31.08.2008., nedjelja

gledam drugim ocima

"Zasto me gledas tuznim ocima?"


Tek sto sam digla kapke vidjela sam andjela s dubokim velikim zelenim ocima.

"Dobro ti jutro.."


Da mi je itko rekao da ce mi jutra biti ovakva - nebi vjerovala. Da mi je netko rekao da ce ta jutra biti s njim - nebi vjerovala. Od jucer ujutro u sve to vjerujem. Gledam ga drugim ocima jer sad vidim da je zaista tu.

Napokon osjecam da ima strpljenja, da zeli, da je sretan. Tako zelim da i ostane.


"Jesam li ti dosadan?"

S druge strane, u zivot mu se uplice onaj ocajnik uznemiravajuci me pozivima i porukama. Obzirna i altruisticna kakva jesam ispocetka nisam reagirala a sada se jedva suzdrzavam da ne budem krajnje bezobrazna i neugodna. Dosadan ? Vraga..prenaporan je..


Zasto su odnosi s ljudima postali toliko komplicirani? Gdje je ona nekadasnja sloboda i nekadasnji mir? Zasto se neki lako zaljubljuju dok su neki poput mene sretni zbog malih koraka koji vode zaljubljenosti?

Valjda gledam drugim ocima..


"kad nadjes vremena za stare prijatelje javi se?!"


Dajem ljudima dojam da nosim povjerenje, stabilnost, da se ne mogu naljutiti i da uvijek nailazim vremena za sve. Koliko god to bilo pozitivno, negativno je sto takvom percepciju od mene stvaraju dugme jer moram biti prisutna kad ga netko stisne. Zasto bih? Na moj odgovor prijateljici da dana kad bi ona kavu imam druge planove i obaveze dobivam prijekoran i gotovo ucjenjivacki komentar uz brzi pozdrav jer kao nemamo se sto raspravit. Zivcira me to i necu vise zvonit kad drugi dugme stisne..

Od jucer gledam drugim ocima..
- 13:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.08.2008., četvrtak

naoko savrseno

Waking up I see that everything is OK
The first time in my life and now it's so great
Slowing down I look around and I am so amazed
I think about the little things that make life great

I wouldn't change a thing about it
This is the best feeling


Krenem uvecer u setnju otuznim ulicama Velegrada zeleci naci snagu da mu kazem da posljednjih dana nista nije savrseno. Jedno zvonce njemu znaci koji treptaj u srcu, meni je tek knedla koju gutam. Zasto?!?! Izgubim se u njegovim ocima, progutaju me i nestanem..

Slijedeca scena je budjenje ujutro i jedna recenica "Ti si san koji sam poceo sanjat onoga trena kad sam te ugledao i jos uvijek traje.."! Ni to nije bio pogodan tren da kazem muku koju nosim..

I found a place so safe, not a single tear
The first time in my life and now it's so clear
Feel calm, I belong, I'm so happy here
It's so strong and now I let myself be sincere


I dok me u zamisljenoj pustolovini odlaska k njemu prate pogledi mladica, prate koraci nekih opijenih mnome, nista mi to ne znaci koliko zelim da je on sretan. Valjda cu i ja uskoro dobiti priliku reci ono sto ce osloboditi moju srecu..

Do tad, mozda se sreca okrene u moju korist i ujutro prodjem ispit.. iako nisam ucila. Opet sam tjeskobna.
- 03:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.08.2008., subota

kad te proslost zaskoci..

Razgovor koji je krenuo u sali pretvorio se u razgovor prepun negativnih emocija i trajao je satima. Emotivno bice kakvo jesam zamalo sam se rasplakala i pobjegla glavom bez obzira. Nemam snage ikome objasnjavat sto sam i kad sam. Trenutno sam ko svoj pokvareni vodokotlic, pustam vodu dok sve ne ispustim..

You can`t fight the tears that are coming, the moment of truth that is coming..I just want you to know who I am..


