četvrtak, 26.06.2008.
Love
Nisam pio več dva dana. To i nije neki uspjeh pošto sam 8 dana za redom bio pijan. Ali sada možda stvarno smanjim. Još nisam siguran. ali možda. Život mi se promijenio. Mislim da sam se i ja promjenio. Na vama je da odlučite je li ta promjena pozitivna. Jeste li ikad bili zaljubljeni na trenutak? Evo nečeg s čime to mogu usporediti. Šečete parkom i razmišljate o tome kako nikada niste bili zaljubljeni. Gledate parove oko sebe. Jebeno nasmijani. Kao da gledate fucking reklamu. I dojednom vidite jednu curu. Znate ju več neko vrijeme. Imate iste omiljene grupe, iste omiljene knjige, filmove... Je li to jebena ljubav? Voljeti iste jebene stvari? Brijem da nije. Ali pukne vas neki čudni osječaj. Hodate iza nje i slušate kako razgovara s frendicom. Samo hodate i slušate njezin glas. Gledate njezin osmjeh. Ni ne shvačate da ste n drugom kraju jebenog grada. Ona ulazi u stan, a vi vani palite pljugu. Kasnite na spoj s drugom pola sata. Odlazite na taj spoj. Cijelo vrijeme razmišljate o onoj curi. Jebeno vam fali. A vi se uvaljujete nekoj drugoj. Želite da je to ona druga cura. Želite nju. A nemožete ju imati. Gledate ju tri jebena dana izdaleka. Nemate samopouzdanja da joj priđete. I to vas boli gotovo fizički. Želite sjesti i plakati. Život vam niže poraze. A vi stojite i čekate sljedeči jebeni šamar. Kao da sam u nekoj ogromnoj tamnoj prostoriji, A ljudi koji su mi dragi stoje u redu. Sve je crno samo jedan reflektor osvjetljava mene. Ogroman red ljudi se pomiče. Svaki dođe do vas i udari vas. Padate. I opet se dižete, svaki put sve sporije. Jednog jebenog dana se budite. Dižete se i vidite lice one cure koja vam se sviđa. Zadnji jebeni put. Ona vas pogleda. Nasmiješi vam se. Napokon joj prilazite. Provedete 3 prekrasna dana s njom. I tada stže novi amar. Jači nego ikada. Ona odlazi iz jebenog grada. Veli vam da bi vas rado još bolje upoznala. Ali mora iči iako bi rado ostala s vama. Osječate jebenu knedlu u grli. Ona se penje u bus. Vidite da ima suze u očima dok vam maše kroz prozor. Shvačate da su i vaše oči pune suza. Stavljate naočale. Okrečete se i hodate gradom. Bol u prsima ne prestaje. Ostajete sami. I razmišljate o onom trenutku s početka priče. Svake sekunde stiže novi šamar, sve jači, sve bolniji. A vi i dalje trpite. Želite nešto razbiti. Udarate jebenu kantu za smeče, ona je bila najbliža. Okrečete se. Bol struji u vašim šakama. Pogledate kantu za smeče. I podsječa vas na vaše jebeno srce. Tako bolestan jebeni osječaj. Nekad je ta kanta bila dio metala. Čvrst i ponosan. Kao i vaše srce. Koje je nekada (iako se ne sječate kada) bilo čvrsto i ponosno. A zatim su od njega odkidali dio po dio, kako bi napravili nešto novo. A sada vaše srce je poput te kante. Izubijano, trulo, ništavno. Opet hodate gradom. Neznate kuda. Koga briga? Jer udarci se nižu i dalje...jedan za drugim. I tako u jebenu vječnost...bol, još malo boli. Ponovo....
Znam da je ovaj post usran...ali objavio sam ga....neznam zato...imao sam potrebu nešto napisati....i eto ga......pozz
srijeda, 04.06.2008.
"Imate li osjećaj da ste prevareni?"Johnny Rotten
Ova rečenica je izgovorena na oproštajnom koncertu sex pistolsa. Tijekom drugog vala skinheadsa. Clash je potpisao ugovor s velikom diskografskom kućom, a punk odjeća se mogla kupiti i u velikim trgovinama. Pistolsi su se raspali nakon smrti Sida Viciousa. Mislim da je to bilo 1977 ili tu negdje. Pitam se što je s tim danas. Postoje li još ljudi koji stvarno misle što rade ili je to sve samo krinka iza koje se kriju da bi zaradili brdo love na ljudima koji njim vjeruju. Je li punk mrtav? Postoji li još ono što su nekad bili skinheadsi? Je li rock još način života, a ne samo vrsta glazbe? Što je danas metal uopče? Koji je kurac sad odjednom EMO (bez uvrede)? Punk...mislim da je živ...ali definitivno na aparatima. Punkeri danas obično nabace irokezu napiju se i to je to. A što je s onim nečemo se prodati? Svi gledaju gdje su pare i kako najlakše doči do njih. Tko se još zalaže za prava životinja i te brije od njih? Nitko..promjenili su se..ne prilagodili...ne velim da još nema pravih punkera, dapače znam ih nekoliko ali pojedinci danas nisu dovoljno. Skinheadi? Skoro da ih više nema u hrvatskoj. Pola njih ni nezna definirati nacizam znaju saamo da se nešto mrzi tj sve oko sebe. Ne razumijem zašto stavljati na sebe etiketu ako ni neznamo zašto. Da život je usran, al svima ne samo njima. Nekada su skinheadsi bili zabavniji. Manje mržnje i nasilja. Zar na kraju odbijaju shvatiti da je život prekratak da bi se cijelo vrijeme mrzilo? Ja to barem shvačam na mahove (iako poslije ponovno dolazi mržnja, al i trnuci su nešto...kvragu od trenutaka se sastoji život). Rock. Podijelio se na toliko vrsta da više ni nemožemo raspoznati jednu od druge. Sve je počelo s njim. Da bi se sada postepeno gubio. Rock se sluša onako usput. Kad nam dođe. Nemože se više biti vjeran nečem. Barem tako izgleda, no možda sam ja samo prepesimističan. Metal se zatvorio u svoje grupe. Na netu ima pun kurac pravila po kojima bi određeni metalac trebao živjeti npr doom metalac ne govori on se ili dere iz petnih žila ili growla. To je glupo. Svi su se uvijek zalagali za individualnost, a što je individualno u pravilima? Imate pravila oblačenja, govorenja, ponašanja... Vrlo orginalno. Sve se pretvara u neku čudnu predstavu na kojoj se okreče lova. O EMO stilu nemam pojma jer sam čuo na tisuče obješnjenja koja se ni malo ne podudaraju. To sam pitanje postavio jer želim da mi netko objasni. Jedino što se podudara je stil oblačenja. I frizure. Ugl to bi trebao biti hardcore punk......nisam baš primjetio da je to to.....brijem da sam se tu zajebo jer je EMO za kojeg ja znam sve jebeno depresivno....dok s druge strane znam par ljudi koji se predstavljaju kao emači a slušaju industrial....pa dajte se odlučite jebem mu.....ugl to je sve što sam htio reči...nadam se da se nitko nije uvrijedio....PoZdRaFf
