Hvalospjev gluposti http://blog.dnevnik.hr/justthepine

utorak, 25.11.2008.

Zašto biti dobar prema ženi?

Prometni policajac zaustavlja automobil zbog prekoračenja brzine.
"Gospodine vozili ste 140 Km/h a dozvoljeno je 100."

Vozač se poče braniti: "Pa ne znam baš da li je bilo tako. Programirao sam na "cruise control" da vozim 100 Km/h. Možda vaš radar nije skoro atestiran?"

Ne dižući pogled, njegova žena koja je sjedila pored njega i 'štrikala' reče: "Ne budi lud dušo, pa znaš da naš auto nema "cruise control"."

Dok je policajac pisao kaznu, vozač se okrenu prema svojoj ženi i zaurla: "Možeš li ti držati jezik za zubima nekada?"

Žena se osmjehnu i reče: "Možeš biti sretan što te je "radar detector" opomenuo na vrijeme, pa si sa 200 usporio na 140 Km/h."

Tada policajac poče pisati i drugu kaznu zbog ilegalnog posjedovanja "radar detectora", a vozač se prodera na ženu : "Prokleta ženo, da li ti ikada šutiš? Začepi gubicu!"

Policajac pogleda dalje i reče: "A morat ću vas kazniti i zato što
niste stavili sigurnosne pojaseve!"

Tu vozač poče pravdanje: "Vidite gospodine, imao sam pojas, ali sam ga skinuo kad ste me zaustavili da bih izvadio vozačku dozvolu koja mi je u zadnjem džepu hlača."

Na to će njegova žena: "Dragi, znaš i sam da nisi imao pojas, jer ti nikada ne stavljaš sigurnosni pojas dok voziš."

I dok je policajac počeo pisati i treću kaznu vozač divljački dreknu na svoju ženu: "Zašto već jednom ne ZAŠUTIŠ?"

Policajac pogleda u ženu pa je upita: "Gospođo, da li vas suprug
uvijek ovako razgovara sa vama?"

A žena će na to: "Ne uvijek, gospodine, samo kad popije!"

25.11.2008. u 17:07 • 5 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 24.11.2008.

Plava trava zaborava

Uvod... Kako ne znam stavit (za sada) you tube sadržaj, ostavljam link. Riders In The Sky (Plava Trava Zaborava)

Prošlo je nešto manje od godine dana kako sam slušao zadnji put Plavu travu. Nebi vjerovali, ali listajući Gloriu, pronašao sam članak u kojem Mila Elegović priča o probama s tim bandom i kako je veseli prvi nastup u subotu 22.11. Gledam i gledam... Ekipa svira u SAX-u?!? Ne da idem nego sam već tamo!

Ne mogu reći da sam neki veliki poklonik Country glazbe, ali da me zna fino opustiti i da živim u mašti u nekom virtualnom svjetu divljeg zapada, to mogu potvrditi. Svaki Tex Willer koji izađe u meni pobudi iščekivanje. Kada ga čitam, onda sam još više u tom svijetu. Prije dva mjeseca sam zbog financijskih poteškoća morao odlučiti čega ću se odreći. Stripovi kao takvi su mi oduzimali puno love i odlučio sam kako sam ipak trenutno više vezan za Texa nego Zagora (Zagor ima i više edicija pod kojima izlazi). Lagao bi kada bi rekao da ne volim pročitati potonjeg (posebno kada su se pojavili crtači koji vrlo vjerno crtaju kao što i sam Ferri), ali Tex je trenutno primat. Uglavnom, da se vratim na temu... Očekivao sam cijeli tjedan taj koncert i jedva sam dočekao subotu.

U SAX smo malo kasnili. Mislio sam da neće biti baš puno ljudi. Na kraju se ispostavilo da je sasvim solidno popunjen. Kada je počeo prvi set osmjeh mi se razgalio licem. Kažem, nisam neki ljubitelj i da me pitate nabrojiti tri poznata američka country pjevača bilo bi „Hm...“, ali sam uživao. Iznenađenje za publiku je bio drugi set u kojem se pojavila i Mila. Gledao sam je nedavno u kazalištu u predstavi „The Full Monty“. Pjevala je odlično (iako nije bila među glavnim akterima). Od ovog sam očekivao puno i puno smo dobili. Žena se odlično snašla. Svaka joj čast. Ako će uskoro svirati u „Fort Apacheu“ bome ću se i tamo zaputiti. Ionako sam dužan ručak ili večeru.

