Hvalospjev gluposti http://blog.dnevnik.hr/justthepine

nedjelja, 29.03.2009.

Lijenost, ljenost ili lenost?

Pohađajuči Algebru u Savskoj, vidio sam puno ljudi. Večina su jako lijeni. Kolko god nam se priča o premalo kretanja, mi smo i dalje robovi vožnje. Kako ja idem na sedmi kat, ponekad pričekam lift. Pomalo sam i tu praksu izbacio jer te liftove dočekat je isto kao tramvaj broj 2. Da se razumijemo, ne očekujem od ljudi da idu pješke na sedmi kat jer je prokleto naporno. Međutim, čudim se onima koji su na drugom ili eventualno trećem katu. Oni također uredno čekaju lift dolje. eek I da bude stvar bolja, zbog njih je lift teško i dobiti. Teta kuharica koja ide na petnaesti kat raditi u restoran sigurno neće pješačiti do gore. Ovi ostali bi bome mogli protegnuti noge tih par katova. Također, tijekom pauze mnogi dolaze na naš kat po kavu. Aparat je smješten
na sedmom katu. Kao i aparat sa vodom, kinder "glupostima", čipsom i sličnim stvarčicama. Jednostavno mi je nepojmljivo da čovjek može raditi tri sata sjedeći i onda doći jedan ili dva kata iznad (ili ispod) po kavu liftom. Umjesto kaj će protegnut noge. Poslije se svi žale kako ih bole leđa, kako nemajusnage ni volje za ništa i slično. bang O čemu vi pričate ljudi? Ne krećete se nimalo!!! Osim toga, lift ako i dođe odmah po vas što je često slučaj jer onda je najmanja fluktuacija ljudi, doći ćete do sedmog kata u roku keks, tamo si jedan keks često i kupiti, kavu uzeti i u roku keks se vratiti u ured u svoju fotelju ili stolicu (ne znam što je gore). Imate hemeroide? thumbup Razmislite zašto. Siguran sam da poslodavci nisu baš tolko kruti i prate jel ste otišli po tu kavu liftom ili pješke.

Spominjući Algebru i školu, moram se pohvaliti novim ispitom. Dao sam i drugi. naughty Ni to nije moglo proć bez neke nevolje. Pazio sam na nastavi i redovito ponavljao. Kako sam iz prakse imao već neke spoznaje o tom gradivu, u biti sam samo trpao informacije u prazne ladice. Bilo ih je naravno podosta. U četvrtak ja ponavljam gradivo. Vrtim knjigu od naprijed i odozada. Ponavljajući strukture paketa koji se prenose mrežom, došao sam do jedne super spoznaje po kojoj ću moći prepoznati o kojoj se vrsti paketa radi, odnosno u pitanjima ću lako izbaciti uljeza ako se sjetim kako taj protokol radi (taj koji šalje paket). smijeh Ako vam nije jasno o čemu pričam nije ni bitno. Objasniti ću drugi put. Poanta je da sam zadovoljan legao u krevet oko 23h i bio sam spreman zaspati i ujutro se spreman za ispit probuditi. Naravno, morao sam se sjetiti nečega što je jako bitno. U 23:15 sam se sjetio da za ispit trebam korisničko ime i lozinku koje smo kreirali prije prvog ispita. Kako na stolu nismo smjeli imati papir i olovku, nisam ih zapisao odmah, a kasnije sam naravno, ZABORAVIO. namcor Netom prije spavanja meni u glavi sjevne da ja ne znam kako ću uopće uć u aplikaciju za ispite. Panika... Vrtim sve kombinacije za lozinku i bome ih ima podosta. Čačkam po glavi. Na žalost niti jedna se nije pokazala točnom. Uključio sam i dodatne snage (meni se jednostavno nije dao paliti komp, lijenost jel) i vrtili smo na Algebrinim stranicama te kombinacije. Niti jedna nije bila točna. U tom trenu sam pokunjeno pogledao u strop i zamislio si sliku gdje će mi se sutra cijela učiona smijati kolko sam blentav. Dobro, na to sam navikao. Ne predstavlja mi neki veliki problem. Smotan sam. Kaj je tu je. Više me je brinulo to kaj sam znao da dosta dobro znam gradivo, a od toga nema koristi jer se ne mogu ulogirati u aplikaciju. Smola! Koji sam ja bujzek! Došlo mi je vrištat u taj sitni sat. headbang Spavao sam nemirno. To je bilo i za očekivati. Srećom, profa je dovoljno pametan pa nam je svima rekao prije prvog ispita (što sam ja naravno također zaboravio lud ) da si kreiramo svaki svoje korisničko ime, a lozinke ćemo imati iste. Koja sreća. Tako sam uspio položiti ispit. Nisam bio đubre i podijelio sam svoju dogodovštinu s drugovima u učionici. rofl Ionako sam skoro pa najmlađi. Nekome se moraju smijati.

