svjesnog napora. Vaš konkretan pristup može biti jezgrovit i oštar ili ležeran i elegantan; u potrazi za stilom nikad ne biste smjeli izgubiti iz vida prirodnu sklonost. U pisanju uvijek budite dosljedni. Možda se čini da će prepravljanje, obavezno za početnike, ukloniti sve tragove osobnosti iz vašeg rada, ostavljajući samo skelet početne zamisli koja vas je toliko uzbudila. Nemojte se obeshrabriti; jedan od najvećih problema koje mora svladati pisac jest očuvanje spontanosti i odstranjivanje nevažnosti, ponavljanja i nezgrapnih izričaja. To se može i mora činiti. Samo si dajte vremena.

Neprijatelji dobrog stila su: nepravilna gramatika i interpunkcija, klišei, sentimentalnost, nezgrapni izričaji, pretjerana uporaba pridjeva i slično.

Biti kreativan ne znači samo stvarati ideje iz gotovo ničega. Kreativne pojedince čini uspješnima njihova sposobnost da tuđe kreativne proizvode nadograde, korištenjem dobrih prilika i prikupljanjem vrijednosti. Ljudi koji briljiraju u zamjećivanju dobrih prilika prakticiraju sedam ključnih navika. Stephen Covey napisao je svjetsku uspješnicu „The Seven Habits of Highly Effective People“. Upute nam mogu pomoći i u kreativnom pisanju.

1. Budite principijelni
2. Vjerujte u postojanje dobrih prilika- uživite se
3. Trudite se više i češće
4. Sagledajte širu sliku
5. Upotrijebite sva poznastva i veze
6. Pretvorite negativno u pozitivno
7. Činite više

Važno je razlučiti da kreativnost nije samo talent, dar s neba ili neko čudo. Da bismo bili kreativni treba ispuniti neke preduvjete za to. Na prvom mjestu, trebamo poznavati temu o kojoj pišemo.

Kemija kreativnosti daje nam formulu koja to potvrđuje:
99% znoj + 1% inspiracije = KREATVNOST.

Radi se o vještini koja se vježba i razvija. Trebamo osvijestiti da će iza nas biti mnogo neuspješnih pokušaja koji nas ne smiju obeshrabriti. Važno je nikada ne odustati, treba izbrusiti taj kreativni dijamant, a rezultati naše kreativnosti će se (proporcionalno našem trudu) nizati jedan za drugim. Najbitnije je ne prepustiti se rutini, jer ona dovodi do kreativnog bankrota. Vježba, vježba i samo vježba će od nas stvoriti profesionalce. Nakon mnogo ponovljenih pogrešaka, uočavat ćemo ih, prije nego ih napišemo i već ćemo u mislima moći napraviti eventualnu predkorekciju. Samo na takav način sva naša buduća izvješća, najave i ostali pisani materijali biti će konkurenti, vrijedni i poželjni.


Ivana Stanković

Literatura:
SAPUNAR, Marko: Osnove znanosti o novinarstu, Naprijed, Zagreb, 2004.
GREEN, Andy: Kreativnost u odnosima s javnošću, Print, Zagreb, HUOJ 2007.
TOMIĆ, Zoran: Odnosi s javnošću teorija i praksa, Zagreb-Sarajevo, Synopsis, 2008.
DOUBTFIRE, Dianne: Kreativno pisanje, Zagreb, Kosinj, 1991.
BAUER, Ludwig-DUJIĆ, Lidija: Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji, Zagreb, 2006.







- 02:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 02.04.2010.

Sretan Uskrs!



Dragi naši blogeri,

od srca svima želimo sretan Uskrs i mirne nadolazeće blagdane! Zahvaljujemo na vašim posjetima koji nas ohrabruju da ustrajemo u objavljivanju novih tema i trudit ćemo se i dalje opravdati vaše povjerenje!

Vaši studenti Kairosa




- 23:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 20.03.2010.

ČINI LI ODJEĆA ČOVJEKA?

Mojim kolegama koji su javne osobe svaki dan započinje s pitanjem koje obaveze imaju na rasporedu te što će stoga odjenuti. Žene, koje po prirodi provode više vremena ispred otvorenog ormara i svakodnevno su zgranute činjenicom kako ponovno nemaju što za odjenuti o tom pitanju razmišljaju više od muškaraca, no i oni su svjesni kako u njihovom slučaju odjeća čini čovjeka.

Posao u redakciji dozvoljava ležernije odjevne kombinacije dok trenutak kada se upale kamere od javnih televizijskih lica traži odjeću primjerenu situaciji. Oni ne stvaraju dojam samo o sebi već i o organizaciji u kojoj rade, a s obzirom da ih u tom trenutku gleda veliki broj ljudi izgled pred kamerama mora biti doveden do savršenstva.

Stvar je na prvi pogled vrlo jednostavna, znamo da službenu ustanovu nećemo posjetiti u ležernoj odjeći poput natikača i isto tako znamo kako na ležernu zabavu nećemo doći službeno odjeveni.