Par sala i posalica na racun nepoznavanja a tipkanja preko neta, jedna glupa pogreska i sex s jednim, glupo pijanstvo i njegovo hvalisanje zaskocilo me u trenu najvece radosti. Tren prije sam ga vec zaljubljeno gledala i divila se, tren poslije oci su mi se punile suzama. Slusala sam i u nevjerici pokusavala progutati knedle gnjeva koje su se skupljale. Taj "jedan" je njegov prijatelj.

Razgovor je zavrsio sretno kao kakav kraj osrednje hollywoodske komedije. Secuci se na putu do stana smijuljila sam se kao i svakog dana. Napokon zalupivsi vrata svoja 4 zida sjela sam i plakala.

You came into my life (my life) sent from above
Better than a dream, such a perfect love, perfect love
And I'll adore you 'til the end of time


Mozda se jesmo salili u par navrata da sam ja njegova, on moj i da smo iz neke virtualne privlacnosti presli u stvarnu vezu ali se u trenu jedan sladak san pretvorio u surovu realnost. Kako ce mi vjerovati? Zasto sam isprva sve opovrgnula? Zasto sam tako postupila? K vragu! Toliko je pitanja a samo jedan odgovor:ono sto sam i kad sam dio je mene i od tog necu bjezat. Jednom, al jednom sam pogrijesila i dostiglo me. K vragu!

Neka me kisa veceras spasi da ne izgovorim sve sto skupljam ovih par dana..


- 14:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.08.2008., utorak

osjecam more, udisem more

stojim na obali i gledam u more. Danas je zeleno, onako tamno i privlacno, lagano nemirno al meko. Zaplivala bih daleko, daleko prema pucini da sam hrabra al trenutno su mi oci velike od straha.

5 dana osmijeha i lijepih trenutaka dovelo me do onih krila leptirica koje klepecu. Taman sam zbog tog razvukla osmijeh, kad su prvi put zasuzile oci. Prvi teski razgovor i prvi problemi, prvo ostajanje bez odgovora sa pogledom u more. Cini mi se kao da plivam u moru misli i kako ovo plivanje nikad necu zgotovit. Ne moze uvijek biti sve onako kako ocekujemo a i kazu da vrijedi pazit sto pozelimo jer se cijeli Svijet uroti da to i dobijemo. Uz mnogo strpljenja, trudit cu se i dalje zaplovit nekim mirnijim more i naci svoj put za svoje i njegovo srce.

Dugo se nisam istinski zaljubila ma koliko god bila emocionalna. Mozda su godine krive, mozda iskustva al tesko mi je prepustit se nakon niza teskih osjecaja.

Covjek u kojeg sam godinu dana bila zaljubljena inzistira na kavama, setnjama i razgovorima. Mozda je tek sad uvidio sto su znacile moje geste kad s tolikom radoscu drugima govori da sam natrag u gradu.

Covjek s kojim sam izasla tek dva puta jer mi se na prvu loptu ucinio dragim, posljednja 2 mjeseca opsesivno zeli pokazat ono sto zeli. Ne shvacam te danasnje kompleksne odnose kada nekome koga niti ne znas svakih par dana saljes poruke sa zeljom da ga moras vidjet, potom saljes razglednice iz razlicitih gradova, mailove s preljevima osjecaja i ni na tome ne stajes vec se trudis obavijestiti kako si s puta donio veliko iznenadjenje?!

Ja volim slobodu. Volim biti poput ribe u moru, roniti duboko i u miru, osjecati more i uvijek plivati dalje i dalje. Ako me koji ribar i ulovi tada me ulovio al samo zato sto je kao i ja osjetio more. Jednom uhvacena idalje zelim slobodu.. a danas nemam prijatelja jer je nemoguce s nekim izac u miru bez da zvone mobiteli i traze se opravdanja zasto je tko vani. Ja bolim biti vani.

Zato sam jucer i osjetila da s njim zelim zaplivati u moru, al prije moram rijesit strah i naci odgovore za nas razgovor. Potrudit cu se.
- 14:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.08.2008., subota

rijeka tece samo tece

Od kad sam bila dijete, duboko u sjecanje mi se urezala slika mladog, zgodnog i mrsavog muskarca u odijelu sa beatle frizurom, lenjinovkom na glavi, na nasipu Save. Iza muskarca bilo je prostranstvo i tek jedan neboder.

