Hvalospjev gluposti https://blog.dnevnik.hr/justthepine
ponedjeljak, 20.10.2008.
SonyEricsson partner dani – dan 1.
16.10.2008.
Jučer sam odlučio kako ću krenuti prema Pagu oko 10h. Mislio sam kako će to biti sasvim dovoljno za stići na vrijeme, a prije toga malo odahnuti. Moš mislit! Al ajmo redom. Na putu nije bilo nekih osobitih problema. Barem ne prometnih. Na ceduljicu sam imao napisano kako ne smijem zaboraviti naočale i lijekove. Uzeo sam ih. Međutim, kada sam na 30km od kuće ožednio, shvatio sam da nemam vodu sa sobom. Vodu koju sam uredno kupio večer prije na benzinskoj. Ostala je doma pored mikrovalne. Koja smola. U autu imam samo deci vode. Kada sam malo bolje promislio, shvatio sam da nemam ni ručak koji sam trebao ponjeti sa sobom. Ostao je u frižideru. 
Obožavam kada mi nešto krene na taj način. Nevjerojatno kako sam zaboravljiv. To mi već lagano ide na jetra. Utješio sam se u nekom odmaralištu špek filekima 
Nisam htio ići autoputom i baciti 100kn kada se može ići i starom cestom. Kakav je to krajolik sam već bio zaboravio od silnog putovanja autocestom. Lagana vožnja i dosta toga se može i ima za vidjeti. Prolazeći kroz Draganiće (koji se inače dosta promijenio) sjetio sam se avanture iz dana kada sam služio vojni rok. Zimski tabor dočasnika na Slunju. Ti dani su toliko bili hladni da nam se mrznula nafta u rezervoarima (i koješta drugo na nama). Stali smo u Draganiću kako bi dečki potkurili malo ispod rezervoara. U tom trenu je trebalo nešto alata iz mog kamiona. Kako su vojni kamioni vezista malo drugačije koncipirani, morao sam se penjati iza njega držeći se jednom rukom za rub kamiona, a drugom otključavati. Lokot sam stavio u usta i otvorio vrata kako bi došao do alata. Obavivši sve to htio sam ponovno zaključati kamion, ali nisam mogao iščupati lokot iz usta. Usnice su se smrzle i sljepile sa čelikom. 
Nisam mogao vjerovati kako jeftin štos sam pobrao. Osjećao sam se ko onaj lik iz filma "Glup i gluplji" kada se jezikom zalijepio za žičaru. Bože sramote! 
Srećom, danas se tome smijem kada se toga sjetim (a dugo se nisam). Prošavši Draganiće pojačao se promet. Nisam previše lomatao glavom okolo kako nebi skrivio neke idiotarije na cesti. Srećom, prolazeći pored Rastoka (na ulazu u Slunj, čovjek jednostavno ne može ne primjetiti ljepotu prirode. Prekrasan krajolik prožet starim vodenicama, kućama, šumom vode s mnogo malih vodopada ostavlja čovjeka bez daha. Odlučio sam kroz mjesec dana sjest u atuo i krenut put Plitvica i obavezno stati ovdje. Prva slobodna subota i evo me. Baš nikad do sada nisam stao tamo. Sramota! Isto tako prolazeći pored Plitvičkih jezera sjetio sam se svog izleta tamo s roditeljima. Bilo je to negdje 1984. Ne da je davno bilo... Nijanse spadalog lišća su se kretale od svjetlo žute, zlatno žute do narančaste. Prekrasan krajolik uz cestu. Zbilja smo ponekad glupi. Lijepimo se za TV ekrane, maštamo o velikim putovanjima negdje van, a ljepota Hrvatske nam je na dohvat ruke. Čudo kako nekada ne znamo cijeniti svoje. Prolazeći kroz Rakovicu vidio sam mnogo sokolova (ili jastrebova) kako lete iznad šume tražeći plijen. Tada sam se sjetio kako se ovdje dogodilo nešto jako bitno u povijesti naše domovine, a nisam uočio niti jedan pano o tome. Baš ništa ne govori o Rakovečkoj buni u kojoj je poginuo Eugen Kvaternik. Na tome bi se sigurno trebalo poraditi ako nije. Moguće je da mi je to promaklo jer sam ćorav ko šišmiš. Ako je tako, ispričavam se unaprijed.