Zašto i koliko je zapravo važna tvrdnja kako odjeća čini čovjeka?

U prvih sedam sekundi ostavljamo prvi dojam za koji nećemo dobiti drugu priliku. S obzirom da smo sami prava hodajuća poruka potrebno je obratiti pažnju na neverbalnu komunikaciju koja je dio konverzacije i komunikacije. Prva razina neverbalne komunikacije je vizualna i ona čini 55 % komunikacije, što znači da prvo primjećujemo kako je osoba odjevena te je li njegova odjeća primjerena određenoj situaciji.

Odjeća utječe na četiri dimenzije kredibilitet, stručnost, simpatiju, privlačnost i nadmoć, a to se itekako vidi i osjeti kada su u pitanju televizijska lica.

Čini li odijelo čovjeka je pitanje na koje će različiti ljudi dati različite odgovore, no svi će se složiti kako je baš ono što imamo na sebi jedna od prvih stvari koje našim sugovornicima upadnu u oči. Činjenica je kako nam skupi kaput neće pomoći da prikrijemo ostale nedostatke, no može itekako podebljati ono što predstavljamo.

U neverbalnoj komunikaciji odjeća je na drugom mjestu po važnosti. Komuniciramo odjećom i taj jezik je mnogo snažniji od verbalnog. Pravilan odabir odjeće i izbor boja može nas izdvojiti od ostalih u radnom okruženju i dati nam prednost pred ostalim suradnicima.

Prilikom samo jednog nastupa na televiziji osobu će vidjeti više ljudi nego što će ih susresti možda i tijekom cijele godine stoga treba dati sve od sebe i usavršiti nastup i izgled. Odjeća će tu, dakle odigrati vrlo važnu ulogu pa ju je potrebno pomno odabrati, isprobati prije nastupa, fotografirati se pa čak i snimiti kamerom, te sve to pogledati vrlo kritičkim pogledom. Najbolji način da predstavite sebe i poruku je taj da se pridržavate klasike jer je najsigurnija.

Tijekom nastupa ili izlaganja potrebno je slušatelje uvjeriti kako pred sobom imaju kompetentnog profesionalca koji razumije važnost situacije. To nas ponovno vraća na ono kako se najbolje pridržavati poslovnog odijela tj. kostima. Odjeća svakako mora biti čista i izglačana.

Kako bi izgledali uvjerljivo bitno je da se u toj odjeći osjećate dobro te da se krećete s lakoćom. Vrtoglave potpetice, bez obzira koje su marku neće ostaviti taj dojam, a isto tako niti preuska košulja.

Voditelji i informacije kojima se najviše vjeruje

Prema istraživanjima koje je provela agencija Puls u studenome 2009. Dnevnik Nove TV je informativna emisija kojoj se najviše vjeruje.

Cilj istraživanja bio je utvrditi stupanj povjerenja građana u informacije koje nude središnje informativne emisije triju televizija u Hrvatskoj, njihove voditelje i općenito televizijske postaje. Istraživanje je pokazalo da je televizija i dalje medij putem kojega se građani najviše informiraju i najviše mu vjeruju.

Najboljom TV postajom ispitanici su ocijenili Novu TV (41,6%), potom HTV (29,3%) i na kraju RTL (20,6%).

Što o važnosti odijevanja misle voditelji Nove TV?

Voditeljica informativnog programa Nove TV Ivana Paradžiković i urednica emisije “Provjereno” jedno je od najomiljenijih TV lica. Svoj posao shvaća vrlo ozbiljno te je svjesna kako je odjeća bitna za posao kojim se bavi.

“U potpunosti se slažem s uzrečicom “odijelo čini čovjeka”. Naš izgled, stil i način odijevanja služe nam za predstavljanje sebe drugima.
I prije nego progovorimo odjeća puno kaže našem sugovorniku.
U mom poslu odjeća je iznimno bitna. U informativnom programu, svrha voditelja je da prezentira gledatelju vijest, stoga je vrlo važno da svojim izgledom ne odvlači pozornost od onoga što govori.
Veliki nakit, jarke boje, uzorci, upadljive naušnice, zveckavi dodaci, provokativna odjeća i duboki dekoltei su detalji koji se moraju izbjegavati, jer odvlače pažnju od bitnog -informacije.“


Građanima je vremenska prognoza jednako važna kao i glavni dio središnjih informativnih emisija, a meteorolozi ili voditelji koji čitaju prognozu također moraju paziti na odjeću u kojoj se pojavljuju pred kamerama.

Voditeljica na Novoj TV Mirna Maras dio je informativnog programa, a prilikom odijevanja itekako pazi da niti jedan dio tijela ne bude previše istaknut.

„Pred kamerama se pojavljujem u jednostavnoj odjeći, bez nakita i jednostavne frizure. Važno je ne odvlačiti pažnju odjećom već gledateljima prenijeti vijest. Slažem se s tvrdnjom da odjeća čini čovjeka jer nam je prilikom prvog kontaktna bitno ono vizualno. Gledamo je li osoba odjevena s ukusom i primjereno situaciji, no ako nema drugih kvaliteta tu osobu odjeća neće izvući.“

Voditelji koji se pojavljuju u emisijama zabavnog karaktera odjeveni su ležernije, no također poštuju pravila odijevanja u javnosti. Za njihov su izgled pred kamerama također odgovorni stilisti, s čijim se izborom ponekad ne slažu.