Danas je taj isti stariji, idalje zgodan ali odebljali muskarac u majci i bermudama sa beatle frizurom. Ne stoji na nasipu i ne gleda preko Save.

U 2 dana sam 4 puta presla Savu i imam osjecaj da sam je toliko puta do sad i presla. Smijesno kad covjek pomisli da u ovom gradu zivim vec 8 god. Jutros su oblaci bili gusti i teski, Sava je bila smedja i puna mulja a ja neispavana s ogromnim podocnjacima na licu.

Provela sam noc s covjekom za kojeg se nisam ni nadala da cu ikad srest. No, sreli smo se napokon pred 2 dana. Od 12mj tipkanja, u posljednjih mjesec dana mogli smo stosta procitati o sebi iako se nikad nismo vidjeli. Kad sam ga ugledala pomislila sam si kako ce sve ostat na tom jednom susretu i jednoj kavi. Jos uvijek sam u nevjerici da sam to pomislila jer sa svakim zagrljajem vidim da je stvarnost drugacija.

Voljela bih da ovo sve potraje i da svakoga dana gledam kako rijeka tece, koracajuci ulicama u koje prije nisam ni pomisljala zaci. Hoce li potrajati ta moja setnja ili ce rijeka presusit?
- 18:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.08.2008., srijeda

sati, minute, sekunde..

Kroz par sati krecem za Zgb. Torbe nisu spakirane, nitko se ni ne obazire na odlazak. Tko ide? Nitko, bas nitko.

Koliko god se trudila svoju majku zavoljet kao majkom, nikad mi to nije uspjelo. Duze vrijeme sam zalila sto nisam dobila tu priliku imati ono sto svaka djevojcica ima. Sada znam da je daleko iza mene vrijeme mog djetinjstva.

Pocela sam trcat i ne ide mi. U sumici gledam na stopericu i nadam se da cu bar koju sekundu vise, ako ne i minutu vise, izdrzati nego jucer. Ne vidim poraz al ga osjecam. Htjela sam u trenu biti poletna i snazna i koracati daleko, trcati jos dalje..

Od cega bih htjela otrcat? Od svog zivota. Mozda kad bih stvorila novi nebi trebala toliko truda ulagati? Ma ne treba bjezat od zivota, svaki nesto drugo nosi kao teret.

Kad sutra dodjem u Zgb sto ce se dogodit? Nista, bas nista. Ono sto ce svakako biti bolje jest da cu imati svoj mir, svoje zelje, svoju volju i idalje svoj trud koji ce me gurat. Ostalo?
- 00:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.08.2008., srijeda

u novim vodama plovim..

Osjecaj da odrastam vuce me naprijed. Vise me nema sto plasit. Moze me jedino sto iznenadit. Kao npr? Napravila sam caj i ocijedila ga jedinim alatom koji nije zakoracio u masinu za sudje - nozem. Okus caja? Cisti deterdzent jer eto.. pehist sam kojem je netko zaboravio rec da igrom slucaja u sudoperu nije cisto nego prljavo.hmm

No, pustimo sad to. Imati 26 godina nosi neku novu radost i neki novi osjecaj. Netom prije rodjendana pala je odluka da iskljucim vecinu aktiviranih profila na internetu pa tako i onog na Iskrici. Dala sam posljednju sansu da se upoznam sa zadnjim od 6 probranih deckiju unutar godine i pol dana. Razmijenili smo tek dvije poruke i ne znam zasto i cemu, intuicija me odvela na dejt. Bez slike i uopce predodzbe, bez imalo straha zakoracila sam podno Lotrscaka gdje me cekao. Duboki udah i "nemoguce da je on taj". No, bio je taj. Slicno je i on pomislio i nakon par dana bilo je jasno da je zaiskrilo. Ponoc uoci mog rodjendana je bila predivna. Na Bundeku smo pogledali vatromet, cim se dim spustio, javio se neki poseban mir i eto rodjendana. Nakon niza godina ispraznih zelja za rodjendane, ovoga puta nije zvonio mobitel, vec pored mene je bio on. Na njegovo pitanje "sto je sve iza mene u ovih 12mj i sto ce tek bit?" bilo mi je tesko odgovoriti al sad znam odgovor.

