Glazbena podloga
|
Interkorporacijska ljubavna priča je završila. Počelo je vrlo lijepo, ali... Malo mu se previše svidio onaj Bolero ko glazbena podloga za seks. Ne toliko sam Bolero koliko sama ideja glazbene podloge. Bolero smo napustili "već" krajem prvog tjedna. U drugi smo ušli s Wagnerom, nastavili s Rossinijem i Bizetom, pitala sam se dokle ćemo tako, već sam razmišljala što poduzeti, al onda mi se sredinom tjedna nešto jako rastužio i raznježio (Bach) i nisam imala srca... a i melodija je zbilja prekrasna. Za vikend se oporavio i razvedrio - s glazbenog stajališta nažalost - jer vikend smo proveli u dilemi koja je verzija Uvertire iz Williama Tella bolja: Karajanova ili Mutijeva? Zapravo dilema je bila zašto mi je Mutijeva bolja: jer je zvuk glasnije snimljen pa ispada jači dojam ili jer je Muti zgodniji? Početkom trećeg tjedna skužila sam da mi spasa nema tako skoro - počeo je pjevati. Sigurno niste znali da postoji i karaoke verzija Figara. Riječi je, doduše, malo teško za naučiti napamet, ali zato stalak za note (s kojeg možete čitati riječi bez da u rukama držite papir) nije uopće skup. Sve je više mirisalo na kraj. A sad kad razmišljam, kao da ga je i sam tražio i provocirao (nije mi valjda prodao inačicu "it's not you, it's me" spike!?!?). Kako drugačije objasniti da ti se dečko u petak navečer na vratima pojavi sa sountrackom Gilmorica!?!? |
