S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



21.08.2008., četvrtak

Afganistanka Marijam i emo djeca

Citam nedavno na nekom od bezbrojnih tinejdzerskih blogova kako je mama kriva za sve. Ova sesnaestogodisnjakinja, koja se potpisuje kao Emocionalno Zlostavljana, kaze: “mama i inace nikad nije zadovoljna. Zato sam ju vec pocela odjebavati. Nije mi vise vazno njeno misljenje."

Druga curica koja sebe naziva Emo girl tvrdi kako nju nikada nitko ne razumije. Njeni osjecaju koji naglasavju njeno osjetljivo stanje svijesti, te njenu zelju za kretivnim izrazavanjem sputavaju zli roditelji.

Emo curica – opazate li iskonsku tugu u njenim ocima
Slika uzeta sa myemohairstyles.com

Photobucket

U isto vrijeme ovje curice i decki imaju racunar, mobitel, idu u skolu i oblace se po posljednjoj emo-modi, a kod frizera placaju enormno mnogo da ih osisa na poseban emo nacin. Svoj osjetljivost naglasavju "pirsanjem" obrva ili usnica. Sve to placaju, omogucavaju i daju roditelji koji se nadaju kako ce te curice jednog dana shvatiti kako im roditelji zele samo najbolje. Tu su i ona famozna indigo djeca koja svoje tinejdzerske musice objasnjavaju svojom neobicnom indigo aurom.

Kada sam ja bila tinejdzer nisu postojali ovi pomodni nazivi, ali da sam ih znala sigurno bih se pokusala proglasiti i emotivno zlostavljanom i indigo i emo tinejdzerkom. Moj pokusaj bi u samom zacetku zasigurno ugusila moja majka. Ono cega se iz tog doba jasno sjecam je da su mi roditelji bili za sve krivi. Danas sa zaljenjem priznajem: moji roditelji su bili u pravu.

U Afganistanu, na svu srecu, nema ni emo, ni indigo, ni emotivno zlostavljanih tinejdzera i djece. Bez struje, bez vode, bez odjece i obuce, djeca su suvise zauzeta pukim prezivljavanjem, pa nemaju vremana biti indigo ili emo.

Curica prosjaci zaljepljena na prozor automobile
Photobucket

Djeca za zivot najcesce zaradjuju prosjacenjem. Prilikom setnji gradom vase kretanje onemogucava mala vojska djece koja pokusava na bilo koji nacin od vas iskamciti koji cent.

Neki ce samo traziti dolar vjesajuci se za rukave i cmizdreci. Drugi ce hrabro rastjerivati ostalu djecu i oslobadjati vam put, trazeci od vas da ih unajmite kao tjelesnu strazu. Neki ce vam pokusati oteti novac iz ruke kada pokusate platiti neku kupljenu stvar.

Djeca ne prosjace iz obijesti. Prosjače da nahrane obitelj.
Marijam, djevojcica koja prodaje sibice, više prosjaci nego zaradjuje kako bi nahranila bracu, sestre i nepokretnog oca. Iako vecini djece odbijamo dati novac, jer tada postaju jos nasilnija, od Marijam uvijek nesto kupimo. Marijam osim za hranu skuplja i za skolovanje.

Marijam takodjer prati modu, pa je nos probusila i ukrasila ga spagicom.
Photobucket

Kada smo prije dvije i pol godine prvi put upoznali Marijam i od nje kupili kutiju sibica, otrcala je do prve pekare i kupila kruh. Dala je kruh musavom cetverogodisnjem djecaku koji je odmah s kruhom otrcao kuci.

Marijam, iako taj dan jos nije jela, nije htjela ici kuci. Savrsenim engleskim jezikom nam je objasnila da treba skupiti novac za skolske potrebstine. Kada je francuskinja u nasem drustvu nije dobro razumjela, Marijam je svoju pricu ponovila na tecnom francuskom jeziku.

Objasnila nam je: "U skoli ucim francuski, na tecaju engleski, a pocela sam uciti i njemacki. Pored toga govorim i pisem i dari i pashtu, pohvalila se."
Cak i univerzitetski profesori rijetko govore i pisu i dari i pashtu, a o ostalim jezicima i da ne govorimo.

Nedavno smo na Chicken streetu opet sreli Marijam. Uspjela se upisati u jednu od najelitnijih skola u gradu. U toj skoli nastava se odvija iskljucivo na engleskom jeziku jer je pohadjaju i djeca stranaca zposlenih u Kabulu. Pitala nas je zelimo li kupiti zvakace gume. Pitali smo je da li opet skuplja za skolski pribor. Ne, odgovorila je. Skola mi je daleko pa moram hodati nekoliko sati svaki dan. Sada skupljam za bicikl.

Ostarjele pakistanske zvake smo bez imalo zaljenja platili desetostruko.

- 10:14 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>