|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog piše jedna relativno normalna 14-godišnjakinja. Ja. Dakle, imam 14 godina, idem osmi razred i jedva čekam srednju. Razred je uništen pa jedva čekam otići...umjetnička sam duša i nepopravljiva sam romantičarka. Vjerujem u ljubav i srodne duše.
Živim u Splitu, a tu su još i mama, tata i tri sestre.
Imam veliko društvo, ali Jope i Luce su posebne. Ne znam što bi bez njih! One su me i upoznale sa svim tim super ljudima, koji su stvarno kraljevi!
Volim čitati (sve osim lektire)! Pročitala sam mnogo knjiga. Više od svih 14-godišnjaka koje poznajem. Čitam mnogo toga. Obožavam kriminalistku, dok mi ljubavni romani nisu baš zanimljivi. Čitam i ono što neki zovu gluposti, no meni se sviđaju i neću se mjenjati zbog drugih.
Uz čitanje, volim i fotografirati. Moglo bi se reći da imam i talenta za to...iako, malo ljudi zna za tu moju "strast".
Ne znam što bi bez glazbe! Mp4 redovito slušam, kad idem na putovanja duža od sat vremena, kad mi je dosadno ili kad mi se spava. Slušam raznu vrstu glazbe, ne volim ograničenja.
Najmračniji dio mog života je moja bolest. Iskrivljenje kralježnice...14.08.07. sam bila na operaciji, za sada je sve super i nadam se da će se ubrzo sve to riješiti.
Često mjenjam dizajnove, ali bolje to nego adrese 
. Znam da je to ponekad zbunjuće, ali ne mogu se odlučiti koji je bolji i koji da odaberem, pa ih stalno mijenjam. A, što ćete, takva sam kakva sam i nema šanse da me itko promijeni.
Obožavam pisanje. U stanju sam po cijele dane nešto novo smišljati u glavi. Problem je što ja to jako rijetko stavim i na papir. Prelijena sam za to.
Inače sam uredna, marljiva osoba (yeah right!!). Mo'š mislit. Što vas zanima pitajte odgovaram na sve!
Izvučeno iz arhive 
Napokon sam našla vremena
Nedjeljno jutro
Zar je to kraj?!?!?
Globalno zatopljenje
Uhvatila me inspiracija!
Mršavost ili anoreksija?
Što dalje?
Nitko nije savršen!!!
Ljubav
Jope
Masters, kolumna, ljubav
Zadatak
Prijateljstvo
Štafeta
Mp3
Novi post i priča
Štafetice
Što sam bila vrijedna 
Sad ste mi uvijek na oku
Giuliano
Lipoto moja
Lipoto moja, za te nista nova
kad te zivot nacme i stegne ka kolut o bacve
lipoto moja, ostala si virna
rici sa vincanja, jednom trenu krivog obecanja
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, ne vridi kapi znoja
o masline sa poda nikad pravog uja ne iscidis
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jedina svica ca ni sunca se ne stidi
Sexy Pink Sparkle Lips Sweet Icons
Brown Eye W/ Sparkling Mascara Easter Images
Vidite da na dizajnu piše don't worry, be happy? Pa, to je trenutno moj moto
! Živim sada, u sadašnjosti, ono što će biti u budućnosti biti će i o tome ću razmišljati kada dođe vrijeme za to! Dakle, opet sam happy i uživam u životu
!!!! U subotu u šest sam se vratila u Split. Oko deset sam već bila u parku
. Popodne smo išli na selo. Sestra i rodica su u nedjelju išle na kavu, ali su imale nesreću. Automobil je završio na krovu
. Srećom, obje su dobro
! Samo malo ogrebotina. Stvarno su imale sreće! Osobito moja sestra, na čijoj se strani krov skroz udubio...a, ona je visoka mogla je završiti u kolicima...grozno...ali, srećom, baš je tada gledala cd-ove i nešto se vrtila oko radia, što znači da je bila sagnuta pa joj nije bilo ništa. I ona se, kao i moja rodica, samo malo ogrebala kada su izlazile kroz prozor. Tada sam shvatila da se to i meni može sutra dogoditi i da ću sigurno žaliti ako sam vrijeme prije toga potratila na žaljenje i plakanje
! Što da još kažem? Joj, bio bi red da obavim onaj zadatak...ali, Kneginjice, obećajem da ću ga obaviti do petka! Pusa svima koliko vas ima
!