Jedna od najeksponiranijih i najizazovnijih voditeljica je svakako Nikolina Pišek kojoj je odjeća uvelike pomogla da od sebe stvori brend. I dok možemo reći kako u njezinom slučaju odjeća čini čovjeka, mnogi je baš zbog odjeće na temelju prvog dojma krivo procjenjuju.

“Odjećom nehotice odašiljemo signale i ostavljamo prve impresije na ljude iz svoje okoline. Govorimo im ponešto o svom karakteru te otkrivamo jesmo li npr. površni ili disciplinirani. Kada smo neformalno odjeveni možemo drugima odjećom reći puno o sebi te isto tako i pročitati puno toga o njima.
U mom poslu je odjeća važna, no za mene ju odabiru stilisti. Trudim se što više utjecati na to, no često je ono što nosim pred kamerama izričaj stilista više nego moj. Na sceni se također žrtvujem za neku priču, a tada je odjeća više kostim, kao npr. u slučaju Farme.
Kada je riječ o kolegama u informativnom programu iza njih stoji vjerodostojnost pa priliči da poštuju pravila odijevanja te se pred kamerama pojavljuju u strogo uniformiranoj odjeći.
No također postoje oni koji si mogu dopustiti odmake, a to su ljudi s estrade. Postoje pojedinci koji imaju dozu ekscentričnosti kao dizajnerica Wivienne Westwod koja je u posjet kraljici Engleske došla gotovo gola ili pjevačica Lady GaGa. Obje odjećom šalju poruke.”


Voditelj emisije Red Carpet Daniel Delale smatra kako čovjeka ne određuje odjeća već njegovi postupci.

“Imao sam prilike razgovarati s mnogim velikim ljudima u svijetu estrade koji iza sebe imaju velike stvari, a bili su odjeveni vrlo jednostavno. Što je čovjek veći to je jednostavnije odjeven. Poštujem pravila odijevanja i na to jako pazim, a moram priznati i da mi laska titula najbolje odjevenog voditelja u 2009., no to je nagrada za Novu TV jer mene kao i moje kolege odijevaju stilisti. Ja ipak smatram kako odjeća ne čini čovjeka.”

Ana Kolak

Literatura:
Božo Skoko: Priručnik za razumijevanje odnosa s javnošću, Millenium, Zagreb, 2006.
Tomić,Spahić,Granić: Strategija izbornih kampanja, Synopsis, Sarajevo, 2008.,
Gattesman Deb, Mauro Buzz: Umijeće javnog nastupa, Jesenski i Turk
Istraživanje agencije Puls, studeni 2009.






- 23:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.02.2010.

PROMJENOM DO USPJEHA

U 21. stoljeću tempo života nemilosrdno je brz. Događaj, odluka, ili čak glasina, započeti na jednom kraju svijeta mogu gotovo trenutno utjecati diljem planeta, zahvaljujući brzini elektronske pošte i satelitskoj komunikaciji. To napose vrijedi u poslovnom svijetu jer su tržišta nestalna i milijuni dolara mogu se zaraditi ili izgubiti u minuti. U komercijalnom svijetu održavanje koraka znači da se neprestano treba nositi s promjenjivim situacijama.

Promjena je, dakle, zbilja korporacijskog života.


No, naš stav prema promjeni također može utjecati na poslovni uspjeh ili poraz. Trebamo li reagirati na promjenu kada se dogodi ili prije toga? Ako želimo izdržati oštru konkurenciju, moramo djelatno prihvatiti promjenu, čak i unaprijed djelovati.

Ali kako da krenemo u tom smjeru? Promjenu ne možemo kontrolirati prije nego je shvatimo. Promjena se ne događa sama po sebi, ona se pokreće s razlogom, mišlju i idejom. Razlog promjene može biti ili izvan ili unutar organizacije.

Na globalnoj razini vaša organizacija može biti pod vanjskim utjecajem izvanjskih sila, kao što su prirodne katastrofe, politički događaji ili novi propisi vlade koji vas prisiljavaju da promijenite metode poslovanja. Konkretno, konkurencija može postati žešća ili pak održavanje koraka s novom tehnologijom može promijeniti vaš način poslovanja.

Ostale su promjene unutar vaše organizacije. Unutarnji čimbenici koji pokreću promjenu mogu prizaći iz problema koji treba riješiti ili iz želje za stalnim poboljšavanjem. Naprimjer, smanjivanje proračuna, razmirice među odjelima i uvođenje novoga računalnog sustava mogu uzrokovati promjene koje zahtjevaju da namještenici budu fleksibilniji glede tipa i količine posla koji rade.

