story.. the book of my life
|
Let me watch by the fire and remember my days And it may be a trick of the firelight But the flickering pages that trouble my sight Is a book I'm afraid to write Svakoga dana iznova pisem retke svog zivota a sad pisem i novi post kako bi uskocio u oci umjesto onog potonjeg tuznog. It's the book of my days, it's the book of my life And it's cut like a fruit on the blade of a knife And it's all there to see as the section reveals There's some sorrow in every life Svakoga dana se budim kao dijete jer i Goethe je tvrdio da i najveci covjek ostaje dijete. Do prvog umivanja vec imam 21. godinu u dupetu i bistrije gledam. Do veceri vec postanem svijesna da ove godine punim 27. If it reads like a puzzle, a wandering maze Then I won't understand 'til the end of my days I'm still forced to remember, Remember the words of my life Jedna profesorica s faxa me nedavno upitala kako je majka. "Razumijem te. Odvrtim cijeli film i poprilici znam koji sam dan sto cinila al ne znam kako su prosle godine u tom filmu. Nemam odgovore." Meni naime sati prodju kao sekunde a da se ne okrenem i ne napravim nesto dokraja i valjda je to zbog ove cijele situacije i teskih misli. There are promises broken and promises kept Angry words that were spoken, when I should have wept There's a chapter of secrets, and words to confess If I lose everything that I possess There's a chapter on loss and a ghost who won't die There's a chapter on love where the ink's never dry There are sentences served in a prison I built out of lies. Jucer ujutro mi srce nije dalo mira, teze sam disala, noga me probadala i trnula pa joj se i ruka pridruzila i od tog loseg osjecaja hvatala me panika. S druge strane ekrana Gospon me obasipao stihovima, mamio osmijeh mudroscu i nekom djecackom zeljom a slikom svog snaznog tijela dao do znanja kako da izbacim sve to lose iz sebe. Though the pages are numbered I can't see where they lead For the end is a mystery no-one can read In the book of my life. Otisla sam na trening i zakasnila a krenula sam i suvise navrijeme?! Toliko o satima aka sekundama. Kasneci nisam se mogla stat na svoju poziciju uz svoja 3 komada. Ubacila sam se usred dijela gdje svatko izabere vjezbu pa se dalje izmjenjujemo. Na opce iznenadjenje prilazi mi najzgodniji od komada sa "Mogli bi mi zajedno?". "Mogli bi kad bi stali!" (samozatajno i sa smijeskom odbrusim jer frajer ima 2m a moje dupe ima jos 2) "Kak ne stanemo? Pa ja dodjem iza tebe"..Otrcali smo svoje prebacili se u paru na drugu vjezbu. Nakon minute trbusnjaka uslijedilo je "Mala svaka cast! Pa ti sve mozes odradit u komadu a ja jadan.. nikako". Uglavnom, frajeru se pricalo i to sam prezivjela(jer primjetio me). Nekako sam cijeli dan bila umorna al nakon prvog treninga odlucila sam ostat i na drugom i nisam se ni time zadovoljila vec sam bacila jos sat i pol teretane. U zadnjoj minuti otvorila sam Story. Vidjela sam.. manje vise sve neke price i vecina vezana za to kome sto pise u statusu na Facebooku. Moja sreca je sto sam Facebook ukinula bez imalo tuge za danima kad se vodilo racuna o mom statusu. Sto bi tek bilo da sam selebriti? Na zadnjim stranicama sam zastala na horoskopu i to vjerujte mi rijetko cinim. Sto kaze Story? Dakle.. posao li la.. bla bla.. a u ljubavi cete zapoceti vezu sa zamjetno stariji muskarcem. Smijeh me uhvatio i ljudima nije bilo jasno cemu?! al spomenuti Gospon ima godine mog oca.Veselo i istinito. No, dobro. Ostatak veceri sam provela u prepucavanju sa osobom za koju sam vjerovala da kao prijatelj ima vise razumijevanja i povjerenja. Ocitala mi se bukvica da sam luda sto me srce boli a ja ga forsam sa 3 i pol sata treninga i da cu koliko sam luda reci da kad slomim nogu cu otici trcati. Presmijesno ili preistinito al ja bi to vjerojatno i napravila vodjena nekim svojim iskustvom. Zakljucak? Ja sam se jutros probudila poletna ko pticica, Gospon se pak osjecao lagan kao leptiric i sam osjecaj da sam slobodna imat svoj stav i udahnut jutarnji zrak kako spada bio je predivan unatoc kisi i danu koji je opet prebrzo prosao. Story i koincidencija i cijela The Book of my Life od Stinga vode me tome da za sve imam pricu i pocinjem vjerovati u slucajnosti! Pocinjem vjerovat u to da kad dodjem pred zatvorena vrata sve sto trebam je stisnut kvaku i otvoriti nove prilike i pamtit dane po tome! Osmijeh vam pustam.. |
