sve u svoje vrijeme..
|
sto za vas znaci taj naslov? jel uopce taj izraz koristite? Ja ga koristim u posljednje vrijeme sve vise i vise. No, neki ga ne razumiju. Dani mi prolaze, nekad brze, nekad sporije, al prolaze. Koliko god mami bilo tesko, cini mi se da je svima nama jos i teze jer trazi paznju (iako negira da ju trazi), trazi ohrabrujuce rijeci (iako govori da ih ne trosimo kad nemamo zasto brinuti), trazi hranu (iako je ne smije jest) i ljutita je sto joj nedaju.. treba je razumijeti. Ja sam rastresena i rastrgana, nekako razapeta na zeljeznickoj pruzi dugackoj 700km! Htjela sam otici k roditeljima samo da se malo odmaknem od Metropole u kojoj sam sama i ocajna. Decko idalje postoji i ne mogu slomiti onu ljubav koja je nastala onoga dana kad sam ga ugledala. Nastojala sam mu pomoci da me razumije, teska sam osoba i to priznajem. Nastojala sam mu reci kako da mi pomogne al dosad je samo odmogao. Sada nije vrijeme za novi teret i novu bol, za odluke za koje cemo kasnije zaliti..sve u svoje vrijeme i kad bude vrijeme za to! Mozda odem slijedeci tjedan u svoju voljenu Pulu udahnuti malo morskog zraka i docekati roditelje siroko rasirenih ruku. Mozda. Zapravo, trebala bih ucit i ostvarit njihove zelje, tome bi se puno vise radovali od mog zagrljaja. No, nije sve ni tako sivo posljednjih dana. Eto sunca u Metropoli da razdraga ljude i nema veze sto ne grije. Bar je sunce i ja idem u setnju. Secuci nasipom i gledajuci odurnu Savu moci cu bolje sve sagledat i razumijet. Nisam tuzna, samo sam zbunjena.. |