Logičan i nameće se sam po sebi, kao instiktivna reakcija na promjenu, je OTPOR. Može li se savladati i kako suzbiti negativnu reakciju? Na ova pitanja mogu odgovoriti tvorci životnih mudrosti, odnosno načela koja se mogu primjeniti na promjene bilo kojeg tipa. Neke od tih mudrosti dijelim sa vama:

Ništa izvanjskoga ne utječe na mene.
Walt Whitman


Nikome neću dopustiti da obezvrijedi moju dušu navodeći me da ga mrzim.
Booker T. Washington



Kad se nađeš u tako tešku, nezavidnu položaju da ti se čini kao da se sve urotilo protiv tebe i da više ne možeš izdržati ni časka, ne predaj se, jer to je tek jedno mjesto i jedna točka u vremenu koje će jednostavno proći.
Harriet Beecher Stow
e



Kada se dogodi neka neočekivana promjena zapitaj se; hoćeš li u svakoj teškoj nepredviđenoj situaciji pokleknuti i poput djeteta se predati samosažaljenju? Ili ćeš uvijek tragati za dobrime, čak i u najtežim nedaćama, podsjetiti sam sebe na to da će se ono što možda danas izgleda kao nesreća već sutra pokazati tek kao zaobilazni put kojim ćeš dospijeti do uspjeha još većega no što je onaj koji bi postigao da si ostao na prvotnom putu? Zapamti, ništa izvanjskoga, nijedan čovjek, nijedan događaj, nema nad tobom nikakve moći, osim ako ti to ne dopustiš, jer ti vladaš svojim mislima!

Winston Churchill je dao najkraći govor u povijesti, na svečanoj dodjeli diploma na jednomu otmjenom učilištu. Nakon podužeg, zamornog uvoda, Sir Winston je polako prišao katedri i izrekao samo osam riječi: "Nikad...nikad...nikad...nikad...nikad...nikad ne odustaj!"

Prema tome, promjenu treba proživjeti kao proces. Ako je dobro planirana, kontrolirana i luči pozitivne rezultate treba je pozdraviti i prihvatiti nove izazove koji nam stižu. Na taj način ne sumnjam da se promjenom može doći do uspjeha!


Ivana Stanković

Literatura:
Rebecca Potts & Jeanenne Lamarsh: "Promjenom do uspjeha", Školska knjiga, Zagreb, 2005.
Og Mandino:"Zadatak: Uspjeh!", Veble commerce, zagreb, 2002.

- 22:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.02.2010.

ZAPREKE PREGOVARANJA

Vješti pregovarač vidi poteškoće kao zapreke koje treba svladati, a ne kao nepremostiva ograničenja koja ometaju daljnji napredak. Neke od najčešćih zapreka pregovaranja su manipuliranje, bijes ili zloporaba moći.

SUKOB MOĆI

Moć nije uvijek povezana s položajem - osoba koja ujedinjuje veliko znanje o poslu koji zastupa s izvrsnim poznavanjem pregovaračkih vještina, može baratati velikom osobnom moći, neovisno o svojem položaju. I ravnoteža moći može se mijenjati od pregovora do pregovora, čak ako je uvijek riječ o istim dvjema osobama. U svakoj raspravi osoba koja se nalazi u položaju da dobije najviše, a izgubi najmanje, ujedno je i namoćnija osoba.

Ako znamo da smo mi ti koji imamo moć tijekom pregovora, tada moramo biti oprezni, te se tom moći moramo oprezno koristiti kako bismo održali pozitivno pregovaračko ozračje. Moć ne bi nikad trebalo iskoristiti da bi se prijetilo drugima, nego, naprotiv, omogućiti im da osjećaju poštovanje i prihvaćanje. Imajte na umu da se ljude koji svjesno nastoje demonstrirati svoju moć često doživljava arogantnima.

Nažalost, neki pregovarači pokušavaju iskoristiti svoju moć kako bi drugu stranu ponizili u svojem nastojanju da je prisile na neki odgovor. Sjetite se da moć zloporabljuju oni ljudi čija je moć umanjena zbog njihova vlastitog ponašanja. Primjenite svoju samosvijest, te otklonite mogućnost da vas se zastraši ili oslabi:

ako ste kadri mirno pretvoriti negativno ozračje u pozitivno, tad ćete, steći moć i biti je kadri smisleno upotrijebiti.


MANIPULACIJA

Manipulacija podrazumijeva uporabu različitih taktika da bi se drugu stranu nagnalo da učini nešto što vi želite, po mogućnosti da ona ne bude svjesna onoga što se zbiva. Svaki pregovarač ima u sebi nešto manipulirajuće.

Postoji mnogo pozitivnih oblika manipilacije - često se napori da se zagladi nakostriješeno perje, bilo pomirbom bilo rješavanjem sukoba, smatraju oblikom manipulacije. Oblik je manipulacije i preuzimanje nadzora nad pozitivnim ozračjem, uz uvjet da vodimo računa o potrebama druge strane, te njezina uvjeravanja, s pomoću naših vještina, da razmotri i naše stajalište.Ako se to sve radi u nakani da se stvori pobjedonosno rješenje za obje strane, tada ovakav način manipulacije može biti sastavnim dijelom uspješnog pregovaranja. Primjerice, prodavač zna da ćete kupca traženog priozvoda, vjerojatno zbuniti, te ga dovesti u položaj da teže donese odluku. Dajući na raspolaganje tri od četiri mogućnosti pozitivno je manipulativno sredstvo koje će objema stranama olakšati postupak.

