S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



25.11.2007., nedjelja

Noc kane

Uzdrhatala mladenka pokusava navuci tradicionalnu afganistansku nosnju. Frizura i sminka su vec spremne. Provela je cetiri sata u salonu da bi izgledala upravo ovako kako sada izgleda.
Skupocjena, zlatom protkana nosnja je nova. Siromasnije obitelji kupuju vec nosene haljine ili ih samo iznajmljuju. Ova haljina je njena.

Uzbudjena majka je cijeli dan prala najlepse kucne tepihe. Postavit ce ih na terasu gdje ce glazbenici zabavljati okupljene zene.

Mladje mladenkine sestre se sminkaju vec cijeli dan i jos nisu zadovoljne. Ii njihove haljine su nove, ali nesto manje skupocjene.

Za nepunih sat vremena mladozenjina obitelj i mladozenja doci ce da oznace mladu kao svoju.

Za to vrijeme, kod mladozenje se okupljaju gosti. Muskarci su u ulici nize i tamo ce i ostati. Igraju karte, veceraju i razgovaraju o politici. U kuci u brdu su smjestene zene. Plesu za mladozenjinu majku, pljescu, skice i skakucu. Presvlace se i isprobavaju haljine.

Svaka zena mora pokazati sve haljine koje ima. Ovo je jedistvena prilika da ih obuce. Tko zna kad ce biti slijedece vjencanje.

Sve zene su savrseno nasminkane. Saloni za uljepsavanje u Karte Parwanu su danas raditili punom parom.

I dok zene skice i plesu, nekoliko starijih zena ih posmatra prisjecajuci se svojih vjencanja. Mladozenjina majka je zaposlena ne samo sluzenjem i kuhanjem vecere, nego i pripremom kane kojom ce se obiljeziti mlada.

Gusta kana duze traje i teze se ispira, pa ce mladozenjin znak na dlanu mlade trajati duze.

Kada su zene spremne, i kada je vecera pojedena, utrpavaju se u unajmljeni mini bus i voze se prema kuci mlade gdje vec dugo odjekuje glazba jednog bubnjara i jednog harmonikasa.

Zene ulaze u kucu mladenke plesuci. Majka nosi kanu, a mladja sestra korpice sa cvijecem koje vrti u ritmu glazbe pokazujuci svoju plesnu vjestinu. Njoj je vec trinaest godina i vrijeme je da je majke pocnu zapazati kako bi je za koju godinu mogle isprositi za svog sina.

Plesem i ja. Mladozenjina majka ima pravo zatraziti od bilo koje zene da plese za nju. Trazila je mene. Nezgrapno se krecem u ritmu muzike pokusavajuci imitirati ples ostalih zena, ali se osjecam kao slon u staklarskoj radnji. Zahvaljujuci svojoj spretnosti prolivam pun cajnik zelenog caja na svjeze oprani cilim.

U tom momentu izlazi mladenka iz kuce svojih roditelja. Na rubu je placa, ali se podsjeca na sate koje je provela na uljepsavanju, pa se dobro suzdrzava da ne razmaze sminku.

Njena sestra joj iznad glave drzi pun novcanik novca. Da se vidi koliko vrijedi.

Sjeda na klupicu uz mladozenju. Mladozenja se odmice nekoliko pedalja i gleda u zid sa svoje lijeve strane. Mladenka gleda desno, na ulaz u kucu, prema svojoj majci koja joj gestikulira da gleda ispred sebe i da ne sramoti obitelj.

Zene guraju mladu i mladozenju na ples, ali je njima toliko neugodno da nakon par sekundi prestaju i vracaju se na svoje mjesto, s pogledima uperenim svako na svoju stranu.

Mladozenjina majka me poziva da sjednem do nje i mladozenje.
Ehsan je zbunjen. Zali se: “Miss Ivana, vidi je. Zasto je ona takva? Nece ni da me pogleda.” Govorim mu da bi on trebao gledati nju a ne u zid, a on kaze da ne moze i da mu je muka.

“Pogledaj je kakva je. Nekako je mala i namrstena i hoce da place. Kako da je takvu gledam?”

