28.07.2009., utorak

mozda bi bilo lakse..

Mozda bi bilo lakse da ne razmisljam, da ne mislim.. da se sve dogodi samo. Mozda bi bilo lakse da mi srce stane i prestane me muciti. Svatko osjeca nesto svoje, ja i ovako osjecam da cu mlada mahnut ovom Svijetu (jer tako mora biti).



Zasto bas sad se moram pitat da li misli na mene? Zasto me netko koga sam uspjela vidjet triput u zivotu toliko zaintrigirao? Ni ne znam kako mu je uspjelo.

Zasto bas sad nemam snage za nista? Ljeto je - vrucine, more, svi radosni, a ja bez snage?

Zadnji put kad smo se vidjeli sve je bilo tako slatko, rekla bih i prenjezno i drugacije nego sto to biva i bez treme. Cim sam usla u stan, osmijeh s lica prekinula je strasna bol, grimasa, ruka koja ne slusa, suze koje same teku. Naravno da me nitko nije dozivio ni pitao zasto je tako a ja nisam spavala cijelu noc. Ujutro nije bilo druge nego nazvat brata da dodje po mene. Crnog li humora - on jedva pokretan i ne moze stati na lijevu nogu a ja jedva pokretna ne mogu pokrenuti lijevu stranu tijela. Sala na racun toga da zasigurno radimo u osiguravajucem drustvu, sok sto me nigdje doktori nisu htjeli primiti i sve sto su cinili je bilo drogirali me sredstvima protiv boli i brdo smijeha a zapravo jedina istina : jedna mala ogrebotina ostavila je trajnu povredu.

Dane sam provodila s bratom u nekoj slow motion zurbi da dodjemo do doktora i da se rjesimo boli. Na kraju sam shvatila da bez prijetnji i ustrajanosti nema uspjeha. Naime, moj pad s bicikle je bio kaskaderski i odmah sam znala da sam se posteno natukla. Sve je zaraslo (prosla je puna godina dana) i sad je samo pitanje koliko cu se cuvati. Njegov pad je bio "samo" tezak pad al i niz propusta doktora da nije bilo druge nego svim silama se izborit da ga hitno slikaju i daju terapiju. Uz sav trk - nastojala sam ne sopat se tabletama koje su mi pripisali iz jednog razloga : htjela sam za vikend otici u grad svoje "simpatije" i vidjet ga u nekom drugom svijetlu. I otisla sam. I otisli smo - moj najfrend (ex) i frendica. Kad smo dosli u grad skretavsi malo lijevo pa malo desno zavrsili smo na Hitnoj. "Vec kad smo tu mogli bi se rezervirati za kasnije?" - recenica je koja je sudbinski obiljezila tu noc. Njezin decko nas je pokupio sa tog suludog mjesta i odveo u vrevu ljudi gdje nas nije zanimala Nina Badric vec kako popiti vino. I tu je pala recenica "100% jedna boca ima pluteni cep" i zaista jedna boca je imala pluteni cep pa smo brze bolje redali rakije.. i ne znam koliko. Zadnje sto se sjecam da je frendica zgrabila najfrenda i odrzala mu bukvicu zasto mi nismo zajedno ako idalje nesto osjecamo. Nakon toga? Ja se ne sjecam nista al vrlo brzo pozvali su Hitnu i mi smo svi zajedno zavrsili na onom istom mjestu gdje smo i zapoceli vecer. Sto su prosli samnom necu ni pomisljat i gdje je poslo krivo ne znam jer najmanje je alkohol kriv. Prosli su sati infuzije i cim sam otvorila oci mogli smo doma. To je bilo u 6 ujutro, ludog li izlaska.

Nakon svega, sto rec? Frendica me spasila i decko joj je na tome zamjerio. Najfrend si sigurno sad misli sto dalje a ja nemam snage razgovarat o onome sto smo oboje svjesni "nas dvoje ne mozemo biti zajedno". "Simpatija" me nije vidjela i bolje je da je tako al strah me da se necemo srest ni u kakvim boljim okolnostima. Ne znam zasto, dugo nisam srela u zivotu nekog kao sto je On i vjerujem da trazim nevolje jer uvijek se radi o istom tipu muskarca : punom zivota, posla, strasti, radosti, osmijeha..al sto mogu kad me bas takvi privlace...
- 15:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.07.2009., ponedjeljak

osjecaj..

