Hvalospjev gluposti http://blog.dnevnik.hr/justthepine

petak, 29.08.2008.

Kultura u prometu? Što je to? Propisi?

Ovo često vidimo

Prestao sam se čuditi raznoraznim glupostima koje su ljudi u stanju napraviti. Međutim, sranja (da prostite na izrazu) koja ljujdi rade u prometu su zbilja nevjerojatna. Sjećate se nesreće u Velikoj Gorici u kojoj je bilo mrtvih, a sin gospodarstvenika pijan ko deva? Jeste li čuli za mrtve koji su skuterom udarili u zaštitne betonske ograde na Betonskoj cesti pred Sv. Nedeljom prije cca dva mjeseca? Sjećate li se mrtvih na autocesti Bregana – Zagreb dok je bila u gradnji? Znate li da je u mom selu prije 3 i pol godine poginuo dečko sa nepunih 18g na motoru? Ponekad se zaista pitam kako su neki ljudi prošli na vozačkom ispitu. Slažem se kako s vremenom ljudi postanu presigurni (to nam je valjda u krvi) i prestanu razmišljati o prometnim propisima koje su naučili u auto školi. Još kada se tu nadoveže i bahatost, arogancija, prepotencija, alkohol, onda zbilja nekima nema kraja. Što me uopće ponukalo pisati ovako nešto? Prije svega bilanca težih prometnih nesreća koje se dešavaju na tjednoj bazi. Onda i dva događaja koja sam doživio vozeći se u kino prije tri večeri i jedan od prošle nedjelje.

Slučaj 1.
Vozim se Vukovarskom prema Lisinskome (tko se vozi po ZG znat će ulice). Skrećem u Miramarsku. Dva semafora prije mi se naguzi žena sa crnim mercedesom i nervozno turira auto. Krenem ja, vozim skoro 80km/h (dopušteno je 60km/h) i nakon što smo prošli drugi semafor ona meni počne blicati. Desna traka je bila malo popunjena, ali srednja prazna. Na križanju sa Miramarskom se ja prestrojim za skretanje u lijevo, a ona meni počne svirati i mahati. Volio bi znati što je s tim htjela reći!? Ako sam joj bio prespor, imala je srednji trak, Ja se zbilja ne mislim voziti preko 80km/h kroz grad makar je to lijeva traka. Nitko mi u autu ne rađa niti ne treba doktora. To kaj ona ima mercedes i ne zna prometna pravila je njen problem, a umalo je postao i moj.

Slučaj 2.
Idem doma iz kina. Skrećem iz Ozaljske u Nehajsku. Oko ponoći se pale treptajuća žuta svjetla. Dolazim u križanje, palim lijevi žmigavac i vidim troje biciklista. Prva gospođa je već stigla na samu zebru, druga je metar do dva iza nje, a treća koji metar dalje od druge. Vidim da žele preć cestu i uđem u križanje i stanem. Stiže mi iza leđa auto (nisam ga vidio u retrovizoru kada sam ulazio u križanje) s lijevim žmigavcem (moj cijelo vrijeme žmiga) i obilazi me s lijeve strane. Naravno, jedva je stao. Druga biciklistica je umalo stradala. Treća se sprema prijeći cestu dok mu druga spominje majku i rodbinu. Lik krene i umalo je prgazi. Na to ona mahne nek prođe on, a on maše njoj nek ide ona. S vremenom su se dopomenuli tko će kada bez ikakvih posljedica. Srećom, još nije naišao tramvaj. To bi tek bio čušpajz. Meni još uvijek nije jasno jel on mene nije vidio ili mu se nekaj drugo motalo po glavi dok me obilazio u križanju. Kako bi cijeli događaj dobio na tragikomediji, čovjek se pri kraju Nehajske (koja nije dulja od 500m po mojoj procjeni) uparkirao na parkirno mjesto nasuprot zadnje zgrade. Čemu sav ovaj cirkus? Moglo je biti mrtvih...

Slučaj 3.
Vraćam se s mora u nedjelju. Vozim se kroz tunel u koji sam ušao u lijevoj traci. Bilo je recimo malo gužvasto. Ograničenje vrzine je 100km/h. Ja se vozim 110km/h jer je takav tok prometa. Najednom čujem buku iza sebe. Pogledam retrovizor i vidim motor kako se približava jako brzo. Pred izlaskom iz tunela on meni blica i blica. Naravno, kad smo izašli iz tunela ja ubrzam i prestrojim se u desnu traku, a on meni počne trubit i okretat se zamnom. Naravno, dobio je srednji prst iako u tome nisam na kraju imao nikakvu zadovoljštinu. Samo sam se spustio na njegovu razinu. Idiot ne shvaća da nije sam na cesti i da bez obzira što ima motor nije šerif.

