Stvarno moram pocet srediti malo ovaj blog. Izvinite na tome, ali zaista nemam volje nekako za to...
Moj zadnji post su neki malo pogresno protumacili. Ja ne osudujem ljude koji varaju, ali ih jednostavno ne razumijem. To je vas nacin zivota. Vas izbor. Ja samo izrazavam svoje misljenje. Ali ne vjerujem da ste zaista sretni takvim stilom zivota. Dapace, da ste sretni ne biste to radili. U jednom komentaru je pisalo da oni tako samo ispunjavaju zivot, i da i ja sebi ispunim svoj. Mda... To me malo nasmijalo. Smatram da zivot nije ispunjen avanturama, skrivanjem, lazima... Valjda nekima jest.
Ali mene to ne ispunjava.
Mene ispunjava to sto sam s osobom koju volim, i koja me voli. Kad sam u njegovom zagrljaju stane cijeli svijet...samo ja i on...nista vise... Ne mislim na nikog vise...samo je on u mislima...i ja njemu... Ne bih mogla zamisliti da pored njega imam jos nekog...da sebe dajem i tom drugom...da me dira, ljubi kao moj dragi. Ne,ne...meni je to nezamislivo. To se jednostavno zove ljubav. Kad imas tu jednu osobu koju volis i zelis biti jedino s njom. A sve ostalo je manje bitno. Imamo i mi svoje dobre i lose dane. Nije da nama samo ruze cvatu. Ali mi razgovaramo, komuniciramo. Otvoreno si sve kazemo, sta kome smeta, sta misli o ovome, o onome, sta bi htio, sta mu fali... I onda se sve sredi. Ali razgovorom, iskrenoscu, otvorenoscu. Ja sam se dosta trebala potruditi da mi se dragi otvori. Opeko se u zivotu, pa mu nije bilo lako. No, ja sam ga razumjela i bila sam strpljiva. To je bilo za moje i njegovo dobro. Veza nam je postala puno bolja odkad smo poceli raspravljati o tim nekim sitnicama koje nas smetaju. Zato mislim da u drugim vezama, u kojima dolazi do nevjere, fali komunikacije s partnerom. Zapravo fali dublje povezanosti s partnerom, ali ne samo tjelesne. Ne,ne. Nije sve samo u tome. Iako vecini muskaraca jest. I smatram da nije smo jedna osoba kriva tj. odgovorna za to, nego oboje. Ako zelite dobru vezu morate biti otvoreni i reci sta zelite i sta ocekujete od njega ili nje.





Meni dragi uljepsa dan kad mi se ujutro javi porukom, dok je na poslu, kaze da misli na mene. Kad mi kupi punu vrecu jagoda, jer zna da ih obozavam. A ja se onda izderem na njega jer je trosio toliko na mene. Bili smo prosli vikend na pjescanoj plazi, o tome cu jos pisati u jednom od iducih postova, i ja sam skinula sandalice i hodala bosih nogu po pijesku. Htjela sam da i on skine svoje pa da dozivimo to zajedno. Vidjela sam da to bas i ne zeli, ali je svejedno to napravio bez prigovora, samo da udovolji meni. Poslije mu se cak svidjelo :) hehe... Obozavam kad nasloni glavu na moja prsa i gleda me u oci...umiljatim pogledom ko malo dijete...zeleci upiti moj pogled...da ga zauvijek upamti... Kad me jako zagrli, stisne uz sebe, i to tako snazno, a istovremeno njezno, da mi popucaju sve kosti. Kad mi da pusu za laku noc, to obavezno, ne moze to zaboraviti. Kad spavamo zagrljeni, cijelu noc, pa nas ujutro boli vrat, ali i to nam je slatko. Kad smo vani na cugi, on meni otvori bocu soka i natoci. Ili kad pijem kavu, stavi mi secera. Nije da ja to sama ne mogu, ali on me voli paziti i brinuti o meni. Kad me drzi za ruku dok hodamo, meni nije bas svaki put do toga, nekako nisam bas navikla na to, vise volim slobodnih ruku hodati, ali on zeli tako, ja sam njegova, zeli drzati moju ruku u svojoj. Kad zna satima gledati moje slike na mobu, i staviti me na pozadinu (iako sam rekla da ne stavi). Kad u nedjelju pusti mene da ljencarim, a on ode u ducan i kupi mi svega i svasta, i tunjevinu, i jogurt, i krofnicu poslije dorucka, i sladoled, cokoladicu...sve ono sto volim, i jos mi lijepo spremi dorucak. Ipak, da ne bi ispalo da ja nista ne radim, perem sude, on to mrzi!
Itd., ima jos puno toga. Dosta toga sam izostavila, cak i zaboravila. Bitno je da sam navela par primjera. I sve to ne bih mjenjala za nista. Ja uzivam u svakoj sekundi provedenoj sa njim. U svakom dodiru, poljupcu, zagrljaju. Meni je on dovoljan. On mene ispunjava, usrecuje. On i nista drugo. Zagrlila bih cijeli svijet od srece i vikala koliko ga volim. I potrudit cu se da ovo sto imamo nitko ne unisti. Nista nije vrijedno ovoga sto mi imamo. Nadam se da cete i vi jednom naci srecu uz osobu koja vas tako ispunjava. Ali nemojte nas farbati da vas ispunjava to sto radite. Jer kako kaze jos jedan komentar na mom blogu: varamo uvijek sebe, nikada druge...
Sretno!