|
Konacno je prestalo kisno, tmurno vrijeme i pocelo je pravo sunce prziti. Nabavila sam si lezaljku, imam veliki balkon, zasto da si ju ne kupim? Dosadilo mi je camiti unutra. A posao ionako mogu tu obavljati. Zasto bih se gusila unutra, kad mogu lijepo na balkonu... Sta nije tako? I tako, skinula se ja u vruce hlacice, slatki topic, namazala se kremicom, i lijepo se legla i pustila mozak na pasu. Sjetih se svog malenog...kako bi lijepo bilo da je ovdje samnom...da lezi pored mene...da me namaze, prvo ledja, pa noge, bedra...sva sam se najezila... Bas kad sam se prepustila lijepim mislima (ili mozda gresnim, kako bi neko reko, hehe ) zazvoni telefon. Stvarno su prava gnjavaza ti telefoni. Zove ti mene frendica. Pohvalila se kako je opet nabila muzu rogove. Na brzinu ju rjesim, i vratim se ja na svoje mjesto... Kad opet telefon. Zove sad druga frendica. Zali se na decka, kako nikad nema vremena za nju. I da sumnja da ju vara. Kazem da si je ona to umislila samo da se mogu vratiti slatkim carima, ali ona uporno inzistira na tome. Rekoh da mi zvoni mob. I legnem se ja opet, ovaj put telefon je iskljucen :)
Kako su mu digli svi tlak. Bas znaju pogoditi vrijeme. Kad mi je dosadno, znam sjediti i cekati pored telefona da zazvoni, a sada kad mi nitko ne treba on non-stop zvoni. Ludilo...
Naletih na blog od rastavljene...stvarno mi ju je zao...zenska si trpa svakakvo smece u usta, i to radi nekog ko je nije niti najmanje vrijedan. Osobno, ne bi se nikad tako unistavala zbog jedne osobe koja me nije vrijedna. Nadm se da ce to shvatiti. Valjda ce se naci netko ko ce joj otvoriti oci...
Odoh se ja istusirati, sva sam znojna od ovog sunca... Do iduceg puta, pusa!
|
