29.05.2009., petak

sutra

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Kazu da sutra ne postoji. Postoji samo danas. Kako god uzeli, danas ili sutra, sjest cu u bus i transportirat se jos jednom iz svog malenog grada u Velegrad. Kao da prvoga puta odlazim - jednako mi je tesko : pakirati se, mahati..

Moram priznat da me uhvatio strah da cu ostatak zivota provest sama ili ga provest usamljena. Zapravo se taj glupi strah temeljio na odnosu sa strancem jer drugo nije ni mogao bit ni ostat. Zasto ljudi glume? Nek si glumci sami odgovore.

Meni je puno draza misao da gdje god dosla, jurcala se kroz Istru, nizbrdo, uz more.. nasmijana lica pruzaju mi ruku i daju bacine, srcanost sjaji iz pogleda. Nije li to divno? Osjetit neiskvarenost i osjetit toplinu? Naravno da je.

Rekla sam si da vise necu temeljiti odnose upoznavanjem preko interneta i opet sam to prekrsila. Nakon 5mj tu i tamo poslanog smajlica, tek rijeci, mozda kojeg komentara, jednostavno sam morala upoznati decka od kojeg su me djelila i brda i udoline rijeka i cinjenica da je na neki potpuno obican nacin znao izmamit osmijeh kad me bilo strah da moji nece preci granicu.. "preci ce, preci i proci ce pored mene, cu ti ja javit.."

Sjela sam u svoju crnu kantu, vjerujte mi u najprljaviji auto u gradu, nalila koju kap skupocjene tekucine, ukljucila moj nenadkromivi radio i jurnula niz ipsilon. Tezine prosjecnog kombija (auto + mua the slon) bura me zanosila i nimalo ugodan osjecaj me nije pratio. Stigla sam na vrijeme iako sam javila da kasnim.. al stigla sam na krivo mjesto. "Kamo si?" Eh da, trebalo je jurnut nizbrdo i uz tremu ne zakucat se u auto kojeg bi otplacivala do penzije. Prvi stisak ruke, osmijeh..da, iznenadjenje jer ipak bio je gotovo blajnd dejt. Voznja do grada u kojem mi se zapravo setalo al i skupa kava je bila slatka iako secera u njoj nije bilo. Moram priznat da mi je vrijeme proletilo tek tako do pozdrava "vidimo se 7.7" i moje jurnjave nazad u grad da napokon od zupnika cujem sto mi je cinit da primim sve sakramente. "Netko te dobro cuva".. definitivno jer uz kisu i buru 150 na sat mi se cinio kao kornjacin korak ali luda mladost i radost jer da puko je veselje upoznat nekog normalnog ma sto god znacilo normalno.

Pao je komentar "a zasto jucer nisu padali bacini?" al sto rec - nekud brzat nije pametno i uz strpljenje doci ce kroz koji tjedan i to ljeto i povratak doma, mozda ce nesto i bit med nama, ako i ne - ugodno poznanstvo je tu. Doci ce brzo i jesen (mozda i prebrzo) i bit ce panika ako ne stignem polozit sve ispite i prijavit diplomu a da mi nebi bilo dosadno morat cu i na tecaj jer za primit sve sakramente moram proci obred inicijacije. Kako bi rekao moj otac "lakse se napit nego da te prime u Crkvu".. mozda je u pravu.
- 01:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.05.2009., četvrtak

brda

Sto su to padovi? Dal je pad ako zivot konstantno ponavlja "pazi sto zazelis jer se cijeli svijet uroti protiv toga da dobijes ono sto zelis" umjesto one "pazi sto pozelis jer moglo bi ti se ostvariti"?!

Moj uglavnom ponavlja tu prvu jer koliko god bila oprezna i pozeljela upoznat nekog normalnog i dolicnog upoznajem samo djecarce sto ne znaju sto bi sami sa sobom pa pribjegavaju instrumentu "ti si super, ja tebe ne zasluzujem.. kenj kenj". No, dobro ego mi je zbilja na vrhuncu sada kad sam to cula po sesti (brojkom 6.) put zaredom. Nisam nikad bila od prozirne odjece i dima u zraku a naiva me je uvijek bola u oci. Hvala.. njemu sto mi je dokazao i opet da i oni najbolji nose masku. Mogla sam uostalom pretpostavljat da ce tako i zavrsiti kad smo na samom pocetku sreli jednog koji je nesto prije njega vec tako sto i izjavio a na "kraju" sreli drugog koji je medju prvima tako sto izjavio.

Suma sumarum - uz jos jednu zgodu u ljubavnom zivotu, dozivjela sam i bezobrazluk profesora al cvrsto sam polozila jedan od najtezih ispita i besramno uzela carsku ocjenu ponosna sto sam mu sa svojim znanjem mogla vratiti i "kiss my ass" al sam prefina. Potom sam dala jos jedan i sad sam na jubilarnih 10 do diplome.Ono sto me cini sretnijom je cinjenica da je moja mala obitelj vrlo vesela i zanimljiva i da bar 2 osobe mogu navest s kojima je i medica sladja.