Dal otpjevat "samo za taj osjecaj" ili.. drzat se Badrickine pjesme koja tako lijepo docarava sve sto se posljednjih dana dogadja u mom zivotu? Svejedno, osjecaj je nevjerojatan.



Napokon biti doma je predivan osjecaj, neopisiv. Nakon niza dana muka, nespavanja (ili da kazem spavanja od tek 1h dnevno), ucenja, trosenja zivaca, bacanja novaca na cokolade i povecavanja tezine ;-), nakon visoke temperature i kojeg kamena manje na plecima.. Sizif je dosao doma da nastavi gurati kamenje.

Imati roditelje kakve imamo brat i ja svatko bi pozelio! Nije da uzaludno hvalim al toliko toga su spremni zrtvovat samo da je nama najbolje i onda se cude kako kad nas zadesi neki sok uplaseno i razmazeno reagiramo.

Moje suze zbog ispita i muka i zgoda koje su se zbivale u medjuvremenu pokusavali su platiti novcima pa sad umiremo od smijeha koliko sam se u kratkom vremenu "obogatila".

Brat je pak u isto to vrijeme dozivio prometnu. Osjecala sam da nesto nevalja al iz dalekog Velegrada nisam se ni usudila pitat sto je. Nazalost, ceka ga dugacak oporavak sto od ozlijeda sto od soka koji je u trenu nastao. Ja sam to saznala slucajno i u ponoc pred ispit kad sam i sama bila u bolovima i u temperaturi. Grozno mi je sto je sve doslo iz ustiju baba tracara koje su bratove prijateljice i jos groznije je sto se oko neceg ozbiljnog sprda. Ispada da jedino ja osjecam tu njegovu bol i muku i sve sto tek slijedi.

Osjecaj da sam upoznala nekog normalnog je vec predivan. Osjecaj sto nosi vecer prije danas...se nece izbrisat.Vidjet te oci, osmijeh, tu osobu, cut glas, osjetit te usne, imat takav zagrljaj..kako god bilo dalje..nebo iznad nas bilo je prepuno zvijezda..

osjecaj da sam idalje ona blesafa tinejdzerka neka me prati dalje ;-)
- 12:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2011 (3)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Kej ispisuje retke u potrazi za odgovorima. U svemu je volja glavna a trud ce se isplatit.
Snagu svog tijela i duha ne moze pokazati za dana medju ljudima koji ne razumiju da postoje i kod najhrabrijih trenutne slabosti a i vodjena je onom :


"Smij se i svi ce se smijati s tobom. Placi i plakat ces sam" (Wheeler Wilcow)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Spy_Kate

Kej gleda zivot kroz ruzicaste naocale vjecno nataknute jer :

"Ne zna zivjeti tko se ne zna pretvarati" (latinska)



Kej voli putovati mislima, ulicama, gradovima i razlicitim svijetovima i drzati se one :

"Pokazi put onomu koji luta" (latinska)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Kej je uvijek budna i budna sanja :

"Pravi umjetnici života ne žive dulje,ali žive više." (N.N)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej



Nije vazno koliko je vas zaslo u moj svijet, vaznije je da ste to ucinili.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Assilletta
Bajkoviti snovi
Dream Maker
Huntzbergerica
Ima jedan svijet
Promatram,razmisljam
Sanja ...
Santea
Smotani
Svjetlost svjetlosti
Tip koji sjedi
Zamojackiss
Walkingcloud

Grad u kojem se nisu sreli a trebali su..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Vjeciti grad u kojem su koracali a nada se Kej da ce se i u njega vratiti.. jer svi putevi vode k njemu.. i on ce ostat Kejina vjecna ljubav bas zato sto je Nedostizni..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Ruby Nelle