Blogovi i čudovišta

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Rijetka i strogozaštićena vrsta. Ako se ikada kojim sretnim slučajem susretnete s kaćunom - nemojte ga dirati. Dozvoljeno je samo promatranje i fotografiranje.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

blog.cudoviste@gmail.com

25.12.2007., utorak

Božićni blues...

..ili misli što se roje dok se probijam kroz led, kišu, snijeg i ostale vremenske nepodopštine servirane nam uoči Božića...

..rekao bi netko „Htjeli ste Bijeli Božić, pa evo vam ga“. I fakat. Onaj Gore danas se baš fino potrudio, jer ove nježne krpice što zasipaju grad vjerojatno su bile na mnogim popisima božićnih želja. Vjerujem da bi i ispunjenih želja bilo još više, ali mi se čini da smo Mu mi ljudi postali poprilično nerazumljivi i sve se slabije kužimo s Njime, pa Mu i te naše želje jednako tako nerazumljivo zvuče (ili možda uopće ne zvuče). No, to su razmišljanja za neko drugo doba, a ne ovaj trenutak kad usnama hvataš hladne kristaliće i pokušavaš im odrediti okus. Pa, zatvorivši oči u tom pokušaju, ugaziš u lokvu punu snijega i vode zaostale od jutrošnje kiše, prljavštine i smoga koji ionako padaju po nama bez prestanka. Pa s poprilično mokrim i hladnim osjećajem skužiš da cipele koje si jutros izvukao s dna ormara, a koje tamo stoje od prošle zime, imaju rupu u džonu. Pa se sjetiš da su s razlogom bile u dnu ormara, jer si samome sebi obećao konačno nabaviti nove. A sad moraš pješačiti barem do Črnomerca, jer tramvaja nema ni u planu idućih sat vremena. Pa pao je snijeg, kaj ne? A automobili jure, trube, zašpricavaju te. I stotinu je razloga da ti se sjebe raspoloženje.
No ipak, nasmiješiš se i zaključiš da te za sve to skupa apsolutno nije briga. A zašto? Zato što znaš da negdje postoje tri ili četiri nadarena čovječuljka koja slože takvu stvar koja te uzme, protrese, iščupa ti utrobu i oprži žmarcima jednakim milijunvoltnom udaru struje. I ostavi te s tako zadovoljnim, sretnim i blaženim osjećajem, da ti se jebe za svu bljuzgu, buku, promet ili bilo što što se događa u tom trenutku. Hodaš ulicom, slušalica nabijenih u uši, puštaš si tu stvar na repeat iznova i iznova i lebdiš visoko iznad svih vanjskih podražaja, nedirnut ičime. Negdje u sebi prisjećaš se da je badnjak, sutra Žićbo i apsolutno si svjestan da se od danas do sutra ništa promijeniti neće, ali nekak ti baš godi razmišljati kako možda i ne bude tako, kako je danas baš neki Poseban dan.

Svima vama koji čitate ove zapise, bilo da ih čitate s užitkom, gađenjem ili potpuno neutralnog osjećaja, te i svima ostalima apsolutno neupoznatim s njihovim postajanjem, želim da i u ovom Božiću pronađete posebnost koja će vas ispuniti, protresti, usaditi vam smješak na lice, svježinu u srce ili jednostavno pružiti osjećaj sreće i blagostanja. Sretan vam Božić svima.

I mali dar za kraj moj je današnji cjelodnevni repeat.
Dame i gospodo predstavljam vam:

Soulsavers feat. Mark Lanegan - Revival


- 03:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.12.2007., srijeda

Kad odrastem

„Dosta je. Moram se malo odmoriti, nemrem više“, soptao je Ivan nakon dva sata šetnje.

„A lezi onda ovod pod piniju“, Lovro je već zauzimao udoban položaj, oslanjajući se leđima o stablo. Vruće sunce tuklo je vrhove krošanja, a sparina dobrano natopila znojem majice dvojice dječaka. „Prekidamo i nastavljamo kad se odmorimo“, objavi.

Ivan se bučno spustio na debeo sloj suhih borovih iglica i uz uzdah olakšanja sklopio oči, te prepustio snatrenju. Iako je bilo sparno, povremeni lahor donio bi svježinu mora, koje je šumilo iza suhozida što odvajao je kamenu obalu od šume u kojoj su se nalazili. Bilo je sasvim ugodno ležati pod borovima. Umirujući šum valova stvarao je savršenu zvučnu kulisu. Podnevni mir nije narušavalo niti dosadno zrikanje, kojim je šuma inače bila ispunjena. Bit će da su se i zrikavci odlučili primiriti pritisnuti vrućinom. Ili su se uši dječaka već toliko zasitile njihovim zvukom, da su ga potpuno isključile. U svakom slučaju, tišina je bila uspavljujuća i minute su prolazile u neometanom miru.

