nista od toga mi ne treba
|
Jucer sam pedalirala Jarunom. Uzivajuci u svakom okretaju pedale, gradu koji se budi, snenim ljudima sto trckaraju svojim Svijetovima, primjetila sam bmw koji me prati. Prazna cesta i fantomski bmw koji me ne pretice. Ne volim takve situacije i naglo sam pocela kocit. Dok me preticao, uspjela sam vidjet tek siluetu 2 muskarca i plava blendajuca policijska svijetla sto su zmigala sve jace i jace do trena kad se nije upalio desni zmigavac, bmw je stao predamnom a lijevi od dvojice pruzio je ruku kroz prozor i zamahnuo kao da me zeli zaustavit. 2 siluete su odjednom postale 2 policajca u uniformama a ja sam se cijela pretvorila u upitnik. Ne znam sto su izvodili jer mi nije padalo napamet stat. Kaze momak da bi najradije da su ta dvojica zapravo bili kakvi komadi i da se sad mogu pohvalit kako sam upecala nekog s bmw-om. Salu na stranu, ne treba mi momak zbog bmw-a nego mi treba momak ka sto je On. Jutros sam odlucno prosetala fakultetom. Ovo su vec trebali biti moji posljednji dani sto krocim tom sivom, ostarijelom zgradom. Igrom slucaja, jos cu dugo krociti njome. Jedna nevina kava sa kolegicom pretvorila se u niz razgovora. Tek sto sam dosla u obliznji birc zastao mi je pogled, pa dah na onom koji je potrosio godinu dana mojih osjecaja. Frendovi su bacali komentare na racun izgleda, crvenih obrascica sam mogla pokazati osmijeh i koliko sam zapravo sretna. On nije skidao pogled..i nije. Nije bilo druge nego da ga odem pozdravit. Spika na spiku i brze sam pobjegla za stol s kolegicom da se malo opustim i napokon popijem kavu. Idalje nije skidao pogled.. da je sve ovo bilo pred godinu dana, bila bih ponosna na to - sad me to sve zivcira. Ne treba mi u zivotu onaj koji je slabiji od mene same. Iza mene su dva cudna dana, predamnom je vikend sa roditeljima. Momak vjerojatno za koju uru ide doma i to me nimalo ne zalosti. Sa svakim njegovim osmijehom se i ja smijem. Jednostavan i drag, tvrdoglav al drag i postoji u mom zivotu. Postajem mirnija i mogu preci preko svega jer sad je vrijeme da se i sebi posvetim.. |
