Što ću biti kad sam već odrasla?

27.03.2007., utorak

Prokletstvo prve ljubavi-"mala" ispovijest o The One

Opet dragi mi bloger Experiance.blog.hr izaziva prstiće da zaplešu po tipkovnici svojim postom o prvoj ljubavi.yes


Prokletstvo
i ljubav riječi su koje baš nekak i ne idu zajedno. Osim možda u mom slučaju. Vrijeme je za koju riječ više o osobi u mom blogu poznatoj kao The One.
Kad sam ga prvi put vidjelam, da mi je neko rekao da će upravo on biti TAJ, poslala bi ga na liječenje. The One je bio po svemu totalno moj anti-tip. Sam njegov izraz lica i način na koji me znao pogledati zano me natjerati u stanje krajnje agresivnosti. Bila bi mu glavu razbila i to sa velikim veseljem. Zašto? Pa eto tak, jednostavno me iritirao...Do trenutka kad mi se, zbog nekakve moje banalne geste, zahvalio i nasmiješio. E tu sam ja ostala ko' mokrom krpom opletena. Samo sam ostala buljiti u njega ko' zadnje tele i to je bilo to. Zašto? Opet pojma nemam. Rado to danas zovem upletanjem sudbine ili neke više sile, jer da se ničim izazvan zaljubiš ko' pas u nekog koga ne možeš živog vidjeti to je meni nepojmljivo.
Od tada The One i ja provodismo dane i većinu noći nerazdvojni, uglavnom razgovarajući do iznemoglosti. Već tada mi je bilo jasno ako svatko ima svoju polovicu, ja sam svoju upravo našla. Nikad nisam bila umorna od njegovog društva i ponekad me doslovce morao otpremiti doma kako bi ulovila barem dva tri sata sna. Ma kakvo spavanje, jelo, pilo...The One je bio moja duhovna hrana, moja životna energija- moje sve. I onda su živjeli sretno i zadovoljno i imali 10-oro djece... E pa nisu!
Cijela moja "bajka" događala se za vrijeme mog života na jednom Otoku. Točnije za vrijeme moja zadnja dva mjeseca boravka tamo. HEJ!! Zadnja dva mjeseca ja nađem ljubav svg života, a provela sam tamo DVIJE godine!! Go figure!!bang
The One je to saznao dva tjedna prije nego me čelična ptica odnije natrag u moje pravo gnijezdo. A ja sam obećala da ću se vratiti brzo. Obećanje ludom radovanje. A stvarno sam htjela vratiti se, ali nije išlo. Zid koji nas je razdvajao, dizao se na koju gdo stranu bo se okrenula. Ljubav preko telefona trajala je 10 mjeseci, a onda je The One rekao da više ne može čekati. Kad dođeš, dobro dođeš, ali.. Fair enough! U životu su mu se događale mnoge ružne stvari koje je trebalo riješiti, a ja sam se osjećala izravno krivom. Jer da sam se vratila, možda bih mogla pomoći...
Godine su prolazile, The One je nestao u akciji, nisam imala nikakvihvijesti o njemu,ali sjećanje na njega niju isparilo. I nisam nikada srela nikoga tko bi mi mogao nadomjestiti ljubav koja je obilježila naše živote.
Nakon 12 godina ponovnoi sam u kontaktu sa The One. Živi na nekom drugom, još udaljenijem Otoku sa petogodišnjim sinom (njegova sliak i prilika) i njegovom mamom, koju navodno ne šljivi pol posto...zbog ovog i onog...nije važno. Ponovni kontakt sa mojoj prvom ljubavi bio je pravi pakao. Uplašila me bujica emocija koju osjećam prema tom čovjeku, jo me više uplašio izljev emocija s njegove strane..Pa se pitaš, a čemu sve to, zašto osjećaji nisu nestali, sad kad smo posvećeni drugim ljudima, živimo drugačije živote?
Jerbo prva ljubav doista nema zaborava, bila sretna ili tužna, prava ili "ljubav iz vrtića".
Da pojasnim naslov, moja prva ljubav je prokletstvo. Jer je još uvijek jednako živa kao prvog dana. I to me smeta. Jer ja sam se odlučila provesti život s mojim mužem, a moje srce je malo tijesno kad se u njemu naguravaju dvojica. I zato me boli.
Pitali me jednom, da sam znala da ću ponovno pronaći The One, bi li se udala za mog muža. Odgovor je ne. Iskreno, najiskrenije. Jer morala bi sebi i The One dati šansu koju smo, smatram nepravedno izgubili. The One smatra da bi trebali pokušati ispočetka. Šta košta, da košta! A ja mislim da je cijena koju bi danas platili za to previsoka.
Pitali me jednom, da moram birati, koga bi izabrala? Odgovor je:niti jednoga! Radije bi život provela sama ko prst. Jer život bez mog muža ne bi bio život. A život bez The One bi bio ko juha bez soli.
Jer zahvaljujući njemu upoznala sam ljubav u svom najveličanstvenijem obliku; takve je ljubav inspirirala pisce, slikare, arhitekte, pjesnike... egomanijački tvrdim da je takva ljubav pokretačka snaga svijeta.
LJudi o njoj čitaju, gledaju filmove, slušaju legende,...a koliko njih prođe kroz život ne osjetivši makar i mrvicu TAKVE ljubavi?
Zato se smatram srećkovićkom. Koliko kod me to koštalo, isplatilo se!
LOGAN-2

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.