Da se razumijemo. Nisam niti ja anđeo. Po Ljubljanskoj i Zagrebačkoj aveniji se ne vozim 60km/h nego koliko diktira promet. Kada je prazna cesta vozim se ja tako da smanjim potrošnju goriva, a to je u pravilu malo više od dozvoljenog. No u jednosmjernoj ulici se prestrojavam u lijevu stranu ako skrećem u lijevo. Dajem žmigavce kada mijenjam smjer ili se prestrojavam. Kada je nepregledno križanje, idem polakše i stanem, a ne srljam ko guska u maglu. Isto tako gledam znakove, a mnogi to ne rade. Kada se vozim pored škole obavezno usporim na brzinu koja piše na znaku. Bez obzira bili praznici ili ne. Mnogi vozači zapostavljaju znakove, osnovne propise. O kompliciranijima da ne govorim. Zato imamo mrtvih na cestama. Na žalost, zbog opće poznatih problema u društvu, desilo se naglo bogačenje nekih slojeva ljudi koji u glavi nemaju više od zrna graška. Takvi su najopasniji jer su strašno nekulturni u prometu i imaju novaca koji može kupiti sve ili gotovo sve. Ne brinu ih posljedice. Sjetimo se samo nedavnog slučaja u VG. Sada od krivca rade žrtvu. Prestrašno! Nije tome kriv naš „balkanizam“ (ionako nismo Balkanci) već smo si krivi SAMI. Stalno okrećemo glavu od takvih situacija i problema. Kao da će ih netko drugi riješiti. Od sada nosim fotić u autu i kad vidim da je netko parkiran na mjestu za invalide ili na zebri, kada vidim da netko radi gluposti, slikam i stavljam na net. Ako ti ljudi nemaju srama, neće im nimalo smetati, a mi ćemo imati zorni primjer kako se neke stvari NE RADE.

29.08.2008. u 15:49 • 3 KomentaraPrint#^

utorak, 26.08.2008.

Dugi otok

Već dulje vrijeme nisam ništa napisao. Postoje dva razloga za to. Prije tri tjedna nekako nisam imao inspiracije za pisanje, a onda sam otišao na godišnji što je dalje moguće od računala, mobitela i inih napravica kojima me se može locirati. Istina je da danas gotovo svugdje ima GSM signala, ali sam uspio naći kutak na moru gdje ga nije bilo u izobilju. To mi je odmah bio izgovor za ugasiti aparat. Zbilja sam se odmorio. Što se samog Dugog otoka tiće mogu reći kako je jako lijep i zbilja pruža pravi odmor (za glavu). Kako nisam imao želje ljenčariti po cijele dane, a ne kužim se u ribolov odlučio sam pješačiti što je više moguće i istraživati otok kada god nisam na kupanju (što je bila rjetkost). Uspio sam pogledati par mjesta na samom otoku. Jedna od većih želja mi je bila posjetiti Strašnu peć. To je pećina ili špilja (kako kome odgovara) koja spada pod mjesto Savar. Svakako pogledati ako ste na otoku. Do špilje ima vrlo prohodna staza (može se i autom, ali je pješke ljepši doživljaj). 2,8km je udaljenost od kamenoloma koji je uz cestu pa do same špilje. Dosta je za napomenuti kako je to prva špilja koja je otvorena za javne posjete u nas i egzistira u te svrhe još iz 19. stoljeća. Čak je i stara monarhija znala prepoznati značaj takvog prirodnog fenomena i ljepote te je uložila neka sredstva nakon posjete cara Franje Josipa. Slike su na webu i mogu se pogledati...

Sami otok je pravo blago. Svakako ga preporučam posjetiti i opomenuti one koji nisu ekološki osvješteni neka se osvjeste i paze da ne bacaju otpad okolo. Morate se pripremiti na to da nema vode za piće iz slavine. Za to se morate sami pobrinuti. Nije neki veliki problem, a onaj tko želi to i napravi bez problema.

Kako ja ne mogu bez slatkih nevolja gdje god idem, nisam ih izbjegao ni ovaj put. Za neke sam si stvari sam kriv, a na neke nisam nikako mogao utjecati. Prvi dan kupanja i odma problem. Plivam ja (inače ko sjekira) i vidim da sam sve gori i gori. Nije mi jasno kaj se događa. Vidim da sam si nekako težak. Kupaće jesu nove, ali brate, nisu od olova. Neda meni nešto mira i pogledam ja u kupaće, a kad ono pamučne gaće (mudande) ostale na meni. Napile se mora. Madre de dios... Koji bujzek!!! Prestrašno. Ne ići pospan na kupanje. Opomena za sljedeće dane i godišnje odmore.

Uspio sam oboriti i jedan svoj mali rekord (ne, nije sex u pitanju). Naime, svake godine imam opakih problema sa komarcima. Nabavio sam si zujalicu koja pouzdano tjera komarce, tablete raid i spiralu raid (ona se zapali i smrdi). U četvrtak sam izbrojao 70 uboda komaraca. Dan prije sam imao nešto malo preko 30. Detaljnom provjerom zujalice sam vidio da je baterija krepala. Kako sam nagluh nisam to shvatio prije. Dolazim u napast prestati se boriti sa komarcima. Možda me se sa vremenom zasite. Vidjet ćemo dogodine.
Do sljedećeg pisanja, izgriženi pozdrav... zubo

26.08.2008. u 16:19 • 1 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

Opis bloga

Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.

Linkovi

Pošta
Web album

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica

Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore

Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal

bućkuriš pameti

23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)

19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.

marchelina

30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.

Bernard Jurišić (SportNet)

01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...

Tomislav Židak (Jutarnji list)

01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.

autor... Na žalost, meni nepoznat.

13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."

poglavica Seattle Dwamish

09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong. wink

poglavica Dan George

30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid. pjeva
John Wayne

27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.” smokin
Aristip

15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease. yes



 Dotepli se u količinama

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se