kad mi smijesno..
Moram priznat da unazad par postova sam sama sebi cudna a danas sam si i smijesna. Super je smijati se sebi al za druge bi me moga i Bog kastigat (u prijevodu : kaznit). No, kako god bilo - neka, vrijedit ce! U kakvoj god se situaciji nasla i nije do kraja rjesena - muci me, kao i sve vas, nazalost. Tek rjesenje donosi onaj pravi mir i rekla bih mirenje. Da se razumijemo, razlog za ikakav rez u odnosu s nekim navodjen sa "predobra si" ili " ne mogu iz veze u vezu" su za mene postali kliseji, nakon niza takvih razloga razlicitih toboze frajera. Na ono "vjeruj mi", prvi put umrem od smijeha..a onda krenu moja pitanja sa "pobogu a ca san ja to skrivila?" i naravno nema tu odgovora. No, svemu dodje kraj i mozda sam napadna al nisam glumac - nemam maske, nemam kostim, ne kriju me paravani i nisam samo glas koji se mozda i nece cut, kazem sto je i pitam sto me zanima i bas me briga sto si drugi misli. Kad mi se na to kaze da napadam reagiram onako kako svi zele cuti "joj oprosti.." i "nisam mislila nista lose" i ni tu ne lazem jer realno ne mislim nista lose. Kraj price koja je imala slatku notu mjesec dana, pa gorku mjesec dana zavrsila je s konkretnim problemom i koliko god mi ikog zao sto se moze nac u nekom "sranju" UMIREM OD SMIJEHA! To je onaj konacni "umor" kad jednostavno smijeh ne prestaje jer se ne mogu nadiviti sama sebi na ulozenom trudu za sto? tone smijeha? ajde, zadovoljit cu se time ali opet.. Zasto je tako tesko reci sto je posrijedi? Valjda je - tesko je onima koji se ne mogu suociti sa sobom a problem je pored imati mene tako stalozenu i sigurnu u rjesenja. Svakako.. depresiju sam zamijenila zacinima zivota i brdom novih/starih poznanstava i dobar je feelling. Pogotovo sto sam "upoznala" kolegu sa mog nesudjenog faksa i rekla bi da smo si klikli..sve je to uredu ali..cini mi se u krivi tren al to sto mi se cini necu pretvorit u misli jer vrijeme samo pokaze. Vise me raduje sto cu za mjesec dana otici doma ma kakav god ishod bio u Velegradu i sto cu nastojat uhvatiti onog "normalnog" decka kojeg sam upoznala prije odlaska cisto zasto sto i sam smatra da se "zeljezo kuje kad je toplo" i ta nota me privlaci. Zapravo, sve me privlaci dok je osmijeha, dok je taj neki miris u zraku pun pozitivne energije.. a sad nastavljam se smijat cijelom ishodu, mogucnostima, mom izlasku iz depre, radovati se dolasku majke (jebiga.. moja depra ju je natjerala na put).. puse |