Hvalospjev gluposti https://blog.dnevnik.hr/justthepine

ponedjeljak, 29.09.2008.

Pušing dan – Lijepa večer

Dobro, možda sam malo pretjerao, ali ponedjeljak je zaista bio trul i naporan. Od samog otvaranja očiju nije bilo dobro. Pretjerani umor me slomio ujutro. Predugo sam ostao budan. Dobro, nije večer bila loša. Čak što više, ali kad ujutro otvoriš oči, a one se ne otvaraju, jednostavno se teško oteti dojmu da je počeo prokleti ponedjeljak. Kokot vrišti pod prozorom (a nije moj). Razbit ću ga na sastavne dijelove. Onda s vremenom podigneš kapke i dočeka te.......magluština.

Došavši pred firmu vidio sam prazne izloge. Nisam mogao vjerovati!!! Imamo dogovor s Rezikom o pranju izloga svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. Jel danas prvi ponedjeljak u mjesecu?!? NIJE! Jebemu! Kaj je ta žena spavala na satu prirode i društva u prvom razredu kada su se učili dane i mjesece u godini??? To nam je već napravila prošli mjesec. Morat ćemo malo poraditi na tome.

Naravno, gužva je bila neopisiva. Istina, ujutro sam imao malo vremena za disanje jer sam kolege potjerao u dućan pa sam ja radio servise, ali telefoni su zvonili non stop. Rekla je čistačica da je zvonio od pola osam, ako ne i prije. Zbilja ne mogu shvatiti neke ljude. Nikad neće naučiti da radimo od 8h. Uglavnom, danas sam napravio dosta aktivacija i pretplata. Svi su čekali zadnji dan. Zar kod nas zaista svijet funkcionira na taj način. Svi su znali za taj pretplatnički model još prije mjesec dana i više, ali neeeeeee. Čeka se posljedni dan. To zaista nikad neću moći shvatiti. Može se reći da sam štreber, ali brate daj napravi neke stvari na vrijeme. Naravno, ostao sam na poslu do 17:20.

Konačno sam došao doma. Bila je malo panika oko ograde koja je konačno instalirana. Srećom to se brzo riješilo. Bio sam umoran ko pas, ali sam nanosio drva za kamin i krenuo sam malo bacit po košu. Preteglo se to moje bacanje na 45 minuta. Fino sam se preznojio i osjećao sam se fantastično. Već se dugo nisam tako dobro osjećao. Kasnije se javila frendica koja je nastradala u prometnoj. Izgleda da se dobro oporavlja. Ponedjeljak je ponudio puno ljepše trenutke pred večer nego ujutro. Još jedan prokleto dobar osjećaj. Šteta što nije moglo proći bez neke gluposti. Meni se svakakva sranja moraju dogoditi. Uspio sam si u usta natrpat stidnih dlačica. Ne pitajte kako, ali sam uspio. Dok sam se fino ispljuvao umalo sam se prosuo po kadi. Tko me rodi tako šlampavog??? Počeo sam razmišljati o odstranjivnju dlaka sa nekih mjesta (šala mala).

Nakon tuširanja, zavaljao sam se u kauč, donio beskofeinsku nessicu i pustio si Zvjezdane staze. Baš je zanimljiva scena bila malo prije. Deana Troy je bila u društvu nekog Aarona koji vodi neku koloniju u zabačenom kutku svemira. I poljubi on nju. Ona njemu: «Aaron...» - i pogleda ga čudno. On se svejedno spusti prema njoj i ponovno je poljubi. Ona njemu: «Aaron, ovo ne valja.» Na to će on: «Misliš?». Poljubi je ponovno, a ona se baci njemu u naručje. Čovječe... Zar i u zabačenom kutku svemira???

Eto... Tko bi poželio ljepši kraj ponedjeljka koji je počeo tako usrano?