U petak sam išao malo proslaviti taj ispit. Kako se nisam dugo vidio s frendom iz osnovnjaka, pozvao sam njega na cugu. Išli smo u Scout smokin I da se zna, uopće nisam išao na WC. Bili smo tamo skoro 3h i baš niti jednom nisam išao u WC. Od sada ako i idem negdje na cugu u Samoboru, prvi izbor će biti Scout. Ne samo da me spašava svaki put kada mi je frka, nego su pojačali izbor pive party (koju ja za sada ne smijem piti, al kaj ćemo) i prošiliri kapacitete. Tako sada imaju dva izdovjena dijela u pubu. Išao sam u podrum. Hvatala me nostalgija. Htio sam opet popiti piće dolje. Uređen je baš kao pravi pub. Još su visile zastavice od proslave Sv. Patrika. Lik je puštao takvu glazbu (što je u odnosu na neki hard rock u glavnom dijelu bilo više nego radosnije za moje uši). Uređeno mrak. Kako nisam okinuo par fotki dok sam bio sam, poslije mi je bilo malo bed. Ali poslikat ću ja to pa ćete vidjeti kak je tam lijepo. Zato, kad ste u Samoboru (posebno na večer), samo svratite. Dok sam išao doma, bilo je sve puno. Jedva sam došao do izlaza. Veseli me to! Slušajte sve samo cajke ne. thumbup

P.S. Šuta me ovaj ukradeni sat. Ne znam kako ni zašto (ja sam ga ukrao još na večer prije ponoći), ali šuta. Valjda ću do sutra bit kolko tolko normalan. Ipak idem na još jednu gastroskopiju u nizu...

Na kraju, evo jedne lijepe vesele pjesme dragog mi Johnnya... Uživajte wink

29.03.2009. u 10:54 • 6 KomentaraPrint#^

utorak, 24.03.2009.

Znamo se? Naravno...

Ja: Dobar dan.
Stranka: Oooo, bok! sretan Znaš od kud se znamo?
Ja: (gledam malo, roštam po glavi i ispalim uz klimanje glavom) Da. laze (naravno, nemam pojma. Lice poznato, ali odakle... Nikako doći do te informacije).
Stranka: Dobila sam poziv da mi je ugovor istekao i da mogu produljit pretplatu. Koji mob mogu dobiti? Čim jeftiniji?
Ja: Možete dobiti taj i taj, cijena je ta i ta. Imate i ove modele i ove po nešto višim cijenama, ali još uvijek prihvatljivima.
Stranka: Evo, ovaj ću uzeti.
Ja: (Idem u skladište i premećem po glavi od kud znam ovu ženu. rolleyes Hodajući nazad čak pijem i vode. Sve kako bi isprao paučinu iz tikve, ali nitša. „Bubreg“ ne javlja nikakvu novost. namcor Banana!!! Vraćam se nazad i tražim broj moba. Ukucam ga u sustav, ali mi ime i prezime ne govori baš ništa. Bemje li ti... A poznata faca za poluditi. Trebalo bi uzeti osobnu, a kako ću kad sam rekao da je poznam. headbang Sranje!!!) Hoćemo aktivirati i dodatnu opciju budući da je možete koristiti besplatno xx obračunskih razdoblja?
Stranka: Naravno. Samo uključi.
Ja: (Printam dokumente i dajem ih na potpis). Možemo na kasu. Račun i jamstveni list ću priklamati tako da ne izgubite nešto od tog. Jamstvo je dvije godine.
Van dućana: (Umalo sudar! Sjeo lik na trubu. Mip Mip Mip Miiiip Miiiiiiiip.)
Ja: (Kako sam cijelo vrijeme razmišljao odakle je znam, a nisam je mogao staviti u pravu ladicu trebao sam neki okidač. thumbup U sekundi, ako ne i prije, shvatio sam odakle znam tu ženu.) Hvala i doviđenja.
Stranka: Hvala i tebi! Vidimo se. wave