Bas zanimljiv naslov, zar ne? Evo me u Njemackoj. Mislila ja, operirati ce oni mene, sve ce biti super i nakon mjesec dana eto mene u Split! Aha, mos mislit…operacija ce biti tek krajem sedmog mjeseca. U petak se vracam u Split, sto znaci da opet moram u skolu…kneginjice, kad dodem u Split obavljam tvoj zadatak! Sto da vam kazem? Jope i ja smo se jucer dopisivale…ima nesto zanimljivo na Kmanu, ali ne smijem reci…bila sam u utorak u shoppingu 
…nakupovala sam se! Jupi! Da, kao sto mozete primjetiti, malo sam…ko zna sto mi je…valida vrucin, ljubav…moram nagovorit Jopu da idemo u subotu u grad i na Bace…a, cudna li sam…ne znam jos sto je s pedofilom…zaboravila pitati …nakon operacije morat cu nositi opet aparat, i sad sam shvatila da cu ja nositi aparat na ekskurziji
!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ma, ostaviti cu ja njega doma…nema sanse da cu ja to nosit na ekskurziju…ali, posto ce mi raditi nesto s rebrima, bolit ce me ako ne nosim aparat…sad sam tuzna…pokvarili su mi sve super planove…kreteni!!!!!! Pokvarili mi nesto cemu sam se veselila zadnjih sedam godina…sad bi najrade placala…sta cu sad????
Napokon i ja odlučila napisati novi post. Imam o mnogo toga pisati, pa se pripremitena malo duži post.
1.) Nema više nastave!!!!!!Bar za mene. Pošto idem u Njemačku na operaciju, a nakon toga u Makarsku u toplice, za mene je škola završila. Naravno da sam sretna, nema više kontrolnih, ispitaivanja, ali sam i tužna. Ne znam zašto, ali osjećam neku tugu kada se sjetim da više nikako neću ići u školu, da neću vidjeti svoje prijatelje iz razreda i iz škole, da više neću slušati predavanja, da se više neću izvlačiti na ispitivanjima...ali, kao što svi znate u deveti mjesec opet počinje nastava, pa ću tada jedva čekati da završi!
2.) Čini mi se da sam zrelija.
Zašto? Prvo po svom blogu. Kada sam ga počela pisati, glvani cilj mi je bio da dobijem hrpu komentara i da dođem na naslovnicu. Sada više nije tako. Pišem blog da se ispušem, nekako mi je lakše „ispovijedati se“ preko papira, sms poruka, bloga...blog je moj kutak, koji nitko neće uništiti, kutak u koji puštam samo posebne ljude koji to zaslužuju, dakle sve blogere koje ja čitam i komentiram. Drugo po mojim postupcima. Prije nikada nisam govorila ljudim što stvarno mislim o njima, dopuštala sam da drugi odlučuju o meni, nikad nisam imala svoje mišljenje...i, to se promijenilo! Kažem ljudima što mislim o njima, koliko god to zvučalo zlobno, sama odlučujem o sebi i tome što ću napraviti i imam svoje mišljenje o svemu!
3.) Želim psa!Čudno, ali...od prošle godine, svim svojim srcem želim psa! Spremna sam na svu odgovornost, shvaćam da pas nije igračka,...ali, kako u to uvjeriti moju mamu? Imate prijedlog. Želim malog psa, maltezera i shi-tzua. Zašto roditelji misle da ću se nakon mjesec dana prestati brinuti o psu? Zašto misle da ću ga odbaciti i da ga više neću izvoditi u šetnje, da ću ga zaboraviti hraniti ga...why?????
4.) Možda me neće biti neko vrijeme.
Ali, samo ato što nisam sigurna hoću li imati internet ili kompjuter u bolnici u Njemačkoj.
5.) Imamo pedofila u kvartu!!!!!