Rekla sam mu da sam i ja mala i da cu se uskoro namrstiti ukoliko je ne pocne gledati sa malo vise zanimanja.

Prisiljava se gledati je, ili bar gledati ispred sebe, a mladenkina ramena se pocinju tresti od suzdrzanog placa.

“Gledaj je lijepo, a ne tak strasno,” govorim Ehsanu, “i smijesi se.”

Ehsan nekako uspjeva izvrsiti moje zapovijedi, pa se mladenka okrece i pocinje gledati ispred sebe, jos uvijek vlaznim ocima.

Ehsanova majka opet trazi da plesem, i ja plesem. Kad sam se vratila pita me za mladu. Kazem joj da je bas lijepa i mlada. Zadovoljna j mojim odgovorom, i odgovara mi: “Da si se ti udala tako mlada sad bi vec imala sina od sedam godina, a sada si vec stara.”
Smijesim se kiselo, ali se ipak smijesim.

Tada je vec mjesavina kane spremna za nanosenje. Mladozenja i mlada ustaju. Mlada stisce saku sto vise moze, a mladozenja je pokusava otvoriti na sve moguce nacine. Ukoliko ne uspije, to ce biti znak da ce mlada voditi glavnu rijec u kuci. Ukoliko ne uspije, morat ce joj platiti koliko god ona bude trazila da saku otvori.

Ehsanova obitelj navija. Ehsan se preznojava. Okrece se meni i govori: “ A sto je jaka, sta da radim?”

Nakon borbe Ehsan ipak uspijeva. Po prvi put te noci je zadovoljan. Mladenka stavlja ruku iznad svoje glave, a Ehsanova majka nanosi debeli sloj kane. Nakon toga jos jedan ples, a zatim se ide kuci. Zene se utrpavaju u mini bus, i ponovo smo kod mladozenje. S preostalom kanom oznacavaju se svi clanovi obitelji i muski i zenski. Muskrci prekrivaju dlanove kanom bez dekoracija, a zene po dlanovima crtaju ornamente. Jos malo plesa i vrijeme je da se ide kuci.

Sutra je dan vjencanja. Sutra mlada prelazi iz kuce svoga oca u kucu svoga supruga.

O tome vise u nastavku.

- 09:44 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.11.2007., ponedjeljak

Javedova prica

Postoji rijec na koju uzdrhti svaki posteni gradjanin afganistana. Rijec koja znaci srecu, nesrecu bogatsvo, siromastvo, pocetak i kraj. Kraj otvorenih vatri u bastama tijekom ljeta ili sklupcani pod sandali tijekom zime, obitelji spominju ovu rijec. Stariji iskusnim tonom, a oni mladji sa strepnjom i strahom, u isto vrijeme zarko crveneci.

Vjencanje. Zelja, strah i strepnja. Kako za koga. Naime, vjencanja u Afganistanu uglavnom dogovaraju roditelji.

Ehsanov otac je mladenkinom ocu obecao jednog od svojih mnogobrojnih sinova. Odluka je pala. Javeed ce se ozeniti prvi.

Kada je Javed napunio petnaest godina otac je obznanio svoju volju, i Javeed ju je prihvatio. Rodjen za vrijeme rata, Javeed nije imao prilike ni zelje da se buni. Nikada nije video drugu zenu osim svoje starije sestre i svoje majke. Zenidbu je prihvacao kao obavezu koju ne moze izbjeci, nesto kao odrastanje i starenje, a onda se dogodilo.

Mudjahedinska vosjka oslobodila je Kabul talibanske vlasti. Filmovi, ples i glazba su opet bili dozvoljeni. Dosla je sloboda koju Javed nikada do sada nije iskusio. Zene vise nisu morale nositi burke, i Javed ih je po prvi put mogao istinski vidjeti.

Nije proslo dugo, i tada osamnaestogodisnji Javed se zaljubio.

Ona se zvala Asma. Imala je dugu crnu kosu, bademste oci, duge trepavice i ljubak zensten oblik. Javed ju je strasno zelio. Nije izlazila iz njegovih misli. Nakon sto ju je promatrao mjesecima kroz poluodskrinuta vrata dvorista, sakupio je dovoljno hrabrosti i pozdravio je kratkim “Selam”. Nasmjesila se i klimnula u znak pozdrava.