Odjednom nastupi neko komešanje lijevo od Ivana i tišinu poremeti fijuk kamena upućen prema obližnjem žbunju.
„Falija sam“, razočarano je konstatirao Lovro. Pogled mu je bio usmjeren na stablo nasuprot onom pod kojim je ležao. „Gundej je bija na deblu, pa san ga proba potegnit kamenom“, objašnjavao je. „Kad narastem bit ću James Bond, pa više neću falivat“.

„Kakve veze ima James bond s gundejem?“ upitao je Ivan, negodujući u sebi zbog prekinutog odmora.
„James Bond ima dozvolu za pucanje. Bit ću i ja pandur ka' on“, smiješio se pri pomisli na stvari koje bi radio po šumi s pravim oružjem u rukama.
„James Bond nije pandur. On je tajni agent“, rekao je Ivan da pokaže svoju bolju upućenost u popularnu ikonografiju. “I ne puca bez veze po šumi, nego samo u negativce.“
„Ma nema veze. On hvata zlikovce, puca i ljubi cure“, nije se dao smesti Lovro u svojoj odluci. “Tako ću i ja kad odrastem.“

„Ak ćeš ti biti James Bond, znaš kaj ću ja biti kad odrastem?“, zaboravivši na umor, Ivan je nastavio razgovor .

Lovro ga je s zanimanjem pogledao, pitajući se što bi debeljuškasti dječak, s kojim se već treće ljeto druži, mogao raditi kad naraste. Nije ga mogao zamisliti kao nekog tko sanja o pandurskoj karijeri. Ili ičemu što bi uključivalo višak tjelesne aktivnosti.

„Genijalni zločinac. Izumit ću virus koji će biti u stanju pobit sve ljude i onda ću ga pustit u svijet“, uzeo je Ivan maha objašnjavajući. "Držat ću svijet u šaci i svi će raditi kako im ja kažem."
„A zašto bi to učinija?“, Lovro će ozbiljno, ne dovodeći u sumnju mogućnost ostvarivanja prijateljevih namjera.
„Pa da se ti imaš protiv koga boriti. James Bond uvijek ganja nekog genijalnog zločinca“, izlagao je Ivan svoju teoriju. “A i taj zločinac ima cure“, dometnuo je sa smješkom.

„Ali onda ćeš ti izgubit. James Bond uvik dobiva“, bilo je i zabrinutosti i nade u Lovrinu glasu.

„E mislio sam ja i na to. Ovog puta neće biti tako, zato jer smo prijatelji nećeš me moći uhvatiti“, s ponosom izjavi Ivan. „Ako me uhvatiš ostat ćeš i bez prijatelja i bez zločinca, pa zato nećeš ništa moći učiniti. A neću ni ja zapravo pustiti svoj virus, jer onda ću ubiti tebe, pa opet neće biti dobro.“

Zbunjen ovom sumanutom logikom Lovro je promatrao svog prijatelja, bez imalo ideje u kojem smjeru da nastavi razgovor. A i nije mu se više dalo razgovarati na taj način. Nikad mu nisu bili jasni ovi Ivanovi izleti u mračnjaštvo. Bit će da mu je to od života u velikom gradu. Ima sigurno nešto opasno tamo.

„Ajde, dosta pizdarija. Nastavljamo s misijom“, već je bio na nogama, penjući se krišom uz suhozid. Provirivši glavu i zaokruživši pogledom, zastao je i protisnuo „Ivane, dolaz brzo 'vamo. Eno jedna se sunča. Noge raskrečila prema nama.“

Gledanje u budućnost nije nešto što bi na duže vrijeme držalo pažnju dvojice pubertetlija. Nudistička plaža nudila je puno primamljivije prizore njihovim radoznalim očima.



Kako je ovaj post nastao kao produkt blog igre što smo je, u "nastupu inspiracije" i trenucima dosade koju stvara vožnja tramvajem pri povratku s posla, osmislili Bane i moja malenkost (detalje o igri potražite kod Baneta, a i Aparatčik je napisao nešto o tome), zanima me što za reći imaju sljedeći blogeri/ce na ove teme:

Zdenko - Svijet nije hladno, mrtvo mjesto

gustokosa - Onaj koji me nasmijao

Ronin - Život nije film

blalbla - Ušutite! Sanjam...


Bit će mi drago ako se odazovete, a razumjet ću i ako to ne učinite:)

P.S. Svaka podudarnost je namjerna.


- 15:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se