Da, tužno, ali istinito. Priča je duga i počela je u četvrtak navečer. No, neću sve napisati. Samo ću reći ovo. Nitko nas u početku nije shvaćao ozbiljno. Mislili su da pretjerujemo, da izmišljamo...no, kada su ga jedni dečki pitali da li je on pratio jednu djevojčicu, pokazao im je nož i svi su pobjegli. Srećom, nitko nije ozlijeđen. Zvali smo jučer i policiju. No, najgore od svega je to što je taj čovjek uništio sigurnost našeg parka, gdje izlaze sva djeca. Više nitko nigdje ne ide sam...svih nas je strah...gdje da sada izlazimo?!?!?!?!?! To je jedini park na Kmanu, a zbog tog čovjeka ni tamo se više ne osjećamo sigurno..no, nije ni čudo što je izabrao taj park...naime, osvjetljenje je grozno, policije i nema baš, a djeca su na svakom koraku...a, činjenica je da nitko, sigurno, ništa neće napraviti (mislim na gradske vlasti), dok netko ne bude gadno ozlijeđen...
Jučer oko jedanaest sati navečer, odlučila sam napisati post. To što sam naipsala bilo je sve samo ne jedan normalan post koji se može komentirati ili nešto slično. Pa sam ja sve to lijepo izbrisala, i sada pišem novi. No, krenimo od početka.
Ovaj tjedan za mene je bio užasno naporan, unatoč tomu što u ponedjeljak nisam imala nastavu, zbog dana sv. Duje, zaštitnika grada Splita. I, najtužnije je to što tjedan još nije ni završio!!!!!! Zbog mog brzog odlaska u Njemačku, nastavnici me sve ipituju, cijelo jutro samo učim...moj dan ovaj tjedan. Probudim se, doručkujem, pišem, učim, idem u školu, vratim se, pojedem nešto, idem vani, dođem doma, radim sa sestrom maturalni rad, tj. tipkam ga ili kako se to već kaže, malo sam na internetu i idem na spavanje! I, opet sve iznova! Stvarno mi je potreban odmor, ali ovaj vikend idem na selo! Zašto me netko jednostavno ne ubije?!?!?!?!
Ljeto...jedina svijetla točka u ovoj godini! Da, odmor od svega mi je stvarno potreban. Odmor od škole, od propalih prijateljstava, od moje vlastite kralježnice, s kojom će sve biti u redu ako operacija u Njemačkoj uspije, molite se za mene!
Adresu sam promijenila jer je jedna cura iz mog razreda zna i sve što ja napišem reče mojoj razrednici, a ja to stvarno ne želim! I, svim ću se silama truditi ne mijenjati adresu bar mjesec dana!
Cura sa Splita 3...pa, ispostavilo se da je ona zapravo super, uglavnom duga priča!
Shvatila sam da sam zaljubljena u jednog sasvim stotog dečka, koliko god ja to poricala, jer znam da mu se nikada neću svidjeti, ali tako je divan! Drag, simpa, nasmijava me, ima lijepe plave oči...ma, ja sam skroz poludila!
Sanjala sam da sam bila na upisu u srednju školu, i da sam na nekom testu dobila jedan, i nisam upala! Baš divno, zar ne?
A, sada štafeta od drage mi blogerice Kate(y). Moram napisati priču koja sadrži riječi: knjiga, pošta, zabavni park i sreća. Pošto sam u stanju potpune zaljubljenosti, pripremi te se za love story ili kako već!
U ruci je držala još jednu divnu knjigu koju je napisao njen najdraži pisac Sindey Sheldon. U jednom se trenutku oglasilo zvono. Otvorila je vrata i ugledala ogroman buket tulipana, njenog najdražeg cvijeća.
-Vi ste gospođica Nina Milan?- upitao je čovjek, kojeg nije vidjela zbog buketa.
-Da. To je za mene?- pitala je, sva blistajući jer je mislila da zna od koga su tulipani.
-Da, samo ovo potpišite- rekao je dostavljač i pružio joj papir. Na brzinu je nešto naškrabala, uzela cvijeće, pozdravila dostavljača i zatvorila vrata. Divila se buketu oko deset minuti, kada je ugledala karticu. Na njoj je bila poruka od, baš kao što je očekivala, Dina.
Kraj pošte za pola sata. Tvoj jedan i jedini Dino :).