Umalo zaboravih na biser dana. Uđe u dućan gospodin nešto preko 40 godina. Pita on nas imamo li VIPme bon 35kn. Naravno, imamo. A on nama: «Koliko košta?» Sereš meštre Zavaljali smo se po podu svi koji smo bili tamo

petak, 26.09.2008.

Instalirati pisač – Mislite da je lako? Varate se...

Danas sam proveo sate i sate na terenu. Priznam, u tu firmu rado odem jer se tamo obavezno nasmijem do suza. Ljudi su više nego normalni i da se s njima sve dogovoriti. Međutim, nakon 6h ti dopizdi sve. Posebno kad radiš dvokratno i trebao si pred dva sata ić doma. U biti je bio mudni posao (dosta razvlačenja kablova i valjanja pod stolom) pa je tu vrijeme pobjeglo, ali neke nebuloze jednostavno postanu nevjerojatne.

Zadnje što sam trebao napraviti je instalacija pisača na pet računala. Mrežni pisač, HP... Sve govori kako nebi trebalo biti problema. I zaista, na tri računala je išlo ko po špagi. Dođem ja na treće. Pustim instalaciju. Dođe do trenutka kada očitava IP adresu, vidi je i vidi ime pisača. Kliknem ja na next i on meni veli da ne može spojit pisač. Gledam ja i ne vjerujem. OK...možda nekaj sere nebitno. Prođem ja firewall i sve je OK. Resetiram ja komp, probam ja ponovno. Vidi on adresu i ime pisača. Kliknem ja next i opet on meni veliki crveni „x“ i napiše da ga nemre spojit. Odem ja na peti komp, napravim istu proceduru i mrcina se spoji od prve. Ponovno prođem po ostalim kompovima i ispišem testne stranice. Sve je super i radi najbolje. Opet ja za četvrti komp. Maknem sve pisače koji su bili instalirani. Maknem sve kaj je bilo od HP-a instalirano. Resetiram komp. Ponovim proces instalacije. Vidi on IP adresu, očita ime pisača i kad kliknem na next opet on meni crvenilo i porukicu da se ne može spojiti. Užas!!! Jebo sam mater i „TheBill Gatesu“ i svoj njegovoj sviti. Nabijem ja taj Microsoft!!! Kad ću pitat u ponedjeljak kaj se to događa dobit ću odgovor tipa „nismo baš sigurni. Vjerojatno je stvar u pisaču ili u mreži.“ Vide ovi da ja kipim i crvenim se, mumljam nešto u bradu. Pitaju kaj je i velim ja da sam upravo doživio neopisivi sex u mozak. Rekli su da se ne sekiram i nek idem doma. Kaj sad... Na jednom kompu neće radit. Naravno, tvrdoglava sam mazga i rekao sam da ću probat još koju caku. Na kraju sam ga instalirao kao dijeljeni pisač sa drugog kompa i cura će moć printat na njega. Nebu mene jebala nikakva mašina ni Microsoft! No svejedno ostaje gorčina zbog takvog usranog kvara kojem ne možeš nać uzrok. Bar ne lagano. I onda, od najobičnije radnje, lagane instalacije pisača, izrodi se sranje. Kako nećeš voljeti svoj posao? Naravno, kad sam ispisao testnu stranicu sa tog kompa svi su bili veseli i rekli mi: „Eto vidiš zakaj te zovemo Super Mario.“ Nije da ne godi kompliment ali u tom trenu nije neka velka satisfakcija. Ajde...bar smo se malo nasmijali. U firmi me čekao roštilj. To mi je popravilo raspoloženje

P.S. Nemam tak plave oči ko ovaj mali, ali kombinizon i trbuh su tu negdi

srijeda, 24.09.2008.