Obično za negativnim oblicima manipulacije posežu pregovarači koji imaju na umu samo vlastite interese, a ne interese obiju strana. Vrlo često pokušaji manipulacije pokušavaju stvoriti dojam hitnosti. Ne raspolažete li s dovoljno podataka na temelju kojih biste napravili kvalitetnu procjenu, odbijte biti izmanipulirani u takvoj situaciji.

Ključno je da, suočeni s manipulacijom, budete svjesni toga što se događa. Kad vas tko pokuša navesti da učinite nešto u njegovu korist, no na vaš račun - možda rabeći taktiku požurivanja ili laskanja - a da vi toga niste svjesni, tad ste izmanipulirani. Ako shvatite što se događa, više se neće vama manipulirati.


BIJES I SUKOB

Bijesni ispadi tijekom pregovora mogu se kretati u rasponu od ledene tišine do izljeva teških riječi. Bijesna osoba može uvrijediti, poniziti, čak i fizički prijetiti drugima. Neverbalni pokazatelji bijesa teško se mogu prikriti - stisnuti mišići lica, koža se zajapuri ili problijedi, a osoba može odgurnuti svoj stolac od stola, pa i napustiti prostoriju. Takav sukob može krajnje štetno utjecati na pregovaračko ozračje. Želimo li spasiti pregovore i nastavak dugotrajnog odnosa između strana, bitno je da se znamo nositi s bijesom - vlastitim ili drugih ljudi - brzo i djelotvorno.

Ipak, povremeni sukobi tijekom pregovora mogu biti pozitivni. Sukobljavanje može pomoći pri iznošenju osjetljivih pitanja na površinu, dopuštajući objema stranama da svoju energiju usmjere na postavljanje takvih pitanja.

Suočite li se, tijekom pregovora, s nečijim bijesom, katkad je najbolje ne reagirati odmah. Općenito se, za dobrobit pregovora preporučuje, da izbjegavate bilo kakve osobne napade, te da se usredotočite na pitanja o kojima se raspravlja. Vaša sposobnost da zadržite pribranost najčešće će posramiti drugu osobu i navesti je da nadzire svoje ponašanje. Pewdložite joj da svatko od vas sastavi popis prijepornih točaka, a zatim se dogovorite kojim ćete redoslijedom o njima raspravljati. Ne može li se bijes obuzdati, tad uzmite stanku ili pripremite nastavak za neki drugi dan. Kad sljedeći put susretnete tu osobu, u slučaju nove erupcije bijesa za posrednika odredite neutralnu osobu.

Pretpostavljate li da su upravo vaše riječi ili postupci odgovorni za nastali sukob, prođite u mislima kroz tijek događaja. Jeste li imali neprijateljski stav prema drugoj osobi ili vas je ona uzrujala? Ako je tako, moguće je da ste te osjećaje pokazali a da toga niste bili svjesni. Proučite govor i neverbalne znakove druge strane. Zbog toga što ih je teško glumiti, neverbalni znakovi mogu biti od pomoći pri određivanju toga je li riječ o stvarnom bijesu.

Ako, za trajanja pregovora, osjetite da u vama raste bijes, trebate ga potisnuti prije nego provali i završi sukobom. Jednostavna vježba disanja može vam pomoći zadržati bijes pod nadzorom.Vježbe treba primjenjivati redovito kako bi nam postale prirodne, to će nam olakšati njihovu primjenu
.


Ivana Stanković

Literatura:
Juliet Nierenberg i Irene S. Ross: "Tajne uspješnog pregovaranja", Školska knjiga, Zagreb, 2005.

- 00:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 02.02.2010.

GOVOR NA TV-u

Govor na televiziji je autonoman, nametnut i općeprihvaćen način komuniciranja.

U 20. stoljeću govor je dominantni oblik komunikacije.
Društveni uvjeti za govor na televiziji : masovna istodobna uključenost u javnu komunikaciju, aktivna(dvosmjerna) suradnja društvenih uloga u komunikaciji, stvaranje i upotreba znakova i značenja, ritual i procedura radi održanja ravnoteže između komunikacijskih sistema i procesa.

Stvaranjem vlastitih pravila, masovni mediji stvaraju i vlastitu autonomiju.


Kao pomagalo ili komunikativna tehnika, masovni mediji mogu poslužiti da se komunikacija, javna i privatna, razviju u novom mediju.
Javni masovni mediji moraju svoje zakone stvarati tako da ne proturječe općim pravilima javne komunikacije.

