Blogovi i čudovišta

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Rijetka i strogozaštićena vrsta. Ako se ikada kojim sretnim slučajem susretnete s kaćunom - nemojte ga dirati. Dozvoljeno je samo promatranje i fotografiranje.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

blog.cudoviste@gmail.com

02.11.2007., petak

Vjerovanje je umjetnost, part 2

„Seronjo“, nasmijala se i u dva koraka prišla krevetu, bez ustručavanja svom težinom naliježući na mene i usnama požudno upijajući moje.

Nakon par minuta prestala je i položila mi glavu na prsa, piljeći u mene. „Što je ovo bilo?“, podsmješljivo sam je upitao, likujući u sebi, dok sam pogledom uranjao u njene oči. S promjenom osvjetljenja mijenjale su boju iz sive u plavu, a moj pogled pratio je tu promjenu i pokušavao proniknuti njene misli. Obgrlio sam je čvrstim zagrljajem, ne namjeravajući je ispustiti sad kad je bila uz mene.

„Ništa. Samo sam te htjela ušutkati, prije nego nastaviš govoriti gluposti.“ I njene su oči upijale moje. Bez misli i skrivenih namjera, shvatio sam.

„Gluposti? Od kada ne voliš da pričam gluposti? Pa ovo malo što se znamo drugo nisam ni govorio.“
„Opet počinješ“, namjestila je namršten izraz. „A i lažeš, jer nisu samo gluposti ono što sam čula od tebe“, zagonetno je dometnula, a lice joj se opet počelo opuštati.
„Ma da, a što si još čula?“, uživao sam u ovom podbadanju.
„Pa“, zastala je kao da razmišlja, „iskrenost. Uostalom zato sam te i pozvala k sebi. Bio si iskren, tamo za šankom.“
„Iskrenost? Pa tamo su svi iskreni“, podrugljivo sam se nasmijao. „Iskrenost se i događa za šankom.“
„Da, istina je. Ali vjerovanje je umjetnost. I da nisam shvatila kako ti mogu vjerovati, nikad ne bi ni bio ovdje.“
„Uf, ovo mi sad zvuči kao opako zbližavanje. Nešto što i nismo imali na umu. Zar ne?“ Upalile su mi se sirene za uzbunu.

„To je količina bliskosti koju možemo podnijeti“ nastavila je. “Uostalom, zar ne osjećaš bliskost u načinu na koji me miluješ? Možda tvoje riječi sipaju gorčinu, možda tvoj pogled i ne govori ništa, ali tvoj dodir..način na koji me miluješ...Misliš li da možeš od toga pobjeći? Kao što ni ja ne mogu, a ni ne želim, pobjeći od ugode koju pri tome osjećam.“

„Od kud znaš da milujem tebe?“, htio sam ju povrijediti. Razgovor je kretao u smjeru koji mi se nije nimalo dopadao.
„Ne znam, ali svejedno godi“, nije popuštala.
„Dobar odgovor“, nasmiješio sam se i stisnuo je još jače uz sebe.

„Koliko je sati? Ajde, moraš ići. Ustaj“, požurivala me.

„Kad ti se vraća muž?“

- 10:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se