29.11.2009., nedjelja

Glazbena podloga

Interkorporacijska ljubavna priča je završila. Počelo je vrlo lijepo, ali...

Malo mu se previše svidio onaj Bolero ko glazbena podloga za seks. Ne toliko sam Bolero koliko sama ideja glazbene podloge.
Bolero smo napustili "već" krajem prvog tjedna. U drugi smo ušli s Wagnerom, nastavili s Rossinijem i Bizetom, pitala sam se dokle ćemo tako, već sam razmišljala što poduzeti, al onda mi se sredinom tjedna nešto jako rastužio i raznježio (Bach) i nisam imala srca... a i melodija je zbilja prekrasna.
Za vikend se oporavio i razvedrio - s glazbenog stajališta nažalost - jer vikend smo proveli u dilemi koja je verzija Uvertire iz Williama Tella bolja: Karajanova ili Mutijeva? Zapravo dilema je bila zašto mi je Mutijeva bolja: jer je zvuk glasnije snimljen pa ispada jači dojam ili jer je Muti zgodniji?
Početkom trećeg tjedna skužila sam da mi spasa nema tako skoro - počeo je pjevati. Sigurno niste znali da postoji i karaoke verzija Figara. Riječi je, doduše, malo teško za naučiti napamet, ali zato stalak za note (s kojeg možete čitati riječi bez da u rukama držite papir) nije uopće skup.
Sve je više mirisalo na kraj. A sad kad razmišljam, kao da ga je i sam tražio i provocirao (nije mi valjda prodao inačicu "it's not you, it's me" spike!?!?). Kako drugačije objasniti da ti se dečko u petak navečer na vratima pojavi sa sountrackom Gilmorica!?!?

- 14:19 - Komentari (50) - Isprintaj - #

28.10.2009., srijeda

Le grand finale

Danas se pojavio sa sunčanim ručnim satom. Ne znam zakaj (valjda radi cijele te spike s (ne)mijenjanjem vremena)...to me raspametilo. Imala sam rajf – raspametio se i on.
Počeo je s sumnjivim dodirima za vrijeme ručka, ja sva luda, ali i dalje pribrana. Poslije ručka mailovi... pa dođe do mene u ured... gotovo... soba za spremačice... kapitulacija.
Tam svirao neki radio... Bolero. Sjetila sam se profe iz glazbenog kad je rekla da idealni seks traje ko Bolero – 14 minuta. Žena je u pravu. Predigra, dok se ona „truba s čepom“ uključila, ja već prvi put u plusu, do kraja na +5. On isto tak negdje. Jednom manje, mislim (di bi stigla da sam još njemu brojala). Dobro se držao do puhačkog roga, a onda se samo zaredao.

Lik je car.


truba s čepom
Znam da uopće tu ne paše, al tak mi je sad smiješna ta truba :D

- 18:34 - Komentari (15) - Isprintaj - #

26.10.2009., ponedjeljak

I dalje na ljetnom računanju vremena + flert inc. stadij 3

Kod chokl8 sam neki dan više u šali rekla da neću pomaknuti sat, al na kraju stvarno nisam. Danas tako radim od pola deset. Spavala sam slatko do pola devet. U devet krenula od doma.

Otkad sam počela raditi cijeli taj svijet između 9 ujutro i 4 popodne mi je totalno apstraktan. Neopisiv mi je gušt igrom slučaja ili nekim zadatkom naći se u gradu u to doba. Neki drugi svijet. Ljepši, bezbrižniji, lagodniji, ugodniji.

Tako sam se i jutros osjećala. Sunce je zasjalo. Tratinčice procvale. Ptičice cvrkuću. Ja lakonoga, orna, čila, hitam u dućan po friški kroasan, pritom pjevušim melodiju iz Bambyja, vrapčići mi se pridružuju... Vraga. Toliko sam bila očarana svojom idejom o nepomicanju sata da sam se osjećala kao na godišnjem i išla spavat oko dva (po ljetnom vremenu). Na kraju mi se bilo teže ustat nego prošli tjedan. No to je moja krivica. Ideja je u načelu perfektna. Danas idem spavat po zimskom vremenu, a budim se po ljetnom. To je dobitna kombinacija.

Interkorporacijskog-love-affaire-partnera oduševila sam nepomicanjem sata. Reko mi je da sam mu sad „ovdje“ i pokazao rukom u visinu gdje točno. To mu je neka nova fora; svaki put kad napravim nekaj kaj mu je super penjem se gore, a za ono što mu se ne sviđa, padam dolje. Od četvrtka do nedjelje napredovala sam za pola metra. Da nisam rekla da mi je španjolski ljepši od francuskog bila bi 5 cm više.
Uglavnom, nije ni on pomaknuo sat. Jučer kad smo se nalazili, dogovorili smo se, jasno, po ljetnom vremenu. No, frajer je zaboravio na mobitelu pomaknuti budilicu pa se danas uredno probudio sat vremena ranije.
Da, vidli smo se jučer... i niš, ono... ušli smo u interkorporacijski flert – stadij 3. Stadij koji se teoretski već može prestati zvati flertom. Polako ulazimo u objektivne probleme, no pustimo to za sad, zabavno je.

Ah, da. Plitke duše (:D) pitale kak izgleda. Meni isti Raymond (iz Svi vole Raymonda), čak i glas ima sličan. Samo je malo veći: šira ramena, lagana škembica, i fura naočale. Malo tamnije puti, tamna kosa, zelene oči. Prolazi. :D

p.s. Haha, suckers, kod mene je već pol dvanaest!!

- 10:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

< studeni, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne

Čekajući ljeto 2010.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se