Govor na televiziji

Televizija je javni masovni medij.
Ostvaruje javnu masovnu komunikaciju.
Javnost televizijske komunikacije određena je njezinim tehničkim dosezima:
U ekonomskim uvjetima današnjice može opstati samo TV koja se ne obraća gledatelju privatno, već gledatelju nosiocu neke uloge u društvu.
Rasprostranjenost pristanka na takav način komunikacije osigurava masovnost TV komunikacije: velika većina pojedinaca prati TV program i tako sudjeluje u masovnoj komunikaciji.
Govor na televiziji, kao i uopće, može biti umjetnički i retorički.
Umjetnički govor usmjeren je gledateljima posredno: oni ga slušaju kao slučajno, kao da prisluškuju, a govornik se usmjerava prema svojem tekstu.
Retorički je govor namjerno i izravno usmjeren i sugovornicima u programu i gledateljima - govornik im upućuje svoj govor.
Tek se u retoričkom govoru na televiziji ostvaruje javna komunikacija u potpunosti, komunikacija jedne društvene uloge s drugom.
Uz pomoć još jednog medija, telefona, i gledatelji mogu svoj govor usmjeriti svoj javnosti.

Govor na televiziji kao društvena činjenica

Govor na televiziji kao javna komunikacija zacijelo jest način djelovanja: pojedinci, društvene skupine ili društvene institucije preko televizijske društvene uloge govorom mogu djelovati na sve društvene uloge.
Da se govor na televiziji ovjeri kao društvena činjenica, treba potvrdno odgovoriti na četiri pitanja:
1. je li govor na televiziji način djelovanja,
2. je li to djelovanje pojedincu nametnuto,
3. je li to djelovanje općenito u cjelokupnom dotičnom društvu
4. ima li to djelovanje vlastitu opstojnost.
Zapravo, već samim time što je svaki govor komunikacija, bilo koji govor jest djelovanje.

TV traži vlastiti govor

Iako se radiodifuznom tehnologijom može prenositi baš svaki govor, TV traži vlastiti govor, različit od onog u malo različitim medijima kao što su radio ili film.

Zašto je govor na TV poseban?

Potpun odgovor na ta pitanja mogla bi dati disciplina koja bi u obzir uzela sve okolnosti i društvene i govorne.
Nova bi se disciplina mogla zvati sociolalologija (societas, lat. = društvo; lalia, grč. = govor; logo , grč. = znanost).

Društveni uvjeti posebnosti govora na televiziji

Glavna razlika u uključenosti sudionika u govornu komunikaciju TV medijem od uključivanja u druge oblike društvene komunikacije je osigurana mogućnostima tehnologije televizijskog medija.
U govornoj komunikaciji na TV komunikacija je javna, masovna i istodobna.

Govor na televiziju je dvosmjeran

Dvosmjernost govorne komunikacije televizijskim medijem ostvaruje se izravno kroz TV medij, posredno uz pomoć drugih masovnih medija (npr. pisma čitatelja u tisku) ili TV službi gledatelja

Govorni uvjeti posebnosti govora na TV

Govornom komunikacijom u televizijskom mediju profilirali su se i govorni uvjeti te komunikacije.
Škarić opisuje 5 skupina tih uvjeta: govornost, osobnost, logičnost, poetičnost i pravilnost.
Škarić na drugom mjestu razlaže iste uvjete u 3 skupine: govornost, purizam i eleganciju.
Govor za govor na televiziji postavlja jedan uvjet: da govor bude razvijen u potpunosti — govor, sav govor i ništa osim govora.
Taj je dio u definiciji govora obuhvaćen odrednicom 'optimalna komunikacija'.
Ovaj je uvjet postavljen kao generalizirajući sistem.
On će spriječiti socijalnu determinaciju govora nekim drugim sistemom (najčešće jezičnim i pismovnim) i spriječit će ograničenje govornika modnim ili kulturalno preuskim modelom govora.

Zaključak

Govor na televiziji ima posebnu i jedinstvenu društvenu ulogu.
Istodobno i masovno uključuje društvene uloge u javnu audiovizualnu komunikaciju.
Govor na televiziji jest društvena činjenica.
Sociološkim kriterijima valja dodati i kriterije znanosti o govoru, tj. lalološke (fonetičke) kriterije
Izneseni kriteriji i uvjeti posebnosti govora na televiziji nisu jedini oblik vrednovanja društvene uloge govora na televiziji, nego tek jedna mogućnost


Tatjana Ellers Bretz

Literatura:
Ivo Škaričić:U potrazi za izgubljenim govorom, Školska knjiga, Zagreb 1988.
infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva02_03/Ivankovi.htm










- 08:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.01.2010.

ORGANIZACIJSKE KULTURE

Razumijevanje korporacijske kulture neophodno je za poslovno komuniciranje. Brojne su definicije organizacjske kulture, ali većina ih spominje koncepte kao što su: vrijednosti, uvjerenja, filozofija, standardi i način razmišljanja. Vrlo je bitno kako se ti koncepti razvijaju tijekom vremena kao reakcija na organizacijske potrebe za vanjskom prilagodbom i unutrašnjom integracijom koje su zajedničke pripadnicima neke organizacije.