Odakle je znam? Žena svaki dan po selu razvaža kruh i mlijeko. Točno u 10h je u selu i trubi ko manijak kako bi je svi čuli. Naravno, ja je vidim eventualno subotom ili preko tjedna kad nemam školu i radim popodne. Truba je bila okidač. Čudo kak loše pamtim imena. Face da, ali imena i gdje sam kog upoznao zaboravljam dok veliš keks (ne baš svima, ali često). To mi lošije ide. Molim razumijevanje ako se odmah ne mogu sjetiti imena. smijeh Ispizdit ću sa svojim „bubregom“. smokin

24.03.2009. u 18:56 • 9 KomentaraPrint#^

petak, 20.03.2009.

Slovenske muhe

Prekjučer sam završio avanturu u voćnjaku. Kako sam htio biti gotov s tim čim prije, bio sam ja u njemu već oko 8h. Dolazi mi Bibi (sjećate se njega?) i on meni da sam fino uranio. Mora se velim ja. Treba završiti prije pogoršanja vremena. Na to on meni onako ozbiljno: "Znaš, jesi ti skužil kak su orehi črni? Jel znaš zakaj je tak?" Klimam ja glavom nječno. "To ti je zato jer su došle neke slovenske muhe i seru po cvjetu. Iz toga se zležeju crvići i nagrizaju koru iz vana. Zato počrniju. Rekli su da treba
špricat z bakrom." Gledam ja taj svoj orah. Ima barem petnaest metara visine. Koja budala bi to uspjela zašpricat bez nekog opasnijeg manevriranja? Opet, ako želim imat čisti voćnjak, dok to zašpricam
vjetar će odnjet taj bakar po svim voćkama. Istina, nije bakar tak opasan, ali ako ne špricam, onda ne špricam. Na to je on vidio da ja kuham nekaj u sebi i ponudio je svoju špricu koja dosegne bar do pola
oraha. Reko sam mu da ćemo drugi put o tome. Prerano u jutro je bilo za njegove ideje i spoznaje. Naravno, nisam se mogao oteti dojmu da su nam Slovenci (ne namjerno dakako) poslali pošast za orahe. U zadnje vrijeme od njih samo sranja dolaze. I to doslovno. Sad ovakvo govno, sad onakvo govno. Ima ih tak malo, a seru sve u šesnaest. S čim se oni hrane???

Pročitao sam kako su neki mozgovi odlučili pokrenuti snimanje pete sezone serije Bitange i princeze. Oduševljen sam. Konačno još jedan razlog za upaliti televizor, a da nije sport. Kolko čitam, kreću i reprize na večer tako da ću sa smjehom ić na spavanje. Bez obzira kaj će to biti reprize reprizinih repriza, ima epizoda koje nisam gledao tako da ću guštat.

Veseli me kraj tjedna. Iako nije bilo školice, bilo je naporno za ispaliti. Sutra radim, ali to ću već nekako prožvakati. Računam danas kao kraj radnog tjedna. Idem na koncert u Tvornicu. Svira Belfast Food. Malo zakašnjela proslava Sv. Patrika. Kako mi ne pridodajemo crkvenu važnost tom
svecu kao Irci, već više zabavnjačku, ne smeta mi odgoda od par dana. Kako su dečki prije nekih desetak godina (uf kako vrijeme ide) stalno bili u Samoboru i često svirali, jednostavno sam ih zavolio. I sami su izjavili da su već napola Samoborci kolko su kod nas. Eto, samo nek sviraju. Ja ću se malo nađipat i dodatno strgat da u nedjelju mogu peć roštilj i pustiti mozak na ispašu. U tom duhu jedna pjesmica... wave pjeva

20.03.2009. u 10:44 • 7 KomentaraPrint#^

utorak, 17.03.2009.

