subota, 30.06.2012.

“Nije važno gdje ste sada, jer niste ni blizu onoga gdje možete biti.” Bob Proctor

„Svakim danom se boriš ali jednostavno padaš i kliziš po "užetu" svog života i došao si do kraja. Stoga, napravi čvor i drži se, teške trenutke ostavi iza sebe, kreni prema gore, prema uspjehu. Bori se dalji i ne odustaj!“

Dušo, znam... Znam da je teško i htjela bih ti pomoći ali neznam kako. Iskreno, ja sam bila u toj situaciji i neznam... Neznam kako sam uspjela i otkud mi takva snaga volje da idem glavom kroz zid i uspijem. Mislila sam da neću uspjeti, da ću izgubiti godinu, znaš i sam koliko sam živaca izgubila dok sam to sve prolazila... Pila sam tablete, nisam spavala, borila sam se... Padala sam i padala. 7 ispita za redom sam pala, od tih su neki bili i komisija. Mislila sam da nema izlaza ali sam se borila. Bila sam u istoj situaciji kao i ti sada... Znam da ti nije lako. Što se mene tiče, isplakala sam suza i suza, kažnjavala sam sebe jer sam mislila da sam glupa jer mi ne ide... Nisam znala kako. Trudiš se, trudiš i ne ide... Najgore je to... A gledaš oko sebe budale koje uspjevaju putem prepisivanja ili puke sreće ili se jednostavno sviđaju profesorima. Vjeruj, znam kako je to. Koliko sam samo noći ostala budna da bi učila, nisam izlazila, mučila sam se da bi postigla nešto što su neki samo tako uspjeli... Težak je put uspjeha, ti to znaš. Krenut će, mora. Samo... Ne smiješ odustati jer ako odustaneš... Čemu sve ovo do sada? Pričali smo o tome. Sjećaš se? Znaš da mi je užasno teško reći da sam ja nešto prošla, a ti nisi? Sve bi dala da ti mogu nekako pomoći... Reci, samo reci i pomoći ću ti. Bilo kako. Znaš koliko te volim? Oprosti, ali nisam ti to rekla već dugo. Nekako... Sebična sam, znam. Žao mi je što sam takva. I na mene stres utječe, i obveze i problemi... Ovo što dolazi... Što će biti, kako će biti. Znam, zamaram se sa tih 3 pišljiva ispita dok si ti u većim problemima ali znaš... Sve bi dala da uspiješ proći ovu godinu, znaš da bi bila sretna da slavimo zajedno... Znaš, ja sam u prvoj godini dala uvijet dan prije upisa. Znaš koliko je to naknap bilo? Vjerujem da možeš i ti. Ti možeš to... Jedino što te koči je tvoj um za kojeg se bojim da će potonuti. Lagano tone... Nemoj tako razmišljati molim te. Tek kad budeš dao maksimum od sebe, na kraju godine bez obzira na rezultat, bit ćeš ponosan. Ja znam tebe. Jako te dobro poznajem... Znam da misliš: "Idući isto padam..." To ti nije u redu. Uvijek budi pozitiva... Uči pozitivno. Trudi se biti pozitivan. Napravi nešto da usmjeriš um na pozitivnu stranu. Nemoj se forsirat sa glupostima... Odi tamo gdje možeš učit na miru (znamo gdje je to). Malo prošeći, odmori, nemoj samo misliti na ružne stvari. Dušo, zdrav si, pametan si, mlad, uspjet ćeš. Znaš da ja vjerujem u tebe... Grozno je gledati te takvoga, a ne moći ti pomoći. Znaš da sam tu uvijek uz tebe, baš kao što si i ti uz mene... Bio i jesi. Ja nekad znam reći grozne stvari i znam da nisam osoba koja zna reći ono pravo u pravom trenutku, ali znaš zašto to sada pišem... Baš zbog toga... Ako ne možeš sam, tu sam. Znaš da jesam... Najgore mi je kada gledam nešto, a znam da tome ne mogu ništa. Pogotovo jer znam kako je to. Obično često čuješ: "Znam kako ti je" ali to nije ni upola onoga što se događa. Za mene znaš da znam, stvarno znam. Život je nažalost takav. Zaredat će se neuspjesi, cijeli život će nešto biti protiv tebe.. Nikada ti neće biti po volji, uvijek će te neke stvari živcirati. Ali, zbilja, zar se isplati živcirati