S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



02.07.2007., ponedjeljak

Plemena Afganistana

Jedan od osnovnih problema Afganistana su medjuplemenske trzavice. Stalni ratovi sa susjedima donose bijedu, ali plemenski sukobi odnose jako mnogo zivota cak i u mirnijim razdobljima afganistanske povijesti. Za odnose medju plemenima i za rjesavanje sukoba zaduzeno je Ministarstvo za plemenska pitanja. Svaka provincija ima svoju zasebnu kulturu, pleme koje je odredjuje.

Najjace i najvece pleme su Pashtuni, starosjeditelji Afganistana. Njihov jezik, pashto, je drugaciji od jezika kojim govore ostala plemena. Njihovi obicaju su okrutni i sirovi. Pashtuni su skloni tradiciji, koje se drze bez obzira na sve. Ova ponosna nacija nikada ne zaboravlja. Mrznja se prenosi sa koljena na koljena. Sayid, pashtun, nam prica: “U Kandaharu postoje dva sela koja ratuju vec stotinama godina. Svi su vec zaboravili zasto, ali svake druge nedelje muskarci iz jednog sela idu u drugo selo da ubiju sto vise ljudi.” Bez obzira na strogu tradiciju, Pashtuni spadaju u jedno od najobrazovanijih plemena Afganistana.

Hazare su, legende kazu, potomci Jinghis Khana. Kada je na svojim osvajanjima ovaj ratnik dosao do Afganistana, u tisucu kampova ostavio je tisucu ljudi. Tako su Hazare dobile ime. Hazara na perzijskom, koji u afganistanu zovu dari, znaci tisuca. Hazare spadaju u najsiromasniji sloj ljudi. “Hazare su opasni ljudi. Zato je Amanluha Khan rekao da im nikada ne smijemo dati da rade odgovorne poslove. I bio je u pravu. Cim su dobili malo moci, zapoceli su rat.”, nastavlja pricu Sayed Muhammad, pastu prevoditelj. Ugnjetavani i ponizavani stotinama godina, Hazare su podigle krvavi ustanak. Sa zarobljenicima, vojncima, zenama djecom, nisu imali milosti: “Sakatili su ljude, a onda ih tjelrali da jedu vlastito meso. Rezali su stomake trudnicama i vadili im djecu iz utroba. Biloje uzasno.” pricaju nam stariji dogadjaje koje bi najradije zaboravili. Ustanak je ugsen, a pleme hazara je dovedeno na rub istrebljenja. Najvise ih ima u provincijama Herat i Bamiyan.

U Nooristanu, zive ljudi plavih ociju, svijetle puti i gotovo europskih crta. Legnede kazu da su to potomci vojske Aleksandra Makedonskog. Nooristan je posljednja provincija u Afganistanu koja je primila islam. Tada Kafiristan, zmelja nevjernika, postaje Nooristan, zemlja prosvijetljenih. Zene Nooristana, tvrdi vecina afganistanaca, najljepse su zene Afganistana. “Ako Nooristanka napusti Nooristan, vene kao cvijet, i njena ljepota nestaje,” prica nam Galija Nooristani, novinarka za nacionalnu televiziju. Galija, iako iz Nooristana, nema plave oci i europske crte lica.

Nomadi kuchije zovu romima afganistana. U svojoj zivopisnoj odjeci, malim zavezljajima, i staorima na kamilama krecu se brdskim predjelima Afganistana. Male karavane rijetko se zaustavljaju u gradovima, ali ih ponekad mozete vidjeti i u Kabulu. Kuchiji smikaju djecu suromom oko ociju da otjeraju zle duhove. Tu tradiciju nomada preuzela su i ostala plemena afganistana.

Tu su jos i tadjici, baluchistanci, uzbezi, turkmenii mnogi drugi koji su krenuli na put preko afganistana, i tu igrom slucaja ostali.

(Objavljeno u KLIK - u)

- 05:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>