Javed se raspametio. Vjencanje koje je stajalo nad njegovom glavom sve ga je vise pritiskalo. Odlucio je ozbiljno razgovarati s ocem. Otac nije zelio ni cuti. Vjencanje je dogovreno.

Nesretni Javid je prijetio samubojstvom, bijegom iz kuce, skandalima koji bi zauvijek osramotili njegovu obitelj. Tada sesnaestogodisnji Ehsan nije zelio gledati patnje svog brata. Predlozio je zamjenu. Rekao je ocu da ce on ozeniti djevojku obecanu Javedu. Nakon dugog vjecanja, i otac mladenke se slozio. Mladenka svakako jos nista ni o cemu nije znala. Tada je bila tek tranestogodisnja curica.

Javedovim mukama tu nije bio kraj. Djevojka njegovih snova bila je zarucena. Nije proslo dugo, i svatovi su dsli po nju. Necija tudja majka oznacila ju je kanom. Dan nakon Asma je otisla. Javed je vise ikada nije vidio.

Cetiri godine nakon nemilog dogadjaja, Ehsanova majka oznacila je dogovorenu mladenku kanom. Obiteljska cast je sacuvana.

Iako traumaticno iskustvo za maldence, noc kane je najzabavnija noc vjencanja za gosce, a sta to podrazumjeva I kako ceromija tece, detaljnije u nastavku.

- 09:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

13.11.2007., utorak

Sinoc: dvije rakete na nase susjedstvo

Sinoc iza 22.00 sata dvije rakete su ispaljene na nase susjedstvo. Prvi zvizduk i prasak smo culi dok smo gledali film. U nadi da cemo uslikati slijedcu raketu popeli smo se na krov i cekali. Kada se nije desilo nista novo, vratili smo se filmu. Nedugo zatim, ispaljena je i slijedeca raketa koja je eksplodirala u susjednoj ulici, u blizini kuce bivseg mujahedinskog vodje, generala Fahima.

Rakete su pocinile samo manju materijalnu stetu. Nitko, na svu srecu, nije povrijedjen.

Clan osiguranja predjednika Karzaija, nesluzbeno je izjavio da su mete bili clanovi parlamenta (Loya Jirga) koji su odsjeli u hotelu Interkontinental, na brdu iznad nase kuce.

Sastanku Loya Jirge ce se danas prikljuciti i sam predsjednik.

- 05:22 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.11.2007., nedjelja

Fotke sa vjencanja

Za sada samo par fotki, kako ne biste mislili da zabusavam. Detaljni opisi slijede.
Iako je Ehsan dozvolio fotografiranje, zene nisu suradjivale. Bjezale su i skicale. Sve fotke su napravljene tajno, zato su malo slabije kvalitete.

Slike su sa prvog i treceg dana svadbe. Sa drugog dana nemam nista. Otkrile su da ih slikam tajno, pa se nisu vise dale prevariti.


Sa noci kane. Mladozenja treba otvoriti saku mlade kako bi njegova majka mogla da je oznaci kanom. Ukoliko mladozenja neuspije, mlada ce imati glavnu rijec u kuci. Ehsan je uspio.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Nikada ne plese vise od pet zena odjednom. Najcesce jedna plese dok druge pljescu.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Medju obitelji. Postavili su me da sjedim na pocasnoj poziciji uz mladozenju, mladu i njegovu majku.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Dobila sam skupocijenu haljinu, narodnu nosnju. Rucni rad. Zadnji dan svadbe, tardzami, darivanje mladenca. Poklon im se jako svidio, moram naglasiti.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

- 09:27 - Komentari (19) - Isprintaj - #

07.11.2007., srijeda

Strahoviti masakr u Baghlan provinciji

Najmanje 35 ljudi je ubijeno, a 120 povrijedjeno prilikom samoubuilackog napada ispred tvornice secera u afganistanskoj provinciji Baghlan.

Jos uvijek se ne zna tocan broj zrtava.

Najveci broj poginulih su djeca. Samoubojica se razniou u grupi skolaraca koja su mahanjem pozdravaljala clanove parlamenta.