Ukratko, organizacijska kultura se odnosi na to „kako ovdje obavljamo stvari“.

Koncept organizacijske kulture potekao je iz antropološkog proučavanja kulture, a preko studija organizacije došao je i do menadžmenta. Studiji organizacije započeli su s tejlorizmom i principima znanstvenog menadžmenta (1927.-1932.)  znanstvenici su tvrdili da bi se planovi organizacije radnih mjesta trebali temeljiti na strogim znanstvenim principima. Do pred kraj 50-tih godina prošlog stoljeća studijima organizacije dominirala je škola međuljudskih odnosa u kojem je „otkrivena“ kultura kao važna sila u organizacijama. Ideja da organizacije imaju kulturu razvila se u koncept organizacijske kulture, koja je danas toliko važna u organizacijskoj teoriji, menadžmentu i poslovnim studijima.

U smislu poslovnog konteksta, kultura je nužno sužena u primjeni i konceptualizaciji. Organizacijska kultura je usmjerena na organizacijsku razinu i uglavnom se bavi fenomenima na toj razini.

Organizacijska kultura se odnosi na određene skupine ljudi koji dijele ista mišljenja o svojoj skupini, njezinom okruženju i odnosu prema tom okruženju. Ona obuhvaća podučavanje (svjesno) ili socijalizaciju (nesvijesno) pridošlica o prihvaćenim normama, vrijednostima i temeljnim pretpostavkama i stoga ima važan utjecaj na komunikaciju u organizaciji.
Po Scheinovoj definiciji, organizacijska kultura obuhvaća ideju da kultura nastaje djelomično kao rezultat prilagodbe skupine svojem vanjskom okruženju koje se može promjeniti iz raznih razloga, no uglavnom se radi o promjenama ekonomskih, socijalnih uvjeta, tehnološkom razvoju ili postupcima konkurencije...
Organizacije su pored spomenutog vanjskog okruženja istovremeno podređene i unutarorganizacijskim zahtjevima kao što su promjene nastale spajanjem dviju tvrtki ili restrukturiranjem. U tako neodređenom i neizvjesnom okruženju menadžeri trebaju odlučiti kako najboje postupiti da bi organizacija opstala (kao najmanji zahtjev), a moraju biti u mogućnosti djelotvorno komunicirati svoje odluke i strategije.
Ne uspije li menadžer i njegova organizacija u tome  suočit će se s novim prijetnjama i promjenama uključujući otkaze menadžera i zaposlenika te gubitak samopoštovanja i srozavanja socijalnog statusa.
Stoga, nije iznenađujuće što ljudi u organizacijama razvijaju kulturu pomoću koje se lakše nose s neizvjesnošću. Kultura pripadnicima organizacije pruža mogućnost da se kolektivno suoče s neizvjesnostima u svojem okruženju.

Kako u društvenom životu, tako i u organizaciji ljudi stječu mentalitete ili kulturne modele koji im objašnjavaju sve ono što postoji, način na koji je sve to nastalo i što b ono trebalo biti. To nisu racionalni sustavi i uvjerenja nego interpretativni skupovi uvjerenja, vrijednosti, normi i temeljnih pretpostavki koji se uzimaju zdravo za gotovo, a koji su se pokazali korisni u prilagodbi neizvjesnosti integraciji. Kulturu možemo opisati kao ledenu santu jer vidljivi aspekti kulture predstavljaju samo jedan njezin dio.

Kulturni modeli su jače nabijeni emocijama i otporniji na promjene od racionalnih uvjerenja jer ljudima pružaju osjećaj sigurnosti u situaciji kada su suočeni s neizvjesnošću, ali i zato što nastaju u okolnostima koje se ne mogu racionalno razumjeti ili predvidjeti.
Ljudi snažno vjeruju u svoje ideologije i kulturne modele. Potičuću jedne postupke, a zabranjujući druge, kulturni modeli usmjeravaju ljudsko ponašanje zbog čega ljudi uglavnom ponavljaju uspješne modele ponašanja, integriraju se na predvidljiv način i izbjegavaju određene opasnosti i sukobe što, zauzvrat, dalje jača njihovu vjeru u svoje modele.
Organizacijske kulture su kolektivni fenomeni.
Oni utjelovljuju ljudske reakcije na neizvjesnost i kaos koji su neizbježni u organizacijskom iskustvu. Ove reakcije dijelimo na dvije glavne kategorije:
- bit kulture
- oblici kulture
Bit kulture su zajednički, emotivno nabijeni sustavi vrijednosti, uvjerenja i temeljnih pretpostavki izraženi u kulturnim modelima (Geertz, 1973.). Npr, u poslovnom svijetu temeljna pretpostavka organizacije može biti maksimalizacija profita dioničara ili povećanje prodaje.
Kulturni oblici obuhvaćaju vidljivo ponašanje te fizičke i materijalne predmete pomoću kojih pripadnici kulture jedni drugima izražavaju, potvrđuju i komuniciraju bit kulture (Schein, 1985.). Organizacija primjerice, može koristiti različite načine prenošenja svoje kulture novim zaposlenicima. Kulturni običaji kojim novi zaposlenici „primaju“ kulturu u organizaciji mogu biti sastanci, programi obučavanja, mentorstvo ili priručnici o politici tvrtke.