U plavom trnacu

Odmah na početku moram reći kak moj trnac (voćnjak) nije plav. Danas je počeo ličiti na zeleni. Asocirala me jedna stara pjesma na taj naslov pa sam je malo zlorabio. Definitivno stiže proljeće. Danas sam celo jutro delal u trnacu. Vrlo ambiciozno sam se primil posla. Već nakon sat vremena sam skužil da štilo od grablji u najmanju ruku sranje. Ne znam di sam gledal kad sam ga kupoval. Nije kompaktno i fino pohoblano. Ko da ga je neko sjekirom odvalio. Tak skrlepano mi darovalo pet žuljeva. Uz to je taj vrh i hrapav. Fakat ne razumijem kaj su htjeli s tim postić. Da se ne skliže? Mislim zbilja... U datom momentu mi je došlo da pretrgnem na pol to štilo, ali sam se sjetio kakve sam sreće još bi si nekaj i napravil. Fala lepa. Osustao sam od tog.

Smirujuće su na mene djelovale ptice. Koji pjev... Fascinantno. Već sam zaboravio kako znaju fino cvrkutati. I to nisu bili vrapci. Bilo je nekaj puuuuuno finije. Ko razlika između puba i Lisinskog. Sunčeko je grijalo. Nije bilo vruće tak da je bilo baš fino za raditi. Nakon dva sata grabljanja sam skužio da imam opako veliki trnac. Nisam još ni na pola tako da ako nekom fali malo seoskog štiha i hoće delat društvo, a nema kaj za delat sutra u jutro, nek se prijavi na mail. Osim kaj sam dobil žuljeve i uživanje u prirodnim ljepotama na koje u ovakvom tempu ljudi i zaborave, dobil sam i nasrtaje mlječne kiseline u mišiće tako da se sad gegam ko pingvinček. Ne baš tak jako, ali nisam ni daleko. Klin se klinom izbija. Sutra očekujem olakšanje poslije jutarnjeg natjeravanja lišća.

Čudo jedno kolko ga je bilo na kruškama i na orehu. Za oreh mi je još i jasno kad ima krošnju ko autobusni kolodvor. Al kruške??? Od kud tolko lišća??? Nit velko drvo, nit široka krošnja. Zbilja nejasno. Neću preveć kukat po toj kruški jer daje predobre plodove. Kad jedem tu krušku... hm... Sočna je, slatka... Čudo! Ono najvažnije je da ne špricam te voćke. Dosta bude črvljivih, ne budu baš onak sjajne ko u nekim maloprodajnim lancima, ali zato budu mirisne i salsne. Spomenute kruške su van kategorije. One su the best off kaj moj trnac da i ponos u selu.

Školica i slavlje
U petak sam bio jako sretan. Nimalo me nije pokolebalo kaj na kalendaru piše 13. Pisao sam prvi ispit u školici. Malo sam trtario jer mi proklete kratice nikako ne ulaze u tikvu. Srećom, ispit je bio sam po sebi dobro koncipiran pa nije bilo blesavih pitanja. Bilo je trik pitanja koja je valjalo jako pažljivo čitati. Na kraju, položeno sa 100%. Veselju nije bilo kraja.

U subotu je bilo slavlje. Na Zrinjevcu se obilježavao nadolazeći St. Patrick's day. Da nebi bilo zabune, ja nisam urinirao po zgradama niti sam gazio travu. Pristojan ko pravi mamin sin. Mjuza je bila zakon. The Sinners su peglali savršeno. Oduševili su me. Kada sljedeći put budu u Zagrebu, nadam se da će koncert mrvicu dulje trajati. Nas su doslovno potjerali (što i razumijem u neku ruku) iako su oni htjeli još svirati.

Svim zelenim frendovima, Ircima u Hrvatskoj i ostatku svijeta želim sretan St. Patrick's day!!!


17.03.2009. u 17:06 • 5 KomentaraPrint#^

petak, 13.03.2009.

Jedan telefonski

Mladi inžinjer Dalmatinac, Stipe, otvorio građevinsku tvrtku u Zagrebu.

Iznajmio ured, stavio fikus i zaposlio sexy tajnicu. Prvi radni dan sjedi on u uredu kada ga tajnica obavijesti da su došla neka tri gospodina s aktovkama i žele ga vidjeti.

