S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



31.01.2008., četvrtak

Luna - afganistanska kanalizacijska ovcarka

Kada sam javila svojoj obitelji da smo dragi i ja usvojili psa, svi su se odmah zapitali na sta je to cudoviste nalik.

S obizrom da smo je izvukli iz kanalizacije u kojoj se brckala vec dva dana, nije bila najreprezentativniji primjerak svoga roda, a bila je i smrdljiva. Naime, kanalizacija i ovdje sluzi, uglavnom za, da se nekulturno izrazim, govna.
S njom su u istom kanalu bila i jos dva psica, ali kako smo imali ogranicene mogucnosti, uzeli smo samo jednog.

Malo klupko dlake nesigurno se kretalo po dvoristu. BIla je toliko malena i nije imala dovoljno snage cak ni za penjanje uz niske stepenice.
Toliko se nepretno gegala, prevrcuci se i posrcuci pri svakom koraku, da sam na trenutak pomsilila kako smo od svih normalinih pasa mi usvojili bas ovog retardiranog.

Nazvali smo je Luna.

Uskoro se, to malo nesigurno stene, pretvorilo u tvrdoglavo, razmazeno pseto.

Dok je ganjala pticu slomila je vrtnu garnituru, pojela je nekoliko pari cipela, sakrila je dva para papuca, Ehsanov mobitel je ubacila u poljski wc, pojela je aminovu biljeznicu sa zadacom iz engleskog, skakala je na nase goste, rezala bi ako bi joj se netko primakao dok je drzala omiljenu kost.

Uporno je odbijala bilo kakvu suradnju. Cesto me je podsjecala na macku: svojgleva, svoja, samostalna i divlja.

Nedavno je na ulici veselo zaskocila covjeka koji je vodio dijete i gurao covjeka u invalidskim kolicima. Siroti covjek se toliko prepao raziglrane psine, pa se pokusavao zastiti invalidom koji je panicno vristao.

Nekoliko dana nakon tog veselog dozivaljaja, Luna je zaustavila promet u cijelom naselju. Uspjesno je rastjerala poveliko stado ovaca koje je u panici zakrcilo sve ulice. Ovce su bjezale u stampedu jedna drugu boduci rogovima.

Odlucili smo kako je doslo vrijeme da nesto ucinimo: od nedavno, Luna ide u on-line skolu.

Trener nam salje video klipove sa vjezbama, a mi ih pokusavamo izvesti kod kuce.
Nepotrebo je reci, Luna nije bila odusevljena.

Vjezba vodjenje psa uz lijevu nogu cinila se jednostavna. Uzmes psa, stavis mu ogrlicu i vodlicu, a zatim se pocnete kretati po dvroistu mjenjajuci tempo kretanja.

Prvi dio nije prosao lose: stavila sam joj ogrlicu i zakacila vodilicu bez problema. Ono kretanje po dvoristu i nije islo tako glatko.

Kada je svojeglava luna shvatila da vise ne moze hodati kako ona zeli, bacila se na ledja I odbijala dalju suradnju.

Mamila sam je hranom I igrackama. Cak sam nekoliko puta autoritativno povisila glas. Nista nije pomagalo. Ali nisam htjela odustati. Sada sam slomljena.
Dvadeset minuta sam po dvoristu vukla psa teskog 35 kilograma. ito mjenjajuci tempo.

Dobra vjezba. Mislim da cu nakon tri dana ponavljanja, psa po dvoristu vuci bez ikakvih problema…

- 06:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>