Unutar 12mj su me dvojica pustila preko sms-a poput kakvog hira, bez imalo ocekivanja i nadanja. Jedan od njih je i spomenuti "iskras". U 12mj sam osjetila svu silu zivota i sto znaci obitelj. Spoznala sam ocaj, jad, tugu, bijes; spoznala sam srecu, radost i veselje.. i sve ovo navedeno vezano je uz zdravlje. Kako je imati rak ne bih voljela nikad saznat. Kako je zivjet s rakom sam nazalost iskusila. Uz uspone i padove i malu podrsku bliskih ljudi mojoj obitelji, moja obitelj je dokazala da nam nema ravnih. Da zivot nebi bio jednostavniji nasao se i profesor koji me javno razapeo. S kojim ciljem? Nikad necu saznat, al mogu pretpostavljat. Unutar 6mj majcine bitke sa rakom, bolnicama, strahom i opcim losim stanjem, vodila sam i svoju bitku. Postala sam marioneta sustava, jedina od 21. studenta i jedina od ukupno 158 studenata koja je izgubila potpis i time gubila godinu. Degutantno ali razlog je bilo moje izbivanje zbog majcine bolesti bez imalo milosti i podrske. U zapetljanom moru problema i ne zasticenosti uspjela sam okrenut pjescani sat. Kako? Snagom, snagom volje. U trenu kad je majka saznala da imam problema rekla sam da necu biti milostiva vec drska prema svakom onom koji se usudi ciniti ikakvu nepravdu prema meni ili mojoj obitelji. Nije bilo druge. Ustrajano sam dolazila na vrata profesoru, slusala isprazne monologe, gledala njegov ocaj i bijedu, slusala i cekala da me cim vise razapinje. Bila sam ustrajana i dozivjela sam da mi kaze "Dragi ste mi samo zato sto ste ustrajani i nedate se". Nedam se. U trenu kad je trebalo upisati godinu, postala sam rupa u sustavu. Na vidjelo je doslo da me nitko nije zastitio - ni profesori, ni nadlezne osobe. Moje molbe su negdje zavrsile u kosu a moji dokazi su nestali. U trenu sam mogla samo nazvat brata i zavapit da ista ucini da se nepravda ispravi. Dan poslije, otac je izmozden dosao iz Italije i nesretan sto nasim bitkama ne vidi kraj. Nakon sto sam cula "Zao mi je al ona umire" mogla sam sjest i plakat s pogledom na onih 157 studenata koji u tom trenu nisu ni mogli slutiti sto se sve moze odviti u jednom trenu u necijoj glavi. Pola sata kasnije otac je profesora presreo i trazio odgovornost za sve sto nije uredu u mom slucaju. Uz niz provokacija i dernjave profesora i mirnog lica i glasa oca uspjela sam dobiti dugo ocekivani potpis, al ne i drugi(oduzeo ih je jel dva). Drugi sam godinu dana kasnije odradila i sada sam napokon apsolvent. Svojom pojavom, stavom, odnosenjem, javnim istupima, predavanjima(umjesto njegovih predavanja) i djelima u svakoj prilici provociram tog profesora da se sjeti da je u vlastitom ocaju mene mogao uciniti ocajnom.

