Just nothing

Sjecam se kako su izgledali, kako smo se skupa smijali glupostima koje su nam tada znacile sve na svijetu.
Sjecam se i prvog i druge i treceg i cetvrte... i svih prijatelja s kojima sam se mijenjala.
S kojima su prolazili dani polako u zagrljaju.
Sjecam vas se svih i tada mislim na nove i
srce mi brze zakuca, ruke mi se pocnu tresti,
neka sjena mi prode preko lica.
Ne zelim da se i njih jednog dana samo sjecam
sa laganim glupavim osmijehom na licu.
Zelim da oni budu tu i ismijavaju me zbog tog istog glupavog osmijeha,
zelim da su zauvijek tu, ne uvijek pored mene, vec da znam da su jos uvijek tu u mom srcu i mislima
i ja u njihovim isto.
Ne zelim da postanu jos jedno mutno sjecanje
na smijeh, zagrljaje, tugu i radost.
Ne zelim ih izgubiti u prostranstvima proslosti, kao mnoge prije njih,
koji su mi isto toliko puno znacili
koje sam voljela i koji su i mene.
Ne zelim vas se sjecati svakog dana sve manje,
tako da jednom postanete samo sjecanje na sjecanje,
neka mutna slika kako su stvari izgledale.
Jer jos uvijek se sjecam njegovog osmijeha, ali to je vec neki prosli zivot koji nema veze s ovim
i cak i da se sretnemo samo bi, mozda, oboje na kratko zastali s nekom mutnom slikom u mislima
te nastavili dalje s ovim novim zivotima, cak se ne bi ni okrenuli.
Sjecam se kako ste mi plakale na ramenu, sada to radite nekome drugome i kazemo si
uvijek sam tu za tebe ako me trebas, ali uvijek zovemo nekog drugog jer ono je bio neki drugi zivot.
Tebe vise nikad ne vidim i ne cujem, ali prijatelju tu si, ali i ti si samo sjecanje na ono sto je bilo,
a ne sto je sada, koliko god da smo bliski bili, izgubili smo se u svojim zivotima i vise ne znam
gdje je most da dodem u tvoj, nije bilo bitke pa da je srusen, jednostavno je nestao, sakrila ga je magla.
S vama se ponekad jos vidim, i smijem i pricamo, cak i o najvaznijim stvarima u zivotu i povjeravamo se,
ali kada nam treba pomoc, prijatelj, opet se ne zovemo medusobno. Jos uvijek znam gdje je most
i prelazimo ga cesto, nadam se da ga nikad necemo izgubiti, bar to.

Ali s vama, jos ste tu, svaki dan i znam da nece to moci tako zauvijek ostati, ali samo se nadam
da nasi zivoti nece biti odvojeni mostovima koje cemo morati prelaziti svaki put kada cu vam samo htjeti reci: hej.
Te da necu morati strahovati od magle koja ne dolazi cesto, ali kada se pojavi ima razoran ucinak.
Nadam se da ce nasi zivoti biti spojeni, poput sijamskih blizanaca, da ne trebam raditi jos jedno mjesto u albumu u kojem se nalaze samo neke mutne slike, za koje se samo sjecam sto su znacile i taj osjecaj sjecanja ih cuva tamo, ali
toga vise nema.
Zivim u nadi, ali i u strahu jer znam da nece sve biti kako bi ja htjela jer tako to jednostavno ne ide.
I onda se samo pitam tko...?

The time has come
for me to go.
I see the way
in the darkest road.
My heart is leading
not my eyes.
The moon, I don't need
just hope in my heart
to keep.



"Zivot ne treba shvatiti preozbiljno, uostalom tko se ziv iz njega izvukao?"

Mrzim kada su ljudi koje volim bolesni te koliko god im zelim dati svoj zivot, kako bi njihova bol prestala ne mogu. Bog me tu ne zeli poslusati. Jos vise od toga mrzim kada ih razocaram, jer ih tada povrijedim na jednom puno dubljem nivou i tako puno snaznije, da ne mogu vjerovati kako je to moguce. A sve sto zelim je da budu ponosni jer ih to cini sretnima. A najgora situacija je kada se obje ove prethodne odviju istovremeno. Jednostavno ne mozes vjerovati da je nekome moguce nanijeti toliku bol, a to ne samo da ne zelis vec zelis potpuno obrnuto.
Zao mi je, ali ova bol ce proci i doci ce sreca, a onda opet bol jer se takve stvari odvijaju u zivotu i jer vas ljudi koje volite povrijede iako to ne zele i dali bi zivot za vas. Ali zivot se sastoji od tuge i srece jer je tek onda zivot i tek onda osjecate da zivite. Jer da vam se dogadaju samo lijepe stvari u zivotu ne biste znali da su lijepe i ne bi vam nista znacile, a ovako cijenite svaki njihov trenutak i sjecate ih se do samog kraja, bol cete zaboraviti, vjerujte mi, nadoknadit cu vam sve. i sjecat cu vas se do kraja jer ste vi moja sreca :)

Zelim vidjeti tigrove izbliza, male, velike, bilo koje vrste, ako su bijeli to je plus, ali nije vazno. I zelim ih dotaknuti, zelim pod prstima osjetiti kakvo je to krzno, kakav je to osjecaj gladiti velicanstvenog tigra!

So proud and amazing



You have any wishes?

It is, it is so easy to make someone happy. You don't have to do anything special at all. All it matters is that you care about someone and say a kind word or make a joke. You will not forgett all the bad things because of that, but you will be able to think of them with a smile on your face beacuse of it. So thank you, all my friends :)

you try and they just keep putting you down, if they will not let you go you can't succeed

Bastards!!!!!!!!!



I was happy yesterday and I will be again, but know...
I wanted to succeed

Ponekad cak...razmisljam, ali ne danas i ne tu, ovo nije takvo mjesto ovdje ce samo misli teci, misli i nade i misljenja i zivot. Nista posebno, za tebe u ovom trenutku, cak niti meni ponekad, ali ce mozda nekad nesto znaciti mozda ces jedanput shvatiti, a mozda i ja!


Something easy for the start


I want to have a dog
And his name will be Timmy :)

Though it only sounds like it, such a small wish, so hard to do it! For someone, sometimes, for me...