Stipe kaže tajnici neka ih pusti unutra, a zatim uzme telefon i počne glasno pričati:

- "Alooooo, je li to Bozo Kalmeta???
Stipe ovdje: O di si, šta činis, moj prijatelju? E, ruča san sa Jurom juče finu manistru i falija si nam za zapivat jenu. Jesi mi ono zavrsija, a, e? E nek si, moj Božo, svaka čast, 'ajd čujemo se."

Nakon ovog razgovora Stipe okrene drugi broj:
- "Stipe ovdje! Kako si mi predsjedniče... Šta ima? Sad sam se čuja s Božom i Jurom, sve je odradio. Ajd imam sad klijente čujemo se..."

Nakon ovog razgovora Stipe se okrenu onoj trojici: "Dobar dan, a kako vam mogu pomoći?"

Kad ce jedan od njih: "Mi smo iz T-Coma, došli smo vam priključiti taj telefon!"

13.03.2009. u 16:57 • 6 KomentaraPrint#^

srijeda, 04.03.2009.

Svega po malo

Dugo se nije pisalo. Obaveze su me satrale. Nekako sam izgubio i nit pisanja. Međutim, u zadnje vrijeme se desilo ponešto što zaslužuje pokoje slovo.

Prošli vikend je u Samoboru bila uprizorena "bitka kod Samobora iz 1441. godine". Jako zanimljiv scenski nastup. Puno buke, zveketa mačeva, pristojan sajam (iako malo slabiji nego prošle godine). Najviše nas je nasmijao majstor s velikog katapulta. Plamteču kugletinu je izbacio gdje treba od petog puta. Prije toga je dva puta pogodio sam sebe, jednom oko tri metra od katapulta i jednom na oko dva metra od katapulta. Kada je peti puta pogodio metu, poželio je napraviti isto s još jednom kuglom (dvije su bile predviđene za bacanje). Međutim, uspio je opet pogoditi sebe i skoro svoje ljude koji su pješke kretali u boj s protivnicima. Kako je ta strana izvojevala pobjedu, poučak ovog katapulta bi bio: neprijatelj je imao bolju mehanizaciju, ali mi veče srce.

Pri povratku smo hodali iza dvije gospođe i jednog djeteta koje je imalo možda deset ili jedanaest godina. Mali ushićeno veli: „Vidi mama, muzej“. Na to će mu majka: „Jebo te muzej! Zadnji put kada sam išla u muzej mi je pauk digo auto!“ Dakle, toj gospođi je muzej kriv što joj je pauk digo auto. Da čovjek ne povjeruje. Uvijek su svi drugi krivi. Sunčece vam presvetlo da vam sunčece presvetlo. I to tak pričat pred malim djetetom!?! Onda će se netko čuditi kada se ta mala neman za koju godinu počne parkirati na zebri i jebat ljudima mater kaj bi oni baš preko te zebre htjeli prijeći. Na žalost, nisam imao volje raspravljati. Bio sam dovoljno umoran. Naravno, naglasak i izgovor nije bio kajkavski.

Isto tako, pri dolasku na prizorište bitke bilo je društvo od tri dečka iz Bosne. Pretpostavljam da jedan živi u Samoboru (po njegovoj priči i o tome kak sve kuži u gradu). Sprdali su se sa šetnicom, Vungričem i sličnim stvarima. Nisam jedan od onih koji pokazuju prstom na to odakle je tko i da bi govorio kako nekome nije mjesto u Samoboru (ili bilo gdje drugdje) samo zato jer je iz nekog drugog kraja i tome slično. Međutim, kada ja negdje dođem, onda se i ponašam u skladu s normalnim ponašanjem. Ako mi se nešto ne sviđa, prokomentiram to možda s nekim, ali ne na posprdan način i ne podcjenjivački. Posebno ne ako tamo i ŽIVIM. I to ide sve one koji seru i pljuju po Zagrebu, Samoboru, Krapini, Osijeku, Splitu, Zadru i da ne nabrajam dalje. Nikad im ništa ne valja, a odselit ne žele. Mislim zbilja. Kad si u Rimu, ponašaj se ko Rimljanin. Isto tako molim poštivati grad u kojem živiš. Ako ti ne paše, kupi stvari. Naravno da se u to ne ubrajaju neke životno bitne stvari o kojima treba diskutirati. Ali diskutirati, a ne im se izrugivati!!!