Kako nebi sve ostalo na njima, iznenadio me i drugi band koji je svirao nakon njih. Ne mogu se pohvaliti da sam ih poznavao (ali čuo jesam za njih). Pick Siebner je band koji svira također country s tim da koriste i bendžo. Iako niste poklonici countrya svakako preporučam poslušati par njihovih obrada Johnnya Cashea. Bradurine, malo manje brade pomalo neuredne, duboki glasovi, traperice sa hozičima... Savršeni su izgledom (kao da su ispali iz filma „O Brother, Where Art Thou?“ i garantiraju smijeh barem tako. Kažem, obrade su im super i svakako ih preporučam. Od jednog koncerta ili preslušavanja CD-a nećete umrijet.

------------------------------------------------------------------------------------

Kratka povijest banda Plava Trava Zaborava:

Prvu Yu country & western grupu Plava Trava Zaborava osnovao je gitarista Eduard Matesić 1982 godine na inicijativu Dražena Vrdoljka (koliko se ja sjećam, ime su dobili po plavoj travi u državi Kentucky). U grupi su bili: Rajka Sutlović (vokal), Branimir Pif Bogunović (akustična gitara, harmonika), Vatroslav Markušić (violina), Davor Rodik (pedal steel gitara), Vladimir Georgev (bas gitara), Pavle Balenović (banjo) i Hrvoje Bini Galeković (bubnjevi). Grupa se odlučila za klubski rad što joj je omogućilo česte nastupe 82/83 godine u "Country klubu" i 83/84 u Zagrebačkom klubu "Lapidarij". 09/05/1984 usljedio je prvi veliki koncert u Zagrebačkom GSC "Kulišić" gde je snimljen i njihov debi album "Live". Album je miksan u Režiji 4, Radio Televizije Zagreb. Album su producirali Plava Trava Zaborava i Mladen Škalec. Na albumu su se našli country standardi "Will the circle be unbroken" i "Foggy mountain breakdown", western swing "Take me back to Tulsa" koje bi ujedno i izdvojio sa albuma. Vatroslav Markušić i Pavle Balenović su ubrzo napustili grupu a grupi se pridružila Mirta Pleteršek (fiddle).
1985 za Jugoton objavili su drugi album "Country" u produkciji Stipice Kalođere. Album je snimljen i miksan u studiju "SIM" u Zagrebu. Sve aranžmane uradili su sami i pored country standarda na albumu se našla i prva pjesma koju je napisao Eduard Matešić "Yugo goes to Nashville". Na albumu su kao specijalni gosti svirali i pevali Margita (EKV) klavir u pjesmama "Shot full of love" i "Evangeline", Vesna Srećković vokal u pjesmi "Take me home, country roads" i Senad marimbas u pjesmi "Voila, an American dream".
Tijekom 1986-e godine grupu je napustila Mirta Pleteršek a grupi se pridrušio Rista Ibrić (fiddle) sa kojim je u stalnoj postavi snimljen i treći album "Hat trick". Album su producirali Brian Hodgson i Gerry Hogan i snimljen je i miksan u studiju "Jugoton" u Zagrebu 1987 godine. Na albumu su kao specijalni gosti svirali i pjevali: Oto Pestner (vokal), Vanja Lisak (klavir), Marjan Krajina (harmonika), Hrvoje Hegedušić (Yamaxa DX-7), Brian Hodgson (bas) i Gerry Hogan (akustična gitara). Na albumu su se našle dvije nove kompozicije Eduarda Matešića "Burning my love", "The day you said goodbye" i kompozicija "Oh Maryanne" (po mome, prerada pjesme „Marijana“) koju su napisali uz Eduarda Vlaho Paljetak i Rajka Sutlović. Sa albuma bih pored navedenih kompozicija izdvojio i obradu Neil Young-a "Get back to the country".
12/13 kolovoza 1988 održali su koncert u "Bernardinu" u Portorožu sa kojeg je usjledio i 4 album to jest drugi koncertni objavljen za RTV LJubljana pod imenom "Dance all night". Album je producirao Eduard Jimmy Matešić i snimljen je u studiju "Tivoli" u Ljubljani. Naravno ovaj koncert ostat će zapamćen sa efektnom najavom Dražena Vrdoljka. Na koncertu je pored stalne postave svirao akustičnu gitaru i pjevao Zlatan Živković. Na albumu su se našle nove kompozicije Eduarda Matešića "Dance all night", "Downtown girl", "Mahagony eyes" i "Lord have mercy on me", kao i kompozicija Rajke Sutlović "I slipped your mind".
Peti album "Plava Trava Zaborava" objavili su 1990 za Jugoton u produkciji Eduarda Matešića, Branimira Bogunovića i Dragutina Smokrovića. Ploča je snimljena u studiju "Tivoli" u Ljubljani a snimatelj je bio Aco Razbornik. Na albumu su pored stalne postave svirali i pjevali: Dragutin Smokrović (vokal), Hrvoje Marjanović (klavir, prateći vokali) i Ksenija Erker (prateći vokali). Na ovom albumu po prvi put našle su se sve autorske kompozicije, Đorđa Novkovića, Rajka Dujmića, Zrinka Tutića i obrada pjesme Danijela Popovića "Julie". Sa albuma bi još izdvojio kompozicije "City streets", "I miss you girl" i "I've got a girl".
Grupa je poslije objavljivanja albuma nastavila sa radom u inozemstvu i 1992 godine Crazy Music je objavio Cd kompilaciju na kojoj su se našli drugi i treći album. Povodom 16 rođendana 14 svibnja 1998 godine održali su koncert u Zagrebačkom OTV Domu koji je zabilježen kao posljednji album "16 nam je godina tek" objavljen 1999 godine za Croatia Records. Na koncertu su pjevali kao specijani gosti Aki Rahimovski "Godine prolaze", Severina "Trava zelena", Oliver Dragojević "Cesarica", Goran Bare "Vrijeme je da se krene", V.Kočiš Zec "Zadnja ruža", Vanna "Always on my mind" i Divas "Children go where I send thee".
Diskografija
Albumi:
Live! (Jugoton 1984)
Country (Jugoton 1985)
Hat trick (Jugoton 1987)
Dance all night (RTV LJubljana 1988)
Plava trava zaborava (Jugoton 1990)
Country & Hat trick (2 Lp's on one Cd Crazy Music 1992 kompilacija)
16 nam je godina tek (Croatia Records 1999)
Preuzeto sa B.S BalkanUK Team (i dodani neki moji komentari)