Gastroskopija

Priznajem, nije mi bilo svejedno prekjučer na večer. Iako mi je ovo treća gastroskopija u ovoj godini nije mi bilo baš svejedno. Možda zbog činjenice kako će mi raditi tri pretrage. Nisam baš tolki trtaroš majku mu. Sredio sam se ja i krenuo na Rebro. Umalo zakasnio. Uvijek krenem na vrijeme. Tako i ovaj put, ali usrani radovi na zagrebačkoj obilaznici zbilja već postaju davež. Još da netko tamo nešto i radi nebi ni slova reko. Međutim, niti jednog šljakera nisam vidio tamo. Pomazila me sreća i stigao sam na vrijeme. Minutu prije zadanog roka. Ljubazna sestra me prijavila za preglede.

Čekao sam brat bratu tri sata i nekaj kusura. Ekipa na odjelu je nešto poput hitne službe (E.R. serije) samo nema krvi jer je ovo ipak klinika za unutarnje bolesti. Glavna sestra je fakat šefica i sve postrojava tamo. Čim je netko na hodniku odma ga lovi za vrat. Kaj ti tu radiš, kaj hoćeš, nemaš svog posla? Baš sam se fino njoj nasmijao. Kad se skupi ekipa profesora... To treba vidjet. Jedan ili dva doktora su se sprešetavala ko primadone. Samo ulaze kroz razna vrata (ko teklići u ratu) i izlaze nazad. Muhe bez glave. Da mi je znat kaj oni rade. Jedna doktorica se šeće ko John Rambo Koja serija čovječe. Šteta kaj nisam imao kameru. Bilo je i jedno upucavanje sestri. Tako očito je mali bario da je ekipa počela okretat očima. Samo „kokica“ nije kužila kaj ovaj hoće od nje. Lik je imao hrpu uputnica. Od toga skoro sve za Šalatu. Samo jedna za Rebro. Istina, poznavao je tu sestru (iz rodnog kraja valjda), ali da je malo pretjerao... Uglavnom, počeo je i meni ić na živce.

Konačno sam došao na red. Bila je to jedna jaaaaako duga gastroskopija. Ugurao je lik meni crijevo u usta, prošlo je kroz grlo i objašnjava on sad kaj sve vidi (navika valjda jer je profesor na fakultetu). Dobro je došlo i meni jer ja isto tak moram sve znat Pogledao je on to sve, pofotkao, pohvalio se kako će imat super fotke za nedjeljno predavanje (di je tu moj postotak?). Tada je došlo na red „špricanje“ za kromoskopiju i NBI. Ugura ženska sajlicu kroz aparat i kad je došlo vrijeme špricanja, ne ide. Pita doktor da kaj ne šprica. Ova veli da nemre. Da je gurnula sajlu za biopsiju. Slušam ja, davim se i molim Boga da ovo čim prije završi. Već sada traje dosta dulje u odnosu na regularno gastroskopiju. Naravno, nisu mogli pronać sajlu sa špricom. Trajalo je to minutu do dvije dok nije došla glavna sestra i pronašla neku špricu. Konačno su mi to ugurali i napravili krečenje. Taman kad sam mislio da je gotovo, oni počeli gurat još tri sajle. Tri biopsije. Onu zelenu „dudu“ sam tako jako grizao da su me zubi boljeli. Pregmio sam i to. Za tri mjeseca isti čušpajz. Do tad, ko živ, ko mrtav. Danas ne pričam. Ima sretnih zbog tog jer mi ionako prigovaraju kako se ne gasim, a s druge strane direktor nije presretan jer se ne javljam na telefone Ajde neke praktične koristi od te gastroskopije.

utorak, 16.09.2008.

HUP i nebulozni prijedlozi

Znam da je ovo tema koja ne može i ne smije stati na jednu stranu A4 formata, ali jednostavno moram dati komentar na to. Danas u novinama pročitam kako se Hrvatska Udruga Poslodavaca (HUP) pokušava izboriti za neplaćanje gableca. Jedna jako maštovita i dobra ideja po nas radnike. Nije mi se dalo čitati sve jer sam se žurio na posao kako nebi zakasnio, a znao sam da ću samo žgaravicu dobiti od toga. Kasnije sam na jednoj radio postaji malo osluškivao kako se jedna gospođa iz te udruge i gospodin Sever iz Sindikata prepiru oko toga. Najgore je od svega što gospoda poslodavci zaista smatraju kako je to u redu i kako je to po naravi pravednosti (citram gospođu).

