S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



10.04.2009., petak

Paralele: Slovenci i Afganistanci

Još prije našeg odlaska u Afganistan suprug je kupio kamenu kućicu u jednom pitoresknom slovenskom selu. Kućica je nekada davno bila štala, ali uloženi novac i prijatelj arhitekta načinili su od ove ruševine mjesto u kojem bi svatko poželio živjeti. Kuća ima veliku terasu i malu bašticu kao stvorenu za roštiljanja.

Naša "hiša"
Photobucket

Ono što kuća na žalost ima je susjeda. Jedna postarija gospođa, te njeno potomstvo nikako nisu oduševljeni našim prisustvom u mjestu, te su nam odlučili na sve načine otežati bivanje u „civilizaciji“. Najprije su nas tužili zbog krovnog prozora i nagiba krova, a zatim su nam onemogućili prilazak našoj vlastitoj fasadi te postavljanje drenaže i oluka na stranu krova koja gleda prema njihovom dvorištu. Zaključili su da će im oluk bacati sjenu na dvorište, te onemogućiti uživanje u sunčevim zalascima.

U suradnji sa susjedom, „civilizacija“ kao da se urotila protiv nas. Zidarski radovi koji su trebali biti završeni još oko Božića prošle godine, još uvijek traju. Struje u kući još uvijek nema. A zid koji je potrebno razbiti kako bi se uglavila kuhinja još uvijek čvrsto stoji na svom mjestu. Nakon što smo mjesec dana bezuspješno pokušavali stupiti u kontakt sa izvođačem radova, sreća nam se napokon osmjehnula. Hamdija se napokon javio na telefon. Uspjeli smo dogovoriti susret na kući u određeno vrijeme sutradan. Suprug i ja smo se pojavili nešto ranije. Prošetali smo do kuće ispred koje nije bilo nikoga te se vratili na kavu u jedni kafić u selu. Ni tamo nije bilo nikoga. Popili smo šolju čaja i ponovo otišli do kuće. Kada smo pokušali otključati vrata, shvatili smo da su vrata već otključana, te da neka spodoba čuči na samom ulazu u hodnik, odmah ispred malog wc-a. Spodoba je polako podigla glavu, ramenima blokirajući pogled u kuću. Obradovali smo se: „E Hamdija, šta ima, otkud ti prije!“ Na odličnom slovenskom sa jasnim prizvukom ljubljanskog slenga Hamdija je rekao: „A pizdarija!“ Uklonio je ramena sa vrata otvarajući pogled u wc, a pred nama se ukazala voda na kojoj je plivao komadić stiropora.

Po našem povratku u Sloveniju, danima je padala kiša. Zbog nezavršene fasade, drenaže i oluka, ogromna količina vode pronašla je put u našu gostinjsku sobu iz koje je kroz gips ploču ušla u kupatilo i tu se, zahvaljujući odličnoj izolaciji i zadržala tvoreći mali bazenčić po čijoj je površini osim stiropora plutao i komad drveta telešina nekog pogolemog pauka.

Natopljeni zidovi od gipsa moraju se rušiti, za još tjedan-dva iodgođen je i rad na uvođenju struje. Prijatelj arhitekta u suradnji sa prijateljem odvjetnikom napisali su dopis susjedima kojim traže odobrenje za izgradnju drenaže i oluka te gdje prijete tužbom u slučaju dodatne štete. Za sada je voda natopila klima urađaj i drvenariju koju smo sklonili u sobu koja će nekada biti gostinjska.

Hamdija je donio pumpe i neke velike ventilatore ne bi li nas rješio vlage, ali kako nema struje i taj se proces iskomplicirao.

Useljenje je odgođeno do daljnjeg. Od susjeda za sada nema velike pomoći, a ni večeru dobrodošlice nitko ne donosi...

- 17:55 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>