Uz sve, osjecaj da je umro jedan, kako je sam rekao, poznanik koji mi je davao jako puno podrske u mojoj borbi, bila je gotovo potpuna praznina koja me pretvorila u duh. Ubrzo mi je majcina specijalistica rekla kako vjerojatno bolujem od dijabetesa i da je vrijeme da vodim racuna o svom zdravlju(dijabetesa za sad nema).Duh sam ostala do 12mj. a tada se moj zivot vratio u moje vlasnistvo. Otisla sam u Firenzu i upoznala sam divne ljude. Ubrzo je uslijedilo putovanje u Rim, isplela se Bologna, Venezija.. i na kraju tripanje po Turskoj. Sreca zbog tih putovanja i novih poznanstava je toliko neizmjerna da je sve lose zapravo odavno preboljeno.

U 12mj sam besciljno voljela covjeka kojeg ni dan danas nisam upoznala u potpunosti koliko ima lica. Tiho sam patila i gledala igru koju je vodio. Kad sam krenula i sama u igru bilo je jasno ono sto je svima ocito "mi bi trebali biti par" al nisam nikad o toj temi dobila priliku pricati. Danas ga ne cujem, ne vidim i ne nalazim vremena za razgovor koji se trebao tada odviti.

Danas zivim u nekim novim vodama. U meni je volja i zelja da cim prije diplomiram. U meni je volja i zelja da napokon dodjem na idealnu tezinu. U meni postoji nada da ce prava ljubav tek izaci i da ce me ova samoca ostaviti. Nemam trenutno prijatelja ili bolje receno onih koji su "tu" iskreno. Igrom slucaja sam se zaplela u dopisivanje sa prijateljem prijatelja kojeg nisam imala ranije prilike upoznat. Jednom je rekao da smo se sreli a ja tad nisam mogla znati da je to on jer je bio slucajni prolaznik. Nakon mjesec dana morskih prostranstava koji su nas djelili i nekoliko tisuca sms-ova, par slika..imam osjecaj da ga osjecam al u svemu sam suzdrzana. Nas susret u Metropoli se blizi, sto se blize ispitni rokovi. Iskreno me strah i sram jer ne zelim ostaviti los dojam.. voljela bih da sve ostane ovako kako jest.. sladunjavo.. Al On je prica koja se dogadja nakon ovog pitanja od 12mj..


Za pocetak sam previse napisala..
- 23:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Indija

Indija u zraku..
cujem kako vjetar stize,
mazi me po vratu..

Milo dok te gledam,
vidim ti dva lica..


Nisam imala prilike dozivjet tu drugu najmnogoljudniju drzavu na Svijetu, osjetit dah egzotike i chilli miris hrane. Djelom sam dozivjela kroz oci Nedostiznog, djelom kroz njegove slike i sada uz stihove Massima. Indija..

Malo me je strah,
jer bojim se sam sebe..

- 22:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2011 (3)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Kej ispisuje retke u potrazi za odgovorima. U svemu je volja glavna a trud ce se isplatit.
Snagu svog tijela i duha ne moze pokazati za dana medju ljudima koji ne razumiju da postoje i kod najhrabrijih trenutne slabosti a i vodjena je onom :


"Smij se i svi ce se smijati s tobom. Placi i plakat ces sam" (Wheeler Wilcow)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Spy_Kate

Kej gleda zivot kroz ruzicaste naocale vjecno nataknute jer :

"Ne zna zivjeti tko se ne zna pretvarati" (latinska)



Kej voli putovati mislima, ulicama, gradovima i razlicitim svijetovima i drzati se one :

"Pokazi put onomu koji luta" (latinska)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Kej je uvijek budna i budna sanja :

"Pravi umjetnici života ne žive dulje,ali žive više." (N.N)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej



Nije vazno koliko je vas zaslo u moj svijet, vaznije je da ste to ucinili.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Assilletta
Bajkoviti snovi
Dream Maker
Huntzbergerica
Ima jedan svijet
Promatram,razmisljam
Sanja ...
Santea
Smotani
Svjetlost svjetlosti
Tip koji sjedi
Zamojackiss
Walkingcloud

Grad u kojem se nisu sreli a trebali su..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Vjeciti grad u kojem su koracali a nada se Kej da ce se i u njega vratiti.. jer svi putevi vode k njemu.. i on ce ostat Kejina vjecna ljubav bas zato sto je Nedostizni..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Ruby Nelle