Moje viđenje situacije je sasvim drugačije. Prije ovog posla kojeg sada radim sam radio u jednoj „uspješnoj“ IT tvrtci. Imali smo milijun i jedan pravilnik o svemu. Hoćeš na godišnji, na vrijeme prijavi. Trebaš bolovanje, obavezno doznake u roku par dana. Trebaš na WC, trebaš najaviti. No, kad je trebalo platiti prekovremeno onda je došlo protupitanje: „Koliko si faktura napisao za vrijeme tih prekovremenih i koliko si ih naplatio?“. Bravo vi... Al neka. Naravno, gablec nije bio plaćen, a to kaj sam imao pauzu za ručak sam morao dakako odraditi jer za to vrijeme nisam mogao fakturirati. Nedaj Bože da sam išao sa voditeljem prodaje na ručak. Ponekad je i njemu trebalo platiti isti. Naravno, kod duljeg ostajanja na poslu je trebalo sljediti primjer dotičnog voditelja koji je dolazio u 9h na posao i odlazio u 18 ili malo kasnije jer je preko dana čitao novine, bio na raznim ručkovima po dva sata. Vjerojatno ga je doma i žena iluđivala i kako nebi išao doma, ostajao je u firmi. Od mene je očekivao isto. Gospon voditelj, ja imam doma kaj za radit i ja imam curu koja ima svoje prohtjeve i treba i njih zadovoljit. Nakon toga sam ispao crv koji izjeda firmu. Meni firma nije prva ljubav u životu. Nit neće bit!

Na sadašnjem poslu imam po ugovoru pravo na pauzu od pola sata, ali je nemam. Jedem ko prase stoječki, trčim u dućan jer me se zove, spajaju mi se telefoni. Nedaj Bože da imam nekaj toplo za pojest. To se obavezno ohladi. Sad ja pitam tu gospodu kaj bi oni meni uzeli? Pravo na gablec? Pravo na pauzu da se odmorim od kretena koji mi dolaze u dućan i jebu me u mozak? Gospodo, to ionako nemam. I zbog vas bi ja sad trebao raditi pola sata dulje? Ionako mi je radni tjedan oko 50h. Ponekad i više. Gdje su moji prekovremeni? Gdje je moj prijevoz? Gdje je moje pravo da živim ko čovjek???

Najbolje bi po poslodavce bilo da radnici dignu kredite pa si od tih kredita isplačuju plaće, doprinose, prireze ako ih moraju platiti, plate si gablec (hladni ili topli, sami nek biraju), plate si prekovremene i vraćaju taj kredit. Možda bi tada, ali samo možda, poslodavci i udruga poslodavaca bili sretni. Čast izuzecima jer ih ima i normalnih.

nedjelja, 14.09.2008.

Sudoperi na metre

Doma se malo uređuje. Došao je konačno red na kuhinju. Od kada se 1998. završilo s radovima na katu kuhinju se nije ni taklo. Crtam si ja svašta, pomažu mi i drugi. Trenutno sam u fazi potrage za sudoperom. Jučer sam krstario trgovačkim centrima. Cijene kako tako. Ne mogu reći da je nešto preskupo, ali trenutno nisam našao ništa osim rosfraja. Slaba ponuda. Imam još dosta za obići tako da se još ne sekiram.