Pored velikog broja djece, u eksploziji je nastradalo i 6 clanova parlamenta.

Novinar Lutfulla Najafizada koji je uslikao fotografiju koju objavljujem je rekao: “Vec dugo nije stradalo toliko ljudi u jednom napadu. Novi rekord je postavljen.”
- 11:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.11.2007., nedjelja

Muke: pokloni za mladozenju i mladu

Sta kupiti za vjencanje? Nakon sto smo prosli tjedan razmatrali razne mogucnosti, a smislili nismo nista, odlucili smo pitati naseg drugog susjeda, prijatelja i uposlenika, Amina. Aminovo kodno ime je brko. Pogodite zasto.

Amin nam je rekao da je najbolje pokloniti sudje ili tkaninu za haljine i odjelo.
Odoljevali smo nekoliko dana, jos uvijek se nadajuci da ce nam na pamet pasti neka bolja ideja, ali bilo je bezuspjesno. Nista.

Jucer smo odustali od razmisljanja. Zamolila sam Farida, Aminovog brata, da me odveze u Salimovu radnju (jos jedan brat), kako bih kupila odgovarajuci materijal.

Kupovinu sam pocela pitanjem: “Kakav material je prikladan poklon za vjencanje?”

Farid, suvlasnik radnje, ponosno me je odveo do najisturenijeg dijela radnje koji ima uogu izloga. Tu izlaze najljepse materijale koje ima. Ponosno mi je pokazao najruzniji material koji sam ikada vidjela: ruzicasti saten preko kojeg je nasivena ruzicasta umjetna cipka i ruzicaste sljokice rasporednjene u obliku srca i cvjetica. Sve to je protkano sjajkasto ruzicastim, srebrnkastim i zlatnim nitima.

Pored ruzicaste, isti material je dostupan u drecavo zelenoj, tamno zelenoj, narandzastoj i zutoj varijanti.

Lagano sam zakolutala ocima i pocela pregledati ostale materijale u radnji. Zapazila sam diskretni bez materijal. Svilu protkanu bijelim i bez cjeticima. Pogledala sam Farida i Salima, te Amina koji se u medjuvremenu pridruzio braci: “A ovo? Ovaj je bas lijep!”

Salim se nasmijesio, Farid je zakolutao ocima i rekao: “Miss Ivana, sta god ti hoces.” Amin je napravio najkiseliji izraz lica koji sam ikada vidjela i jedini iskreno izjavio: “Miss Ivana, tako nesto bi nosile samo stare babe.”
Odustala sam od kupovine “babskog materijala” i posvetila se daljnjem trazenju.

Farid me je opet odveo do ruzicaste grozote: “Miss Ivana, ovo je za vjencanje,” tiho je rekao.

Ja sam ga pokusala ignorirati. Necu valjda kupiti tako nesto grozno, pomislila sam i otisla do smedjeg materijala sa cvjetnim uzorkom: “A ovo?”

Opet kisele face, prezrivi smjesak i iskreni Amin: “Miss Ivana, ovo su veliki cvjetovi. Stare babe nose velike cvjetove, mlade djevojke nose male, sitne cvjetice.”

Lagano mi je poceo padati mrak na oci. Opet sam pogledala roza materijal, zatim isti takav zuti materijal. Farid je odlucno odbio da mi proda zutu verziju s objasnjenjem da nije odgovarajuca za vjencanje.

Nisam imala izbora. Kupila sam rozu grozotu. Pored tog ruzicastog materijala, kupila sam i jedan crveni. Sa sitnim cvjeticima.

Zavrsila sam kupovinu poklona za mladenku, ali sta kupiti Ehsanu?

Pocela sam pregledati jednobojne materijale za odjela. Farid je gotovo uvrijedjeno izjavio: “Miss Ivana, za vjencanje se mora kupiti materijal na prugice. Ovo je za stare ljude.”

Izabrala sam elegantni materijal sa bijelim prugicama, a Amin je konstatirao da je takav materijal dobar jedino za sahrane.

Zeljela sam izbjeci daljnje pokazivnje mog loseg ukusa, pa sam ga zamolila da mi jednostavno pokaze sta bi mu on kupio. Cini mi se da je upravo cekao taj trenutak.