Kultura se stvara, razvija i obnavlja putem novih procesa. Organizacijska kultura je prirodna posljedica društvenih interakcija koje se odvijaju u organizacijama.



Tatjana Ellers Bretz

Literatura:
Michael J. Rouse & Sandra Rouse: Business Communications, A Cultural and Strategic Approach  Poslovne komunikacije, Kulturološki i strateški pristup, Masmedia, Zagreb, 2005.









- 17:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 16.01.2010.

MEDIJII ZA UNUTARNJE JAVNOSTI

Najvažniji odnosi organizacije su odnosi sa zaposlenicima i to na svim razinama.

Pojam javnosti i zaposleničkih javnosti odnosi se jednako na one koji su u organizaciji nadređeni i podređeni. Ove javnosti predstavljaju najvažniji resurs organizacije - njezine ljude.

Alvie Smith, bivši direktor korporacijskih komunikacija u GM-u navodi dva čimbenika koji mijenjaju komunikaciju sa zaposlenicima te u upravi izazivaju respekt za ovaj dio zadatka odnosa s javnošću:

1. vrijednost razumijevanja, timskog rada i predanost zaposlenika ostavrenju rezultata organizacije na koju utječe učinkovita interaktivna komunikacija unutar organizacije koja održava njen specifičan način života.

2. potreba za izgradnjom snažne menadžersko – komunikacijske mreže u kojoj će svaka nadređena osoba biti odgovorna na svim razinama za uspješnu komunikaciju sa svojim zaposlenicima.

Informacije bi trebale biti vezane za neposredne radne zadaće ali bi morale uključivati i ključna poslovna pitanja koja utječu na ukupnu organizaciju.

Smith smatra da organizacije gube znatan dio svojih ljudskih potencijala jer ne daju dovoljan prioritet učinkovitoj dvosmjernoj komunikaciji kao temeljnom preduvjetu odnosa između uprave i zaposlenika i cjelokupne radne djelatnosti, tu posljedicu naziva „drijemanjem na poslu“.
Po nekim procjenama zbog nelojalnosti zaposlenika i njihove nedovoljne predanosti organizacijskijm ciljevima, američki biznis gubi više od 50 milijardi dolara godišnje, a prema nekima neaktinost zaposlenika koji uskraćuju svoje najbolje sposobnosti i ideje i izvlače se na račun prosječnog rada.

Koja je uloga osoblja za odnose s javnošću?

Sa svojom okretnošću i sposobnošću ima središnje mjesto u upravljanju internim odnosima - zašto? zbog svoje uloge u usklađivanju i posredovanju, koje je danas nužno u komunikaciji sa zaposlenicima.

Primjeri:
Apple Computer smatra da je komunikacija sa zaposlenicima „ključni faktor za održavanje široko otvorenog i naprednog radnog okruženja, kao i najvažniji kanal koji omogućava jednoj razgranatoj, prihvaćenoj i decentraliziranoj organizaciji da ostane usmjerena i usklađena.“

R.W.Allen – predsjednik i glavni direktor Delta Airlinesa smatra da se uspješna komunikacija sa zaposlenicima razvija u atmosferi povjerenja za koje postoji barem 7 preduvjeta:

1. povjerenje između poslodavca i zaposlenika
2. otvorene informacije koje slobodno teku prema gore, dolje i sa strane
3. zadovoljavajući položaj i zadovoljavajuća razina sudjelovanja svake osobe
4. kontinuitet posla bez sukoba
5. zdravo okruženje
6. uspjeh poduzeća
7. optimizam glede budućnosti

Watson Wyatt je anketirala čitatelje svog biltena za zaposlenike i ustanovila kako je primarni cilj programa komunikacije sa zaposlenicima „pomoći zaposlenicima da shvate zadatke i pravce organizacije“.

Publikacije za zaposlenike, oglasne ploče, grupni sastanci, kadrovski priručnici i dopisi najčešće su korišteni mediji u komunikaciji između uprave i zaposlenika.

Komunikacija „licem u lice“ u okružju „politike otvorenih vrata“ je osnovni medij koji se koristi za poticanje komunikacije naviše i izgradnju dobrih radnih odnosa sa zaposlenicima.

Usklađivanje potrebe da zaposlenici budu zadovoljni s jedne strane i uspjeha s druge strane, najvažniji je aspekt kontinuirane prilagodbe i pomirdbe na relaciji poslodavac – zaposlenik.
U kontekstu šire funkcije odnosa s javnošću, komunikacijom sa zaposlenicima održavaju se uzajamno korisni odnosi između organizacije i zaposlenika o kojima ovisi njezin uspjeh ili neuspjeh.

Tatjana Ellers Bretz

Literatura:
Scott M. Cutlip, Allen H. Center, Glen M. Broom: Effective public relations – Odnosi s javnošću, Mate, Zagreb, 2003.



- 17:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se