Ono što me cimnulo su bile dimenzije sudopera. Gledam ja jednog i mjerim. Metar kaže 74,5cm. Nije tak strašno. Pogledam ja cijenu, a iznad nje piše da sudoper ima 745cm. OK! Možda se netko zafrkava. Pogledam ja svoj metar. Stoji izvučen na 74,5. Ma Idem ja gledat druge. Pogledam rondo sudoper (takav mi je isto interesantan) a kad tamo piše da je promjer 450cm. Kako sam smotan ko sajla, idem ja malo pogledati u svoje ladice u glavi i pronađem tamo zapis iz osnovnjaka: 1m = 100cm. Jebate...koji sudoperi. Tko ima takvu kuhinju zbilja ima i velku kuću. Tko to čisti? Bome je zabavno živjeti u kujinji veličine jedne gmajne. Onda mi je sinulo da bi mogla bit skrivena kamera negdje blizu, ali mi nitko nije došao reći da se nasmiješim. Za svaki slučaj sam otišao pregledati sve sudopere i svi su po "nekoliko metara". Nisam išao do prodavača. Još bi ispalo da ih zajebavam. Nek sami skuže.

srijeda, 10.09.2008.

Novac žulja svačiji džep

Današnja tekma Hrvatske i Engleske je opet u meni probudila bunt i srdžbu. Čim su objavljene cijene i način kupovine karata, pjena mi je nahrupila na usta. Činjenica je da će danas opet stadion biti pun raznoraznih duša koje žele mahati kamerama, žele biti viđene i žele neku vrstu promocije. Takvi sigurno neće doći na utakmicu s Andorom. Naravno, "budala" poput mene će doć jer je bila i na Kazahstanu. "Budala" poput mene ne bira tekme i ide kad god može. Čak i kad ne može, pojavi se na tribini.

Moja tribina je Istok na Maksimiru. Cijena za Kazahstan je bila 50kn. Recimo realno. Međutim, za Englesku je naglo skočila na 250kn. Po meni vrlo vrlo nerealno. Svake godine se pojavi jedna takva tekma i naš vrli savez odmah pohrli iscicati iz naroda novce. I sad se pitamo kakva je u tome šteta kad ionako navijački puk neće pohoditi tu tekmu (bar ne u toj količni u kojoj bi išao inače) već će večina biti naperlitanih purana. Šteta je sa sportskog gledišta. Pravi navijač ne može uživati u pravoj utakmici na stadionu već to mora raditi pored TV-a. Prošle kvalifikacije sam i ja gledao doma jer nisam mogao doć do karte za sjevernu tribinu koja je bila recimo pristojne cijene, a za neku drugu tribinu nisam imao novaca. Za ovaj ciklus sam imao sreće pa sam izbjegao i zamku kupovine preko interneta i to Master Card karticama. Fino su nas ograničili. Snašao sam se na vrijeme. Mnogi nisu. Kako sam rekao, cilj je napuniti džepove. Uopće ne sumnjam kako su sponzorske ulaznice podijeljene, a svita u HNS-u se ne želi odreći i tih novaca pa je vjerojatno i tu ključ skupih ulaznica. Što reći nego BANDA!

Reči ćete kako to ionako već znamo. Čemu onda ovo sve gore napisano? Iskreno, ponukala me šaljiva izjava Slavena Bilića kako ga stadion iznimno inspirira i kako je Maksmir najljepši stadion u Europi. Fantastična šala koja na žalost ima tužne posljedice. Stadion je opasan za navijače. Osim toga, ružan je iznutra, a kad se zamaknete za staklo sjevera, ružan je i izvana. Do svega toga je došlo zbog megalomanskih ideja o velikom stadionu koji će ugošćavati velike utakmice reprezentacije, Dinama (tada Croatie), možda i ligu prvaka (moš mislit). Već onda je to bilo pretenciozno i bahato, na momente i smiješno. Istina je da je taj projekt vodio predsjednik države, ali to nikako nije moglo dobro završiti. Posljedice imamo i danas. Sada se barata ciframa o završetku stadiona koje su u najmanju ruku 120 milijuna eura. Idiotarija! Po cijeloj europi niču takvi fantastični stadioni sa ne preko više od 80 milijuna eura troškova. Očito je da se netko mora nabrati novaca. Očito je isto tako da se taj problem gura pod tepih i tu i tamo se izvadi van (najčešće pred izbore) i svi pušimo tu spiku. Mi s druge strane koji idemo na utkamice patimo zbog tog.