24.11.2008. u 11:48 • 6 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 17.11.2008.

dr. Jackel/mr. Hyde

Petak je ujutro. U ljekarnu ulazi stariji čovjek. Po mom nekom dojmu 70tak godina.

ljekarnica: Dobar dan
deda: Dobar dan. Trebam ovaj lijek.
ljekarnica: Gospodine, imamo ga, ali trebate donjeti lječnički recept.
deda: Kakav recept?
ljekarnica: Od doktora. Ne mogu vam dati lijek bez recepta.
deda: Dr. K nas liječi. Znate, moja žena je nepokretna.
ljekarnica: Razumijem problem vaše žene, ali to što vas liječi ta doktorica mi ništa ne znači. Morate mi donjeti recept od vaše doktorice.
deda: Kako mi ne možete dati taj lijek. Žena mi jako kašlje.
ljekarnica: Razumijem vas, ali moram imati recept. Ne smijem izdavati taj lijek bez recepta.
deda: Ko da je to otrov i ko da ću ja otrovat svoju ženu.
ljekarnica: Kad ste već spomenuli, svaki lijek je otrov.
deda: Čuj ti pič.. ti materina. Hoćeš ti meni dat taj lijek ili ne?!?! (ne zanima ga kaj sam i ja tu).
ljekarnica: Gospodine, rekla sam vam već nekoliko puta da ne smijem taj lijek izdavati bez recepta. Donesite recept i nema problema.
deda: Čuj ti kravo! Nemoj me jeb.. jer mi taj lijek treba.
ljekarnica: A kako vam kašlje gospođa?
deda: Koji te ku... to zanima? Jel mi hoćeš dat te jeb... tablete ili nećeš?
ljekarnica: Gospodine, meni je žao, ali taj lijek vam ne smijem dati bez lječničkog recepta.
deda: Čuj ti! Nemoj mi se pravit damom. Ne zaje.... me i reci mi daš mi te tablete ili nedaš!
ljekarnica: Ne dam vam te tablete tako.
deda: Odi ti u tri pi... materine i više ja tu nebum došel. Kaj mi izigravaš tu neku priomadonu!? Kravo jedna! Pi... materinu i sve. Je... tablete nemrem dobit.
ljekarnica: (krenule su suze)

