jesen u meni

utorak, 10.11.2015.

Ipak.

Pozelio sam danas
Mozda cak I prije.
Ne znam.
Nisam vise ni siguran
kada nesto pozelim
Da li ja stvarno to zelim
mozda sve to bila je varka.
Mozda nista.
A nesto se tako lagano pretvara u sve
svasta.
Ja letim
U agoniji I nemogucnosti da dotaknem tlo
Ja prelijecem svoju sjenu
Laksi od zraka
Tako odvratno I nepodnosljivo lagan
Crtajuci samo obrise po asfaltu
Koji podsjecaju na mene
Kada sam jednom u svoj svojoj moci
Na putevima ostavljao svoje tragove
Jednosmjernom ulicom
Na putu noci.
Koje su neki drugi ljudi
Slijedili.
Da nastavim...
Pitam se da li cu moci?
Procitao sam neke nevjerovatne rime
Nisam mogao da ne upitam,
Dal sad se ljudi ponose time
cega su se ranije
Stidjeli?
Dal' se ponosim?
Cime?
Svaka misao koja prokljuca
u mome umu brzinom munje
raspline se
U nevidljivu paru
zagadjuje zrak
Oko nas,
U nama
Moj um je najcrnja tamnica od svih.
Sjecas li se pjesnikovih rijeci tih?
Ja slutim da u njima se krije
Ne samo istina,
Nego sudbina.
Dok znoj sad hladno lice mi mije.
Po mojim zidovima tragovi stopala
Hodao sam nocas u snu.
Ne samo hodao,nego se u svom morfoizmu
Stopio sa zidom dok su mi stopala
tonula u mekanu povrsinu hladnog betona,
prema dnu
Po mome srcu kisa je pala.

10.11.2015. u 23:02 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.11.2015.

Noc..

Rasula se noc iz krcaga
kao crno vino preljeva se tama
i ove noci tako malo fali
da trošne misli pod jastuk stavim
da gorcinu medom zalijem
da kisele kiše na iskap popijem
da pokošenu svijetlost uzdignem
da izniknu bujne zelene trave
od zute i plave magle izvajane
da plovim na gore i dolje
da sunovratim se niz litice
i ove noci tako malo fali
da zaspim
u društvu dozrelog mraka
sa ocima otvorenim kao nebo
kao carobnjak bez fraka
vajam te od inja i blata
i stotine nemogucih stvari sklapam
tebi iz inata
tebi, dok bezbrižno sanjaš
iza tudjih vrata.

09.11.2015. u 02:43 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 06.10.2015.

Reci mi lažljivice mala
Sjecaš li se jednog dana
U jednom gradu
Na jednoj staroj usamljenoj klupi
U proljece rano
Dok je sunce blago padalo po tvome licu
Reci mi lažljivice
Sjecaš li se ko ti je pricao dugo
Prstima drhtavim i usnama nemirnim
Ko te je milovao rijecima šaputavim
Ko je to stavio svoje gladno srce
U tvoje šake hladne
Za koga su bile sve one sitne laži
Koje su padale lako sa tvoje usne male

Reci mi lažljivice
Sjecaš li se jednog dana
U jednom gradu
Na jednoj staroj usamljenoj klupi
U proljece rano
Dok je sitna kiša padala po tvome licu
Reci mi lažljivice mala
Sjecaš li se ko te je grlio uzdasima dugim
I pricao ti slijepim pogledima
Kome si svoje tanke prste zarila u grudi
Za koga su bili oni osmijesi vlažni
Reci mi lažljivice
Za koga su blistale tvoje oci

Cije si srce ti zvijeri slatka u jednom dahu progutala

Reci mi lažljivice mala
Sjecaš li se mene

06.10.2015. u 23:37 • 1 KomentaraPrint#

Stvoritelj..

Osjetio je tamnu stranu iza sebe,
dok penjao se ka plavoj
gospi,
Stvarao je svijet rukama svojim,
dahom,riječju i željom
usamljenoga starca.
Pitao se usput,da li mu to sve treba ?
Jednim okom je gledao svijet ispod sebe,
dok kosmos se grčio
u porođajnim teškim mukama.
I kada je završio svoje djelo,nasmješio se,
umorno i tromo se zavalio na svoj tron.
Tiho je uzdahnuo vidjevši djecu novih ljudi
kako se nemirno i veselo igraju
na toj maloj plavoj Zemlji.
I osjetio je strašnu samoću,a
daleko negdje odatle
neko je pjevušio pjesmu na toj nježnoj teri,to
majka je uspavljivala svoje dijete,polako,polako.
Stari prepredenjak i šeret koga su zvali jednostavno Bog,
nagnuo se na svoje dlanove,slušajući tu pjesmu.
Htio je da zaplače ali uzalud,
samo se blago nasmiješio....da,samo se nasmiješio,
dok polako je tonuo u tihi san
žetva je pri kraju reče,
valja se odmoriti....
Bezvremena glava mu se spuštala
među ruke tog velikog majstora šale,
tog konstruktora svega živog.
Bog je spavao tihim snom.

Dok ispod,na toj zemlji,
toj maloj zemlji,
pjesma je postajala sve glasnija
i glasnija
i nije više nikada prestajala.

06.10.2015. u 13:56 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.10.2015.