Činjenica je da bi stadion za današnju tekmu bio pun i da ima 80.000 mjesta. Kaj ćemo s ostatkom vremena? Godina traje 365 dana, a ne jednu tekmu s Engleskom ili nekim tako malo zvučnijim protivnikom. Stadion mora biti funkcionalan i koristan cijelu godinu. Ako izgrade Maksimir sa 60.000 mjesta i misle da će tu biti koncerti i kojekakve prigode varaju se. Ko da svi čekaju samo Maksimir nek se izgradi. Budući da se nedavno u novinama predsjednik saveza javno izjasnio kako može kupiti West Ham United (engleskog premierligaša koji ganja Slavena Bilića za managera), neka si izgradi državni stadion sa 60.000 mjesta negdje na Laništu ili možda u Lici kako bi svi morali putovati na utakmice repke pa da vidimo tko je pravi navijač. Siguran sam da im ta ideja ne odgovara jer bi se onda morali brinuti za taj stadion. Ovako u principu gnjave Dinamo koji već više od desetljeća nema normalan stadion. Bandić pred svake izbore daje obečanja, kune se da mu se može pljunuti u lice ako se stadion ne završi u roku dvije tri godine. Njemu još uvijek nitko nije pljunuo, nit je on završio stadion. Nikom ništa. Kada bi Dinamo dobio dozvolu za gradnju stadiona već bi ga vjerojatno završio jer nebi gradio stadion od 60.000 mjesta. Bar se iskreno nadam. Dinamu treba stadion od maksimalno 25.000 mjesta. I takav će stadion još dosta dugo biti poluprazan na domaćim ligaškim utakmicama. Po meni je teže gostima igrati pred nabrijanom atmosferom koju stvori 10.000 navijača na punom stadionu nego 15.000 na stadionu od 60.000 mjesta. Između ostaloga, takav stadion manje košta preko održavanja i budimo relani, lakše će netko održati koncert za 40.000 duša nego za 100.000 (kad se već love za te koncerte). Sportski objekti su potrebni za razvoj sporta pa tako i micanje djece sa ulice. Mnogi će reći kako su potrebni i vrtići i škole. Naravno da jesu. Budite slobodni i izračunajte koliko novaca ostane u razlici cijene za stadion od 60.000 mjesta u odnosu na onaj koji ima 25.000 mjesta. Moje skromno mišljnje je da su tu jedan vrtić i jedna škola. Možda griješim. U svakom slučaju, budite razumni i napravimo pošteni stadion manjeg kapaciteta koji će biti i lijepo vidjeti, na njemu lijepo boraviti, na kojem će biti paklena atmosfera i pravo navijanje, koji će biti funkcionalan sa poslovnim prostorima ili nečim sličnim. Prestanimo komplicirati život gdje ga nije potrebno komplicirati.

subota, 06.09.2008.

Gluh i gluhlji pored zdravih ušiju

Leđa me više ne bole tako kao proteklih dana. Konačno su se malo opustila i više ne gutam tablete. Svejedno nisam zaboravio zidare i čepiće koje nose u ušima. Na njih me podsjetio lik ujutro. Čekao je pred dućanom i prije nego sam otvorio. No o njemu na kraju. Idemo prvo na zidare.

Možda sam ja problem. Istina je da slabije čujem, ali pitam tri put ako nisam dobro razumio neke stvari. Prije mjesec i pol smo počeli s renoviranjem dvorišta. Sve je zakuhao "Bibi". Kad je već došlo do sve te gungule, odlučili smo malo i mi popraviti prilaz dvorištu kako bi gosti što ugodnije dolazili k nama. Mama je rekla da će uzet pouzdanog zidara kojeg dulje vrijeme zna. Štima velim ja. Zašto ne. Poznati je, zaradit će nešto novaca. Bolje tako nego platiti nekog drugog. Na žalost, njegov kolega koji radi s njim je išao taman na more. Dečko ima pravo na godišnji. Tu nema zbora. No likovi koje je ovaj dopeljao sa sobom... Čudo!