Tu sam sad već ja htio bacit dedu van iz apoteke, al se na sreću sam pokupio. Nakon ove zadnje sam zaista izgubio strpljenje zbog toga kaj mu je žena nepokretna i kaj je on stariji. Još jednu da je prozborio hitil bi i njega i njegov beciklin s parkirališta. Stoka jedna... Ako nešto ne volim to je takvo ponašanje. Posebno prema ženama. I to je neki gospon... Malo sutra gospon! I nije kupac uvijek u pravu!!!

17.11.2008. u 20:52 • 8 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 10.11.2008.

Biseri dana

1)
Budim se. Osjećam hladni zrak. Dotaknem si nos, a on leden. eek Santa leda! Ništa mi nije jasno. Spavao sam ko beba i zbilja sam se odmorio, ali i smrznuo ko ona stvar. Otkud hladnoća?!? Neda mi se ustati. Odgađam ustajanje za 20 minuta (nakon tog zbilja moram ustati). Čeka me hrpa posla. Svejedno sam se teškog srca odvojio od kreveta. Čudim se odakle tako hladno. Tada se javio kokot (pijetao). Nekako mi je bio preglasan. Sve ove dane ga jedva čujem. Već sam ga počeo proklinjati jer se opet pojavio pod prozorom, a onda sam vidio da mi je prozor otvoren (na kiper). eek Nisam vjerovao svojim očima. VANI JE PROKLETIH 6 celzijusa!!!! U mraku na večer nisam skužio da je netko ostavio otvoren prozor. Tko god da je sada mi je bilo sasvim svejedno.

2)
Danas sam išao na tehnički pregled s autom. Naravno, registracija i autoosiguranje je trebalo produžiti. Imao sam namjeru osnovno osiguranje razvuć na 9 čekova, a s desetim platiti prvu ratu kasko osiguranja. Ključne riječi su "imao sam namjeru". Naime, kad sam otišao u servis (koji je u Zg) na pripremu za tehnički, ostavio sam čekove doma u ladici. headbang

3)
Gledajući doma kaj sam sve platio na tehničkom pregledu dvije stavke su mi upale u oči. Prva je „Poslovi koji predhode registraciji i produljenju valjanosti PD“. Hm... Kolko sam ja vidio, gospođa je uzela prometnu i stavila je u printer. Ništa prije toga nije napravila. I to treba platiti 42,69kn? nono Druga je „Naplata propisanih usluga – 2 usluge“. Koje usluge??? Koje usrane usluge??? To je 33,67kn. Ili sam glup ili nas fino deru (ili oboje). 76,36kn puta broj vlasnika automobila i inih prometala... Nije loša lova... Nije... I ja bi tako zaradio štogod. Dok nije točno navedeno kaj se plaća, po meni to spada u kategoriju „slivne vode“ ili „porez na budale“. Kako je kome draže.

4)
Gužva je u dućanu. Lik je treći po redu. Nakon pet minuta počinje cupkati. Gleda kroz izlog. Fino si je raspekmezio lice po njemu. Ostavio mi je lijep otisak masnog naperlitanog lica. Na žalost ne vidi auto. Mora na drugi izlog. I po njemu se fino raskrečio sav i zamastio staklo. Maltene ga nije počeo lizat kolko je bio izbezumljen. nut Vratio se u red. Nakon dvije minute on opet cupka. Još jedan pogled na izlog i gas van! Ili mu se naglo prisralo ili mu se pauk zaljepio za auto. rofl Ako je ovo drugo u pitanju, jednostavnije je stati na parking i platiti 4kn za sat vremena. Pauk je 900kn. Možda nešto ne valja sa mojom računicom (ionako nisam nikad bio na „ti“ sa matematikom), ali ja bi ipak tako napravio. yes Jel stigao na vrijeme zaista ne znam. Nije se pohvalio.