Prešavši Paški most dočekao me krš. Mislio sam da ljudi pretjeruju kada pričaju o Pagu, ali ovo me šokiralo. Kamen, kamen. Ni travke. Baš ništa. Da se razumijemo. Još nikad nisam bio na Pagu tako da je ovo zaista djelovalo na mene malo šokantno. Kasnije, kada sam ušao malo u unutrašnjost otoka, vidio sam da ljudi ipak malo pretjeruju. Zelenilo se pokazalo u raznim oblicima. Najimpresivnija je svakako trava visoka po mojoj procjeni oko 3m. Podsjeća me na pampas travu koju sam vidio neki dan u vrtu Zrinjevca. Još je imprsivnije bilo vidjeti nepregledne širine suhozidova koji su naslagani u savršenom redu. Koliko je znoja proliveno i truda uloženo u to. Najljepše se vide na cesti prije Novalje. Oni koji idu na Zrće ih vjerojatno niti ne primjete. Neki od opijata, a drugi jer putuju po mraku. Mene je čekalo još podosta puta pa sam stisnuo gas. Što se ide dublje cesta je zabavnija za malo bržu vožnju. Provala adrenalina je zajamčena. Baš kao i onaj čudni osjećaj u želucu kada auto propadne pod brijegom. Ukoliko piše da je ograničenje 60km/h ili štogod manje, to treba poštivati. Na momente je cesta zbilja uska i lako se može završiti u suhozidu. Naleti se na pijesak i odskliže auto u tren oka. Nesmijemo zaboraviti ni janjad i ovce. Naletio sam i na njih. Prešli su ogradu i baš im se sviđalo biti na cesti. Vidjevši ono jedno janje, zbilja sam se zapitao kako netko može tolko obožavati janjetinu (kao jelo). Tako slatko stvorenjce. Onda sam se sjetio da ja bez problema jedem odojke. Čemu se ona čuditi. Sam sebi skačem u usta. Bolje je odšutiti. Jedno dulje vrijeme nije bilo putokaza za hotel. Karta mi je bila u gepeku tako da sam išao mrvicu na slijepo. Počeo sam vjerovati kako sam negdje uspio krivo skrenuti, ali srećom nije bilo tako. Od 17km do hotela česti su putokazi tako da se više ne može baš nitko izgubiti.
Prijavio sam se kod kolegice iz SonyEricssona. Rekla je da nema večere. Istina, večera se nije nigdje spominjala u planu i programu (ali mi je to malo bilo čudno). Na kraju je ispalo da će večere ipak biti. 
Odahnuo sam. Meni, Samoborcu da netko uskračuje večeru, a pozove me u ovakvu hotelčinu... Taman posla. Sada sjedim pred balkonom, gledam nemirno tamnoplavo more, slušam valove i čekam taj obrok. Sutra će biti naporno. Barem do večeri. Tada je zabava. Treba nešto i raditi kako bi se zaradilo pravo na veselicu. Idem sada još malo odmoriti uz šum valova i taktove nekih meni dragih melodija.
Dodatak
Večera je bila famozna. Salata od liganja sa puno povrća i maslinova ulja. To sam smazao kao hladno predjelo. Za glavno sam pojeo lignje sa žara, pečeni krumpir i patliđan sa roštilja na kojem je otopljen sir. Nisam ljubitelj patliđana, ali kada opet dođe sezona roštiljanja, moram tako nešto probati sam napraviti. Uživao sam u svakom zalogaju. Za večere sam naletio na poznanika iz susjednog sela i njegovog kolegu. Tri Samoborca na kupu... Savršeno. Prvi zadatak poslije večere je bio pronaći birtiju. Misija nije bila izvršena. Ni "b" od birtije. Sezona je kao gotova. Počeli smo razmišljati kako su nas namjerno tako daleko odvukli. Otišli smo za šank u hotel, ali popili samo jednu rundu. Preskupo je bilo za više. Oko ponoći lego ja u krevet. Sutra ipak imam obaveza prema "sponzorima". I bi gotov dan prvi...
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Opis bloga
Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.
Linkovi
Pošta
Web album
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica
Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore
Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal
bućkuriš pameti
23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)
19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.
marchelina
30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.
Bernard Jurišić (SportNet)
01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...
Tomislav Židak (Jutarnji list)
01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.
autor... Na žalost, meni nepoznat.
13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."
poglavica Seattle Dwamish
09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong. 
poglavica Dan George
30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid. 
John Wayne
27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.” 
Aristip
15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease. 
Dotepli se u količinama