Bilo je za otkopati nešto zemlje. Odmah smo se dogovorili nek se ta zemlja stavlja na hrpu iza štale pa ćemo to iskoristiti kada nam bude trebalo. Sama zemlja nije vrhunska, ali za pokrpati travnjak i tako slične stvari, dušu dalo. Nekoliko puta smo naglasili da se to stavlja na hrpu. I kaj nisu stavili na hrpu? Jesu! Od 60 kvadrata!!! Majstori su to fino sipali jedno do drugoga. Uništili su mi 60 kvadrata trave. Od toga su zauzeli nekih 10 kvadrata voćnjaka i otišli pod jabuku. Napomenuli smo im i da paze kad se pojavi šuta nek je sortiraju za odvoz. "Nema problema" – rekoše. Svejedno sam našao na toj "hrpi" jedno tačku stakla i drugog (ne dragog) kamenja. Naravno, lopata u ruke i ajmo. Nije uopće problem što se moralo lopatati. Daleko od tog. Samo sam zbog njihovog nemara bacio tri tačke zemlje. Nije mi padalo na pamet prosijavati staklo i kamenje. Trebam li reći kako mi je sada podosta teže brati jabuke? O travi mi se više ni ne razmišlja.

Prije nego su počeli raditi smo rekli njihovom gazdi da u voćnjaku, na gornjoj lijevoj strani ima platoić gdje može paliti vreče od cementa i slično. I veli on svom "težaku" nek to odnese gore lijevo i zapali. Lik napuni dve tačke i ode "gore lijevo". Samo do prvog ugla dok ga gazda nije vidio. Na ćošku štale je potpalio to. Plamen je opleo grane jabuke i umalo je štalu zapalio!!! I nemoj bit nervozan!!! Pouka? Kakve god majstore imali (mislim na građevinu i vodovod), uvijek treba prstom sve pokazati. U protivnom ste si sami krivi ako nešto krivo naprave.

Danas pak za dobro jutro čeka mušterija dobrano prije 8h. Sve cupka pred dućanom. On je nezadovoljan zamjenskim aparatom koji je dobio i hoće sklopiti novu pretplatu. Velim mu ja nek to ne radi, ali ne. Njemu je mob neophodan i on jednostavno mora uzet mob dok je ovaj na servisu. Najjeftinije mu je uzet još jednu liniju. OK...tko sam ja da mu se suprotstavljam. Veli on da bi uzeo aparat koji košta nešto preko 2.000kn. Velim ja OK i kažem mu da ga na pretplatu na jednu godinu košta 1.5xxkn, a na dvije godine 1.7xxkn. Veli da mu više odgovara jedna godina. Opet ja ponovim, aparat je u tom slučaju 1.5xxkn. Pišem ja ugovor i opet napomenem cijenu i napišem iznos na kutiju. Lik poptiše sve dokumente, odemo na kasu i velim ja da ga to košta 1.5xxkn, a on meni veli da je on uzeo aparat na pretplatu. Na to ja kažem da je i da taj aparat košta 1.5xxkn kako sam mu u nekoliko navrata rekao. "A, ja vam nemam te novce. Nema šanse da vam ja to platim. Ja sam vas skroz krivo skužio." Gledam ga i ne vjerujem. Jamstvo sam potvrdio, ugovore poslao na aktivaciju. Ne znam bi li mu rekao da je idiot ili kaj. Opet ja okrenem priču na komplete i kažem mu da ima tu jeftiniji aparat za 3xxkn i nek si njega uzme. Nebude... On je zbunjen i ide kupit u Konzum aprat za 148kn. Ja ga gledam i ne vjerujem. Složio mi je fini čušpajz za nekoliko radnih dana, a tek je 8:15. Lijep početak radnog dana. Nema što. I onda su kupci uvijek u pravu? Jesu vražju mater! I ljudi... Dajte perite uši ujutro i ako nekaj ne razmijete, PITAJTE. I 10 puta ako treba. Sve preko toga bi išlo u sferu pretjerivanja i dokazivanja kolko ste nerazumni ili nedaj Bože glupi.