5)
Upada žena u dućan sva uspuhana: «Dajte mi telefon!» Gledam je i mislim si jel hoće telefon da nazove nekog jer joj se nešto desilo ili kaj. Pitam ja kakav telefon, a ona će meni: «Za razgovor!» blabla Dobro (nećete s njim noge prat, to mi je jasno), ali KOJI? Mobilni, za fiksnu telefoniju, igračku??? KOJI TELEFON?? «Najjeftiniji» veli ona. bang Imao sam najbolju namjeru izbacit je van. Na kraju sam joj prodao bežični DECT telefon.

Još jedan dan pun «dječjih radosti» je iza mene. Tko kaže da nije zabavno raditi sa ljudima? A ja... Ja si već tolko idem na na jetra sa svojom zaboravljivosti da me sve sram više promolit nos van. Zadnji put kada sam išao po antisklerin, stao sam pred apoteku i zaboravio po što sam došao. Počet ću si pisati na vrata kaj moram uzet sa sobom. I dakako, u P.S. staviti da se moram vratiti doma s vremenom. smijeh

10.11.2008. u 22:01 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.11.2008.

«Idiot» day

Rijetki su dani kada mi se tako loše stvari poklope odjednom. Subota, 08.11. je bio baš takav dan. Ujutro sam umalo zaspao na posao. Probudio sam se u 7:40. Uspio sam se spremiti i složiti si doručak koji sam ponio na posao. Kako sam sretno stigao i na vrijeme nisam mislio kako da će se dan tako loše razvijati.

Pred kraj posla je nastala gužvetina kakve već dugo nije bilo u dućanu. Najednom su svi ušli. Naravno, prvi je bio lik koji je htio prijenos broja iz druge mreže nama. S njim je bila i žena koja je htjela isto. Ko za vraga, aplikacija mi je počela radit probleme tako da nisam uspio napraviti posao kako treba. Morao sam ići ručno popunjavati neke papire i naravno da mi je na to otišlo pun kufer vremena. Ljudi nabrijani, meni otkucava 14h. Nevjerujem kaj se događa. Bilo je još likova i likica koji su htjeli pretplate, produljenja ugovora i slične gluposti za koje treba vremena. Tako sam ja na kraju izašao iz dućana u 15h. Bajka... A baš danas sam trebao ići gledati namještaj za dnevni boravak. No dobro, imam još vremena.

Dođem doma i krenem si kuhat ručak. Pojedem u miru i idem nositi drva. Čim sam nos promolio van počela je kiša. Jednostavno nisam mogao vjerovati. Na brzaka ja unesem sitno, a kad sam otišao po košaru s drvima spustio se pljusak.

Mokar ko miš ulazim u kuću i sušim se. Još su se neke stvarčice zakomplicirale pa sam morao krenuti za Zagreb tek u 18h. Došavši do Samobora shvatio sam da nemam lijek sa sobom. Ajmo nazad. Gunđam si u bradu i ne vjerujem kak sam blentav i zaboravljiv. Morao sam stati na benziskoj u Samoboru jer sam imao neke stvari za pokupiti u lokalu iza nje. Kako nisam htio gubiti vrijeme, odlučio sam tamo tankati. Najlonske rukavice, nula bodova. U biti ih je bilo ali su bile zaštemane za stalak po sredini dlana. Nema teorije da ih se iščupa u komadu. Uzeo sam neku krpicu od najlona, ali nisam uspio zaštiti ruke. Smrdile su mi opako. Je.. sam im mater. Posebno onome ko je onak postavil rukavice na stalak.

