pusi se..
|
skuhana juha.. skuhana kava.. i dim cigarete.. pusi se spika nekih ljudi.. al nakon nekog vremena, tanjur se pristojno ohladi, kava postane gorca a cigareta zaboravljeno lezi u pepelu usred pepeljare, ljudi se nisu promijenili a moje strpljenje ih pozdravlja. Mozda pise na kutiji cigareta da pusenje skracuje zivot al sto mi to vrijedi kad je toliko toga drugoga sto ce me prije zaskociti od tek jedne popusene cigarete? Posljednjih par dana intezivno razmisljam o zivotu, okolnostima bolesti, kako sto promijenit, kako naci cim ispravniji recept za sto bolji zivot, a onda se dogodio tren prepun pitanja "sto se samnom dogadja?" i informacija da je velika vjerojatnost da cu i ja oboljet od raka. Pa kvragu i sve - jedino rjesenje je zivjet jer sto god pomislila skratit ce mi zivot. Slozila sam brzo misli i neki mir, ucim za ispit kao da je za 7 dana a ne sutra, spavam koliko mogu i vise sam medju ljudima koje zelim da me okruzuju, ne odbacujem kave, pive, svirke.. samo nek se nudi i nek je zivo. Toliko mi je puna kapa ljudi koji kukaju i kukaju pa me pitaju za rjesenja a jedino je rjesenje da krenu od sebe. Jedno je razmisljat da su uvijek pehisti i ocajavat oko ispita a drugo je sjest i ucit. No, zasto bi ikog uvjeravala da zivi u zabludi? Radi se tek o kolegama a ne o prijateljima koji su tu i uvijek kao sto sam i ja za njih. Jucer sam otisla na dejt, nisam dugo dejtirala i crvenila se zbog sebe same i svoje pojave. Divno je kako se u kratkom roku udebljam i pretvorim u pigicu ma sto jela i kako god se kretala al tko me ne prihvaca zbog onog sto jesam nek bjezi. Prvo crvenilo je bio miting pojnt i pokusaj da sarmiram nekog neznanca jer iako mi je vise puta ponovio "ja nisam taj" uporno sam pruzala ruku i smijala se. Drugo crvenilo je bio susret s pravim dejterom i nakon toga previse brbljanja zbog samo 2 pive. Ne da sam izasla iz kondicije, opcenito, neg..skoro sam zaboravila kako je dobar okus pive. Zivot mi se na neki nacin promijenio od kad je ta osoba poslala prvu poruku do niza koji je brzo uslijedio, od prvog stiska ruke, glasa, pojave i svega sto cini. Uopce me nije briga koliko ce me iskrenost kostat al glasno sam rekla sve sto mislim jer ruku na srce drzim do tog ako ne mozes sebe ojacat nekim stavovima kazi drugome i nek uziva u tome. Danas sam se probudila kao i obicno nizom poruka koje smo izmijenili i neispavano al vedro krenula redom : faks, plac, teretana, konzum, dm.. dorucak. Nazalost, koliko si gruntala jos uvijek se u teretanu nisam upisala al taj dio cu odradit u ponedjeljak. Do sutra sam imala u planu uciti i ubit se od ucenja i kave, kojeg dima, dobrog osjecaja, energije koja struji i puno odabrane muzike al javila se kolegice da je sletila iz daleke Kine, nabrijana i zivotna i poziv na pivu se ne odbija, nikako.. I ovako i onako, nije da mogu okrenut kolo srece i sutra proci ispit za koji nisam spremna i nije da cu si dopustit lomljenje zivaca.. stres me moze kostat zivota a piva me moze kostat max 20 kn pracena novim spoznajama i uzitkom u dobrom drustvu. "Sto te ne ubije, ojaca te" i jednostavno se tog treba drzat s cvrstim osmijehom, pokojom suzom i saznanjem - da nikad nisi sam! post posvecujem mojoj Zamojac sto je uvijek bila i ostala ono sto je! kisses |
i stosta drugog