Srećom, danas je tekma i idem na nju Ništa mi neće ovi dan pokvarit

utorak, 02.09.2008.

Loš vikend

U subotu sam osjetio ono čemu sam se najmanje nadao nakon napornog petka. Ženski shopping u pravom smislu te riječi. Provesti tri sata u jednom trgovačkom centru (što je još i malo) za mene je budimo realni, makljaža. Iz Konzuma izađem s punim kolicima za 15 minuta ako nema gužve na kasi. Bez uvrede ženskom rodu, ali ja jendnostavno nisam takav tip. Kada nešto kupujem, onda znam što točno želim, kolko mi čega treba i gdje to od prilike mogu dobiti. Ovo silno pretraživanje izloga, isprobavanje "tisuće" krpica i slično, jednostavno meni ne ide. OK... Priznam, nekad i ja znam malo sliniti i pregledavati tehničku robu, ali onda s tim ne davim ženske frendice, curu ili nekog trećeg koga to eventualno nebi zanimalo. Kada sam čuo da su dvije poznanice bile u trgovačkom centru malo više od 8h, dva puta sam molio da mi to ponove. 8h biti u trgovačkom centru!?!?!? Kada sam već pristao ići, bio sam pomiren u sebi da to moram izgurati. Na stranu kaj su me leđa boljela. Čak mi je lagana šetnja i dobro došla, ali nemoj me gladnog držat. Sve može, ali me nemoj silit gladovat ako baš nije neki jako bitan razlog. Meni kruli u želucu dok okolo prenašam afingere sa suknjicama, košuljicama i tome slično. Odma mi pada moral. Moram biti iskren do kosti i reći kako sam malo i oči napasao , ali me ponekad ni to ne utješi jer gladan ko termit ne znam biti

Preko vikenda sam zgutao šaku brufena i to ne malih doza, ali bol u leđima nikako ne prolazi. Bio sam lud ko šiba. Još od večeri prije. Nisam se mogao pomaknut. Čak ni WC nisam bio u stanju normalno obaviti. Gadno su me leđa uhvatila. Izašao sam iz WC-a spuštenih gaća i hlača i gledam se kak debilno izgledam. Proklinjao sam sudbinu, zidare (oni su indirektno krivi za leđa), shopping... Sve mi je bilo na tapeti! I taman na večer kada je bol počela popuštati i davati mi određenu nadu kako sve lagano prolazi, jutro me suočilo sa prestrašnom stvarnošću. Ni mrdnut se nisam mogao. Opet šaka brufena i osposobio sam se za kolko tolko normalno funkcioniranje. Kuhao sam ručak i kada je sve bilo skoro gotovo uspio sam se popiknut na kabel i prosut se pred vratima radione. J*** sam majku opet svemu malo prije navedenom (posebno zidarima) . Jedva sam se ustao s poda.

I kako opisati vikend koji sam proveo u shoppingu, s bolovima u leđima, padom na kojem mi nebi pozavidio ni Jackie Chan i ne ni najmanje, ali ni najviše bitno, bez sexa? Blaži oblik armagedona. Tako skoro, ne ponovilo se.

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

Opis bloga

Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.

Linkovi

Pošta
Web album

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica

Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore

Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal

bućkuriš pameti

23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)

19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.

marchelina

30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.

Bernard Jurišić (SportNet)

01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...

Tomislav Židak (Jutarnji list)

01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.

autor... Na žalost, meni nepoznat.

13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."

poglavica Seattle Dwamish

09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong.

poglavica Dan George

30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid.
John Wayne

27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.”
Aristip

15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease.



 Dotepli se u količinama