Na Ljubljanskoj aveniji standardna gužvica. Vozam se ja kad najednom prije Savske Opatovine moram čvrsto po kočnici. Srećom, nikog iza mene. Netko se voza 35 na sat. Ne vjerujem!!! Krenem ja obilaziti, a tamo ženskica ima mob na uhu. OK... Dovljno mi je sve do sada bilo. Ionako nemam običaj mahati rukama i kriliti se. Ženskica je ubrzala i prešla me. Još uvijek je mob na uhu. Kod Ljubljanice sretnem ja opet nju, a ona još uvijek ima mob na uhu. Je... ti glupaču!!! Fakat nije normalna. To ide sve one koji vozaju s mobom na uhu i to još po takvoj gužvetari. Hands free uređaji zbilja više nisu skupi. Mogli bi prišparat nekome život na taj način. Inače, gospođa ili gospodična ima registraciju KŽ333AS. Ima finu regu i čini se kak ima osjećaj da joj nitko ništa ne može pa slobodno radi sranja po cesti. Počela je opet kiša. Pas mater!!!! Lijepo su rekli prestanak kiše još jučer poslije podne, pa onda danas popodne. Odakle sad opet? Nakon one s mobom, terenac se uvaljao ispred mene. Taj valjda nije ni pogledao jel sam ja u desnoj traci. Jednostavno sam puko i počeo sam psovat ko kočijaš. Pjena mi je počela ić na usta. Nakon 20 metara je skužio da ipak ne treba u tu traku pa se nazad gurao u srednju. Na cilj sam došao u 19:20. ako nekaj ne volim onda je to promet u Zagrebu. Naravno, nije bilo šanse za stić u salon pogledat namještaj. Uz sve to, dobio sam glavobolju. Jel može još nekaj?

Ako vam se čini da sam bio nadrkan i živčan...dobro vam se čini.

09.11.2008. u 20:09 • 4 KomentaraPrint#^

nedjelja, 02.11.2008.

Što činimo prirodi?

Jutro je. Sedam sati. Oblačim se za izlazak iz kuće. Ne uzimam jaknu. Tek kratku majicu i tanku vestu. Dok sam se vratio sa aerodroma maltene više nisam trebao ni tu vestu. Prilikom drugog povratka sa aerodroma vestu sam skinuo sa sebe. Pogledao sam termometar kada sam došao u Samobor i imao sam što vidjeti. 21,5 stupanj celzijus. Datum? Da... Drugi studeni je. Jučer su prognostičari prezentirali podatak kako je listopadska temperatura bila 1,9 stupnjeva toplija od normalnog prosjeka (o zagrebačkom području pričamo). U rujnu smo imali opako hladno vrijeme, a sada kontra. Kamo nas to vodi? Što očekivati od zime???

Neke «pametne» glave (uglavnom iz visokih političkih krugova) EU i SAD-a pričaju kako globalno zatopljenje ne postoji. Čak što više, Zemlja se hladi. Ne znam odakle oni crpe svoje podatke, ali ako dođu kod nas na godinu dvije, vidjet će kako stvari zaista stoje. Proljeća kakvog se ja sjećam dok sam bio mali (a to nije bilo tako davno) više nemamo. Jesen također. Biljke su «zbunjene» i neke su počele puštati pupove. Najbolje da će jabuke i kruške procvjetati?!?

Iste promjene zbunjuju i životinje. Hoćemo li i ove godine svjedočiti nervoznim medvjedima koji ne znaju što se oko njih dešava??? Umjesto da se spremaju na spavanje i skupljaju hranu, pronalaze svoje tople brloge, oni tumaraju šumom i ne znaju kud sa sobom. Što li se tek dešava sa dabrovima, srnama i jelenima, divljim svinjama? Ptice također nisu u nezavidnom položaju. Danas sam vidio divlje patke koje još nisu krenule prema južnijim krajevima.

Ne bunim se ja protiv sunčana i lijepoga vremena. Ni slučajno. Međutim, pripadamo klimatskom pojasu kojem pripadamo. Normalno je da imamo četiri godišnja doba. Normalno je da u kontinentalnim predjelima zimi imamo snijega. To se na žalost sve više i više gubi. Ima godina ili dvije kada sam vidio na TV-u u emisiji «Crno bijelo u boji» Zagreb prekriven snijegom. Doslovno prekriven. Šezdesetak centimetara snijega na Griču. Godine radnje su bile rane šezdesete. Nije li to malo premali razmak u godinama za takvu promjenu? U Samoboru još uvijek napada snijega, ali ga je evidentno sve manje. U zimu 1996./1997. je bilo 70cm snijega kod mene. Od onda nikad više. Svake godine sve manje.