Nostalgija

Sjedi pored mene.
Napuni mi dlan
cesticama nježnosti
i toplim pogledima.
Pokaži mi igru katarki
i plamenih iskri na pucini
kada plavetnilo zadrhti u podne,
prstima dodirni
svaku zubatu ranu,
da oblak ne proguta
osmijehe kojima te grijem.
A onda pusti
da taj trenutak pretvorim
u iskricavu maglu,
uhvatim je okom i
cuvam samo za tebe,
dok sva mora na svijetu ne utihnu.

05.10.2015. u 14:32 • 4 KomentaraPrint#

subota, 03.10.2015.

....

Ulične lampe palile su se
svakim mojim korakom.
Umjesto tramvajskih tračnica
ispisani su bili stihovi
tvojih pjesama o meni.
Na svakoj stanici
osjetio sam poljubac
na svojim promrzlim usnama
sa okusom čežnje.
Ruke su mi bile tople od tvojih ruku,
iako nisi hodala pored mene.
Grad je bio tih, prazan, pust.
Tek ljubavni zov nekih ptica
odbijao su se od zidova zgrada
obučenih u svilu.
Zapitao sam se u svakom koraku
kada ću ugledati tebe u daljini,
u haljini boje zore,
ili možda ipak,
pojavit ćeš se iznenada,
baš kao i u javi,
onoga dana, one noći,
Kad sam te zavolio..

03.10.2015. u 01:45 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 21.03.2012.

ljubavnik..

Bio je jedan ljubavnik koji je volio bez nade. On se povukao potpuno u svoju dušu i mislio je da će sagorjeti od ljubavi. Svijet za njega nije postojao, on nije više vidio plavo nebo i zelenu šumu, potok mu nije žuborio, harfa mu nije ječala, sve je bilo utonulo, i on je osiromašio i postao bijedan. Ali je njegova ljubav rasla, i on je puno radije volio umrijeti i propasti, nego se odreći posjedovanja lijepe žene koju je volio. Tada osjeti kako je njegova ljubav sagorjela sve drugo u njemu, te postade moćna, i privlačila je i privlačila, i lijepa žena joj se morala pokoriti, i došla je, i on je stajao raširenih ruku kako bi je privukao sebi. Ali dok je pred njim stajala, najedanput se sasvim izmijenila, i on s grozom osjeti i spazi kako je privukao k sebi cio izgubljeni svijet. Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se, nebo i šuma i potok, sve mu je u novim bojama, svježe i divno, dolazilo ususret, pripadalo mu, govorilo njegovim jezikom. I umjesto da dobije samo jednu ženu, imao je cijeli svijet na srcu, i svaka zvijezda na nebu plamtjela je u njemu i rasipala veselost kroz njegovu dušu. On je volio, i pri tom je našao sebe samog.

Većina njih, voli da bi pri tom izgubila sebe.

21.03.2012. u 11:48 • 14 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.12.2011.

snovi,,

.Kažu, da su snovi jedna velika iluzija...I da se rasprše kao mjehurić od sapunice, sa rađenjem novog dana...Ali ima snova koji se sanjaju otvorenih očiju...Oni, koje nikakva jutra ne prekidaju...Oni, kroz koje se korača tiho na prstima...Tamo se voljeni čuvaju, uspomenama pokrivaju, muzikom miluju...Tamo se Duše onih, koje sudbina na suprotne strane odvede ponovo sastaju...

11.12.2011. u 16:49 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 15.11.2011.

izmedju..


Izmedju mene i tebe

Izmedju mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep
stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila nasa ceznja,
u njeg se smjestila nasa ljubav.

Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Dijeli nas tek djelic najmanjeg dijela. A ipak,
koliko god se trudila, koliko god tezila i htjela,
nikada me neces dosegnuti.

Izmedju mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio nas zivot,
u njeg se smjestila nasa sudbina.

Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji.
Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredjenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeci.


Ne naprezi se uzalud, jedina moja, ne siri svoje ruke
ne bi li me zagrlila. Izmedju nas je more beskraja -
ne vece, ne dublje od njeznog dodira. Ali zar ne znas?
To je more ljubavi i ono ce nas zauvijek spajati.

15.11.2011. u 11:53 • 9 KomentaraPrint#

petak, 31.12.2010.

zagrli me,,


Noge usidrene u lokvi neizvjesnosti
Nakon što je olovni oblak
Zaplakao pljuskom žaljenja
Dan nagnut na pogrešnu stranu
Obilježen okrnjenom nježnošcu
Iscitavam zapise sa zamrljanog neba
Dok nicu odnekud glasnici loših slutnji
(Pod nogama osipa se vrijeme
I opožaren prizvuk neodredenih rijeci)

Pricat cu o sebi misleci na tebe
Vrteci se u krug iscrtan nedoumicama
Vrištat ce bolom pogled u nespokoju
Zacetim mislima punim strepnje.
Znaš li cega se bojim kad tišina vlada
Odjeka samoce kad utihnu koraci
Na zgarištima opustošenih snova
I svoga straha pitajuci se iznova
Gdje sam pogriješio, gdje je granica bola.

Kažeš mi nakon posrnulosti ludovanjem
Svojom nocas si svoj život sagorio i kao
Pepeo ugašene vatre bacio u zrak
Kažem ti vidovito ispruženim dlanovima vjere
Ima još dovoljno vatre u pecinama nutrine
Zagrli me,cuješ li: samo zagrli me.

31.12.2010. u 16:14 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2015  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (4)
Ožujak 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

stihovi

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se