Pazljivo je izvukao balu materijala dobro umotanu u plastiku. Farid je objasnio da je to najbolji, najljepsi i najskuplji material koji imaju u radnji, te da ga zbog toga tako brizljivo cuvaju.

Kada je odmotao zastitni sloj, ukazalo se bijelo platno za pola centimetra sirokim, tamno crvenim prugama.

Prvo sto mi je palo na pamet bila je slika zene odjevene u haljinu napravljenu od onog groznog ruzicastog platna kako stoji uz Ehsana koji nosi bijelo odjelo na tamno crvene prugice. Unutrasnji glas mi je govorio: “Oh boze, ja sam za ovo kriva.”

Umjesto da glasno uzviknem sta mi je na pameti. Zadovoljno sam se nasmijesila da sakrijem crne misli i rekla: “Zaista je divno, daj mi pet metara.”

Tada se u meni izgubio i posljednji tracak zdravog razuma. Pokazala sam na nebesko plavi material sa sivkastim prugicama i zakljucila kupovinu: “Daj mi i cetiri metra ovoga, pa da zavrsimo s tim.”

Amin, Farid i Salim su po prvi put bili zadovoljni mojim izborom.

- 05:33 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.11.2007., subota

Nase prvo vjencanje

Afganistansko vjencanje! Napokon smo pozvani. Ehsan se zeni u utorak. Slavlje pocinje u ponedjeljak, nastavlja se u utorak i srijedu, a nakon toga slijedi jos jedan dan slavlja kod obitelji mladenke.

Na vjencanje je pozvano 400 gostiju, sto je zaista skromno. Vjencnja u prosjeku imaju najmanje 700 do 3000 uzvanika.

Ehsanova obitelj je za mladenku platila 5000$, kupili su 450 kilograma rize, 300 kilograma mesa, zlato, odjecu i jos puno, puno toga.

Ehsan predvidja da ce sve skupa kostati oko 10.000 do 15.000 dolara.

Zene i muskarci slave odvojeno. U Ehsanovoj kuci slavice muskarci, a u kuci susjeda Farida, slavit ce zene.

Ehsanova obitelj je uzbudjena. Majka place od srece, sestre izvlace iz ormara svoju najljepsu odjecu. Mladenka vec deset dana ide kod frizera na isporbavanje frizura I sminke.

Ehsan joj je kupio osam haljina, za svaki dan slavlja po dvije. Svaka haljina je vrijedna 200 dolara.

Uzbudjenje vlada ne samo u obitelji mladenke i mladozenje. Susjedi se skupljaju oko Ehsana, cestitaju.

Samo Ehsan suti, smrknut. On ne zeli da se zeni.
Ehsanov otac je ugovorio vjencanje koje je Ehsan uspjesno izbjegavao vec dvije godine. Sada vise nema izlaza.

U bijesu je Ehsan razbio dva servisa skupocijenog sudja, izmlatio mladjeg brata, sutnuo dvije kokoske i rsplakao se.

Ocu je obecao da ce pobjeci, mog supruga je zamolio da mu slomije ruku, kako bi morao otici u bolnicu, razmisljao je da kao mladozenju podmetne svog starijeg brata, ali brat se nije odusevio idejom.

Na kraju je pokusao zastrasiti mladenku pricom o duhu koji ga svaku noc opsjeda. Rekao joj je da je taj duh (dzin) toliko zao da ga tjera da ubija ljude.
Mladenka se nije dala ustrasiti.

Ehsan je ocajan. Kaze da ce vjencanje otplacivati do kraja zivota.
Za sada se dobro drzi. Sve vise i vise radi, kako bi sto manje razmisljao o svadbi. Sve ranije i ranije dolazi na posao, samo da nije kuci gdje ga ceka otac koji ne odustaje od vjencanja. Ako se vjencanje ne obavi kako je planirano, obitelj ce ostati bez gajrata, obiteljske casti.

Ne smijemo mu priznati, ali mi se radujemo. Ehsan je dozvolio i fotografiranje i snimanje video kamerom, cak i u “zenskoj kuci.”

Ne smijem mu reci, ali ja jedva cekam!

- 10:12 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se