Kako su zime sve blaže, tako sve više imamo problema sa virusima i bakterijama, sa kukcima i nametnicima. Često čujem ljude kako kukaju zbog kojekakvih boleština, kako uši napadaju klince, kako je sve puno nekih čudnih malih zelenih bubica nalik skakavcima, kako su komarci sve bezobrazniji (to znam iz osobnog iskustva) i plikovi od njihova ugriza su sve gori. Svi se žale, a malo tko radi nešto konkretno. Mnogo ljudi osim što ne odgaja svoju djecu da budu kulturna, poštuju starije, učitelje i profesore, ne odgajaju ih niti da budu svjesna prema prirodi i okolišu koji ih okružuje. Danas dobiti dijete u šumu je praktički nemoguće jer će dobiti upalu pluća ako kroči u nju. Teško ga je odvojiti od PlayStationa ili računala. Klincima (a i mnogim odraslim osobama) je normalno baciti omot od žvake na pod, najlon od cigareta umjesto u koš pospremiti na asfalt, omot od čokolade baciti u grabu. Bezobzirnost odraslih je bespredmetno opisivati (stari štednjaci, autogume...). Djeca uče od nas odraslih. Mi im moramo biti primjer i uzor. Kada dijete vidi odraslu osobu kako baca čik na pod ili iz auta na cestu (što vidim SVAKI dan), onda je njemu teško objasniti da ne smije kaugumu pljunuti na pod. Ako ću biti tolko blagoslovljen i imati svoju djecu, prije svega ću ih učiti poštovati pridodu pa tek onda ljude. Ako vam se to čini krivim izborom, smatram da nije. Ovaj planet Zemlja nam je jedini (za sada) dom. Drugog nemamo. Scenarij iz animiranog filma Wally nebi volio doživjeti, a niti to priuštiti svojim možebitnim potomcima (niti vašima). Između ostaloga još uvijek nismo u stanju napraviti takvo svemirsko «plovilo» koje će nas tako dugo držati na životu i osigurati nam opstanak bez naše lijepe Zemlje.

U Hrvatskoj smo napravili mali (veliki) pomak čim smo počeli odvajati PET, MET i papir od smeća. Otpad nije smeće i kao takvo se ne treba miješati sa ostalim. I to je dobro. Zašto ne djeci pustiti da si zarade nešto novaca ako kod kuće razvrstavaju otpad pa zajedno s roditeljima odu i zamijene boce za novce? Zašto ne??? Dajmo im primjer i nek vide da je to i korisno. Uz to imaju i kućno zaduženje. Još uvijek imamo velike zalihe pitke vode (s naglaskom na JOŠ UVIJEK). One neće vječno trajati ako ćemo se bahato ponašati prema našem okolišu. Sve smo bahatiji iako nam alarmi zvone neprekidno. Zar nas ove temperaturne anomalije i razlike nimalo ne zabrinjavaju? Ako da, nije li vrijeme početi mijenjati navike i pristup prema prirodi kod nas samih? Naravno da smo mi mali kotačići u odnosu na gospodarstva velikih velesila svijeta, ali ako ne počnemo sami, nećemo se nikad nikud mrdnuti. Svaka kap je dio jednog slapa. Slap bez nje ne može biti slap. Dakle, mrdnimo se više i osigurajmo si ljepše dane u ovoj «dolini suza». Ako ne za nas, onda za naše potomke. Nemojmo biti toliko sebični. Priroda sve pamti i sve vrati.

02.11.2008. u 21:21 • 3 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

Opis bloga

Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.

Linkovi

Pošta
Web album

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica

Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore

Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal

bućkuriš pameti

23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)

19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.

marchelina

30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.

Bernard Jurišić (SportNet)

01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...

Tomislav Židak (Jutarnji list)

01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.

autor... Na žalost, meni nepoznat.

13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."

poglavica Seattle Dwamish

09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong. wink

poglavica Dan George

30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid. pjeva
John Wayne

27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.” smokin
Aristip

15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease. yes



 Dotepli se u količinama

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se