zbog tako nečega? Znači, naživcirat ćeš se oko toga i naškoditi svome zdravlju? Završit ćeš to jednog dana i imati ozbiljne probleme sa živcima. Ima ih, vjeruj mi... Ozbiljnih primjera toga. I što imaju sada? Završenu školu i tko zna kakve boleštine. Dušo, ja sam imala glavobolje, nesanice, debljanja, mršavljenja, dekoncentracije i svašta zbog svega toga.... I znaš šta, sada kada na to gledam, nije vrijedno. Nije bilo vrijedno... To da nisam imala vremena za nikoga, a kamoli za sebe.. To da nisam mogla izaći van kao svi normalni mladi ljudi, nisam mogla živjeti normalno, imala sam zdravstvene probleme koji nisu imali veze sa ničime od ovoga, a opet jesu... Sebi sam naškodila. A zašto? Zato da bi danas bila tu di jesam. I jel mi žao? Je. Vjeruj, nije niti malo lagano kada se u tolikoj mjeri živciraš, završiš kod psihologa, ginekologa i niz liječnika da bi utvrdili da je sve to od stresa. Poremetila sam sve moguće funkcije u organizmu koje su trebale biti normalne. Nije mi to trebalo ali ja nisam znala za drugo. Jednostavno, forsirala sam sama sebe jer sam morala. Ti ako misliš da možeš i moraš, samo ajde naprijed. Ja sam tu, znaš da jesam. Znam da ti to možeš, znam. Vjerujem u tebe i ti to znaš :) Znaš da nije lako i znaš što te još čeka ali zacrtaj si neki cilj i trči prema njemu. Svakim danom ćeš bit sve bliže i bliže i budit ćeš se zadovoljan. Znam da ćeš biti. Ništa nije lako ali to što danas radiš, trebat će ti. Pa makar i malo kasnije... Ali hoće... Trebat će ti. Nemoj se dovesti u situaciju da ti bude žao. Sjeti se samo koliko je u to uloženo novaca, truda, vremena, živaca... Znaš da nije bilo lako, znaš da neće biti lako... Znaš da treba imati konjske živce da se ovo sve prođe ali vjeruj mi.. Vjeruj mi, prva je najteža, dalje će ti ići lakše i jednog dana ću se ponosit tobom. Jednog dana ćeš se ti ponosit sobom i reći ćeš sam sebi: "Ja to mogu, ja sam to uspio". Baš kao i ja. Ja isto neznam ishod svega ovoga ali nadam se najboljem. I kako god prođe, rekla sam sebi... Šta je tu je... Bit će kako će biti i kako mi je zapisano. Postoji razlog zašto je nešto tako kako je. Bit će bolje. Život je takav. Znaš i sam... Dok su neki sretni, ti si nesretan ali uživaj u tuđoj sreći, imat ćeš ju i ti. Samo.... Promjeni način razmišljanja. Znaš ti o čemu ja. Moraš. Ako ne... Zaglibio si tu di jesi... Nažalost, oboje znamo kako si tvrdoglav i kad si nešto zatuviš, to je to. Nema od toga dušo ništa. Samo sebi radiš inat i znam da ćeš sada analizirati cijeli tekst. Da ti odmah kažem, nemoj. I to što uzimaš (znaš ti šta) i što meni govoriš koliko uzimaš i da ti djeluje kao bombon, nije niti malo smiješno. Neznaš da mi nije svejedno. Truješ se, bezveze. Neznam zašto uvijek tjeraš svoj neki inat i svoje neko mišljenje oko nečega što nije dobro za tebe. Nije te briga za tvoj život. Nije te briga šta trpaš u sebe, kako će završiti. Nije te briga. A to što postoje ljudi kojima je stalo, nije te briga. Sebično. Jako sebično. Oprosti, nije trenutak da se iskaljujem na tebi ali dosta mi je. Zbilja. Ne volim kada si tako radiš, nepotrebno. Zbilja je nepotrebno. Znam da si napet i sve ali ne postoji niti jedna tableta koja te može riješiti onoga što si si sam zacrtao. Ja to znam da ne postoji. Jer smo... Isti... Samo želim da znaš da sam tu ako me trebaš, kad me trebaš. Volim te i uvijek sam tu za tebe. Najbolji si mi prijatelj i pomoći ću ti kako god mogu i koliko god mogu... Znam da ti to možeš. Možeš.


22:32 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>