Odjurila je u sobu, spremila se i već za dvadeset minuti išla je prema dogovorenom mjesto. Njena duga, plava kosa vijorila je na vjetru, a njoj smješak nije silazio s lica. Iako joj je bilo čudno što je dogovoreno mjesto pošta, svejedno je malo požurila, jer je voljela Dina svim svojim srcem i dušom, nije mogla živjeti bez njega, i išla bi i da joj je rekao da se nađu kod smeća! Kada je došla, dočekalo ju je iznenađenje. Dina nije bilo na vidiku! Tu je bila samo gospođa s ružama, koja joj se približavala.
-Nina, ove ruže su za tebe- rekla je, pružila joj cvijeće i otišla. Tu je bila još jedna kartica.
Zabavni park. Pogodi tko je :).
Nasmijala se i krenula prema zabavnom parku. Nije joj dugo trebalo, no Dina opet nije bilo.
-Nina, prati put latica- rekla joj je jedna djevojčica i nestala u gužvi. Kada je malo bolje pogledala zemlju, primjetila je latice, i odlučila ih pratiti. Odvele su je do kuće straha. Polako je ušla, a vrata za njom su se zatvorila. Kao čarolija, nestali su svi kosturi, mrtvačke glave, i na njihovo mjesto su se pojavile mirisne svijeće, odnekud je počela svirati pjesma We belong together. Pojavila se magal, a iz nje je izašao Dino, u bijelom odjelu, s kutijicom u ruci.
-Nina, volim te. Svim svojim srce, ne mogu bez tebe, želim proveti ostatak života s tobom! Lud sam kada nisi kraj mene, želim te u svom zagrljaju!- zastao je i kleknuo.-Zato te pitam, ovdje i sada, želiš li postati moja žena, želiš li provesti ostatak svog života sa mnom?-. Umjesto odgovora, potrčala mu je u zagrljaj i strasno ga poljubila, a sreća koju je tada osjetila, nije se dala opisati riječima
-Pretpostavlja da to znači da- rekao je kroz smijeh.
Nadam se da ste uživali, a sad još samo nešto; Kneginjica i tvoj zadatak će biti obavljen.
Bok! Bila sam vani u parku. Ja i još mnogo ljudi. Ovu večer sam bogatija za još jedno ne baš lijepo iskustvo, ali sam i shvatila nešto, lijepo. Počnimo od početka.
Sa Splita 3 došla je jedna cura I. Neću spominjati ime. Družili smo se s njom, bila je zaljubljena u jednog dečka...ubrzo se zaljubila u drugog dečka. I, večeras je mojoj prijateljici J., u lice rekla da se zanima za D. I da će sve napraviti da budu skupa, a to je dečko za kojeg se J. zanima i možda će tu nešto biti. J. se rasplakala, naravno, jer nikada nije mogla vjerovati da će joj jedna prijateljica to napraviti! I, L., dečko iz mog razreda, kralj, pitao je I. želi li biti s njim, i ona je rekla DA!!!!!!!! Dakle, da razjasnimo. Ona je J. rekla da se zanima za D., i J. se zbog toga rasplakala, a nakon nekog vremena jedan sasvim drugi dečko pitao ju je za hodati i ona je rekla DA!!!!!!!!!! K***!!!!!!!!! I, mene je to dovelo do suza, uglavnom plakala je većina cura!!!! I, to sve zbog I.!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! kada su dečki sve to doznali, isplanirali su nešto vrlo podlo, i I. će se lijepo provesti sljedeći put kada dođe na Kman!!!! Znam, to zvuči djetinjasto i bezobrzano, ali ona to zaslužuje! Nitko, ali baš nitko neće moju prijateljicu z*******t!!!!!!!!! I, večeras sam shvatila da imam divne prijatelje, i zahvalna sam dragom Bogu na njima jer su svi jednostavno O-D-L-I-Č-N-I!!!!!!!!!
Robi, OK, ti pušiš, ali tebi je 18 godina, ako ne i 19, a njima je 13!!!!!!! I, NE!!!!!!!!!!! Ne slušam narodno!!!! Ja, doslovno, bježim od toga! Kada to puste, ja sjedim. Ta se glazba meni uopće ne sviđa!!!!!!