Grijanje klupe
Krenuo sam u školicu. Uhvatio sam dobru priliku za usavršavanjem i dizanjem razine znanja za pokoju stepenicu u odnosu na sada. Što više, mislim da će biti na nekim područjima podosta stepenica. Krenuo sam ovaj ponedjeljak i moram priznati kako mi se jako sviđa. Koncept predavanja je dobar, sve kužim i lovim za sada. Iako sam „stari konj“ nije mi teško pratiti. Prvi dan sam zaboravio naočale i leće pa sam morao sjesti u prvu klupu. Sad sam tamo i ostao. Svejedno, u školici je lijepo. Košta me podosta, ali isplati se. Barem za sada. Još da počnem davati ispite kad bude trebalo i biti će sve ajnc A!

Kolega uguz uzvraća udarac
Istina, neuspješno. Koristi situaciju kaj mene nema niti jedan dan ujutro u firmi. Kako sam u školi, radim popodne. U ponedjeljak me optužio da mu čitam mailove i skrivam bitne informacije. Prije svega, ja sam ko fol neki admin u toj firmi i jednostavno imam pristup svim lozinkama i korisničkim imenima. A ako misli da ću se spuštati tako nisko i čitati njegove mailove, onda se gadno vara. U biti je svjestan toga, samo mi je htio podvaliti. Prije par mjeseci je naš partner uveo e-mail adresu za komunikaciju s nama i on je počeo koristiti tu adresu. Kako nebi koristio dvije, s firmine sam mu preusmjerio poštu na tu novu adresu. Naravno, s vremena na vrijeme treba isprazniti sandučić na firminom mailu. I tako se u njegovoj glavi rodila ideja da mu to ja radim. Njemu se neda mijenjati konekcije. Naravno, pristao sam na to jer meni zbilja nije problem upaliti outlook s drugim profilom i skinuti te mailove te ih pobrisati. I on meni tako... Govno jedno lijeno... Ili ljeno... (zna netko je li ispravno lijenčina ili ljenčina?). E pa neće moći!

Ako nekog interesira rezultat hokeja, Medveščak je bio dobio tekmu. U produžecima. Bilo je jako napeto. Kako su dobili i u Sloveniji ušli su u polufinale natjecanja koje se nastavlja u petak. Ako netko želi na gostovanje, ide bus. Samo se morate prijaviti na broj moba koji na pamet ne znam, ali ću vam ga saznati.

Prošlu subotu sam se opizdio sjekirom. Srećom, držalo je bilo u pitanju. Mirne duše sam mogao reklamirati United Colours of Beneton dok nosim kratke hlače. Nema više masnice, a ni honorara od Flavia. Do sljedećeg puta. Ne sumnjam da će ga biti. Jako sam „spretan“ u zadnje vrijeme. Osjećam se ko Trapavi (ako se sjećate Štrumfova). Ima to i svojih prednosti. Svi mi se smiju. Uveseljavam ljude. Tu istu subotu kada sam se opalio sjekirom je pala šetnja do Samobora. Na izlasku iz sela sam vidio jednog lika pijanog ko deva. Jedva je hodao, a imao je podosta do doma. I gledajući njega umalo ja opalio znak. Stoji malo niže nego inače znakovi stoje.

Glazbena atrakcija je opet na Trešnjevci. Naime, stari čiča se vratio. Prošlo je hladno vrijeme i on opet svira. Nikad jači, nikad bolji. I naravno... Na repertoaru je Jesen stiže dunjo moja...

04.03.2009. u 19:37 • 12 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

Opis bloga

Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.

Linkovi

Pošta
Web album

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica

Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore

Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal

bućkuriš pameti

23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)

19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.

marchelina

30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.

Bernard Jurišić (SportNet)

01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...

Tomislav Židak (Jutarnji list)

01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.

autor... Na žalost, meni nepoznat.

13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."

poglavica Seattle Dwamish

09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong. wink

poglavica Dan George

30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid. pjeva
John Wayne

27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.” smokin
Aristip

15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease. yes



 Dotepli se u količinama

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se