Veceras sam se vratila iz Italije - moji iz bolnice, ja sa izleta za dusu i tijelo. Moram priznat da sam odusevljena regijom u kojoj su proveli dane i jubilarno 20 put zakoracili u zadnje 2 godine : svi su nasmijeseni, dragi, veseli sto srecu strance jer ipak gradom vlada NATO, Ameri, puno Afrikanera.. i svi veselo cvrkucu ulicama na biciklama iako su u pitanju brda podno Alpa. Divno je vidjet i osjetit tu radost, vidjet tu razlicitost od sivog Zgb-a i namrstenih lica. Kad smo vec kod Amera.. nocas sam dozivjela fatalni susret s jednim.. nemam opisa koliko zgodnim Amerom.. da majka nije dodatno skakala i bacala naboj ili jos bolje da je nije bilo.. ko zna sto bi bilo ;-) Kako bi ona rekla - bolje da je Amer pa da ni ne opterecuje nekim pricama i dosjetkama (moram se slozit) nego.. "ono" spomenuto s pocetka posta.

Bolnica u kojoj je majka provela dane je predivna, njeni doktori su super zgodni mladi ljudi (od njih bi valjalo uzeti i privatnu njegu :-P) i ono najvaznije je da je trenutno sve pod kontrolom i da su za duzi period moji mirni. Ostalo? Sve su to osvojiva brda al zdravlje i veselje primarno moraju biti ostvareni.

Puse
- 23:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.05.2009., petak

pad ili?



Kad u prici spomenem da jedna od stvari koje cinim u slobodno vrijeme je pisanje bloga redovito uslijede dvije misli:

1. (tudja) "a zasto se uopce pisu blogovi?"
2. (moja) "a ja zbilja pisem?"

Dugo nisam bila u ovom okrilju da pustim neku konkretnu misao, bilo radost ili brigu jer vise su to bila trkeljanja slijedom prilika. Sad sam tu da priznam da me strah jer mi dani prolaze a da ne znam ni kako ni zasto se ustajem tako rano i vrlo brzo gubim energiju. Ne znam zasto mislim da cu odlazenjem na fitness ista smrsavit kad mi je apetit prosjecnog slona. Ne znam kuda mi pobjegnu sati da ne nadjem ni trunku motivacije da konkretno zasjednem i ucim. Ne znam dal sam sretna ili tuzna, zabrinuta ili mirna, jer nisam letargicno prepustena ni zivcano usredotocena na jedno. Zapravo, posljednjih dana sam nekako ja ja al u oblaku koji ceka da ga sunce otopi.

Upoznala sam njega i ne mogu rec sto je : pad ili uspon. Zapravo toliko me strah ponovnog razocarenja i krivih koraka da sam odlucila ne puno gubiti energiju na razmisljanje i bezrazlozne napetosti. Ipak, od samog starta se to i zna: da ne zelim grijesiti. Za sada mogu samo reci da me opcinio svojom prirodnoscu, spontanoscu, stavovima, neopterecenoscu, mudroscu, kvalitetom zivota, bojom glasa, pogledom, nekom drugacijom muzevnosti i djecakom kakvim jest. U malo vremena sam to spoznala i ako bi se voljela u ikog zaljubiti bio bi to on.

Ovaj vikend ce biti intenzivna svijest svega. Pocevsi od sutrasnjeg jutra kad vjerojatno padam ispit jer sam zbog svoje nemogucnosti koncentracije propustila priliku da ispit naucim, a imam cijeli dan okupiran nizom predavanja i druzenja se nekim kolegama i za kraj bi trebala dio noci provest sa skriptom jer nedjelja je rezervirana za ludo bicikliranje po Sljemenu sa spomenutim komadom iako.. ne znam koliko ce to biti izvedivo s obzirom na moju kondiciju i cinjenicu da konkretan dogovor jos nije pao.

A sad.. pad ili .. uspon? Kako god bilo.. jedno je bitno, nazad sam u ovom okrilju. Do skora s nekom ludom zgodom ili nezgodom, s nadam se vise sunca i puno vise smijeha..

Kisses
- 12:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2011 (3)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Kej ispisuje retke u potrazi za odgovorima. U svemu je volja glavna a trud ce se isplatit.
Snagu svog tijela i duha ne moze pokazati za dana medju ljudima koji ne razumiju da postoje i kod najhrabrijih trenutne slabosti a i vodjena je onom :


"Smij se i svi ce se smijati s tobom. Placi i plakat ces sam" (Wheeler Wilcow)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Spy_Kate

Kej gleda zivot kroz ruzicaste naocale vjecno nataknute jer :

"Ne zna zivjeti tko se ne zna pretvarati" (latinska)



Kej voli putovati mislima, ulicama, gradovima i razlicitim svijetovima i drzati se one :

"Pokazi put onomu koji luta" (latinska)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Kej je uvijek budna i budna sanja :

"Pravi umjetnici života ne žive dulje,ali žive više." (N.N)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej



Nije vazno koliko je vas zaslo u moj svijet, vaznije je da ste to ucinili.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Assilletta
Bajkoviti snovi
Dream Maker
Huntzbergerica
Ima jedan svijet
Promatram,razmisljam
Sanja ...
Santea
Smotani
Svjetlost svjetlosti
Tip koji sjedi
Zamojackiss
Walkingcloud

Grad u kojem se nisu sreli a trebali su..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Vjeciti grad u kojem su koracali a nada se Kej da ce se i u njega vratiti.. jer svi putevi vode k njemu.. i on ce ostat Kejina vjecna ljubav bas zato sto je Nedostizni..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Ruby Nelle